Tekfirdžije, haridžije

[Abidaga]

FfoRlnf_jus

[Abidaga]

Tekfirdžije protiv OSBiH:
https://vijestiummeta.wordpress.com/201 ... la-allahu/

ubijena su dva prljava vojnika koja su se borila za nacionalizam i tagute i branili državu i vladu koja im nikakvo dobro nije donijela. Ubijena su dva vojnika od kojih je jedan Srbin, pravi nevjenrik, a drugi Bošnjak, murted (otpadnik od vjere).. Ovo je tek početak o Bosno, ovo je tek početak o Europo, ovo je tek početak prolijevanje vaše prljave krvi koja će teći vašim prljavim ulicama.. Ubijajte njihove tagutske prljave vojnike gdje god možete, nedajte im mira, neka njihova prljava krv teče ulicama Bosne..

Javno pozivaju na terorizam protiv drzave BiH a jos nikad nisu napisali ni rijec protiv cetnika !

[atif]

Fetva 70.000 vjerskih službenika protiv terorizma: “Prestanite ISIL zvati islamskim”

Oko 70.000 muslimanskih vjerskih službenika u Indiji potpisali su fetvu protiv ISIL-a, al-Kaide i drugih terorističkih organizacija.

Peticiju protiv terorističkih napada potpisalo je oko 1,5 miliona muslimana prilikom posjete hramu tokom religijskog festivala Urs u blizini grada Ajmer.

Kako je kazao muftija Mohammed Saleem Noori, članovi Dargah Aala Hazrat tokom raspodjele obrazaca među sljedbenicima tražili su potpise kako bi pokazali da su protiv terorizma.

– Oko 70.000 muslimanskih vjerskih službenika iz cijelog svijeta, koji su bili dio manifestacije, donijeli su fetvu – kazao je muftija Saleem Noori.

On je poručio medijima da prestanu pisati o ovim organizacijama kao islamskim, javlja Independent.

Muftija Hazrat Subhan Raza Khan kazao je kako je odluka donijeta nakon napada u Parizu kako bi se poslala poruka cijelom svijetu da muslimanska zajednica osuđuje ekstremizam.

– U Kur'anu je zapisano da ako ubiješ jednu nevinu osobu, kao da si ubio cijelo čovječanstvo – kazao je muftija Mohammed Ehsan Raza Khan.

Također, islamski vjerski poglavari kazali su kako su protiv bombardovanja NATO-a na položaje ISIL-a u Siriji jer se ubije mnogo nevinih žena i djece.

Kako su kazali, zapadne sile trebaju se fokusirati na zaustavljanje terorizma, ali ne po cijenu života civila.

(Faktor.ba)

[Bosman]

Ne bi me cudilo da se iza tog sajta "vijesti ummeta" kriju obavjestane sluzbe Srbije. Ista im je spika kao u onog tkz. sejha "Zlaje" koji je svakodnevno pljuvao po Bosnjacima u svojim youtube snimcima.

[ABen]

Ne bi me cudilo da se iza tog sajta "vijesti ummeta" kriju obavjestane sluzbe Srbije. Ista im je spika kao u onog tkz. sejha "Zlaje" koji je svakodnevno pljuvao po Bosnjacima u svojim youtube snimcima.

I ja to mislim.

[amkos]

Ne bi me cudilo da se iza tog sajta "vijesti ummeta" kriju obavjestane sluzbe Srbije. Ista im je spika kao u onog tkz. sejha "Zlaje" koji je svakodnevno pljuvao po Bosnjacima u svojim youtube snimcima.

I ja to mislim.

Slazem se.

[atif]

Poslanikova praksa – osuđivanje ili upućivanje ljudi u islam?!

Šejh Muhammed Mutewelli Eš-Ša’rawi, r.a., prenosi svoj slučaj sa jednim mladićem ekstremistom:

“Raspravljao sam sa jednim mladićem koji zastupa ekstremne stavove, pa sam ga upitao: Da li je uništenje noćnog kluba eksplozivom u nekoj od muslimanskih zemalja halal ili haram?

On odgovori: Halal, svakako, i njihovo ubistvo je dozvoljeno.

– Kada bi ih ti ubio dok oni čine grijehe, gdje će završiti?

– U džehennemu, svakako! – odgovori on.

– Gdje ih šejtan želi odvesti?

– U džehennem! – reče.

– Onda, vi i šejtan imate zajednički cilj: uvesti ljude u džehennem!

Zatim sam mu spomenuo hadis u kojem se navodi kako je Poslanik, s.a.v.s., zaplakao kada je pored njega prošla dženaza jednog Jevreja. Ashabi su ga upitali: Zašto plačeš, Allahov poslaniče? On odgovori: Jedna ljudska duša mi je umakla u vatru.

Zatim sam mu rekao: Pogledaj razliku između vas i Poslanika, s.a.v.s., koji se trudi da uputi ljude i da ih spasi od vatre. Vi ste na jednom putu, a Poslanik, s.a.v.s., naš miljenik, na potpuno drugom! Vi biste, također, trebali da praktikujete da’wu (pozivanje ka Allahu) kako biste ljude spasili tmine grijeha. Upućivanje ljudi u islam je naša obaveza, a ne njihovo ubijanje.”

[ABen]

Ne bi me cudilo da se iza tog sajta "vijesti ummeta" kriju obavjestane sluzbe Srbije. Ista im je spika kao u onog tkz. sejha "Zlaje" koji je svakodnevno pljuvao po Bosnjacima u svojim youtube snimcima.

Nakon izjave Faktoru: Bilalu Dervišiću prijete smrću
http://faktor.ba/nakon-izjave-faktoru-b ... ete-smrcu/

Nećemo imati milosti prema vama, ubijat ćemo vas kao vašu braću četnike. Vi to vidite dalekim, a mi to vidimo blizu.

Hafizu Bilalu Dervišiću, nosiocu Zlatnog ljiljana, najvećeg vojničkog priznanja Armije RBiH, uhapšenom pa puštenom na slobodu nakon akcije Rez u kojoj je pritvoreno 11 osoba osumnjičenih za terorizam, nakon razgovora za Faktor, počele su stizati prijetnje.

Čekajte, čekamo

-Ooo, bradate džehmije, munafici, otpadnici, neprijatelji Allahove vjere! Doći će šamski muvehidi o Ezheru, Semire, Bilalu i ostali vrlo uskoro i u Bosnu. Allaha mi, nećemo imati milosti prema vama, ubijat ćemo vas kao vašu braću četnike. Vi to vidite dalekim, a mi to vidimo blizu. Pa čekajte, a čekat ćemo i mi – poručio je izvjesni El Bera Bosni.

Ne prijeti se, dakle, samo Dervišiću o ovoj poruci, no i Ezheru Beganoviću, glavnom i odgovornom uredniku Saffa, te Semiru Imamoviću, novinaru. Beganoviću su prve prijetnje počele stizati augusta prošle godine. Ekstremisti koji stoje iza portala Vijesti ummeta poručili su glavnom i odgovornom uredniku Saffa da će mu “uskoro glava biti odrubljena“. Beganovićev je grijeh što je Vijesti ummeta nazvao zločinačkim! A posumnjao je i da iza ovog portala zla stoje obavještajne službe zemalja kojima odgovara destabilizacija BiH.

Prijetnje i reisu

-O Ezhere…zaista si pogriješio kad si spomenuo da su ovo prijetnje “obavještajnih službi”, zaista pokušavaš da se sakriješ i da ne podižeš alarmantnost situacije, a znaš da si pod nadzorom i znaš da ćeš uskoro da osvaneš sa glavom na leđima… Zaista su uspavane ćelije u Bosni, a i na Balkanu spremne i zaista se još samo na naredbu čeka…zaprijetile su Vijesti ummeta Beganoviću.

Podsjetimo, kada je osuđujući terorizam i ideologiju koja ga inspirira, Husein efendija Kavazović, reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH, poručio da je “potrebno da svi ustanemo i da ne dozvolimo da nas zlo pobijedi i da strah ovlada našim čulima”, i njemu su stigle prijetnje.

(A. B./Faktor.ba/Foto: M. Živojević)

[ABen]

04.01.2016. / 21:12h BiH - Zbog kritikovanja ISIL-a
Fanatici prijete smrću reisu Kavazoviću i hafizu Gološu!
http://vijesti.ba/clanak/292233/fanatic ... izu-golosu

Mostarski hafiz Dževad Gološ

U prijetnji koja je Gološu upućena putem Facebooka prijeti se i reisu-l-ulemi IZ u BiH Huseinu ef. Kavazoviću da će ga "obezglaviti, odavno je to zaslužio".

Mostarski hafiz Dževad Gološ dobio je ozbiljne prijetnje putem Facebooka u kojima mu izvjesni Abdullah Armin Čurt prijeti smrću ukoliko ne prestane govoriti protiv tzv. Islamske države.

Kako je Gološ naveo na Faceboooku, poruku je dobio od "bolesnika tkz. Islamske države", u kojoj Čurt navodi da će mu "glavu skinuti s vrata" ukoliko ne prestane "po lošem spominjati tzv. Islamsku državu".

"Pseto murdžijsko, još jednom čujemo li da si gdje spomenuo Islamsku Državu po lošem ili da si odvraćao ljude od nje (tj. od hakka) i govorio kako smo mi haridžije GLAVU ĆEMO TI SKINUTI S VRATA. A Kavazovića ćemo također obezglaviti, odavno je to zaslužio. I usput, ako gdje vidiš Izeta Hadžića, upitaj ga kako mu ide odvraćanje od Islama i od Sunneta Poslanika s.a.v.s. Tako mi Allaha osveta za krv Muslimana i za potvoru je jako blizu...a vi ste prve mete!", napisao je Čurt u prijetnji Gološu, Izetu Hadžiću i reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću.

Analizirajući profil izvjesnog Čurta koji je prijetio navedenim osobama, može se vidjeti da je profil otvoren krajem 2015. godine i da je Čurt (ukoliko mu je to pravo ime), postavio nekoliko statusa u kojima veliča tzv. Islamsku državu.

"Islamska država ima vojnike u Evropi, naravno i u Bosni. Naša hrabra braća ingimasi (sa eksplozivnim prslucima) hrabro i nestrpljivo čekaju naređenje emira da krenu. Bliži se taj trenutak kada ćemo osvetiti krv nedužnih muslimana na vama, vama sličnima, a i gorima od vas, o murtedi!!! Naši vojnici su željni vaše krvi i željni su da osvete krv Muslimana, dok vi uživate sa vašim diplomama u foteljama. ALLAH VAS PROKLEO, O ZULUMČARI!!!", naveo je Čurt u prijetnji.

Ubrzo nakon objave prijetnji, Čurt je izbrisao profil sa Facebooka.

Kako je u kratkom razgovoru za N1 potvrdio Dževad Gološ, cijeli slučaj je prijavio policiji.



(Vijesti.ba / SB)

[ABen]

ID ima vojsku spremnu za napad u BiH?
Ponedeljak 04. Jan 2016 20:24
http://www.rtvbn.com/370499/ID-ima-vojs ... apad-u-BiH

Nakon što je ovih dana, kako kaže, primio više prijetećih poruka od zagovornika ID, vođa muslimanske zajednice u Ošvama kod Maglaja Izet Hadžić je, naglašava, zabrinut za svoju bezbjednost odlučio da se obrati redakciji Avazovog portala i policiji u Maglaju.



Hadžić za Avaz, ističe da se u posljednjoj poruci, preuzetoj sa profila Dževada Gološa iz Mostara, upućenoj jednom od „murdžija“, njemu prijeti ubistvom kao i reisu-i-ulemi Islamske zajednice u BiH Huseinu ef. Kavazoviću.

Hadžić vjeruje da je poruka stigla sa profila Abulaha Armina Čurta.

"Pseto murdzijsko, još jednom čujemo li da si gdje spomenuo Islamsku državu po lošem, ili da si odvraćao ljude od nje (tj. od hakka), i govorio kako smo mi haridžije GLAVU ĆEMO TI SKINUTI S VRATA. A Kavazovića ćemo takođe obezglaviti, odavno je to zaslužio. I usput, ako gdje vidiš Izeta Hadžića, upitaj ga kako mu ide odvraćanje od Islama i od Suneta Poslanika s.a.v.s. Tako mi Alaha osveta za krv Muslimana i za potvoru je jako blizu...a vi ste prve mete! Islamska država ima vojnike u Evropi, naravno i u Bosni. Naša hrabra braća ingimasi (sa eksplozivnim prslucima) hrabro i nestrpljivo čekaju naređenje emira da krenu. Bliži se taj trenutak kada ćemo osvetiti krv nedužnih muslimana na vama, vama sličnima, a i gorima od vas, o murtedi!!! Naši vojnici su željni vaše krvi i željni su da osvete krv Muslimana, dok vi uživate sa vašim diplomama u foteljama. ALAH VAS PROKLEO, O ZULUMĆARI!!!", navedeno je u poruci.

“Mene ove prijetnje neće obeshrabriri. Naprotiv, razmišljam da krenem kroz BiH, da kroz javne tribine objasnimo narodu o kakvoj se ideologiji zapravo radi i da na taj način odbranimo istinu. Ali na najljepši mogući način. Bez uvreda, proklinjanja i slično. Nisam se plašio goloruk tenkova ni metaka 1992., a neću inšalah ni ovih prijetnji koje su stigle iz usta ovih ljudi”, rekao je Hadžić za Avazov portal.

On ističe da ove prijetnje shvata sasvim ozbiljno i da od nadležnih organa očekuje adekvatnu reakciju.

Zar nisu cetnici i ovi nasi beskicmenjaci tvrdile za Izeta Hadžića iz Ošvama kod Maglaja da je vodja ID i da on nagovara narod da idu u Siriju. Sad ko fol zaboravili to.

[Abidaga]

npfNGmwDC3I
SAFF: "Islamska zajednica u BiH obavezala je glavne imame na područjima svih muftijstava da obave razgovore sa organizatorima i predvodnicima, kako se to kaže u propratnom aktu, paradžemata, da ih posavjetuju da je njihovo djelovanje štetno za islam i muslimane u BiH. Također, glavni imami su dužni da sagovornike obavijeste da trebaju do kraja februara ove godine prestati sa djelovanjem, odnosno da do tog datuma prestanu sa organiziranjem vjerskih aktivnosti u svojim mesdžidima. Dakle, radi se o mesdžidima čiji idejni zagovornik i organizator je bio Nusret Imamović. To su mesdžidi u kojima se poziva na rušenje Islamske zajednice i odvajanje od ostatka muslimana. Takvih mesdžida ima desetine širom Bosne i Hercegovine. Njihovo postojanje nanijelo je veliku štetu Bošnjacima muslimanima. Islamska zajednica u ovom slučaju postupa veoma osjetljivo, dajući priliku paradžematima za razgovor i saradnju. Nadamo se da će razum prevladati i da će organizatori i članovi takozvanih paradžemata prihvatiti poziv Islamske zajednice i zatvoriti svoje mesdžide. To bi bio značajan iskorak u borbi protiv tekfira u Bosni i Hercegovini, odnosno u zbijanju vjerničkih redova."

http://saff.ba/islamska-zajednica-dala- ... pLCnlNIjmJ

[atif]

Senaid Kobilica glavni imam Bošnjaka norveške nakon napada u Džakarti gdje boravi sa delegacijom iz norveške u posjeti.

Živ i zdrav hvala Bogu dž.š.! Napadi su bili nekih pet km od hotela, gdje se konferencija održavala. Bez obzira na pet-šest eksplozija, ipak nisam uspio ništa čuti. Bili smo unutra. Sinoć sam bio u Starbucksu, a čitam da je jedna ekplozija bila u jednom od Starbucks kafića. Žao mi je što se gube životi i rahatluk. Zato želim da kažem nekoliko stvari.

Dvije su stvari, koje sve više slušam u posljednje vrijeme, a i ova dva dana se najviše te dvije stvari spominju. Ovdje ih spominju eksperti uključujući i Potpredsjednika Indonezije. Jedna se tiče uzroka, a druga posljedica vezanih za ovaj globalni fenomen, nasilni ekstremizam.

Uzrok leži u činjenici da u svijetu vlada velika nepravda i nejednakost. Velika se nepravda čini narodima u muslimanskim zemljama i velika nejednakost se uzrokuje i postoji u našim društvima. Dakle, veliki jaz između bogatih i siromašnih unutar naših društava. To generira siromaštvo, očaj i neznađe, što je zapravo posljedica nepravde i nejednakosti.

Međutim, prava posljedica nepravde i nejednakosti, pa onda siromaštva, očaja i beznađa je bunt i revolt mladih ljudi, koji se odlučuju da se suprotstave gore spomenutom nasilnim sredstvima, a rečeno im je da ih za to čeka nagrada i da im je zagarantirana sreća, rahatluk i hurije na onom svijetu. Dakle, preovladava mišljenje da ti mladi ljudi ispranih mozgova računaju na prijeki put ka džennetu i hurijama. To je jedini razlog zašto oni teroriziraju i ubijaju nevini narod. Oni ne misle na druge, nego isključivo na sebe. A mi ćemo im kazati "malo morgen".

Ubijanjem nevinih ljudi oni mogu samo računati na prijeki put do džehennema, a tamo umrijeti neće i tamo hurija neće biti, a džehennemska vatra će neprestano pržiti. E to čeka svakoga od ahmaka, koji sebi umišljaju da su oni spasitelji naši. Nama oni ne trebaju. Njima treba samo jedno; doživotni zatvor.

A one što su doveli do ovoga činjenjem nepravde i uzrokovanjem nejednakosti u našim društvima treba također smjestiti na odgovarajuće mjesto. Jedino tako možemo krenuti naprijed.

Ipak da podvučemo, teroriziranje i ubijanje nevinih ljudi se ne može ničim opravdati. Isto tako, za teroriziranje i ubijanje nevinih ljudi je samo džehennem. NE DŽENNET I NE HURIJE.

[Abidaga]

Bakir: "Muslimani su duzni da postuju naseg reis-ul-ulemu!"
Xcor9bOM-Yc

[Abidaga]

21.02.2016
Na videoservisu YouTube objavljen je video na kome Amir Selimović, zvani Riba iz Svojata kod Živinica, upućuje prijetnje reisu Huseinu ef. Kavazoviću i Bošnjacima:
– Kako vas nije stid da hvalite reisa, ohalalio je kamatu, učešće u nevjerničkim vojskama u borbi protiv muslimana, za kog su demokratija i kufr i islam isto. Molim Allaha da njega i njegove sljedbenike Šiije zakoljem nasred Baščaršije – poručio je Selimović, iza koga se na videosnimku mogu vidjeti zastava tzv. Islamske države, automatska puška i pištolj.

http://bportal.ba/zastrasujuci-snimak-i ... avazovica/

[atif]

Preporučujem vam da pročitate studiju od profesora islamskih nauka Kenana Čame o tome ko su haridžije i njihovoj stranputici.

Haridžijske sekte i njihova misao

1. Uvod

Haridžije su jedna od najranijih vjersko-političkih organizacija u islamu. Kao posebna grupa obrazovani su 37/657. nezadovoljni okolnošću da je h. Alija u toku bitke na Siffinu prihvatio prijedlog o arbitraži između njega i Muavije. Naime, u toj nesretnoj bici, u kojoj je poginulo oko 50 000 muslimana, više nego u svim bitkama koje su vodili protiv Perzijanaca,
Bizantinaca i ostalih, h. Alija prihvata ponudu protivnika da se spor riješi arbitražom (tahkim), iako je
bio vojno premoćniji. Najžešći protivnici h. Alije u vremenu odigravanja bitke na Siffinu su od haridžija bili: el-Eš‘as ibn
Qays, Musa‘‘ir ibn Fedeki et-Temimi i Zeyd ibn Hisn et-Ta’i, kada su rekli h. Aliji: ''Ljudi nas zovu ka Allahovoj Knjizi a ti
nas zoveš natrag u bitku! ''Na to im je h. Alija rekao: ''Ja znam šta se nalazi u Allahovoj Knjizi. . . ''Haridžije su se prvotno
priklonili rješenju spora na način arbitraže. H. Alija je na pregovore htjeo poslati Abdullah ibn el-Mes‘uda, čemu su se
usprotivili haridžije govoreći: ''On je tvoj!'' Na posljetku ga primoraše da na pregovore pošalje Ebu Musa el-Eš‘arija.
Meñutim, kasnije će oni biti protiv bilo kakve arbitraže počevši uzvikivati: La hukme illa lillah, što znači: ''Niko nema
pravo na presudu osim Allaha. ''Pošli su u borbu protiv Muavije duboko ubijeñeni da su istina i pravda na h. Alijinoj i
njihovoj strani, a da je Muavija obični uzurpator vlasti i odmetnik protiv kojeg se mora boriti svim sredstvima.
Prihvatajući arbitražu, halifa je doveo u ''sumnju'' legitimitet njihove borbe i sve žrtve koje su do tada podnijeli znači da
su bile uzaludne. A ''sumnja'' i vjera ne idu zajedno. Kada se ubrzo ispostavilo da je ponuda Muavije bila samo taktička
varka da bi se dobilo na vremenu i da je h. Alijin predstavnik na pregovorima Ebu Musa el-Eš‘ari, bio nadmudren od
mnogo iskusnijeg vojskovoñe i političara, ‘Amr ibn el-‘Asa, ova grupa nezadovoljnika, nazvana el-hawaridž (nastalo od
riječi ''haredže'' što znaći ''izaći, napustiti, istupiti. . . '' U ovom slučaju su to onikoji su istupili protiv h. Alije), i definitivno
istupa iz redova halifinih pristalica. H. Aliju proglašavaju nevjernikom i traže da se javno pokaje i ponovo preñe na
islam. Nakon bitke na Siffinu, haridžije se okupljaju kraj Kufe u mjestu zvanom Harura’ na čelu sa Abdullah ibn
el-Kewa’om (za njega se tvrdi da se kasnije povratio h.Aliji), ‘Itab ibn el-A‘werom, Abdullah ibn Wehb er-Rasijem, ‘Urwe
ibn Hadirom, Yezid ibn ‘Asim el-Muharibijem i Hurqus ibn Zuheyrom poznatim kao Zu es-Sedya.

Misleći da su dovoljno snažni da pobijede halifu, upustili su se u bitku poznatu pod imenom en-Naharwan, u kojoj su
doživjeli težak poraz. Već i sami uvjereni da se frontalno više ne mogu suprotstaviti, odlučili su da istovremeno ubiju h.
Aliju, Muaviju i ‘Amr ibn el-‘Asa. Atentat na h. Aliju je uspio, ali ne i na drugu dvojicu.
U načelu se može reći da su haridžije izgradili svoje vjersko, moralno i pravno učenje u skladu sa svojom praktično-
političkom pozicijom. Tako su npr. po pitanju hilafeta zauzeli poziciju radikalnog demokratizma (naime, imam/halifa ne
mora biti od Qurejšija, već može biti i crni rob). Osnovnih haridžijskih sekti je šest. To su: el-Ezariqa, en-Nedždat,
es-Sufriyye, el-‘Adžaride, el-Ibadiyye i es-Se‘alibe. Ostale podsekte su samo ogranci jedne od gore navedenih. Svima
je zajedničko sljedeće:

- odricanje i distanciranje od Osmana r. a. i Alije, r.a.,
- počinioci velikih grijeha postaju nevjernicima,
- dužnost je ustati protiv imama/halife koji krši sunnet.

Sve muslimane koji ne slijede haridžijski pravac podvode pod kategoriju otpadnika od vjere, tj. drže ih nevjernicima. To
ih je praktično dovelo na poziciju krajnjeg fanatizma. Njihov ekstremizam koji se ogledao u svim aspektima islamskog
učenja (npr. Hadis su prihvatali samo od prenosioca koji su bili njihovi istomišljenici tj. haridžije, a što je našlo svog
konkretnog odraza i u njihovom fiqhu) je bio glavnim uzrokom njihovog sloma. Već za vrijeme abbasijskih halifa su
nestali sa političke scene, preživljavajući samo kao vjerska grupa u istočnoj Arabiji i sjevernoj i istočnoj Africi.

2. el-Ezarika

Pod haridžijskom sljedbom el-Ezariqa se misli na sljedbenike Ebu Rešid Nafi‘ ibnu-l-Ezreqa (poginuo 65. god. po hidžri)
koji su se iz Basre uputili prema zemljama Ahwaza u Perziji uspjevši tamo nametnuti svoju dominaciju. U vremenu
Abdullah ibn ez-Zuheyra su se proširili i na zemlje Kirmana. Sa Ibnu-l-Ezreqom su tada od haridžijskih voña bili i ‘Atiyye
ibnu-l-Aswad el-Hanafi, Abdullah ibnu-l-Mahuz sa svoja dva brata ‘Usmanom i ez-Zubeyrom, ‘Umer ibn ‘Umaeyr
el-‘Anberi, Qitri ibnu-l-Fedždža’a el-Mazini, ‘Ubayda ibn Hilal el-Yaškari, Sahr at-Tamimi, Salih ibn Mihraq el-‘Abdi,
‘Abdurabbihi el-Kabir te ‘Abdurabbihi es-Sagir. Svi su oni bili na čelu vojske koja je brojala oko 30 000. konjanika. Protiv
njih je ‘Abdullah ibnu-l-Hars ibn en-Newfel en-Nawfeli (postavljen za upravnika Basre 64. god. po h.) uputio vojsku na
čelu sa Muslim ibn ‘Isa ibn Kureyz ibn Rebi‘a ibn Habibom (u toj bici je poginuo i sam ibn Habib, ali i ibnu-l-Azraq. Bitka
se odigrala 65. god. po h. Nakon toga je el-Azariqa za voñu izabrala Qitri ibnu-l-Fadždža’a proglasivši ga Voñom
pravovjernih). Borbu sa njima će nastaviti ‘Utman ibn ‘Ubaydullah ibn Mu‘ammar el-Tamimi, pa i on biva poražen. Borbu
sa el-Azariqom preuzima Harita ibn Badr el-Gadani, da bi na kraju i on bio poražen. Stanovnici Basre se uplašiše za
svoje živote i sudbinu svoje zemlje, te se u borbu sa njima ovaj put upusti el-Mihlab ibn Abi Sufra i rat se oduži na 19.
godina, da bi im se konačno stalo u kraj u vremenu el-Hadždžadža.

El-Ezariqa je bila najekstremnija i najmnogobrojnija haridžijska sekta. Ova sekta ima 8. ključnih tačaka u svom učenju, a
koje se smatraju njihovim osnovnim zastranjenima u Vjeri. To su:

1) H. Alija je postao nevjernikom. Allah, dž.š., kaže o njemu u Qur'anu:
''Ima od ljudi čiji te govor oduševljava na ovom svijetu, i kune se Allahom za ono što mu je u srcu, a on je najljući
neprijtelj. ''

A ‘Abdullah ibn Muldžem je učinio pravu stvar kada je ubio h. Aliju. Allah, dž.š., kaže o njemu u Qur'anu:
''Ima od ljudi koji svoje živote prodaju radi Allahova zadovoljstva...''
A ‘Abdullah ibn Muldžem je učinio pravu stvar kada je ubio h. Aliju. Allah, dž.š., kaže o njemu u Qur'anu:
''Ima od ljudi koji svoje živote prodaju radi Allahova zadovoljstva...''
- upravo se odnosi na njega, Ibn Muldžema (Ibn ’Abbas, Enes i mnogi drugi će ustvrditi da je ovaj ajet objavljen u
povodu Suhayb
ibn Sinan er-Rumija koji je primio islam u Mekki, pa bježeći od Qurejšija hidžru učinio u Medinu. Za njim se tada bila
uputila potjernica iz Mekke, a on ih je gañao strijelama govoreći: ’’Nećete me uhvatiti sve dok i posljednju strijelu ne
odapnem i sve dok u rukama budem imao snage sablju da držim, pa vi radite kako hoćete, a ako hoćete eto vam moje
bogatstvo koje je ostalo u Mekki!'' Oni odgovoriše: ''Prihvatamo to!’’ Kada je Suheyb stigao u Medinu Poslanik, s.a.v.s.,
reče: ''Suheyb je dobro trgovao'', te potom biva objavljen i ovaj ajet.). Slavopjeve Ibn Muldžemu je pisao i haridžijski
muftija i pjesnik ‘Imran ibn Hitan. Haridžije će uz h. Aliju nevjernicima proglasiti i Osmana, r.a., Talhu, r.a., Zubejra, r.a.,
Aišu, r.a., ‘Abdullah ibn ‘Abbasa, r.a., i ostale muslimane koji su bili uz njih.

2) Nevjernik je i svaki onaj koji u džihad ne ide. Opravdanja nema. A nevjernik je i onaj koji njima hidžru ne učini.

3) Dozvoljeno je ubijati žene i djecu protivnika (Kao dokaz tome navode 27. ajet sure Nuh u kojem Allah dž. š. kaže:”. . .
i oni će samo griješnike, nevjernike rañati. ”).

4) Muškarca i ženu koji počine blud u braku ne treba kamenovati, jer te odredbe nema u Qur'anu. Isto tako nema kazne
ni za one koji okleveću muškarca, jer Qur'an sankcioniše samo potvoru na ženu.

5) Djeca politeista će isto kao i njihovi očevi završiti u vatri.

6) ''Teqiyye'' nije dozvoljena ni u kakvoj formi (Teqiyye znači nositi vjeru, svoje uvjerenje, u srcu i duši, i po potrebi
skrivati je pred svojim protivnicima i čak se verbalno izjašnjavati protiv nje. Ona je osobito bila u primjeni kod šiija u
vremenima njihova progona).

7) Allah dž. š. može poslati vjerovjesnika znajući da će isti postati nevjernikom, ili da je prije dobivanja Vjerovjesništva
već bio nevjernik.
Ko učini neki od velikih grijeha momentalno postaje nevjernikom i izlazi u potpunosti iz islama, te će kao takav vječno
gorjeti u Vatri zajedno sa ostalim nevjernicima. Kao dokaz tome navode slučaj Iblisa (l. a.) koji nije ništa drugo uradio
doli veliki grijeh, i to onda kada mu je nareñeno da Ademu a. s. učini sedždu koju on nije učinio, bez obzira što je bio
uvjeren u Allahovu Jednotu.

3. en-Nedždat

Puni naziv ove haridžijske sljedbe je en-Nedždat el-‘Aziriyye. Riječ je o sljedbenicima Nadžda ibn ‘Amir el-Hanafiyya za
kojeg neki kažu da se je zvao i ‘Asim. Za njega se vezuje da je iz Yamame krenuo sa vojskom želeći da se susretne sa
el-Azariqom pa mu u susret izañe Ebu Fedik i Atiyye ibnu-l-Eswed el-Hanafi sa skupinom nezadovoljnika koji su istupili
iz redova el-Azariqe obavjestivši ga o Azraqovim zastranjenima u Vjeri. Oni tada učiniše prisegu na vjernost
en-Nadždetu i proglasiše ga ''Voñom pravovjernih''.

Sam en-Nedžda je jedne prilike rekao: U Vjeri su dvije stvari važne:

- spoznaja Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., zabrana proljevanja muslimanske krvi i otimačina od muslimana
te svjedočenje istinitosti svega što je objavljeno od Allaha dž.š. Poznavanje svega ovoga je dužnost svakom muslimanu
i neznanje toga se ne može tolerisati.

- neznanje po pitanju nečeg drugog, a ne gore navedenog, može se tolerisati sve dok se ne donese jasan dokaz, a ko
posumnja u ispravnost mudžtehida (mudžtehid je samostalni šerijatski pravnik koji snagom vlastitog znanja i putem
analogije tumači propise i proniče u krajnji smisao Teksta) koji je čak i pogriješio, ali prije nego što za to dobije jasan
dokaz, postaje nevjernikom.

Za en-Nedždata se vezuje i sljedeće:

- dozvoljeno je proljevati krv ''štićenika'' (Židovi i kršćani koji žive u muslimanskoj zemlji i nalaze se pod zaštitom
muslimanske vlasti);

- ko učini kakav mali grijeh pa ustraje u činjenju istog postaje nevjernikom;

- ko učini blud, opije se ili ukrade, ali ne ustraje u činjenju tog djela, ne postaje mnogobošcem;

- ''Taqiyya'' je dozvoljena u svakom njenom obliku (za razliku od haridžijske sekte el-Ezariqa);

- imam, tj. halifa, nije uopće potreban muslimanskom ummetu, već je na ljudima da meñusobno pravedno postupaju, a
ako vide da im je imam neophodan, mogu ga i postaviti.

Nakon smrti en-Nedždeta, sekta se podijelila na ‘Atawiyye (‘Atawiyye će se nastaniti u zemljama Sidžistana) i Fadikiyya
(Sam Ebu Fadik je ubio en-Nadždeta. Abdu-l-Malik ibn Marwan će poslati vojsku na čelu sa ‘Utman ibn ‘Ubeydullah ibn
Mu‘ammerom u rat sa Ebu Fedikom, i u toj biciće Ebu Fedik poginuti), odrekavši se jedna druge.
Dvije su osnovne tačke spora koje su razdvajale el-Ezariqu od en-Nedždatiyye, i zbog kojih se nikada nisu ujedinili:

1) Prema Nafi‘ ibnu-l-Ezrequ i njegovim sljedbenicima ''teqiyye'' nije dozvoljena. Naime, ona je bila dozvoljena samo u
prvim danima islama kada su muslimani bili malobrojni, bespomoćni i potlačeni, i kada su se bojali za opstanak islama,
što nije i sada slučaj. To svoje mišljenje potkrepljuju ajetima:
''...kad se skupina od njih boji ljudi poput straha od Allaha ili čak žešče'', te
''Bore se na Allahovu putu i ne boje se ukora koritelja.

...kad se skupina od njih boji ljudi poput straha od Allaha ili čak žešče'', te
''Bore se na Allahovu putu i ne boje se ukora koritelja.''
En-Nedžde i njegovi sljedbenici će ustvrditi da je ''teqiyye'' dozvoljena, pozivajući se pritom na ajete:
''...osim da bi ste se od njih sačuvali'' (Porodica ‘Imranova, 28.), te
‘’...i reče čovjek od porodice Faraonove, a vjeru svoju (u Allaha) je krio, ...’’.

2) Po Ibnu-l-Ezrequ i njegovim sljedbenicima je izostanak iz džihada ‘’kufr’’, tj. time se postaje nevjernikom, pozivajući
se pritom na ajete :
‘’...i izostaše (od borbe) oni koji na Allaha slagaše i Njegova Poslanika, ...’’,
‘’Radovaše se oni koji izostaše svojim izostankom (od džihada) iza Allahova Poslanika, ...’’ (Pokajanje, 81.),
‘’I dolazili su neki od beduina koji su se izvinjavali traživši dopuštenje (da ne idu u boj),... (Pokajanje, 90).
Meñutim, en-Nedžde će se ovome usprotiviti, navodeći pritom sa svoje strane ove ajete:
‘’Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu da nañu sredtsva za borbu, ...’’ (Pokajanje, 91.), te
‘’A Allah je odlikovao mudžahide nad onima koji u borbu ne idu velikom nagradom.’’
Ovaj drugi ajet, prema en-Nadždatu, samo potvrñuje činjenicu da su borci na Allahovu putu na većem stepenu od onih
koji izostanu iz borbe, a nikako da neborci postaju nevjernicima. Nafi‘ ibn el-Ezreq će reći da se ovi ajeti odnose samo
na prve muslimane.

3. el-Buheysiyye
Riječ je o sljedbenicima Buheys el-Heysem ibn Džabira, kojeg je el-Hadždžadž u vrijeme vladavine el-Welida progonio.
Buheys će pobjeći u Medinu, meñutim, tamo će ga uspjeti uhvatiti ‘Usman ibn Džiyan el-Murri, te zatvoriti. El-Welid
nakon toga piše pismo el-Murriju u kojem nareñuje da se Buheysu poosjeku ruke i noge, te da ga se potom ubije, to
ovaj i čini. Buheys je bio proglasio nevjernicima Ibrahima (Ibrahim je bio pripadnik haridžijske sekte el-Ibadiyye. Jedne
prilike je prodao svoju ropkinju muslimanku nekom nevjerniku, što mu je Meymun prigovorio odrekavši ga se. Jedna
skupina je podržala Ibrahima u tom njegovom djelu. Ta skupina je poznata pod imenom ed-Dihakiyye. Oni dozvoljavaju
da se nemuslimanaka uda za nemuslimana, ako je riječ o “taqiyyi”) i Meymuna, i to poradi pitanja ''prodaje ropkinje''
(Meymun ibn ‘Imran je prvotno bio sljedbenik haridžijske sekte el-Ibadiyye, da bi se na kraju priklonuo mu‘tezilizmu. Od
Medžusija je ptihvatio njihovo dozvoljavanje ženidbe sa unukama, bratičnama i sestričnama. Od njegovih zastranjena je
i to što suru Yusuf nije smatrao od Qur’ana). Nevjernicima je proglasio i sektu zvanu el-Waqifiyya (to su oni koji su
oklijevali pružiti podršku gore spomenutom Ibrahimu po pitanju prodaje ropkinje muslimanke (tewaqqafu fi nasri
Ibrahim). Nakon tog doga|aja su se formirale tri manje haridžijske sekte: el-Ibrahimiyye, el-Maymuniyye i el-Waqifiyye),
jer su oklijevali u pogledu onih koji su zabranjene stvari proglašavali dozvoljenim iz svog neznanja. Buheys će ustvrditi
da je njihova dužnost bila razlikovati istinu od neistine.

Većina el-Buheysiyya stoji na stanovištu da iman (vjera) podrazumijeva svjedočenje srcem, jezikom i djelom.
U okviru ove haridžijske sekte postoji skupina zvana el-‘Awniyye, a koja se sama dijeli na dvije podsljedbe. Jedna od
njih se odriče onih koji zapostavljaju džihad, za razliku od druge. Meñutim, obje se slažu u tome da ako imam postane
nevjernikom, i njegov narod, tj. oni kojima je bio imam, postaju zajedno sa njim nevjernici.
Od el-Buheysiyye postoji i jedna skupuna zvana ''Predstavnici tumačenja' (ashabu-t-tefsir). Tako oni svaki oblik
svjedočenja gledaju kroz lupu unutarnjeg značenja i protumačenog smisla.

Od el-Buheysiyye je i skupina zvana ''Predstavnici pitanja'' (ashabu-s-su’al). Oni će ustvrditi da je musliman onaj koji
donese ''dva šehadeta'', odrekne se stare zablude, prihvati haridžijsko učenje te uzvjeruje u sve ono što je objavljeno od
Allaha dž.š. Ako šta ne zna dužnost mu je da za to pita, tj. šta mu je od Allaha naloženo. Ako (nakon toga) počini kakav
haram postaje nevjernikom. U pogledu predestinacije se slažu sa mu‘tezilitima. Allahova Volja po njima ne igra nikakvu
ulogu u djelima ljudi. Od ove skupine se distancirala većina el-Buheysiyya.

Neki od el-Buheysiyye će reći da se čovjek koji počini kakav haram ne proglašava nevjernikom sve dok se njegov
slučaj ne iznese pred imama, a sva ona djela za koja ne postoji Objavom odreñema sankcija u pogledu Allahovog prava
su oprostiva. Neki drugi će ustvrditi da pijanstvo prouzrokovano pićem koje je halal ne povlači za sobom sankciju. Za
el-‘Awniyye je pijanstvo kufr, tj. time se postaje nevjernikom.

Od haridžija su i sljedbenici Salih ibn Masraha (Ibn Masrah je jedan od sinova Imru’u-l-Qaysa i pripadao je haridžijskoj
sekti es-Sufriyya. Ubijen je 76. godine po h.). Saliha će nakon njegova ubista naslijediti Šabib ibn Yazid aš-Šaybani,
poznat kao Ebu-s-Sahhari. On će uspjeti na jedno vrijeme zavladati Kufom i od el-Hadždžadžove vojske ubiti 24.
zapovijednika, meñutim na koncu će biti poražen, da bi se na kraju utopio u rijeci el-Ahwaz. El-Yaman ibn Rabab će reći
da se sljedbenici Šebiba zovu ''Murdži‘atu-l-hawaridž'' (“el-Murdži‘a” je sekta koja tvrdi da loša djela ne štete imanu, te
da pokornost uz nevjerovanje ne donosi nakakvu korist. Počiniocu velikog grijeha se ne sudi na ovom svijetu već se
njegov slučaj prepušta Konačnom Sudu. Po tom pitanju je njihovo učenje istovjetno sa učenjem sekte zvane
’’el-We‘idiyye’’. Eš-Šehrestani će ovoj sekti posvetiti čitavo jedno poglavlje u svom djeli ’’el-Milelu we-n-Nihal’’).

4. el-'Adžaride
Osnivač ove sekte je ‘Abdu-l-Kerim ibn ‘Adžred. Po mnogim pitanjima se slagao sa en-Nedždatiyyama. Za njega se
kaže da je prvotno pripadao el-Buheysiyyama, da bi se kasnije razišao sa njima govoreći kako se treba odreći i djece
(nevjernika) sve dok se ne pozovu u islam, a djeca mnogobožaca će zajedno sa svojim roditeljima gorjeti u Vatri. Ibn
‘Adžred će, izmeñu ostalog, imetak ratnog plijena smatrati dopuštenim tek nakon izvršenja egzekucije nad njihovim
vlasnicima, tj. nakon njihove smrti.

nevjernika) sve dok se ne pozovu u islam, a djeca mnogobožaca će zajedno sa svojim roditeljima gorjeti u Vatri. Ibn
‘Adžred će, izmeñu ostalog, imetak ratnog plijena smatrati dopuštenim tek nakon izvršenja egzekucije nad njihovim
vlasnicima, tj. nakon njihove smrti.

Za ovu sljedbu je hidžra samo pohvalno djelo, a ne i stroga dužnost. Počinioci velikih grijeha postaju nevjernicima.
Prenosi se, takoñer, da ova sekta nije smatrala suru Yusuf integralnim dijelom Qur'ana, već običnom pripoviješću,
govoreći da je nemoguće da se u Qur'anu nañe ljubavna priča.

Ova sekta će se vremenom razgranati na nekoliko ogranaka, koje i mi ovdje navodimo.

1) ES-SALTIYYE – Riječ je o sljedbenicima ‘Usman ibn Ebi es-Salta. Ko se priključi njihovoj sljedbi postaje
muslimanom, a što se tiče njihove djece, od njih se distanciraju sve dok se i oni ne priključe njihovoj sekti i prime islam.

2) EL-HAMZIYYE – Riječ je o sljedbenicima Hamza ibn Edreka. Ovaj Hamza se priklonuo mu‘tezilijskom učenju po
pitanju predestinacije. Djeca njihovih protivnika će kao i mnogobošci završiti u Vatri. Sam Hamza je odobravao
postojanje dva imama u isto vrijeme sve dok se ne postigne saglasnost ili pobijede neprijatelji.

3) EL-HALEFIYYE – Riječ je o sljedbenicima Halef el-Haridžiyye. Razišli su se od el-Hamziyya po pitanju
predestinacije. Naime, oni tu slijede učenje ahlu-l-sunnata, tj. pravovjerno učenje većine muslimana. El-Halefiyye će
reći: ''El-Hamziyye kažu da kada bi Allah kažnjavao svoje robove za djela koja im je već odredio, On bi tada bio
nepravedan. A oni već donose sud da će djeca politeista završiti u Vatri, a oni ne mogu biti odgovorni za svoje
postupke, pa ima li veće kontradiktornosti?!'' El-Halefiyye takoñer smatraju da se ne može ići u džihad ako ne postoji
Imam.

4) EŠ-ŠU‘AYBIYYE – Ova podsekta slijedi učenje Šu‘ayb ibn Muhammeda, koji je spočetka zajedno sa Meymunom bio
pripadnik sljedbe el-Adžaride, da bi se kasnije odrekao Meymuna iz razloga što je ovaj počeo slijediti mu‘tezilijsko
učenje po pitanju predestinacije i Božije Volje. Slijedio je osnovno učenje sekte el-‘Adžaride po pitanjima ''suda o djeci'',
izostanka iz džihada, prihvatanja nekoga u redove haridžija, a sa njima se slagao i po pitanju ekskomunikacije.

5) EL-MEYMUNIYYE – Meymun i njegovi sljedbenici su ustvrdili da sudbinu kroje ljudi, te da je čovjek u potpunosti
kreator vlastitih djela, te da Allah ne može željeti zlo, već samo dobro, te da On nema upliva u ljudska zla. El-Kirabisi (za
njega se kaže da je pripadao Mudžbirama. Bio je vrstan poznavalac hadisa i fiqha. Napisao je i dosta knjiga. Za njega
se kaže da je bio jedan od el-Buharijevih učitelja) navodi da su el-Meymuniyya dozvoljavali brak sa unukama,
bratičnama i sestričnama, pravdajući to da oni kao zabranjena kategorija nisu spomenuti u Qur'anu. Od el-Ka‘bija i
el-Eš‘arija se prenosi da su i el-Meymuniyye negirali suru Yusuf kao integralni dio Qur'ana. Meñutim, po ovoj
haridžijskoj frakciji bi djeca nevjernika ipak trebala ići u Džennet.

6) EL-ATRAFIYYE – Ova skupina je prozvana el-Atrafiyye iz razloga što stoje na stanovištu da oni koji ne poznaju
šerijatske odredbe, a žive u veoma udaljenim krajevima, tj. van granica tada poznatog svijeta (atrafu-l-‘alem), takvima
se nema šta prigovoriti, tj. imaju opravdanje za svoje neznanje. Meñutim, poput mu‘tezilita, ustvrdit će da je čovjek
snagom vlastitog razuma dužan spoznati Istinu.
Poglavar ove sekte je bio Galib ibn Šazan. Ova podfrakcija će se kasnije podijeliti na još manje podsekte. Jedna od njih
je i el-Muhammediyya.

7) EL-DŽAZIMIYYE – Riječ je o sljedbenicima Džazim ibn ‘Alija. Ova sljedba zauzima po pitanju predestinacije i Božije
Volje identičan stav kao i ehlu-l-sunne, tj. pravovjerno učenje. Ovo je jedna od rijetkih haridžijskih sljedbi koja se nije
otvoreno odrekla Alije, r.a.

8) ES-SE‘ALIBE – Rodoslovnik ove podsekte je Sa‘leba ibn ‘Amir. Svojevremeno je Ibn ‘Amir bio veoma blizak sa Ibn
Adžredom, sve dok se nisu sporečkali po ''pitanju djeteta''. Ta laba će reći da o djeci ne treba donositi nikakav sud
ukoliko se na njima ne primjeti da negiraju Istinu (tj. haridžijsko učenje).

9) ER-REŠIDIYYA – Rašid el-Tusi je osnivač ove podsekte koja se još i zove el-‘Ušriyye. Naime, as-Se‘aliba su tvrdili
da se na poljoprivredne proizvode dobivene sa zemljišta koje se navodnjava, daje polovina jedne desetine na ime
zekata. Meñutim, er-Rešidiyya će ustvrditi da treba dati čitavu desetinu (el-‘ušr).

10) EŠ-ŠEYBANIYYE – Riječ je o sljedbenicima Šeyban ibn Selema (ubijen 130. god. po h). Prvotno je pripadao
haridžijskoj sljedbi as-Se‘alibe. Ova frakcija će po pitanju ljudskih djela zauzeti isti stav kao i el-Džebriyye, tj. složiće se
sa učenjem Džehm ibn Safwana po tom pitanju. Naime, po tom učenju čovjek nije kreator vlastitih djela.
(Džebr je pripisivanje svih naših djela Uzvišenom, Allahu)
Postoji nekoliko ogranaka el-Džabriyya. Sam Džehm ibn Safwan će pripadati ogranku zvanom el-Džebriyye el-Halisa.

5. el-Mukrimiyye, el-Ma'lumiyye, el-Medžhuliyye, el-Ibadiyye

el-Mukrimiyye
Rodoslovnik ove haridžijske sekte je Mukrim ibn ‘Abdullah el-‘Adžebi. Mukrim je prvotno pripadao sljedbi as-Se‘alibe, da
bi se od njih odvojio govoreći da onaj koji zanemaruje namaz postaje nevjernikom, ne zbog samog djela, već zbog svog
neznanja, gluposti i nerazumnosti prema Allahu. Takav sud se proteže i na počinioce svih ostalih velikih grijeha. Da bi
opravdao ovaj svoj stav, Mukrim će se, izmeñu ostalog, pozvati i na hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
''Bludnik u trenutku kada čini blud prestaje biti vjernikom, a i kradljivac u trenutku dok krade prestaje biti vjernikom. ''

el-Ma'lumuyye i el-Medžhuliyye
Ove dvije sekte su u osnovi pripadale haridžijskoj sljedbi el-Džazimiyye, s tim da su el-Ma‘lumiyye ustvrdili da onaj tko
ne spozna Uzvišenog Allaha sa svim njegovim Imenima i Atributima, takav biva neznalicom sve dok ne spozna sva
Allahova Imena i Atribute, te jedino takav može biti vjernikom. Ustvrdit će i da je čovjek kreator vlastitih djela, te će se
stoga el-Džazimiyye distancirati od učenja ove frakcije.
Što se tiče sekte el-Medžhuliyye, oni će reći da je za spoznaju Allaha dovoljno spozn
ati samo neka Njegova Imana i

Allahova Imena i Atribute, te jedino takav može biti vjernikom. Ustvrdit će i da je čovjek kreator vlastitih djela, te će se
stoga el-Džazimiyye distancirati od učenja ove frakcije.
Što se tiče sekte el-Medžhuliyye, oni će reći da je za spoznaju Allaha dovoljno spoznati samo neka Njegova Imana i
Atribute, dok su ljudska djela Božija kreacija.

el-Ibadiyye
Riječ je o jednoj velikoj haridžijskoj frakciji koja se smatra sljedbenicima ‘Abdullah ibn Ibada. Ibn Ibad će ustvrditi da
muslimana koji ne slijede haridžijsko učenje u jednu ruku bivaju nevjernicima, ali ne i mnogobošcima. Prema Ibn Ibadu
se dozvoljeno sa njima ženiti i meñusobno naslijeñivati. Ratni plijen zadobiven u borbi sa njima je dozvoljen ukoliko je
riječ o oružju i ratnoj opremi. Sve ostalo je zabranjeno uzimati kao ratni plijen. Zemlja muslimana neharidžija se smatra
zemljom tewhida, osim vojnih logora. Počinioce velikih grijeha nazivaju muwehhidunima, tj. onima koji vjeruju u Božiju
Jednotu, ali ne i vjernicima.

Allah je taj koji stvara ljudska djela. Svome poglavaru ne daju titulu emiru-l-mu’minin (Voña pravovjernih).
Ova sljedba dozvoljava kažnjavanje mnogobožačke djece iz osvete, meñutim stoje na stanovištu da će i djeca
mnogobožaca ipak ući u Džennet.
Bavili su se i pitanjem licemjerstva, ustvrdivši da licemjeri iz vremena Allahova Poslanika s. a. v. s. spadaju u kategoriju
muwehhiduna. Za Allahove odredbe u Qur'anu će reći da su sve opće naravi, te da u Qur'anu nema specificiranja.
Neki od el-Ibadiyye će zauzeti stav da Allah dž. š. može poslati Poslanika bez dokaza sa njim, tj. mu‘džize, a da su ljudi
ipak dužni slijediti ga.
I ova sekta ima nekoliko svojih ogranaka.
Važno je istaći da je ovo jedna od najumjerenijih haridžijskih frakcija. Upravo će ta njihova umjerenost i distanciranje od
ekstremizma i nasilja omogućiti da se održe sve do danas. Najviše ih ima u Maroku i vrlo malo u drugim djelovima
Sjeverne Afrike.

el-Hafsiyye
Rodoslovnik ove sljedbe je Hafs ibn Ebu-l-Miqdam koji je prvotno pripadao el-Ibadiyyama. Ebu-l-Miqdam će reći reći da
vjerovanje od mnogoboštva razdvaja spoznaja Allahove Jednote, tako da onaj koji spozna Allahovu Jednotu, a zaniječe
neki od imanskih šarta (poslanstvo, Sudnji dan,...) ili učini kakav veliki grijeh, takav postaje nevjernikom ali ne i
mnogobošcem.

el-Harisiyye

El-Harisiyye su sljedbenici el-Hart el-Ibadiyya. Razići će se od el-Ibadiyye izmeñu ostalog po pitanju predestinacije.
Naime, el-Haris će se prikloniti mu‘tezilijskom učenju po tom pitanju.
el-Yezidiyye
Riječ je o sljedbenicima Yezid ibn Uneysa koji je u osnovi pripadao haridžijskoj sekti el-Ibadiyye. Ovaj Yezid će učiti da
će pred kraj dunjaluka islamski šerijat (vjerozakon) biti povučen, tj. derogiran. Naime, Allah, dž.š., će poslati ljudima
novog poslanika, nearapa, i njemu će biti objavljena nova Knjiga, i to u jednom mahu, a ne sukcesivno kako je
objavljivan Qur'an. Od njegovog učenja je i to da Židove i kršćane koji priznaju vjerovjesništvo Muhammadu, s.a.v.s., pa
makar i ne prihvatili islam, ubraja u vjernike.

6. el-Hafsiyye, el-Harisiyye, el-Yezidiyye, es-Sufriyye

el-Hafsiyye

Rodoslovnik ove sljedbe je Hafs ibn Ebu-l-Miqdam koji je prvotno pripadao el-Ibadiyyama. Ebu-l-Miqdam će reći reći da
vjerovanje od mnogoboštva razdvaja spoznaja Allahove Jednote, tako da onaj koji spozna Allahovu Jednotu, a zaniječe
neki od imanskih šarta (poslanstvo, Sudnji dan,...) ili učini kakav veliki grijeh, takav postaje nevjernikom ali ne i
mnogobošcem.

el-Harisiyye

El-Harisiyye su sljedbenici el-Hart el-Ibadiyya. Razići će se od el-Ibadiyye izmeñu ostalog po pitanju predestinacije.
Naime, el-Haris će se prikloniti mu‘tezilijskom učenju po tom pitanju.

el-Yezidiyye

Riječ je o sljedbenicima Yezid ibn Uneysa koji je u osnovi pripadao haridžijskoj sekti el-Ibadiyye. Ovaj Yezid će učiti da
će pred kraj dunjaluka islamski šerijat (vjerozakon) biti povučen, tj. derogiran. Naime, Allah, dž.š., će poslati ljudima
novog poslanika, nearapa, i njemu će biti objavljena nova Knjiga, i to u jednom mahu, a ne sukcesivno kako je
objavljivan Qur'an. Od njegovog učenja je i to da Židove i kršćane koji priznaju vjerovjesništvo Muhammadu, s.a.v.s., pa
makar i ne prihvatili islam, ubraja u vjernike.

es-Sufriyye

Ova haridžijska sekta se još zove i ez-Ziyadiyye, a riječ je o sljedbenicima Ziyad ibn el-Asfara. Razišli su se od
haridžijskih frakcija el-Ezariqa, en-Nedždatiyye i el-Ibadiyye po odreñenom broju pitanja. Naime, es-Sufriyye će ustvrditi
sljedeće:

- oni koji izostaju iz džihada ne postaju nevjernicima, ako i dalje ispovijedaju islam
oni koji izostaju iz džihada ne postaju nevjernicima, ako i dalje ispovijedaju islam;
- kazna za preljubu bračnih osoba treba da ipak bude kamenovanje;
- djeca mnogobožaca nisu nevjernici, te ih stoga nije dozvoljeno ni ubijati;
- at-taqiyya je dozvoljena u verbalnom obliku, ali ne i u djelima;
- počinioci velikih grijeha za koje slijedi sankcija ''hadda'' (sankcija vezana za Allahovo pravo) se ne mogu proglasiti
nevjernicima, a niti mnogobošcima. Meñutim, počinioci velikih grijeha za koje ne slijedi sankcija hadda, kao što je npr.
napuštanje namaza, takvi se proglašavaju nevjernicima.
Od ovog Ziyada se prenosi i da je rekao: ''Mi smo po našim mjerilima vjernici, a ko zna, možda kod Allaha nismo.
''Također je govorio i to da postoje dvije vrste širka (subožništva):
- pokornost šejtanu,
- obožavanje kipova;
kao i dvije vrste kufra (nevjerovanja, poricanja):
- poricanje Božijih blagodati,
- poricanje Božijeg Gospodstva;
a postoje i dvije vrste odricanja (distanciranja):
- odricanje (distanciranje) od onih koji počine prestup podložan sankciji hadda. Takvo distanciranje je sunnet,
- distanciranje od nevjernika, a što je farz, tj. stroga dužnost.

Ovo je, uz el-Ibadiyyu, jedna od najumjerenijih haridžijskih grupacija.


Autor: Kenan Čemo
Preuzeto sa www.znaci.com

[Abidaga]

Teroristički napad na muslimane pred džamijom u turskom gradu Bursi:
2qrZ1Nij6nw

[Abidaga]

Bagdadijevi teroristi objavili video snimak u kojem pozivaju idiote da ubiju Zukorlića:
http://saff.ba/isil-objavio-video-snima ... 3aG349OLIU

Ovo je jasan znak i najava novih aktivnosti Isila na našem području. Isil je prvenstveno neprijatelji islama i muslimana. Oni svojim djelima, kao što je ova videoprijetnja, vjerodostojno dokazuju da su se potpuno stavili u službu neprijatelja islama i muslimana. Muslimani moraju biti odlučni u borbi protiv zla koje šire ovakvi ljudi i njihovi mentori. Ovi ljudi nemaju ništa sa islamom, oni su potpuni luđaci, ubice i sljedbenici kulta smrti.

[atif]

Napad u Medini: Udar na simbole islama



Povezane teme

Učenje Muhammeda bin Abdul-Vehhaba - izvor tekfira i smutnje

Dok pošast tekfira svakim danom uzima sve više maha i nanosi veliko zlo muslimanskom svijetu, nužno je da se kao muslimani zapitamo odakle ovi ekstremisti crpe svoje ideje i na koji način opravdavaju svoje zločine i povezuju ih sa islamskim izvorima. Umjesto da se bavimo posljedicama, što je uglavnom prisutno, trebamo otkrivati uzroke i otklanjati ih. Drugim riječima, isušimo močvaru kako se ne bi stalno suočavali s komarcima. Problem ovih ekstremnih skupina se ne može riješiti isključivo silom. Potrebno je ukazati na ideološko polazište ovih skupina i njegovu oprečnost islamskom učenju kako bi se, prije svega, muslimanska omladina odvratila od te stranputice. To zahtijeva ogroman trud, dijalog, predavanja, tekstove i studije. U ovom tekstu ćemo ukazati samo na neke ideje i stavove koje predstavljaju ideološku podlogu pripadnicima ekstremnih i tekfirskih skupina.
http://mudrost.ba/index.php/akaid/147-u ... -i-smutnje

Piše: Muhamed Jusić

Terorizam je terorizam ma gdje se desio i ma ko bile žrtve. Ali kada se teroristički napad u ime islama desi na prilazu džamiji Poslanika Muhammeda, a.s. u Medini, onda je jasno o kakvoj se izopačenoj ideologiji radi.

Napad je uslijedio nakon što se istog dana ujutro bombaš samoubica raznio pred američkim konzulatom u Džidi, dok je drugi napao džamiju u Katifu. I ranije je bilo incidenata i u Meki i u Medini u koje su bili uključeni militanti Al-Kaide, ali nikada ovako blizu svete džamije. Ovaj napad je očit udar na simbole islama.

Prema islamskom učenju Medina je harem, sveti zaštićeni prostor u kojem je svaki prijestup teži grijeh, a svako dobro djelo kod Boga vrjednije. Harem bi trebao biti i zaštićeni prostor u kojem se hodočasnici koji su na svome putu ka Meki ili zairi, oni koji posjećuju Poslanikovu džamiju i njegov mezar (grob) u njemu osjećaju sigurno i bezbjedno.

Napad se usto desio pred sami iftar, trenutak kada muslimani prekidaju svoj post i to u danu koji je trebao biti posljednji dan blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ispostavit će se kasnije da u Saudiji nije viđen mlađak, te se prema njihovoj tradiciji post nastavlja još jedan dan. Ali ono što jeste bilo sigurno je da će u džamiji biti desetine hiljada vjernika koji će doći da isprate ovaj najsvetiji muslimanski mjesec odricanja i suosjećanja sa drugima. On se desio pred Bajram i trebao je muslimanima pokvariti ovaj jedan od dva najveća praznika.

Kome nakon ovoga nije jasno da ova nasilna ideologija nema nikakve veze sa idealima islama, njemu nikakvi dokazi neće pomoći. Takvi valjda sada opet očekuju da se muslimani izvinjavaju za djela terorista i da objasne zašto ih mrze. Ali i oni koji su svaki put kada bi se teroristički napad desio u nekoj zapadnoj metropoli nalazili opravdanja u kolonijalnom nasljeđu, duplim aršinima i svim drugim istinskim globalnim nepravdama, sada trebaju da se zapitaju koliko je njihova relativizacija zločina bila opravdana. Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti, da je na putu da bude oteta od skupine fanatika čija su glavna meta muslimani i njihova društva.

Jasne poruke

Ne može se naći nikakva logika u ovim postupcima, ali su poruke koje napadači, a vjerovatno se radi o ISIL-u, šalju itekako jasne.

Oni žele da napadom na saudijske sigurnosne snage, a prvi izvještaji govore da je upravo njihova baza pored džamije bila meta, delegitimizirati njihov model vladavine Šerijata.

To je rat za dušu ne islama nego prije svega selefizma za kojeg i ISIL-ovci i pripadnici Al-Kaide tvrde da mu pripadaju. Nije beznačajno što se napad desio u blizini Šerijatske sudnice u Medini. Ovim ISIL želi reći da vlast i Šerijat koji se provodi u Saudiji nije vjerodostojan i da samim time njihova vlast nije legitimna.

Oni hoće i da kompromituju vladajuću porodicu Sauda i da pokažu muslimanskom svijetu kako oni nisu u stanju održati mir u svetim gradovima. Saudijski kraljevi nose titule Sluga dvaju harema i ovo je udar na ono što im daje primat u muslimanskom svijetu.

Iako su napali u samoj blizini Poslanikove džamije, napadači su ipak ciljali policajce. To znači da su i dalje samo u Saudiji oprezni i da za razliku od evropskih gradova još prave razliku između civilnih i necivilnih žrtava, što znači da i dalje računaju na to da pridobiju muslimanske mase na svoju stranu.

Ako se, pak, te mase ogluše i ako se ne budu dale ustrašiti, to ne znači da, kao u Turskoj, Iraku, Siriji i nekim drugim muslimanskim državama neće postati „legitimne mete“. ISIL ili neka srodna organizacija će vjerovatno preuzeti odgovornost, šaljući poruku da mogu napasti svugdje gdje žele.

Bude li to ISIL, značit će to da su došli i do Saudijske Arabije iako su tamošnje vlasti dugogodišnjom borbom skoro bile iskorijenile Al- Kaidin ogranak na poluotoku.

Šta god teroristi željeli postići svojim proračunatim zločinima, ostaće činjenica koju će pamtiti historija, a to je da su oskrnavili svetost Tajjibe (Dobre i Blage, kako muslimani još nazivaju Medinu).

Dešavanja sa vjerom

Lijepo je bilo vidjeti kako su muslimani nastavili sa noćnom molitvom u Poslanikovoj džamiji kao da se ništa nije desilo i kako se nisu dali zaplašiti. Nadati se da će iz ovoga svi izvući pouku, i oni koji relativiziraju zločin terorizma i oni koji svjesno ili ne svojim redukcionističkim, bukvalnim i u vremenu zaleđenim tumačenjem vjere odgajaju one koji kasnije evoluiraju u ISIL-ove sljedbenike.

Biće dobro ako se muslimani širom svijeta na kraju mjeseca koji simbolizira njihovo propitivanje svoje duše zapitaju šta se to s njihovom vjerom dešava i ko je i gdje odgojio te fanatike. Biće tu teških odgovora s kojima će se biti teško suočiti.

Ali samo radi ilustracije, kada su Osmanlije dovele prugu u Medinu, poznatu hidžasku željeznicu, sagrađena je stanica u četvrti u Amberiji nadomak džamije. Predaje kažu da su od ulaska voza u harem pa do dolaska na stanicu tračnice bile prekrivene tkaninom kako „mašina ne bi lupala“ i dizala buku u blizini Poslanika. Kažu da stoljećima niko nikada nije povisio glas u Medini kako ne bi „podizao svoj glas iznad glasa Poslanika“ (što je dio kur`anskog ajeta u jednom sasvim drugom kontekstu).

Tadašnje halife nisu dali da ijedna građevina bude veća od Poslanikovog turbeta. To je bilo vrijeme kada su muslimani imali osjećaj svetosti, istinske duhovnosti, respekta prema sebi, pa onda i prema drugima. Danas nasilni ekstremisti svojom kvazireligioznošću uništavaju osnovne temelje muslimanske tradicionalne duhovnosti i zato nije čudo što njima ništa više nije sveto.

Kada muslimani odgovore na pitanje ko je onaj ko je te mlade ljude naučio da se tako odnose prema vlastitoj tradiciji, odgovorit će i na

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/na ... ole-islama

[ZV Keli]

Samo jedno pitanje, bez negacije gore napisanog.

Da li su za tebe teroristicki napad na Poslanikovu dzamiju isti kao i teroristicki napad prosle godine za vrijeme hadždža u kompleksu Kabe casne ?

[atif]

Samo jedno pitanje, bez negacije gore napisanog.

Da li su za tebe teroristicki napad na Poslanikovu dzamiju isti kao i teroristicki napad prosle godine za vrijeme hadždža u kompleksu Kabe casne ?

Brate dragi zar za tebe postoji razlika napada na jedno ili drugo? Napali su epicentar islama a uz to jos ubili ljude na pravdi boga. Fitna je nesto najgore. A kako kaze nas poslanik drzimo se dzemata i vecine, jer je to spas. Pogotovu u ovome vremenu smutnje.

"Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili." el-Maide 32

SARAJEVO - Nakon večerašnjih dešavanja u Zvorniku, doc. dr., hafiz Halil ef. Mehtić, profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, za Anadolu Agency (AA) je izjavio kako je islam protiv svakog oblika terorizma i nasilja.

"Islam je protiv svake vrste terorizma. U islamu se zabranjuje i ne odobrava nasilje. Islam je u biti vjera mira, tolerancije i suživota sa drugim i drugačijima. Terorizam se ne može ničim pravdati. Riječ islam dolazi iz istog korijena kao i 'selam', što znači mir", istakao je profesor.

Podsjetio je na ajet, rečenicu iz svete knjige Kur'ana, u kojem se kaže da onaj ko ubije samo jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijeli svijet.
"Ko god ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet. Ko god spasi jednog čovjeka, kao da je spasio cijeli svijet", rekao je prof. Mehtić.

Na kraju je podsjetio da su muslimani Bosne i Hercegovine u svijetu prepoznatljivi kao vrlo tolerantni i liberalni te da se ovakvim napadima šalje jedna ružna i neobjektivna slika o BiH. Istakao je da u svim društvima ima radikalnih elemenata podsjećajući na primjer Norvežanina Andersa Breivika koji je u terorističkom napadu na otoku Utoya ubio nekoliko desetina osoba.
(Vijesti.ba/Anadolija)