Teočak kao primjer

[Bosona]

Po mojoj procjeni ne postoji teritorij koji se vojno odbranio a da je bio u težoj poziciji od Teočaka. Kao što se može vidjeti na kartama, to je bio jedan istureni položaj u dubini privremeno okupirane teritorije. Bila je potrebna hrabrost da se čovjek uopće usudi tu pružati otpor jer četnici uglavnom nisu napadali da direktno zauzmu Teočak već su prije svega išli na to da ga prvo odsjeku od ostatka slobodne teritorije, da ga opkole i naprave enklavu od njega a tek onda da nastupi četnički krvavi pir.
Nije bio proglašen zaštićenom zonom. Nikad međunarodna zajednica nije intervenirala da spriječi četnike da ga zauzmu. Odbranjen je čisto i pošteno samo vojno.

Kako je bilo moguće da se odbrani:

- Imao si tu Hajrudina Mešića koji je bio organizator otpora i koji nije bio nikakav kriminalac i vojni diletant(kakvi su bili "heroji" negdje drugdje) već koji je bio čovjek sa velikim vojnim i policijskim iskustvom. Iako će on ubrzo poginuti, postavio je zdrave temelje a njegovi nasljednici su samo nastavili njegovim stopama.

- Imao si narod koji nije marširao za mir dok su se četnici ukopavali na okolna brda već su se spremali na vrijeme

- Tu nije bilo bježanije, borci su znali da su njihove porodice iza linije i da ako oni popuste četnici će doći do njih, da im nestane municije skakali bi na njih sa noževima, da ostanu i bez noža klali bi neprijatelje zubima, takva je to odlučnost bila

- Gledali su da se što bolje naoružaju i vremenom se izraslo u respektabilno opremljenu silu. Nekad srce samo jednostavno nije dovoljno

- Ponovno, tu nije bilo kojekakvih kriminalaca i kokošara da vode vojsku. To je bila prava disciplinovana vojska koja je slušala naređenja bez pogovora, a vođeni od ozbiljnih komadanata.

- Svo stanovništvo je bilo angažovano u odbrani, kad bi četnici napali bukvalno je svaki stanovnik Teočaka znao svoju malu ulogu, šta mu je činiti. To danas postoji samo u Izraelu.

Tako je vojnicima iz ostalih jedinica koji bi dolazili u ispomoć bio je obezbjeđen smještaj i hrana koju bi za njih pravile žene Teočaka. Sve je to bilo sistemski regulisano. Oni koji su dolazili na teočansko ratište kad bi vidjeli kako se domaće stanovništvo odnosi prema njima još odlučnije su se borili i bilo im je stalo da se to odbrani.

- Teočak je preko Sapne, Međeđe, Jajića i Kalesije bio povezan sa Tuzlom, tako da nije bio enklava. Nisu kao neki drugi kukali kako su odsječeni i čekali da se neko spoji sa njima već su sami krenuli u prodor i preko srpskih bunkera i sela spojili se, naravno išao je prodor i sa druge strane.

Bez obzira koliko Teočani bili hrabri jednostavno nije bilo moguće da se sami odbrane kad su ih četnici znali i nekoliko mjeseci bez prekida napadati, tada bi povezanost sa ostatkom tuzlanske regije odigralo ključnu ulogu jer kad je bilo najkritičnije došle bi na teočansko ratište interventne jedinice Drugog korpusa i sa domaćim herojima krenuli u kontru i rasturanje četnika.

Iz primjera Teočaka se može naučiti šta je sve potrebno da bi se nešto uspješno odbranilo.

[Mehmed beg Catic]

Neka si se sjetio i tog herojskog mjesta

Jos malo o tim herojima

Fotografije iz ratnog Teocaka












Odgovor Hajrudina Mesica na ultimatum koji mu je Simic postavio da svi "ekstremisti" iz Teocaka predaju oruzje

[amkos]

Malim slovima "srbin". Heheheheh

Btw: hvala za slike i tekstove.

[Mehmed beg Catic]

Vrlo poucan film , ne samo o herojima , od rahmetli Hajrudina Mesica pa svih onih koji su branili Bosnu i Hercegovinu i taj kraj sa njim, vec i o ljudima koji su vise vjerovali cetnicima nego svojim ocima.
Obratite paznju kako opisuju da su ih ljudi tjerali iz sela i naselja iako su dosli da ih brane.
Pricamo o aprilu i maju 1992 , kada su cetnici uveliko klali, kada su prezivjeli prolazili kroz ta sela, kada su mogli sami da vide kako ostala sela i naselja oko njih nestaju u plamenu i opet pored toga odbijaju da uzmu pusku u ruke da se brane vec pusku predaju cetnicima pred noge.

Tek kada narod bude znao sta i kako hoce tada ce se moci da krene na bolje. U samom Kur'anu Casnom stoji :" Neće se izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe ", i na zalost , i danas ima istih takvih koji vise vjeruju zlikovcima nego svojim ocima.

hk_VsohGySY

[Bosona]

-o81tb_7kxY

Prvi su na Teočak krenuli "Vukovi sa Drine" iz Zvornika. Rezultat = poginuo im komadant Milojko Stanošević, još leš nisu uspjeli izvući pa su ga naknadno dobili.

Onda su krenuli "Panteri" iz Bijeljine. Rezultat = poginuo im komadant Branko Pantelić "Panter". Do tad su se drugačije zvali, tek tada mjenjaju ime jedinice po njegovom nadimku.

Treća je na Teočak krenula Prva Majevička brigada iz Ugljevika. Rezultat = poginuo im komadant Milan Jović. Svake godine se održavaju "Jovićevi dani".

Četvrta je na Teočak krenula Prva Semberska brigada iz Bijeljine. Rezultat = poginuo im komadant Krsto Nedić zajedno sa načelnikom štaba brigade.


U aprilu 1993. godine četnici ulaze u Bilaliće, evo ga, pada Teočak. Ali ponekad je korak naprijed kontraproduktivan, nisu znali gdje su došli. Stižu Živiničke Ose i sa borcima Teočaka kreću u kontranapad. Rezultat = skoro 30 poginulih četnika, rastureni. Ima snimak, ukucajte "Četnici najebali na Teočaku", čitaju imena sa dokumenata poginulih. Svake godine porodice srpskih vojnika obilježavaju to stradanje.

Mart 1993. godine, akcija više jedinica 2. Korpusa na Banj brdo ali su i tu Teočani imali glavnu ulogu, preko 30 četnika zaplatilo. Ima knjiga, "I Majevica je plakala tog dana".

U novembru 1993. prva velika operacija na Teočak. Neki je zovu "Drina", neki "Kladanj", neki "Seminar". Navraća Mladić da lično prati kako napreduje operacija. Skupio sve najbolje što je imao iz Zvornika, Bijeljine, Lopara i Ugljevika. Bacaju otrove, kasetne bombe, rakete. Koriste helikoptere. Uzimaju neke rovove. Teočani se bore kao divlji ljudi, bukvalno se bacaju na njih u rovove. Stiže pojačanje od ostalih jedinica 2. Korpusa, iz Sapne, Kalesije, Živinica, Tuzle. Do kraja 1993. godine vraćeni svi izgubljeni položaji, četnici odustaju.

Stvara se fama o neosvojivom Teočaku, za Srbe je to najjače "muslimansko" uporište u Bosni i Hercegovini. Po Bijeljini se proširila priča da su u Teočaku rovovi od betona a vojnici neki šumski divljaci koji žive u podzemnim tunelima.

Kraj marta 1995. Posljedna velika Mladićeva ofanziva na Teočak. "Spreča". Teočak se ne boji kad ima iza leđa Sapnu, Kalesiju, Živinice...Nakon 3 mjeseca borbi četnici su bili toliko rastureni da je Armija BiH još i proširila slobodnu teritoriju, imala je više nego prije napada.

Kad su odbranili svoje Teočani idu i dalje. Učestvuju u oslobađanju Vozuće.

U ratu među najvećim herojima poslije rata zapostavljeni i zanemarani od kantonalnih, federalnih i državnih vlasti. Teočak dva korpusa četničke vojske nisu mogli zauzeti u ratu ali Teočak nestaje u miru.