Proizvodnja municije

[Meteor]

Proizvodnja municije



POGLAVLJE 1

SVRHA

Ova revizija Priručnika za inženjerijski dizajn, AMCP 706-249, Serije municije, sekcija
6, Proizvodnja metalnih komponenti artiljerijske municije, ažurira i proširuje ono što obuhvata
izdanje od jula 1964. I naziv i sadržaj su izmjenjeni kako bi se uključile metalne i nemetalne
komponente za glavno tenkovsko naouružanje, minobacače i artiljerijsku municiju.
Tokom posljednje dvije dekade, razvijene su nove vrste municije kako bi se suočilo sa
raznovrsnim prijetnjama. Uvećane sposobnosti uključuju dejstvo po novim i zahtijevnijim
ciljevima pomoću povećanog dometa i poboljšane preciznosti isto kao i poboljšavanjem
ubojne efikasnosti, tj., povećanjem penetracije oklopa i poboljšanim fragmentiranjem. Nastali
su novi taktički koncepti koji uključuju zahtjeve za metke-nosače radi dejstva zadimljavanjem,
submunicijom i pirotehničkim materijama. Kao posljedica, dizajni municije i komponenti su
postali sofisticiraniji i rano tokom životnog ciklusa je uveden naglasak na cijenu, efikasnost i
lakoću proizvodnje.

Stoga je uvođenje novih materijala, proizvodnih metoda i tehnologija kontrole držalo
korak sa ovim novim napretkom, što kao rezultat ima dostupnost novih proizvodnih
tehnologija i postrojenja sposobnih da proizvedu pouzdane metalne dijelove po razumnoj
cijeni.

Ovaj priručnik je napisan kako bi se dizajnerima municije dao uvid u proizvodne
procese koji se upotrebljavaju. Pošto su “isprobani i dokazani” njih se treba imati u vidu
prilikom dizajniranja nove municije. Ako je novi dizajn prilagodljiv postojećim proizvodnim
procesima i postrojenjima, njega može se proizvoditi brže i vjerojatno pri nižoj cijeni kada se
on jednom odobri za proizvodnju. Naročito, uštede troškova su najznačajnije kada se
postojeća proizvodna postrojenja mogu modificirati za proizvodnju novih predmeta.
Postojanje proizvodnog procesa ili postrojenja ne bi trebalo tumačiti kao obavezno
ograničenje dizajneru ako specifični dizajn predstavlja kvalitativni napredak u efikasnosti i
efektivnosti municije. Međutim, postojanje proizvodnih postrojenja može biti glavna
pogodnost pri promociji nove municije.

[Meteor]

HISTORIJAT

Kompatibilnosti proizvodnih procesa i dizajna proizvoda je rijetko bila posvećeno
dovoljno razmatranja tokom ranih koraka životnog ciklusa municijskih metalnih dijelova.
Takvo razmatranje, međutim, je bitno pri ustanovljavanju realnih i ostvarljivih procjena
troškova što je moguće ranije, pošto faza masovne proizvodnje predstavlja najveći dio
troškova životnog ciklusa.

Postrojenja za izradu metalnih dijelova za velikokalibarsku municiju su po mnogim
aspektima jedinstvena. Ona nemaju pogodnosti koje imaju mnoga druga vojna sredstva kao
što su letjelice, kamioni i čak i streljačka municija, tj., postojeće i aktivno proizvodno
postrojenje koje je aktivno tokom mira i izbacuje neki sličan ili kompatibilan civilni proizvod.
Tokom vanrednoga stanja u državi ova postrojenja koje proizvode proizvode za civilne
potrebe se mogu lako prebaciti na proizvodnju vojnih proizvoda sa postojećom tehnologijom i
radnom snagom na licu mjesta. Velikokalibarska municija mora biti tokom rata proizvođena u
velikim količinama, i pošto ne postoji nikakav civilni proizvodni pandan, postrojenje mora biti
dizajnirano, izgrađeno i određeno za proizvodnju jednog jedinog ili sličnih sredstava. Nadalje,
ova postrojenja za proizvodnju velikokalibarske municije su tokom mira većinom besposlena
i stoga predstavljaju ekonomski teret koji idustrija ne može snositi. Tako, pošto su neophodni
tokom perioda vanrednog stanja i moraju biti održavani u zadvoljavajućem stanju spremnosti,
ona kao posljedicu imaju veliki trošak za Vladu.

Vladino planiranje za ratne potrebe uključuje plan mobiliziranja za postrojenja za
proizvodnju municije sa predloženim proizvodnim rokovima zasnovanim na stanju
spremnosti, tj., u radu, postavljena na lokaciji, ili upakirana u skladištu.
Isto kao što je cijena održavanja takvih postrojenja za proizvodnju municije prevelika
da bi je industrija absorbirala, takav je i trošak njihovog početnog uspostavljanja pošto su to
integrirane proizvodne linije, namjenjene za jedno jedino ili slična sredstva. Kao posljedica,
glavnina proizvodne opreme je kupljena od strane Vlade i u njenoj je svojini. Stoga, najveći
dio proizvodne baze se sastoji od opreme koja je u Vladinoj svojini koja je smještena u
tvornicama u svojini ugovarača. Ove tvornice se označavaju kao postrojenja u svojini
ugovarača - pod upravom ugovarača (COCO), a opremu održava ugovarač u skladu sa
mobilizacijskim ugovorom sa Vladom.

Drugi tip postrojenja je u svojini Vlade i njime upravlja ugovarač i označava se kao u
svojini Vlade - pod upravom ugovarača (GOCO). Ovaj tip postrojeja može biti zatvoren u
doba mira pri čemu se sve drži na svome mjestu tako da se postrojenje može hitno
reaktivirati tokom vanrednog stanja radi proizvodnje sredstava za koje je namijenjeno.
Treći tip postrojenja je u svojini Vlade - pod upravom Vlade (GOGO). Ovim tipom
postrojenja upravljaju Vladini službenici i kao takvi mogu biti aktivirani preraspodjelom
kvalificiranog osoblja. Normalna praksa je bila u održavanju tokom mira malih narudžbi kako
bi se GOGO montažne linije držale u stanju visokespremnosti. GOGO postrojenja su danas
rijetka i nije verojatno da će biti značajan činitelj u svjetlu sadašnjeg trenda ka nabavljanju
“van kuće”. Shodno tome, sadašnja praksa je održavati onoliko COCO ili GOCO postrojenja
u stanju spremnosti niske proizvodnje koliko je ekonomski praktično tokom mira.
Trošak je glavna briga u usvajanju nekog novog proizvodnog programa i proizvodnja
velikih količina municije je normalni tok akcije; međutim, dizajner treba držati troškove
krajnjeg sredstva što je moguće nižima bez ugrožavanja performansi sredstva. Faktori
troškova mogu biti svedeni na minimum ostvarivanjem nekoga dizajna koji je uz manje
modifikacije kompatibilan sa postojećim proizvodnim postrojenjima i izbjegavanjem
prekomjerno uskih tolerancija ili skupih i kritičnih materijala koji su bez jakog opravdanja.
Prekomjerno uske tolerancije moraju biti izbjegavane uslijed visoke cijene povezane sa
potrebom za posebnom proizvodnom i kontrolnom opremom isto kao i sa povećanom
stopom odbijanja prijema. Troškovi škarta su posebno visoki kada je sredstvo na stanici
završne kontrole pošto su nastali svi troškovi materijala i troškovi prethodne mašinske
obrade.

Ne može se dovoljno naglasiti da je konačni dizajnerov proizvod paket tehničkih
podataka (TDP). Dizajner je možda demonstrirao da je razvijeno sredstvo daleko superiornije
od ičega trenutno dostupnog, ali je cijeli trud besmislen ako nije bio temeljito dokumentiran i
kontroliran propisnim crtežima sa realističkim tolerancijama i specifkacijama koje će
kontrolirati dizajn unutar praktičnih ograničenja.

Kada god novi dizajni municije diktiraju radikalna odstupanja od konvencionalnog, tada
može biti neophodna upotreba novin proizvodnih procesa i, kada je to potrebno, razvoj
proizvodnog procesa mora biti ostvaren istodobno sa dizajnom komponente. Takav
koordinirani pristup će osigurati da sredstvo može biti ekonomično proizvođeno i može svesti
na minimum vremensko kašnjenje pri razvoju procesa. Nadalje, ako se za proizvodnost ne
zahtijevaju nikakve značajne izmjene dizajna, neće biti zahtijevani daljnji programi ispitivanja
i ocjenjivanja radi dokazivanja sigurnosti, pouzdanosti i performansi, i biti će ušteđeno
vrijeme isto kao i troškovi.

[Meteor]

NAMJENA

Ova proširena revizija AMCP 706-249 obuhvata aspekte koji se odnose na proizvodnju
municije i koje inženjer-dizajner mora uzeti u obzir rano tokom razvojne faze životnog
ciklusa. Svaki citirani tip municije predstavlja različite discipline po pitanju dizajna, materijala,
proizvodne metodologije i krajnje upotrebe. Opisi prihvatljivih proizvodnih procesa za
proizvodnju aktualne generacije projektila i čahura su zasnovani na vrhunskoj tehnologiji i
priznaju tekuće trendove usmjerene ka smanjenju proizvodnih troškova i ispunjavanju viših
standarda pouzdanosti proizvoda.

Čak već i pri fazi iskorištenja koncepta, naglasak se daje na potrebu stvaranja
realističnih dizajna municije. Stoga neće biti protračena prekomjerna količina vremena i
projektnih fondova na bavljenje pristupom koji je nepraktičan sa proizvodnog stanovišta.
Faza punoga razvoja, tokom koje se ustanovljavaju zahtjevi za materijalima, dimenzijama i
fizičkim osobinama, ima najveći uticaj na proizvodne troškove sredstva. Iz ovoga razloga,
ovaj priručnik obrađuje učinak prekomjerno restriktivnih dimenzijskih i mehaničkih osobina na
proizvodni proces.

Dani su primjeri razne municije stoga što predstavljaju ne samo neki bazični proces ili
neki specifični materijal, već također stoga što primjerom objašnjavaju razloge zašto je bio
odabran neki posebni redoslijed operacija. Također su pružena objašnjenja o tome zašto je
mogla biti razmatrana neka alternativna procedura i potom eliminirana.
Materijali i proizvodni metodi koji nisu obuhvaćeni prethodnim izdanjem ovog priručnika
su uključeni za proizvodnju artiljerijskih projektila. U paragrafu koji slijedi je sažetak ovih
novih informacija.

Proizvodnja nove municije koja djeluje kinetičkom energijom (KE) namijenjena za
probijanje oklopa predstavlja glavno odstupanje od procedura oblikovanja i mašinske obrade
upotrebljavanih pri proizvodnji artiljerijske municije, i stoga se njome bavi u ovom priručniku.
Upotreba legura teških metala kao penetratora i zahtijevniji uslovi gađanja za KE municiju
obavezuju potrebu za koordiniraim pristupom između kontrola dizajna, razvoja i proizvodnje.
Posljednjih godina je porasla upotreba neferičnih materijala, kao što su teški metali,
legure bakra i aluminija, i plastične materije. Također se razmatra prerada ovih materijala u
komponente municije. Ove komponente se mogu ispreplitati sa drugim metalnim
komponentama, i poznavanje različitih ograničenja i pogodnosti pri njihovoj upotrebi bi
trebala biti od koristi dizajneru municije.

Uključena je proizvodnja metalnih dijelova minobacačke municije pošto kombinira
mnoge proizvodne procese projektila sa dubokom šupljinom i također uključuje neferične
metalne komponente.

Proizvodnja municije za obuku je postala sve bitnijom uslijed svog potencijala za
smanjivanje troškova i povećanje sigurnosti. Ovdje je moguća upotreba alternativnih
materijala i proizvodnih metoda sa nižim troškovima, stoga što učinci na cilju nisu preduslov.
Ako nisu uočene nikakve negativne posljedice na obuku pri upotrebi ovog tipa municije, onaj
koji vrši obuku može ispaliti veći broj metaka uz niže troškove nego da je upotrebljavao
bojeve metke.

Sve u svemu, uvedene su nove i sofisticiranije metode kontrole kako bi se održao
korak sa novim materijalima i zahtjevom za veću pouzdanost i lakoću održavanja moderne
municije. Mjere osiguranja kvaliteta su oduvijek bile integralni dio proizvodnje municije i igraju
bitnu ulogu u kvalifikacijama proizvoda. Nove studije u naprecima ispitivanja bez razaranja
su smanjil ezahtijevani broj ispitnih gađanja prilikom prijema i nadziranja stokova i povećale
su sigurnost u materijal bez nedostataka.

[Meteor]

PREGLED

Kao dodatak poglavlju 1, ovaj priručnik sadrži trinaest poglavlja koja razmatraju razne
tipove projektila i oružja upotrebljavanih protiv različitih ciljeva, upotrebljavane materijale i
primjenjivane proizvodne procese. Uključeni su čelične čahure, zahtjevi za sistem kvaliteta i
kontrole, kao i detaljno razmatranje dimenzionalne kontrole i ispitivanja bez razaranja
artiljerijskih metalnih dijelova.

Poglavlje 2, “Tipovi projektila”, je opis raznih tipova projektila dostupnih za različite
zadatke. Razmatrana je njihova upotreba u različitim ulogama, kao protiv tvrdih ili mekanih
ciljeva, ili misijama posebne namjene radi prikrivanja ili označavanja.
Poglavlje 3,”Materijali”, predstavlja temeljne kvalitativne i kvantitativne podatke o
feričnim i neferičnim metalima i nemetalnim materijalima upotrebljavanim pri proizvodnji
projektila, čahura i srodnih komponenti.

Poglavlje 4, “Metodi proizvodnje”, razmatra evoluciju proizvodnih procesa
upotrebljavanih pri proizvodnji velikokalibarske municije i pripadajućih metalnih dijelova.
Poglavlje 5,”Proizvodnja konvencionalnih trenutno fugasnih (HE) i drugih projektila sa
dubokim šupljinama; poglavlje 6,”Proizvodnja projetila-nosača”; poglavlje 7, “Proizvodnja
kumulativnih projektila”; poglavlje 8, “Proizvodnja projektila koji djeluju kinetičkom energijom”;
poglavlje 9, “Minobacačka municija; i poglavlje 10, “Proizvodnja čeličnih čahura”, opisuju
razne proizvodne procese i materijale upotrebljavane pri proizvodnji ovih komponenti
municije.

Poglavlje 11,”Osiguranje proizvoda”, razmatra temeljne propise i definicije koje treba
poznavati inženjer za oruđa i biti njima vođen kada je uključen specifično u dizajn i
proizvodnju projektila. Zahtjevi za sistem kontrole kod Vlade i ugovarača su detaljno dani isto
kao i kontrola i ocjena kvaliteta tokom života komponenti.

Poglavlje 12,”Ocjenjivaje osobina”, objašnjava svrhu ocjenjivanja i kontroliranja
osobina komponenti municije i razmatra uključene metode i-ili tipove ispitivanja, kao što su
ispitivanje istezanja i tvrdoće, kemijska analiza i ispitivanja okruženja kao što je slani sprej.
Razmatrana su ostala ispitivanja mehaničkih osobina ili funkcije, kao što su ispitivanje
sabijanje, ispitivanje savijanjem i ispitivanje udarom, koja se rijeđe izvode.

Poglavlje 13, “Dimenzionalna kontrola”, objašnjava svrhu dimenzionalne kontrole i
opisuje upotrebljavanu opremu. Opisana je oprema za ručnu kontrolu koja se trenutno
upotrebljava, npr., udarači, prstenovi, dubinomjeri i mehanički tipovi isto kao i manometri
upotrebljavani tokom procesa i elektroničke kontrole upotrebljavane u aktualnim automatskim
metodima. U ovu poglavlje je uključeno razmatranje budućih kompjuteriziranih proizvodnih
procesa zahvatajući računarski vođene procese mašinske obrade i prijema, ugrađenu
mašinsku kompenzaciju i kontrolu sa automatskih mjernih uređaja - mehaničkih, optičkih i
elektroničkih.

Poglavlje 14, “Ispitivanje bez razaranja”, opisuje teoriju i tehnike koje su trenutno
dostupne industriji kako bi osigurala prihvatljivost sredstava. Također su u ovoj poglavlju
obuhvaćeni primjeri kako su ova ispitivanja i procedure, tj., ispitivanje propuštanja, ispitivanje
namagnetiziranih čestica, metod magnetnog fluksa, metod magnetnog pražnjenja,
hidrostatičko ispitivanje, ispitivanje promjenjivom jačinom struje i ultrazvučno ispitivanje,
primijenjeni na artiljerijske metalne dijelove. Uključeni su opis upotrebljavane opreme,
primjena i historije pojedinačnih slučajeva.

[Meteor]

TABELA 1-2. PREIMUĆSTVA I NEDOSTACI OJAČANJA VLAKNIMA

Fiberglas

Otpornost prema plijesni i truljenju,
otpornost na hemikalije, visoka
granica razvlačenja, savršena
elastičnost, dobra električna
izolacija, niska cijena, dobra
obradivost

Staklo je krhko i krto, zahtijeva se
obrada površine i podmazivanje,
podložan statičkome zamoru,
najniži moduo elastičnosti.

Karbon-grafit

Visoki moduli, nisko toplotno
širenje, visoka električna
provodljivost, mala gustina, nizak
koeficijent trenja, otpornost na
hemikalije, otpornost prema
puzanju, dobro prigušenje
vibracija, visoka temperaturna
otpornost, nulto ili veoma toplotno
linearno širenje

Visoka cijena, slaba otpornost na
udar

Aramid

Lagan, visoki moduli savijanja i
sabijanja, dobre osobine električke
i toplotne izolacije, radarska i
sonarna prozračnost; dobra
obradivost, slabo puzanje, niska
osjetljivost na zareze, kemijski
otporan, dobra otpornost na udar.

Niža međulaminarna čvrstina na
smicanje, niža savojna i
kompresiona čvrstina, osjetljiv na
uV svjetlo, slabija upotrebljivost na
visokim temperaturama, loša
sječnost, zahtijeva obradu površine

Bor

Visoka čvrstina, veoma visoki
moduli, veoma visoka sabojna
čvrstina, visoka tvrdoća, niska
toplotzna provodljivost i širenje,
otpornost na visoke temperature

Veoma visoka cijena, ograničen
broj dobavljača, ograničeni oblici
materijala (epoksidne/bor vrpce)

[Meteor]

SAŽETAK

Mnoge plastične smole nisu pogodne za strukturalne primjene. Mada su mnoge smole
izrazito čvrste, mnogima nedostaje čvrstina, krutost i tokom vremena se deformiraju pri
opterećenju. Miješajući čvrste, krute vlaknaste materijale u plastičnu matricu može se postići
raznovrsnost strukturalnih kompozitnih materijala. Osobine ovih kompozita mogu biti
skrojene odabiranjem vlakna, orijentiranjem i drugim činiteljima kako bi se udovoljilo
specifičnim primjenama.

Tabela 1-2 ukratko daje preimućstva i nedostatke vlakana od fiberglasa, karbon-grafita,
aramida (Kevlar® 49) i bora

[Meteor]

REFERENCE

1. G. Lubin, Handbook of Fiberglas and Advanced Plastic Composites, Van Nostrand
Reinhold Co.,New York, NY, 1969.
2. G. Lubin, Handbook of Composites, Van Nostrand Reinhold Co.,New York, NY, 1982.
3. D.G. Mettles , “Glass Fibers”, Handbook of Fiberglas and Advanced Plastic Composites,
Van Nostrand Reinhold Co.,New York, NY, 1969, str 143-81.
4. C.E. Knox “Fiberglass Reinforcement”, Handbook of Composites, Van Nostrand
Reinhold Co.,New York, NY, 1982, str.136-59.
5. J.C. Bowman i J.H. Brannan, “Graphite reinforcements for Plastic Components”,
Handbook of Fiberglas and Advanced Plastic Composites, Van Nostrand Reinhold
Co.,New York, NY, 1969, str. 237-54.
6. D.M. Riggs, R.J. Shuford i R.L. Lewis, “Graphite Fibers and Composites”, Handbook of
Composites, Van Nostrand Reinhold Co.,New York, NY, 1982, str. 196-271.
7. L.E. Line, Jr., i U.V. Henderson, Jr., “Boron Filament and Other Reinforcements
Produced by Chemical vapor Plating”, Handbook of Fiberglas and Advanced Plastic
Composites, Van Nostrand Reinhold Co.,New York, NY, 1969, str. 201-36.
8. H.E.DeBolt “Boron and Other High-Strenght High-Modulus, Low-Density Filamentry
Reinforcing Agents”, Handbook of Composites, Van Nostrand Reinhold Co., New York,
NY, 1982, str. 171-95.
9. C.C. Chiao i T.T. Chiao, “Aramid Fiber and Composites” Handbook of Composites, Van
Nostrand Reinhold Co., New York, NY, 1982, str. 272-317.
10. G.E. Zahr, “An Improved Aramid Fiber for Aerospace Applications”, SAMPE Journal 21,
15-8 (November/December 1985).
11. G.E. Cranch, “Unique Peoperties of Flexible Carbon Fibers”, Proceedings of the Fifth
Conference on Carbon, Vol. 11, Pergamon Press, New York, NY, 1962.
12. C.P. Talley, “Mechanical properties of Glassy Boron”, J. Applied Physics 30, 1114
(1959).
13. C.P. Talley, i drugi, Boron Reinforcement for Structural Composites Part II, ASD-TDR62-257, Texaco xperiment, Inc., Richmond, VA; April 1963.
14. T.T. Chiao, M.A. Hamstad, M.A. marcon i J.E. hanafu, Filament-Wound Kevlar®
49/Epoxy Pressure Vessels, report UCRL-51466, Lawrence Livermore National
Laboratory, Livermore, CA, 1973.
15. N.J. Abbott, J.G. Donovan, M.M. Schapee i J. Skelton, Some Mechanical Properties of
Kevlar i Other Heat-Resistant, Nonflamable Fibers, Yarns and Fabric, Technical Report
AFML-TR-74-65, Part III, Air Force Materials Laboratory, Wright-Patterson Air Foere
Base, OH, 1975.
16. S.W. Tsai, i drugi, Analysis of Composite Structures, NASA Report CR-620, pripremila
Philco Corporation, newport Beach, CA, 1966.
17. R.H. Krock i L.J. Broutman, “Principles of Composites and Composite Reinforcement”,
Modern Composite Materials, Addison-Wesley Publishing Co., Reading, MA, 1967, str.
3-8.
18. M.J. Yokata, “In-Process Controlled Curing of Resin Matrix Components”, SAMPE
Journal 14, 11 (July/August 1978).
19. R.T. Schwartz i H.S. Schwartz, Fundamental Aaspects of Fiber-Reinforced Plastic
Composites, John Wiley & Sons, Inc., New York, NY, 1968.
20. MIL-HDBK-23A, Structural Sandwich Composites Part III, 30.12.1968.
21. R. Della Rocca i R. Scott, Engineering Application of Composites, Academic Press, New
York, NY i London, England, 1974.
22. J. Delmonte, Technology of Carbon and Graphite Fiber Components, Van Nostrand
Reinhold Co., New York, NY, 1981.
23. J. Hertz, “High-Temperature Strenght Degradation of Advanced Composites”, SAMPES
Symposium, Vol. 3, Huntsville, AL, October 1971

[Meteor]

POGLAVLJE 2

TIPOVI PROJEKTILA

Tipovi projektila su opisani prema oruđima iz kojih se ispaljuju i prema učincima na
cilju. Zadaća svakoga tipa oruđa i familije njegove municije su razmatrani kako bi se
prikazalo da, usprkos razlikama u učincima na cilju, postoje sličnosti u dizajnu koje vode ka
balističkoj sličnosti i primjeni zajedničkih proizvodnih procesa.

UVOD

Vatrena potpora na bojnome polju se pruža artiljerijom, minobacačima i glavnim
oružjem tenkova. Oružni sistemi su postali sofisticiraniji skupa sa povećanom kompleksnosti
bojnoga polja i poboljšanim protumjerama.
Dizajni municije su, stoga, pretrpjeli značajne izmjene kako bi se poboljšali učinci na
cilju i pouzdanost. Proizvodna postrojenja i procesi se neprekidno i dosljedno
osavremenjavaju uz uvođenje novih materijala sa višom čvrstinom, užim tolerancijama i
strožijim ispitivanjima prijema proizvoda.

TIP ORUŽJA

Projektili obuhvaćeni ovim priručnikom se izbacuju artiljerijskom, minobacačkom ili
paljbom iz glavnoga tenkovskog oružja. Svaki tip oruđa ispaljuje neku familiju municije, koja
se sasatoji od raznovrsnih projektila što određuje zadaća oružja.

ARTILJERIJA

Doktrina poljske artiljerije (ref. 1) zahtijeva pravovremeno i precizno davanje paljbe
kako bi se ispunili zahtjevi jedinica kojim se pruža potpora. Oruđa poljske artiljerije u KoV
SAD variraju po kalibru od 105 mm do 8 inča i klasificirana su kao haubice. Ova oruđa
izbacuju projektile srednjim brzinama i sa srednjom zakrivljenosti trajektorije. Artiljerijski
topovi se obično smještaju u zaklone kako bi se prikrili od neprijatelja. Ovakav smještaj
spriječava neposredno ciljanje oruđem na cilj; shodno tome mora se upotrijebiti posredna
paljba. Posredna paljba je primarni problem artilejrijskoga tipa, koji se sastoji od promatrača i
svih uređaja za zahvat cilja, središta za upravljanje paljbom i baetrije za gađanje.

Domet nekoga artiljerijskoga projektila ovisi od njegove brzine na ustima cijevi i ugla
paljbe. Podešavanja brzine na ustima cijevi se izvode odstranjivanjem jednoga ili više
dijelova punjenja u vrećicama koji sačinjavaju pogonsko punjenje. Dio punjenja odgovara
zoni dometa iz tabela gađanja za oruđe. Gornja i donja granica svake zone dometa su
zasnovane na maksimalnim odnosno minimalnim elevacijama oružja, za dano pogonsko
punjenje.

Artiljerijska municija je bilo polusjedinjena bilo odvojeno punjena. Polusjedinjena
municija, koju prikazuje sl. 2-1, dopušta terensko spajanje projektila i čahure. Pogonsko
punjenje može biti modificirano odstranjivanjem jednoga ili više dijelova punjenja u
vrećicama. Nakon što je punjenje podešeno, projektil i čahura se smještaju u ležište granate
kao jedinka. Polusjedinjena municija se upotrebljava kod 105 mm haubica


Slika 2-2. Tipična municija za odvojeno punjenje

Municija sa odvojenim punjenjem, prikazana na sl.2-2, se upotrebljava kod oruđa
kalibra 155 mm i većim. Masa projektila i duljina ležišta granate spriječavaju ručno punjenje
ovih oruđa. Punjenje nabijanjem projektila osigurava da je vodeći prsten potpuno nasjeo u
forsirni konus na početku ožlijebljenja cijevi. Pogonsko punjenje može biti jedinstveno ili
podesivo i smješta se u ležište iza projektila. Primjerci tipova projektila od 155



Žiroskopski stabilizirani projektili su opremljeni sa vodećim prstenom koji centrira
projektil u ležištu, daje zaptivanje koje spriječava proticanje barutnih plinova sa strane,
spriječava pomicanje projektila prema unatrag prilikom elevacije cijevi haubice i prenosi
obrtanje projektilu kada se na njega djeluje i utisne pomoću helikoidalnoga ožlijebljenja
unutarnjosti cijevi oruđa.
Artiljerijski projektili mogu biti kategorizirani kako to prikazuje tabela 2-1

[Meteor]

TABELA 2-1. TIPOVI ARTILJERIJSKIH PROJEKTILA

[Meteor]

GLAVNO NAORUŽANJE TENKOVA

Zadaća tenkova je da predvode napade pješadije, savladavaju neprijateljsjke tenkove i
oklopna vozila, probijaju neprijateljske linije, ometaju linije opskrbe i drže položaj dok
prijateljska pješadije ne mogne da ih osigura. Taktike variraju sa specifičnim ciljevima i
terenom, ali glavni koncept je upotreba brzine, zaštite i paljbene moći tenkova kako bi se
pomoglo pješadiji pri ovladavanju neprijateljskim položajima.


Slika 2-4. 105 mm M392 pancirno-probojni sa odbacivim sabotom

Tenkovskim oružjima se nišani neposredno na cilj i projektili se ispaljuju sa velikim
brzinama i položenim trajektorijama. Neposredna paljba izostavlja potrebu za podešavanjima
pogonskoga punjenja; pogonsko punjenje i projektil su, stoga, sjedinjeni i stavljeni u oružje
kao jedinka ili metak. U primjerku sjedinjene municije prikazane na sl. 2-4, čahura je spojena
sa projektilom pomoću pertlovaja na sabot na napadnoj ivici vodećega prstena. Tenkovski
topovi mogu biti sa ožlijebljenom ili glatkom cijevi. Iz ožlijebljenih cijevi kao kod tenkovskoga
topa 105 mm M68 mogu se ispaljivati i krilcima i obrtanjem stabilizirani projektili, dok se iz
oruđa sa glatkom cijevi mogu ispaljivati samo krilcima stabilizirani projektili. Krilcima
stabilizirani projektili nemaju vodeći prsten, ali imaju zaptivni prsten kako bi se spriječilo
proticanje barutnih plinova sa strane, što je funkcija koju ostvaruje vodeći prsten kod
projektila stabiliziranih obrtanjem.

Iz tenkovskih oružja se ispaljuju dva tipa projektila za savladavanje oklopa: sa
dejstvom kinetičkom energijom (KE) i kumulativni ili brizantni protivtenkovski (HEAT). KE
projektili mogu biti stabilizirani bilo krilcima bilo obrtanjem, dok su HEAT projektili stabilizirani
krilcima uslijed toga što obrtanje kumulativnoga punjenja za posljedicu ima opadanje
performansi.

Kako to prikazuje sl. 2-4, KE projektili se sastoje od podkalibarnih penetratora velike
gustine koji su uležišteni u neki sabot koji se odbacuje nakon napuštanja usta cijevi topa.
Ovaj koncept dizajna se primjenjuje i na žiroskopski i na krilcima stabilizirane KE projektile i
predstavlja najpraktičniji način razvijanja velike brzine penetratora na ustima cijevi
zahtijevane za savladavanje oklopljenih ciljeva.

HEAT projektili, kako bi probili pancirnu ploču, razvijaju pomoću detonacije punjenja
brizantnoga eksploziva energiju, koja prilikom udara u cilj sažima bakarnu oblogu oblika
lijevka. Detonacija stvara fokusirani udarni val veoma velike brzine i primarni mlaz metalnih
čestica koji probijaju oklop. HEAT projektili se ponekad nazivaju oblikovanom municijom
pošto brizantno punjenje odgovara obliku bakarnoga kumulativnog lijevka, kako to prikazuje
sl. 2-5. Ovaj metak je također efikasan protiv pješadije i materijala, što je rezultat
fragmentiranja košuljice projektila.

[Meteor]

MINOBACAČI

Minobacači su oružja neposredne potpore koja borbenim elementima daju njihovu
“sopstvenu artiljeriju”. Aktualni inventar SAD minobacača uključuje one od 60 mm, 81 mm
(glatke cijevi), i 4,2 inča (ožlijebljene). Planira se nabavka 120 mm minobacača radi zamjene
onih od 4,2“.

SAD mino bacači se pune sa usta cijevi i na cilj ispaljuju projektile sa malom brzinom i
velikom zakrivljenosti trajektorije. Procedure gađanja minobacačem su slične onima
upotrebljavanim kod gađanja iz artiljerijskih oruđa po tome da se podešavanja dometa vrše
preko podešavanja dodatnih barutnih punjenja i elevacije cijevi. Obično se primjenjuje
posredna paljba pošto se minobacači smještaju u zaklone kako bi se skrili od protupaljbe.
Istureni promatrači daju minobacačkoj bateriji informacije po pitanju lokacije ciljeva i
efikasnosti paljbe.

Lagane (60 mm) i srednje (81 mm) minobacače može transportirati čovjek i mogu se
brzo smjestiti, izvršiti paljba i prebaciti na drugo mjesto. Teži minobacači od 4,2” i 120 mm se
obično montiraju u oklopnim transporterima pješadije (APC), ali su također opremljeni sa
posebnom baznom pločom radi postavljanja na tlu.
Minobacači sa glatkom cijevi ispaljuju krilcima stabilizirane projektile, po dizajnu slične
onima prikazanim na sl. 2-6 do 2-9.

Svaka minobacačka mina se sastoji od projektila sa upaljačem, sa svojim slkopom
krilaca za stabiliziranje uključujući kapslu, osnovno punjenje i dodatna barutna punjenja.
Nakon podešavanaj barutnih punjenja i podešavanja upaljača mina se stavlja u minobacač
kroz usta cijevi. Ona se spušta kroz cijev dok kapsla na dnu krilaca ne udari fiksiranu udarnu
iglu smještenu u bazi dna minobacača. Ovo dejstvo prouzročuje da se barut u osnovnome
punjenju zapali i prenese plamen kroz otvore na kućištu krilaca ili kontejneru osnovnoga
punjenja, što zauzvrat pripaljuje dopunska punjenja. Plinovi koje stvara gorući barut su
zaptiveni zaptivnim ekspandirajućim rascijepljenim prstenom, i porast pritiska iza projektila
prouzročuje njegovo ubrzavanje kroz cijev. Uočiti da ovaj zaptivni prsten mora biti u ravni ili
ispod površine košuljice projektila kako bi se osigurao slobodan pad kroz cijev.

Minobacači od 4,2” ispaljuju projektile stabilizirane obrtanjem kao što su oni prikazani
na sl. 2-10 do 2-12. Mine se ubacuju kroz usta cijevi, a pripala dopunskih barutnih punjenja
je ista kako je to opisano kod municije stabilizirane krilcima. Na mine je stavljena obrtna
naprava koja ulazi u zahvat sa ožlijebljenjem i spriječava isticanje barutnih plinova,


Slika 2-5. M456 105 mm HEAT metak


Slika 2-6. 81 mm M374A3 HE mina


Slika 2-7. 81 mm M375 dimna mina (sa centralnim rasprskavanjem)


Slika 2-8. 81 mm M819 dimna mina (sa izbacivanjem na dnu)


Slika 2-9. 81 mm M853 osvjetljavajuća mina


Slika 2-10. 4,2 “ HE mina M329A2


Slika 2-11. 4,2” dimna mina WP M328A1


Slika 2-12. 4,2” osvjetljavajuća mina M335A2

[Meteor]

TIPOVI PROJEKTILA PREMA UČINCIMA NA CILJU

Artiljerija i minobacači ispaljuju trenutno fugasne projektile dizajnirane za učinke
udarnim valom i fragmentacijom na ljudstvo i lagane ciljeve. Glavno tenkovsko naoružanje i
neki artiljerijski projektili kao što su navođeni projektili lansirani iz topova (CLGP) su
dizajnirani za nadvladavanje oklopljenih i ostalih tvrdih ciljeva.

[Meteor]

PROTIVPJEŠADIJSKI

Postoji nekoliko tipova projektila dostupnih za upotrebu u protivpješadijskoj ulozi.
Glavni dio stokova ispunjava HE projektil sa jedinstvenim punjenjem sa fragmentacijskom
košuljicom kojega inicira gornji upaljač. Ovi projektili mogu biti inicirani nakon udara ili kao
kartečni iznad neprijateljskoga ljudstva. Pri upotrebi režima upaljača sa udarno-trenutnim
dejstvom, korisnik ima opciju trenutačnoga ili funkcioniranja sa usporenjem.

Ako su pješadijski ciljevi u zaklonima, režim sa usporenjem omogućava probijanje prije detonacije.
Blizinski ili tempirni upaljač prouzrokuje da projektil detonira na nekoj optimalnoj visini iznad
tla kako bi stvorio optimalni fragmentacijski učinak. Sa pojavom poboljšane konvencionalne
municije (ICM), što su nosači submunicije, glavni dio sadašnjih proizvodnih zahtjeva je
preusmjeren na ovaj tip metka. Submunicijski ubojni tereti za projektile-nosače se sastoje ili
od dvonamjenskih granata ili protivpješadijskih mina. Granate se izbacuju kroz stražnji kraj
projektila i rasipaju u zraku pomoću dejstva unaprijed podešenim tempirnim upaljačem i
punjenjem za rasipanje. Granate detoniraju na udar i pokrivaju veliku površinu.

Protivpješadijske mine se rasipaju na isti način, ali ne postaju armirane dok se ne smire na
tlu; stoga one daju funkciju zaprečavanja površine. Kasnije se samouništavaju ako se želi
omogućiti upotreba teritorije od strane prijateljske vojske. Reprezentativni 155 mm
protivpješadijski projektili su prikazani na sl. 2-13. 81 mm mina M374A3 prikazana na sl. 2-6
je tipična protivpješadijska minobacačka mina.

[Meteor]

PROTIV MATERIJALNI

Materijalni ciljevi su podijeljeni u tvrde ciljeve (tenkovi, oklopni transporteri pješadije,
bunkeri i ojačani zakloni) i mekane ciljeve (lagano oklopljeni transporteri pješadije, vozila,
komandna i kontrolna vozila, i radari).

[Meteor]

Tvrdi ciljevi

Projektili upotrebljavani za nadvladavanje tenkova tenkovima su meci sa dejstvom
kinetičkom energijom i kumulativni meci. Kada se za borbu sa tenkovima upotrebljava
artiljerija, primarni projektili su iz topa lansirani navođeni kumulativni projektil prikazan na sl.
2-3 ili eksplozijom formirani penetratori (EFP). EFP meci koriste tragače koji mogu otkriti cilj i
nadvladati ga upotrebom EFP-a. ICM projektili koji nose protivtenkovske mine mogu pružiti
funkciju zaprečenja oblasti tokom nekoga unaprijed određenoga perioda vremena; potom se
izvrši samouništenje ili samoneutraliziranje.

Trenutno fugasni artiljerijski meci zahtijevaju neposredni pogodak radi ostvarivanja
uništenja mobilnosti ili paljbene moći tenkova, a ICM dvonamjenske granate imaju
ograničenu vjerojatnoću nanošenja ozbiljnoga oštećenja ovakvome cilju. Pošto minobacačke
trenutno fugasne mine imaju manje punjenje nego slični artiljerijski projektili, u najboljem
slučaju one će ostvariti uništenje mobilnosti nekoga tenka.

Mada se protivtenkovski meci rijetko upotrebljavaju radi uništavanja bunkera ili
ojačanih zaklona, oni imaju u neposrednoj paljbi sposobnost prodiranja kod većine od ovih
građevina, ali obično imaju samo ograničen učinak. Stoga je standardni HE metak - podešen
na režim sa usporenjem - primarni projektil upotrebljavan za uništavanje bunkera i zaklona.
HE minobacačke mine imaju u ovoj ulozi ograničene sposobnosti prodiranja.

[Meteor]

Mekani ciljevi

Ne postoji municija posebno dizajnirana za mekane ciljeve; međutim, svi meci efikasni
protiv tvrdih ciljeva imaju povećanu vjerojatnoću nanošenja ozbiljnih oštećenja mekanim
ciljevima. Protivpješadijske fragmentacijske karakteristike HE metaka i ICM granate su
posebno efikasne protiv kamiona i neooklopljenih vozila, rešetkastih građevina i
neprijateljskih oružja. Velikokalibarski HE artiljerijski meci su veoma efikasni protiv
konvencionalno izgrađenih zidanih i zgrada od cigala i lagano oklopljenih vozila.

[Meteor]

OSVJETLJENJE BOJIŠTA

105 mm i 155 mm artiljerijski i svi minobacački sistemi imaju osvjetljavajuće projektile
koji pružaju osvjetljenje bojišta. 81 mm osvjetljavajući projektil M853 je prikazan na sl 2-9, a
155 mm M485 osvjetljavajući projektil je prikazan nasl 2-14. Za tenkove nema takvih
projektila. Pošto tenkovi primjenjuju samo neposrednu paljbu, infracrveni nišanski uređaji
dalju vidljivost noću.

[Meteor]

PRIKRIVANJE I OZNAČAVANJE NA BOJIŠTU

Postojala je rastuća potreba za poboljšanim projektilima za generiranje dima kako bi se
oformila dimna zavjesa kako bi se od neprijatelja prikrili pokreti ili položaji prijateljskih trupa.
Bazični metak u upotrebi je projektil sa bijelim fosforom (WP). Postoje dva tipa WP projektila,
tip sa čvrstom ispunom sa središnjim punjenjem za rasprskavanje i tip subprojektila koji
sadržava filcane klinove. Oba tipa su prikazana na sl. 2-15. Tenkovi nemaju dimne projektile;
oni se oslanjaju na male bacače granata koji su integralni sa vozilom kako bi stvorili
sopstvenu dimnu zavjesu ili označavanje.

Svi minobacači imaju WP projektile radi prikrivanja, izazivanja požara, ili signaliziranja i
označavanja. WP projektil za 81 mm minobacač je prikazan na sl, 2-7 i 2-8.

[Meteor]

MUNICIJA ZA OBUKU

U doba mira se velika količina utroši tokom vježbi radi obuke trupa. U prošlosti, većina
obuke je bila vršena sa standardnom municijom. Međutim, uslijed troškova, ograničene
dostupnosti pogodnih poligona i obzira prema zaštiti okoline, sve više i više obuke se izvodi
sa municijom posebno dizajniranom za ovu svrhu.

Standardna praksa koje se pridržavalo za osiguranje municije za obuku koja je
balistički odgovarala HE tipu je bila da se prazan HE projektil ispuni inertnom ispunom koja je
približne gustine kao i HE i da se osigura neki signalno punjenje (bljesak ili dim) kako bi se
naznačila detonacija nakon udara. Novija sredstva za obuku su dizajnirana da budu balistički
identična tako da je povećavana debljina košuljice kako bi se kompenzirala masa ispune.
Upaljači se stavljaju na mjestu obuke. Takvim dizajnom se akumuliraju značajne uštede.
Modifikacije na postrojenju za proizvodnju projektila se sastoje od manjih izmjena alata i
dodatne sirovine za proizvodnju težega projektila. Tenkovski projektili koji djeluju kinetičkom
energijom zahtijevaju dulju sigurnosnu zonu uslijed njihove velike brzine i time ograničenoga
broja poligona na kojima mogu biti upotrebljavani. Dizajnersko rješenje za projektile za obuku
da se trajektorija KE projektila podesi na neko specificirano, ograničeno odstojanje pa da ga
se potom natjera da erodira, raspadne se ili da na neki drugi način padne na tle kako bi se
smanjila sigurnosna zona.

[Meteor]

REFERENCE

1. FM 6-40, Field Artillery Cannon Gunnery, Department of Army, 07.12.1984.