Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

[ABen]

Tema je otvorena da sagledamo situaciju. Da se pripremio, a ne da nas svaki put zadesi ne spremne.
Kakve prirodne nezgode smo imali u nasoj historiji.
Kako dijeluje civilna zastita u Bosni.
Kako se sami trebamo pripremiti.

[ABen]

Svi se sjecamo polave iz maja 2014. godine
viewtopic.php?f=15&t=697

Najveće poplave u historiji BiH

[ABen]

Pregled Civilne zaštite u Bosni

Osnivanje u SFRJ
https://bs.wikipedia.org/wiki/Civilna_za%C5%A1tita
Na prostoru bivše SFRJ je osnovana nakon zemljotresa u Skoplju 60-tih. U početku je sarađivala s Ministarstvom unutrašnjih poslova a kasnije je podređena republikama.[1] Nakon donošenja zakona o opštenarodnoj odbrani (ONO i DSZ) imala je prvenstveno sljedeće zadatke [2]:
Suzbijanje požara
Medicinsko zbrinjavanje
Izgradnju privremenih objekata kao šatora itd.
Ograničenu evakuaciju stanovništva

Postojale su podorganizacije:
ABC (atomsko-biološko-hemijska) odbrana
Inžinjerija
Obezbjeđenje
Sanitarija
Veterinarstvo

Civilna zaštita u BiH

Nakon dejtonskog sporazuma iz 1995 CZ u BiH je bila na nivou entiteta, odnosno Brčko Distrikta. 2007 donesen je Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji BiH. U Republici Srpskoj donesen je Zakon o civilnoj zaštiti. Brčko distrikt ima Statut Brčko distrikta.

Postoje sljedeći nivoi organizacije:
Državna uprava
Entitetski (Federalna uprava, Republička uprava) kao i Brčko distrikt
Kantonalna uprava u Federaciji BiH
Općinske službe CZ u FBiH i RS

Svaka uprava sljedeći sektore:
Sektor za planiranje, mjere zaštite i spašavanja i vatrogastvo
Sektor za materijalno-finansijske i tehničke poslove
Sektor za normativno-pravne i opće poslove
Sektor za organizaciju razminiranja i uništavanje neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS).

Federacija BiH

Federalna uprava CZ BiH radi kao samostalni organ. Organizacija je na nivou entiteta, kantona, općina. Elementi CZ u FBiH su:
Lična i uzajamna zaštita
Mjere Zaštite i spašavanja (ZiS)
Štabovi CZ
Povjerenici CZ
Službe CZ
Jedinice CZ
Rukovođenje i upotreba snaga i sredstava CZ

Republika Srpska

Republička uprava od 2016. godine nije u sastavu MUP RS-a. Organizacija je na nivou entiteta i općina. Elementi CZ u RS su:
Lična i uzajamna zaštita
Mjere CZ
Štabovi i povjerenici CZ
Službe, jedinice i timovi CZ
Rukovođenje i upotreba snaga i sredstava CZ

Brčko Distrikt

CZ Brčko distrikt od 2003 radi po privremenim propisima Okvirnog zakona o ZiS.

[ABen]

Federalna uprava CZ BiH
http://fucz.gov.ba/

Organizaciona struktura
Federalna uprava ciivlne zaštite je organizirana kroz sljedeće organizacione jedinice:
1. Kabinet direktora,
2. Sektor za planiranje, mjere zaštite i spašavanja i vatrogastvo,
3. Centar za obuku struktura zaštite i spašavanja i tehničke poslove,
4. Sektor za računovodstveno – finansijske poslove, javne nabavke i skladištenje,
5. Sektor za pravne i opšte poslove,
6. Inspektorat,
7. Sektor za organizaciju deminiranja i uništavanja eksplozivnih sredstava,
8. Operativni centar civilne zaštite,
9. Jedinica za internu reviziju.

Kantonalne uprave
KANTONALNE UPRAVE CIVILNE ZAŠTITE
1. U svih 10 /deset/ kantona, formirane su samostalne kantonalne uprave civilne zaštite, koje obavljaju upravne, stručne i druge poslove u oblasti zaštite i spašavanja iz nadležnosti kantona i to:
– Kantonalna uprava civilne zaštite u Unsko – sanskom kantonu,
– Kantonalna uprava civilne zaštite u Posavskom kantonu,
– Kantonalna uprava civilne zaštite u Tuzlanskom kantonu,
– Kantonalna uprava civilne zaštite u Zeničko – dobojskom kantonu,
– Kantonalna uprava civilne zaštite u Bosansko – podrinjskom kantonu,
– Kantonalna uprava civilne zaštite u Srednjobosanskom kantonu,
– Uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo u Hercegovačko – neretvanskom kantonu,
– Uprava civilne zaštite u Zapadnohercegovačkom kantonu,
– Kantonalna uprava civilne zaštite u Kantonu Sarajevo,
– Uprava civilne zaštite u Kantonu 10.
2. U svih 10 /deset/ kantonalnih uprava civilne zaštite, formirani su kantonalni operativni centri civilne zaštite.

3. U svih 10 /deset/ kantona, formirani su kantonalni štabovi civilne zaštite, kao posebna stručno – operativna tijela kantona, koja su ovlaštena za rukovođenje akcijama zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara na područijima kantona.

4. U svih 10 /deset/ kantona, formirane su kantonalne komisije za procjenu šteta, koje obavljaju poslove utvrđivanja vrste i visine šteta koje nastanu na materijalnim dobrima kao posljedica djelovanja prirodnih nepogoda ili drugih nesreća na područijima kantona

[ABen]

Kantonalna uprava CZ Zeničko-dobojskog kantona
http://cz.zdk.ba/

Kantonalna uprava civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona nadležna je da vrši upravne, stručne i druge poslove iz oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća na području Kantona.

Osnovna nadležnost Kantonalne uprave civilne zaštite utvrđena je u odredbi stava 2. člana 28. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine Federacije BiH“, br.39/03, 22/06 i 43/10) i člana 3. Zakona o Kantonalnoj upravi civilne zaštite („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 7/04, 5/08 i 6/11).
Direktor: Džavid Aličić
Komandant Kantonalnog štaba civilne zaštite:Fahrudin Brkić

[ABen]

Kantonalna uprava CZ Sarajevskog kantona
http://kucz.ks.gov.ba/

Djelokrug rada Kantonalne uprave civilne zaštite, kao samostalne kantonalne uprave, utvrđen je u članu 21. Zakona o organizaciji i djelokrugu organa uprave i upravnih organizacija Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 2/12 – Prečišćeni tekst), kojim je propisano da Kantonalna uprava civilne zaštite vrši upravne i stručne poslove utvrđene zakonom i drugim propisima, koje se odnose na ostvarivanje nadležnosti Kantona Sarajevo u oblasti zaštite i spašavanja, zaštite od požara i vatrogastvo i poslove inspekcije civilne zaštite, inspekcije za zaštitu od požara i inspekcije za vatrogastvo, u skladu sa zakonom.

U sastavu Kantonalne uprave civilne zaštite organizuje se, kao posebna organizaciona jedinica, profesionalna vatrogasna jedinica Kantona Sarajevo, sa djelokrugom utvrđenim zakonom.

Poslove i zadatke iz svoje nadležnosti Kantonalna uprava civilne zaštite obavlja u skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine Federacije BiH“, br. 39/03, 22/06 i 43/10), Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 64/09), Zakonom o nadležnostima organa vlasti Kantona Sarajevo u oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća („Službene novine Kantona Sarajevo“, br. 39/08 i 19/11), Zakonom o nadležnostima organa vlasti Kantona Sarajevo u oblasti zaštite od požara i vatrogastvu nesreća („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 23/11), te drugim zakonima, propisima i općim aktima.

Unutrašnja organizacija

Za obavljanje poslova i zadataka iz nadležnosti Uprave, formiraju se slijedeće osnovne organizacione jedinice Uprave:
1. Sektor za mjere zaštite i spašavanja,
2. Sektor za normativno pravne i personalne poslove,
3. Sektor za ekonomske poslove,
4. Sektor za zaštitu od požara i vatrogastvo i
5. Inspektorat

U okviru Sektora za mjere zaštite i spašavanja, formiraju se slijedeće unutrašnje organizacione jedinice:
1. Odjeljenje za mjere zaštite i spašavanja,
2. Kantonalni operativni centar civilne zaštite i
3. Odjeljenje za strukturu, obuku, popunu, mobilizaciju i planske poslove.

U okviru Sektora za zaštitu od požara i vatrogastvo, formiraju se slijedeće unutrašnje organizacione jedinice:
1. Odjeljenje za zaštitu od požara i
2. Odjeljenje za vatrogastvo.

U okviru Odjeljenja za vatrogastvo, formiraju se slijedeće unutrašnje organizacione jedinice:
1. Prva vatrogasna četa i
2. Druga vatrogasna četa.

Samostalni izvršioci u Upravi su:
1. Interni revizor
2. Glasnogovornik – potparol
3. VKV vozač
4. Viši referent za administrativno – tehničke poslove.

[ABen]

PROCJENA UGROŽENOSTI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE OD PRIRODNIH I DRUGIH NESRECAFederalna
NOVEMBAR2014.
http://fucz.finedev.ba/wp-content/uploa ... enabos.pdf

S A D R Ž A J
A - U V O D 12
1. Prirodne nesreće koje predstavljaju najveću prijetnju po ljude i materijalna dobra 12
2. Tehničko-tehnološke nesreće koje predstavljaju prijetnju po ljude i materijalna dobra 12
3. Ostale prijetnje od nesreća većih razmjera 13
4. Podložnost bosanskohercegovačkog stanovništva i materijalnih dobara prirodnim i
drugim nesrećama manjih i većih razmjera još je povećana 13

B - OPĆI DIO PROCJENE UGROŽENOSTI 14
1. Prirodno-geografska obilježja teritorije Bosne i Hercegovine 14
1.1. Površina 14
1.2. Stanovništvo 15
1.3. Etnička struktura 15
1.4. Religijska struktura 15
1.5. Klima 16
1.5.1. Planinska klima 16
1.5.2. Umjereno kontinentalna klima 17
1.5.3. Mediteranska (sredozemna) klima 17
1.5.4. Izmijenjena mediteranska (sredozemna) klima 17
1.6. Društveni proizvod 18
1.7. Zaposlenost 19
1.8. Zemljište 20
2. Prirodno-geografska obilježja područja Federacije Bosne i Hercegovine 22
2.1. Površina 22
2.2. Administrativno teritorijalna i demogafska struktura Federacije Bosne i Hercegovine 22
2.3. Razmještaj privrednih i infrastrukturnih objekara 23
2.3.1. Elektroenergetska situacija u Bosni i Hercegovini 23
2.3.2. Hidrološka mreža u Bosni i Hercegovini - poslijeratno stanje 24
2.3.3. Pregled rudnika i termoelektrana u Bosni i Hercegovini 24
2.3.4. Željeznice u Bosni i Hercegovini 25
3. Kulturno-historijska dobra 26
3.1. Nacionalni spomenici 26
3.2. Prijedlog mjera 26

C - POSEBNI DIO PROCJENE UGROŽENOSTI 27
1. Prirodne nesreće 29
1.1. Zemljotres 29
1.1.1. Prema uzrocima pojave 29
1.1.2. Prema mjestu pojave 29
1.1.3. Prema pravcu prostiranja 29
1.1.4. Prema načinu opažanja 29
1.1.5. Prema energiji i veličini prostiranja 29
1.1.6. Prema veličini ubrzanja trusnih talasa 29
1.1.7. Najveći i najpoznatiji 30
1.1.8. Razorni zemljotresi na teritoriji Bosne i Hercegovine 30
1.1.9. Rasjedi zemljine kore 31
1.1.10. Povratni period i seizmički efekti 31
1.1.11. Osmatranje seizmičkih aktivnosti 32
1.1.12. Seizmički intenzitet teritorije Bosne i Hercegovine 33
1.1.13. Ideja za novi način predstavljanja seizmičnosti 33
1.1.14. Zaključci 34
1.2. Odroni i klizišta 34
1.2.1. Zaključci 35
1.3. Slijeganje zemljišta 35
1.3.1. Tuzlanski fenomen upravljanja solno-mineralnim sirovinama 35
1.3.2. Strategija upravljanja solno - mineralnim sirovinama 36
1.3.3. Ostala slijeganja zemljišta 37
1.3.4. Zaključci 37
1.4. Visoki snijeg i snježni nanosi 37
1.4.1. Zaključci 40
1.5. Poplava 40
1.5.1. Prirodne poplave 40
1.5.2. Vještačke poplave 41
1.5.3. Štete od poplava 41
1.5.4. Razvoj sistema i smanjenje rizika od poplava 43
1.5.5. Geodetske i klimatske podloge, hidrološke i hidrauličke analize 45
1.5.6. Ocjena sadašnjeg rizika na poplavnim područjima 45
1.5.7. Ravničarska područja uz rijeku Savu 45
1.5.8. Područja u dolinama većih rijeka - Une, Sane, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve 45
1.5.9. Uske doline uz manje vodotoke 46
1.5.10. Opći koncepti rješavanja zaštite od poplava ugroženih područja 46
1.5.11. Stanje postojećeg sistema zaštite od poplava u Federaciji Bosne i Hercegovine 47
1.5.11.1. Vodoprivredni objekti u slivu rijeke Save u vlasništvu
Federacije Bosne i Hercegovine 47
1.5.11.2. Zaštitni vodoprivredni objekti u slivu Jadranskog mora 47
1.5.11.3. Objekti koji su minirani a služe za zaštitu od
poplava na području Odžačke Posavine 48
1.5.11.4. Objekti koji su minirani, a služe za zaštitu od poplava na
području Srednje Posavine 48
1.5.12. Zaključci 48
1.6. Suša 48
1.6.1. Deficit vode kao uzrok prirodne nesreće 49
1.6.2. Povratni period i efekti suše 49
1.6.3. Zaključci 50
1.7. Tuča (grȁd, led) 51
1.7.1. Zaključci 52
1.8. Oluja i mraz 52
1.8.1. Zaključci 53
1.9. Masovne pojave zaraznih bolesti ljudi, životinja i biljaka 53
1.9.1. Epidemije - zarazne bolesti ljudi 53
1.9.1.1. Epidemiološka situacija u Federaciji Bosne i Hercegovine 54
1.9.1.2. Faktori koji pogoduju pojavi epidemija zaraznih bolesti 54
1.9.1.3. Opće mjere zaštite ljudi 55
1.9.1.4. Posebne mjere zaštite ljudi 55
1.9.1.5. Zaključak 56
1.9.2. Epizootije - zarazne bolesti životinja 56
1.9.2.1. Osnovni tipovi opasnosti 56
1.9.2.2. Zarazne bolesti koje su zabilježene u Federaciji Bosne i Hercegovine 57
1.9.2.3. Najčešći uzroci i pojave zaraznih bolesti 57
1.9.2.4. Povratni period i štetni efekti zaraznih bolesti 58
1.9.2.5. Mjere zaštite 58
1.9.2.5.1. Opće mjere zaštite životinja 58
1.9.2.5.2. Posebne mjere zaštite životinja 59
1.9.2.6. Zaključci i razmatranja 59
1.9.3. Sigurnost hrane 60
1.9.4. Biljne bolesti i štetočine 60
1.9.4.1. Zdravstveno stanje, štetočine, mjere zaštite poljoprivrednih biljaka 60
1.9.4.2. Štetni organizmi koji su prisutni i rašireni na poljoprivrednom bilju 61
1.9.4.3. Mjere na suzbijanju opasnosti i posljedica biljnih bolesti i štetočina 61
1.9.4.4. Nosioci poslova za zaštitu bilja i biljnih proizvoda 62
1.9.4.5. Mjere i aktivnosti na unapređenju stanja 62
1.9.5. Stanje ugroženosti šuma 62
1.9.5.1. Pokazatelji stanja državnih šuma 63
1.9.5.1.1. Struktura površina šuma i šumskog zemljišta 63
1.9.5.2. Ugroženost šuma štetnim aktivnostima 64
1.9.5.3. Povratni period i fizički obim šteta u drvnoj masi 64
1.9.5.4. Gazdovanje šumama 65
1.9.5.5. Osnove strategije razvoja šumarstva značajne za zaštitu šuma 66
1.9.5.6. Zaključci 66
1.10. Rizik od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS-a) 67
1.10.1. Opći pokazatelji 69
1.10.2. Zaključci 74

2. Tehničko - tehnološke i druge nesreće 73
2.1. Veliki požari 73
2.1.1. Požari i podjela prema mjestu nastanka i obimu (veličini) 73
2.1.2. Uzroci nastanka požara, učestalost pojavljivanja i veličina opožarenih površina 74
2.1.2.1. Šumski požari 75
2.1.3. Evidentirane posljedice po ljude i štete u materijalnim dobrima 76
2.1.3.1. Prema podacima Federalne uprave civilne zaštite 76
2.1.3.2. Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva 77
2.1.3.3. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku 78
2.1.4. Normativno-pravna uređenost, organizacija i funkcionisanje
preventivne zaštite od požara 79
2.1.4.1. Normativna uređenost nakon Dejtonskog sporazuma 79
2.1.4.2. U oblasti šumarstva 81
2.1.4.3. U oblasti okoliša i turizma 83
2.1.4.4. Zaključci sa prijedlogom mjera i aktivnostima za prevazilaženje
stanja u oblasti zaštita od požara 85
2.1.5. Prijedlog mjera i aktivnosti za prevazilaženje stanja 88
2.2. Rušenje ili prelijevanje brana na akumulacijama 90
2.2.1. Mogućnost rušenja brana i pitanje rizika 90
2.2.2. Primjena propisa, pravila i tehničkih normativa u vezi sa branama 91
2.3. Akcidenti sa opasnim materijama 92
2.3.1. Gasovodni transportni sistem prirodnog gasa Bosne i Hercegovine 92
2.3.2. Potrošnja prirodnog gasa 93
2.3.3. Struktura potrošnje 94
2.3.4. Sezonske varijacije potrošnje prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini 94
2.3.5. Historija korištenja prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini 95
2.3.6 Ukratko o prirodnom gasu 97
2.3.7. Propisani kvalitet prirodnog gasa 97
2.3.7.1. Izgaranje prirodnog gasa 98
2.3.8. Zaključci 98
2.4. Radioaktivno i drugo zagađenje zraka, vode i zemljišta 98
2.4.1. Mirnodopske i ratne havarije na nuklearnim postrojenjima 101
2.4.2. Balkanski sindrom 101
2.4.2.1. Potencijalni rizici pronađene kontaminacije po zdravlje ljudi 102
2.4.3. Upotreba nuklearnog oružja u eventualnom ratu 103
2.4.3.1. Zaključci 104
2.4.4. Zagađenje zraka 105
2.4.4.1. Upravljanje kvalitetom zraka 106
2.4.4.2. Praćenje kvaliteta zraka 107
2.4.4.3. Praćenje radioaktivnosti atmosfere 109
2.4.4.4. Zaključci 111
2.4.5. Zagađenje vode 111
2.4.5.1. Zaključci 112
2.4.6. Zagađenje zemljišta 112
2.4.6.1. Problemi upravljanja otpadom 113
2.4.6.2. Zaključci 113
2.5. Rudarske nesreće 114
2.5.1. Prirodne i potencijalne opasnosti u rudnicima ugljena 115
2.5.2. Rizici od eksplozije metana u rudnicima ugljena 117
2.5.3. Veza civilne zaštite i rudnika 118
2.5.4. Procjena stanja u rudnicima 119
2.5.5. Organizacija spašavanja 119

3. Ostale nesreće 122
3.1. Velike nesreće u drumskom, željezničkom, zračnom i saobraćaju na vodi 122
3.1.1. Drumski saobraćaj 124
3.1.1.1. Sigurnost saobraćaja na putevima 125
3.1.1.2. Sigurnost saobraćaja na putevima u Federaciji Bosne i Hercegovine –
Statistički podaci 126
3.1.1.3. Sigurnost saobraćaja na autocesti koridora Vc u
Federaciji Bosne i Hercegovine 127
3.1.2. Željeznički saobraćaj 128
3.1.2.1. Pravni okvir željezničkog sektora Bosne i Hercegovine 128
3.1.2.2. Podaci o prijevozu željezničkog sektora Bosne i Hercegovine 128
3.1.2.3. Vanredni događaji u željezničkom saobraćaju 128
3.1.2.4. Uzroci nastanka vanrednih događaja 129
3.1.2.5. Vanredni događaji na putnim prijelazima 129
3.1.3. Vodeni saobraćaj 132
3.1.4. Zračni saobraćaj 133

D - SNAGE CIVILNE ZAŠTITE I VATROGASTVA I MATERIJALNO-TEHNIČKA SREDSTVA
PREDVIĐENA ZA ANGAŽOVANJE NA ZADACIMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA OD PRIRODNIH I
DRUGIH NESREĆA 134
1. Organizovanost struktura zaštite i spašavanja 134
2. Provođenje zakona o zaštiti i spašavanju 134
2.1. Na federalnom nivou 134
2.2. Na kantonalnom nivou 136
2.3. Na općinskom/gradskom nivou 136
2.4. Privredna društva i druga pravna lica iz člana 32. Zakona o zaštiti i spašavanju 137
2.5. Organizovanost struktura zaštite i spašavanja 137
2.5.1. Unsko-sanski kanton 137
2.5.2. Posavski kanton 137
2.5.3. Tuzlanski kanton 138
2.5.4. Zeničko-dobojski kanton 138
2.5.5. Bosansko-podrinjski kanton 138
2.5.6. Srednjobosanski kanton 139
2.5.7. Hercegovačko-neretvanski kanton 139
2.5.8. Zapadnohercegovački kanton 139
2.5.9. Kanton Sarajevo 139
2.5.10. Kanton 10 140
2.6. Zaključci 140
3. Opremljenost 140
3.1. Opremljenost struktura štabova i jedinica civilne zaštite 140
4. Stanje organizovanosti, popunjenosti i opremljenosti operativnih centara civilne zaštite 141
4.1. Funkcionalni kapaciteti operativnih centara civilne zaštite
Federacije Bosne i Hercegovine 141
4.1.1. Operativni centar Federalne uprave civilne zaštite 141
4.1.2. Kantonalni operativni centri (KOC) 142
4.2. Iskoristivost komunikacionih resursa drugih subjekata 142
4.3. Zaključci 143
5. Obučenost i osposobljenost 143
5.1. Realizacija aktivnosti obučavanja i osposobljavanja u funkciji postizanja spremnosti 143
5.2. Aktivnosti obučavanja i osposobljavanja međunarodnog značaja 144
5.3. Međunarodni donatori i partneri koji su finansijski i operativno-stručno dali podršku i
unaprijedili proces obučavanja i osposobljavanja 144
5.4. Dalji planovi aktivnosti obučavanja i osposobljavanja 145
5.5. Analiza stanja realizacije nastavnih planova i programa na nivou Federacije Bosne i
Hercegovine, kantona, općine i grada 145
6. Organizacija i opremljenost vatrogasnih snaga 146
6.1. U Federaciji Bosne i Hercegovine 146
6.2. Organizacija, brojnost, opremljenost i obučenost vatrogasnih snaga
u oblasti šumarstva, okoliša i turizma 148
6.3. Zaključci 148

E - POTREBNA FINANSIJSKA SREDSTVA 151
1. Procjena stanja 151
2. Sredstva međunarodne zajednice 151
3. Sredstva za ostvarivanje prevencije 151
4. Evidencije šteta u finansijskom iznosu 1997. – 2012. 151
5. Sistemsko finansiranje zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine 152
6. Zaključci 152

F – OPĆI ZAKLJUČCI IZ PROCJENE 154

G - P R I L O Z I 160
POJMOVI – DEFINICIJE – OBRAZLOŽENJE 191
TERMINI ( SKRAĆENICE ) 194

POPIS SLIKA
Slika 1. Prirodno-geografska obilježja teritorije Bosne i Hercegovine 14
Slika 1.1. Karta kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine 15
Slika 1.5.4. Tipovi klime u Bosni i Hercegovini 18
Slika 2.3.1. Karte elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine 23
Slika 2.3.2. Hidrološka mreža u Bosni i Hercegovini 24
Slika 2.3.3. Položaj rudnika ugljena i termoelektrana u Bosne i Hercegovine 24
Slika 2.3.4. Željeznice u Bosni i Hercegovini 25
Slika 1.1.10. Seizmološka karta Bosne i Hercegovine 31
Slika 1.1.12. Prognostička karta seizmičkog intenziteta za teritoriju Bosne i Hercegovine 33
Slika 1.1.13. Novi način predstavljanja seizmičnosti 33
Slika 1.2. Tipovi klizišta 35
Slika 1.10.1. Karta minske situacije u Bosni i Hercegovini 72
Slika 2.1.2.1. Karta geografske rasprostranjenost šumskih resursa u Bosni i iHercegovini 75
Slika 2.3.1. Shema transportnog sistema gasovoda Bosne i Hercegovine 93
Slika 2.3.2. Potrošnja prirodnog gasa 94
Slika 2.3.2.1. Procentualno učešće industrijskog sektora i sektora široke potrošnje 94
Slika 2.3.4. Sezonske varijacije potrošnje prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini 95
Slike 2.3.5. Historijski pregled potrošnje prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini(miliona Sm3) 95
Slika 2.3.5.1. Sarajevo prije gasifikacije 96
Slika 2.3.5.2. Sarajevo poslije gasifikacije 96
Slika 2.3.5.3. Put gasa od Sibira do Bosne i Hercegovine 97
Slika 2.4.2.1. Mjesto gdje je pronađen penetrator 103
Slika 2.4.2.1.1. Izgled pronađenog penetratora 103
Slika 2.4.4.2. Prosječne godišnje koncentracije sumpordioksida i dima u Sarajevu 107
Slika 2.4.4.2.1. Prosječne godišnje koncentracije sumpordioksida i dima u Tuzli 108
Slika 2.4.4.2.2. Funkcionalna ovisnost pravca vjetra i kiselih padavina Sarajevo 108
Slika 2.4.4.3. Godišnje apsorbovane doze jonizirajućeg zračenja 110
Slika 2.5.5. Šema organizovanja CS za spašavanje u
Federaciji Bosne i Hercegovine i udaljenost rudnika 121
Slika 3.1.1.1. Registrovana vozila u Bosni i Hercegovini 2005. – 2009. 126
Slika 3.1.1.3. Plan autocesta i brzih cesta u Bosni i Hercegovini 127
Slika 5. Vrsta opasnosti – prirodne i druge nesreće po ugroženim
područjima kantona Federacije Bosne i Hercegovine 155

POPIS TABELA
Tabela 1.5. Klimatski pojasevi 16
Tabela 1.7. Podaci o broju zaposlenih u Bosni i Hercegovini 19
Tabela 2.2. Administrativno teritorijalna i demogafska struktura Federacije Bosne i Hercegovine 22
Tabela 1.1.8. Zemljotresi na teritoriji Bosne i Hercegovine 30
Tabela 1.1.11. Merkalijeva skala (MCS) intenziteta zemljotresa 32
Tabela 1.5.4. Područja ugrožena poplavama na području Federacije Bosne i Hercegovine 44
Tabela 1.9.5.1.1. Struktura šuma 63
Tabela 1.9.5.1.1.1. Stanje drvnih zaliha 64
Tabela 1.9.5.1.1.2. Stanje godišnjeg zapreminskog prirasta 64
Tabela 1.9.5.1.1.3. Stanje godišnjeg sječivog etata 64
Tabela 1.10. Faze deminiranja 68
Tabela 1.10.1. Trenutna veličina minskih sumnjivih površina 68
Tabela 1.10.1.1. Statistika žrtava od mina/NUS-a 68
Tabela 1.10.1.2. Trenutna veličina minski sumnjivih površina u Federaciji Bosne i Hercegovine 70
Tabela 1.10.1.3. Pregled ugroženih zajednica 70
Tabela 1.10.1.4. Direktno ugroženi građani 70
Tabela 1.10.1.5. Žrtve mina po starosnoj dobi 71
Tabela 1.10.1.6. Žrtve mina po spolu 71
Tabela 1.10.1.7. Pregled educiranih osoba kroz program UM
u Bosni i Hercegovini 1996. – 2010. godina 71
Tabela 1.10.1.8. Operativni plan protivminskog djelovanja u
Bosni i Hercegovini 2000. – 2019. godina 71
Tabela 2.1.3.3. Pregled šumskih požara u Federaciji Bosne i Hercegovine 78
Tabela 2.1.3.3.1. Pregled šteta u šumama 78
Tabela 2.4. Radijacijske prijetnje 99
Tabela 2.4.4.1. Prosječne dnevne vrijednosti kvaliteta zraka 106
Tabela 2.5. Pregled rudarskih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine 115
Tabela 2.5.1. Prirodni rizici po rudnicima 117
Tabela 3.1. Opasni scenariji sa zapaljivim i eksplozivnim materijama 123
Tabela 3.2. Opasni scenarij sa ispuštanjem opasnih (toksičnih) materija 123
Tabela 3.1.1.1. Posljedice saobraćajnih nezgoda na putevima u Bosni i Hercegovini (2005. –2009.) 125
Tabela 3.1.1.2. Podaci o saobraćajnim nezgodama na putevima u
Federaciji Bosne i Hercegovine za period 1999. – 2009. 126
Tabela 3.1.2.2. Podaci o prijevozu željezničkog sektora–robe 128
Tabela 3.1.2.2.1. Podaci o prijevozu željezničkog sektora – putnici 128
Tabela 3.1.2.5. Uzroci nesreća u željezničkom saobraćaju u Federaciji Bosne i Hercegovine 131
Tabela 3.1.2.5.1. Vrste nesreća u željezničkom saobraćaju u Federaciji Bosne i Hercegovine 131
Tabela 3.1.2.5.2. Fatalne nesreće u željezničkom saobraćaju u Federaciji Bosne i Hercegovine 131
Tabela 3.1.2.5.3. Nesreće sa povrijeđenim osobama u željezničkom saobraćaju
u Federaciji Bosne i Hercegovine 132
Tabela 3.1.2.5.4. Tehnička sigurnost željezničke infrastrukture u Federaciji Bosne i Hercegovine 132
Tabela 5. Vrsta opasnosti – prirodne i druge nesreće 154

[ABen]

Jeste li pripremljeni za požar
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... i-za-pozar

Jeste li primpremljeni za veliki snijeg, hladnoću i poledicu
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... i-poledicu

Jeste li pripremljeni za poplave
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... za-poplave

Jeste li pripremljeni za slučaj opasnosti od klizišta i odrona
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... a-i-odrona

Jeste li pripremljeni za slučaj požara na otvorenom prostoru
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... m-prostoru

Jeste li pripremljeni za slučaj potresa
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... aj-potresa

Jeste li pripremljeni za nevrijeme i udar groma
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... udar-groma

Jeste li pripremljeni za vrućine
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... za-vrucine

Jeste li pripremljeni za NHBRE opasnosti
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... -opasnosti

Jeste li pripremljeni za slučaj evakuacije i zbrinjavanja ugroženih i stradalih
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... -stradalih

Upute stanovništvu sa prostora zahvaćenih prirodnim nepogodama za prevenciju nastanka oboljenja i epidemija
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... -epidemija

Paket prve pomoći za slučaj prirodne ili druge nesreće
http://cz.zdk.ba/upute-za-gradane/jeste ... ge-nesrece

[ABen]

knjizica 1 - pozari



knjizica 2 - snijeg hladnoca i poledica



knjizica 3 - poplave



knjizica 4 - klizista i odroni



knjizica 5 - pozar na otvorenom



knjizica 6 - potresi

[ABen]

knjizica 7 - nevrijeme i udar groma



knjizica 8 - vrucine



knjizica 9 - nhbre



knjizica 10 - evakuacija i zbrinjavanje



knjizica 11 - oboljenja i epidemije

[ABen]

paket prve pomoci

[ABen]

2.3.1. Elektroenergetska situacija u Bosni i Hercegovini



2.3.2. Hidrološka mreža u Bosni i Hercegovini - poslijeratno stanje


2.3.3. Pregled rudnika i termoelektrana u Bosni i Hercegovini


2.3.4. Željeznice u Bosni i Hercegovini

[ABen]

Pod prirodnim i drugim nesrećama, u smislu Zakona o zaštiti i spašavanju smatraju se: zemljotresi,
poplave, snježni nanosi i lavine, nagomilavanje leda na jezerima i većim vodotocima, odronjavanje i
klizanje zemljišta, suša, oluja, tuča, mraz, veliki požari, ekspanzije i eksplozije gasova, saobraćajne
nesreće, rušenje brana na akumulacijama, epidemije (zarazne bolesti kod ljudi) epizootije (oboljenja
ili uginuća većeg broja kod životinja), biljnih bolesti i štetočina, radioaktivno i drugo zagađenje zraka,
vode, zemljišta i namirnica, rudarske nesreće, slijeganje zemljišta zbog eksploatacije ruda i drugih
mineralnih sirovina, kao i druge slične pojave koje mogu ugroziti zdravlje i život većeg broja ljudi i
uzrokovati velike materijalne štete.
Najčešće prirodne nesreće koje nanose štetu materijalnim dobrima i ugrožavaju ljudske živote, a koje
su registrovane na teritoriji Bosne i Hercegovine, pa time i Federacije Bosne i Hercegovine, odnose se
na:
• zemljotrese,
• olujne nepogode praćene tučom,
• vjetrove razornog intenziteta,
• snažna električna pražnjenja,
• snježne oluje,
• kiše jakog intenziteta i kratkog trajanja koje uzrokuju bujične poplave, odroni zemljišta i klizišta,
poplave,
• suše,
• rani i kasni mraz,
• šumske požare.

Osim navedenih nesreća, teritorija Bosne i Hercegovine, pa time i Federacije Bosne i Hercegovine bila je
izložena i djelovanju nuklearne nesreće u Černobilu od 26. aprila 1986. godine, a zbog blizine nuklearke
Krško u Sloveniji i brojnih nuklearki u Srednjoj Evropi, nalazi se u zoni izuzetnog rizika od nuklearnih
udesa.
Kontaminiranost teritorije Bosne i Hercegovine, pa time i Federacije Bosne i Hercegovine minama i
neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS) predstavlja jednu od najvećih opasnosti po stanovništvo,
a posebno u područjima gdje su vođena borbena djelovanja, odnosno, gdje su bile linije razdvajanja.
Pored gubitaka i povreda izazvanih kod ljudi te opasnosti su direktno usporavale i onemogućavale
obnovu i rekonstrukciju, organizaciju i normalizaciju života i rada, kao i brži povratak izbjeglih i raseljenih
osoba i proizvodile nestabilno sigurnosno okruženje6.
Bosna i Hercegovina je zemlja s najvećim problemom minske zagađenosti u regionu Jugoistočne
Evrope. Prema trenutnim podacima sa kojima raspolaže Centar za ukljanjanje mina u Bosni i Hercegovini
(u daljnjem tekstu: BHMAC) u Bosni i Hercegovini postoji cca 152.000 ugroženih lokalnih zajednica
od minsko eksplozivnih i neeksplodiranih ubojnih sredstava koja ugrožavaju sigurnost oko 540.000
građana u Bosni i Hercegovini.
U industrijskoj proizvodnji u Bosni i Hercegovini – u pojedinim granama, koriste se materije koje u
procesu proizvodnje ne prati odgovarajuća tehnologija zdravstvene i ekološke zaštite te predstavljaju
direktnu opasnost kako za zaposlene, tako i za šire okruženje.
Pored toga, složeni prirodni uslovi, prisustvo opasnih gasova (zagušljivih, zapaljivih i eksplozivnih),
agresivna zapaljiva i eksplozivna prašina, dubina eksploatacije, opasnosti od urušavanja podzemnih
prostorija, opasnost od požara, mogućnost prodora površinskih i opasnost od podzemnih voda, pojave
klizišta, veliki broj zaposlenih, jesu osnovna obilježja rudarskog rada i izvor opasnosti.
Poslijeratni period je period u kojem je Bosna i Hercegovina intenzivnije izložena rizicima od prirodnih
ali i tehničko-tehnoloških nesreća.

Osnovni indikatori za to su: zaustavljen proces planiranja; zastarjeli i neaktuelni planovi; razoreni
i neobnovljeni infrastrukturni sistemi; a posebno meteorološki, hidrološki i seizmološki osmatrački i
komunikacijski sistemi, čime je narušena i efikasnost tehničko-tehnološkog sistema blagovremenog
otkrivanja, praćenja, prognoziranja i ranije najave prirodnih nesreća, čime je rizik dodatno uvećan;
nedostatak dokumentacije (viši stepen oštećenosti ili uništenosti); povećana osjetljivost fizičkih
struktura na rizik s obzirom na njihovu ratnu razorenost i na razorenost sistema za zaštitu od nesreća;
nedostatak finansijskih sredstava; tehnička neopremljenost postojećih institucija; nizak nivo svijesti o
opasnostima; nizak nivo specijalističke obrazovanosti ljudi u različitim sektorima vezano za zaštitu od
prirodnih i tehničko-tehnoloških nesreća.
Izvjesna mogućnost da se pobrojane prirodne i druge nesreće iznenadno, snažno i rušilački ispolje na
području Federacije Bosne i Hercegovine i u kratkom intervalu načine velike gubitke ljudi, životinja, u
kulturnim i materijalnim dobrima, zahtijeva konsistentno provođenje priprema za izvršenje spašavanja,
evakuacije, zbrinjavanja, intervencijama pomoći, urbanom traženju i spašavanju, organizaciju logistike
i sl.
Radi toga je potrebno ili nužno isplanirati kapacitete hotela, sportskih centara, škola i drugo za
potrebe evakuacije i zbrinjavanja ugroženog stanovništva, karantine za povrijeđenu i oboljelu stoku uz
medicinsku trijažu i njegu.
Evidenciju tih kapaciteta trebaju voditi nadležna federalna i kantonalna ministarstva i uprave civilne
zaštite.

[ABen]

Zemljotres
Zemljotres ili trus su nagli, iznenadni i kratkotrajni pokreti slojeva Zemljine kore, koji u obliku udara,
valova, drhtanja i tutnjave izazivaju zemljotrese. Zemljotres izazivaju aktivni tektonski pokreti duž
uzdužnih i poprečnih rasjednih linija, erupcije vulkana, obrušavanje stijena u podzemnim kanalima, pad
meteorita i dr. Pri pojavi zemljotresa razlikuje se hipocentar ili centar zemljotresa kao mjesto začetka
i početnog pokreta i udara zemljotresa u dubini Zemljine kore do 60 km, a rjeđe i do 700 km dubine;
epicentar je mjesto neposredno iznad hipocentra na površini Zemlje s najjačim udarom. U epicentru
zemljotresa javljaju se vertikalni udari sa spuštanjem i izdizanjem zemljišta (tzv. sukusorno kretanje), a
dalje u okolini udari se javljaju u obliku talasa, ili talasne oscilacije (tzv. undulatorno kretanje). Kod talasa
se razlikuje amplituda kao visinska razlika između njegovog dna i vrha, talasna dužina koja obuhvata
brijeg i dolinu talasa, talasni period vrijeme za koje talas pređe talasnu dužinu, i brzina prostiranja talasa.
Pojava zemljotresa sastoji se od: prethodne faze s tutnjavom i manjim udarima (prva prethodnica s
bržim longitudinalnim talasima i druga prethodnica sa sporijim transverzalnim talasima), glavna faza
sa najjačim udarima i završne faze sa slabijim udarima, podrhtavanjem i tutnjavom. Tim zemljotresima
stvaraju se oblici reljefa (pukotine duge i preko 600 km, široke preko 10 m i dr.). Zemljotres se dijeli:

Prema uzrocima pojave
Prema uzrocima pojave - tektonski (najčešći i najjači trusovi izazvani tangencijalnim i radijalnim
tektonskim pokretima), vulkanski (snažni i razorni zemljotresi pri vulkanskim erupcijama), urvinski
(slabiji lokalni trusovi zbog rušenja i obrušavanja zidova i tavanica podzemnih kanala i pećina), i
meteorski (zemljotres izazvan udarom meteorita – u Sibiru 1908. godine osjetio se na daljini 5.200 km).

Prema mjestu pojave
Prema mjestu pojave – kopneni i podmorski (podmorski izazivaju morske talase visoke do 40 m, prelaze
oceane brzinom do 900 km/h).

Prema pravcu prostiranja
Prema pravcu prostiranja – centralni (kružnim oblikom zahvaćene oblasti), lateralni (elipsastog oblika) i
linearni ili aksijalni (izduženi oblik duž tektonskih rasjeda).

Prema načinu opažanja
Prema načinu opažanja – makroseizmi se čulno opažaju, a mikroseizmi instrumentima. Mikroseizmi se
dijele na teleseizmičke pokrete izvan makroseizmičkih oblasti i mikroseizmičke oscilacije slabih trusova.

Prema energiji i veličini prostiranja
Prema energiji i veličini prostiranja – lokalni (primjećuju se čulno do 200 km, a instrumentima do 500
km udaljenosti), mali (čulno se osjećaju do 600 km, a instrumentima do 5.000 km), srednji (čulno se
osjećaju od 300 do 1000 km, a instrumentima do 10.000 km), veliki (čulno se osjećaju preko 500 km, a
instrumentima do 12.000 km), i svjetski (čulno se osjećaju do 2000 km, a instrumentima do 20.000 km).

Prema veličini ubrzanja trusnih talasa
Prema veličini ubrzanja trusnih talasa Međunarodna skala jačine zemljotresa kreće se od I do XII stepeni,
prema jačini udara i zemljotresa. Prvi stepen je čulno neprimjetan, dok je XII katastrofalan. Od njega se
ruše sve građevine, mijenja se reljef, nastaju i nestaju jezera, nastaju u reljefu ogromne pukotine, riječni
tokovi mijenjaju pravac i dr. U Bosni i Hercegovini prate se zemljotresi do IX stepeni. Zemljotresi su na
Zemlji rasprostranjeni po oblastima tzv. trusne oblasti. Seizmičke oblasti sa čestim i jakim zemljotresima
su u prostoru Tihog oceana i duž njegove zapadne i istočne obale, zatim u prostoru Sredozemnog mora
i duž alpskih i himalajskih vjenačnih planina. Penseizmičke oblasti s rijetkim i slabim trusovima su na
granicama pomenutih oblasti, a aseizmičke oblasti bez zemljotresa su vodoravni stari geološki slojevi
(Kanadski štit, Ruska ploča i dr.).

Najveći i najpoznatiji
Zemljotresi u posljednjim vijekovima bili su u Lisabonu (1755), Kalabriji (1783), Kaliforniji (1906), Mesini
(1906), Kini (1920), Tokiju (1923), Bugarskoj (1928), Indiji (1935), Čileu (1939), Rumuniji (1940), Grčkoj
(1954), (Tsunami – 26.12.2004. godine, Indijski okean) i dr.
Na teritoriji bivše Jugoslavije trusne oblasti su: dinarska, šarsko–pindska, savska, rodopska, i karpatsko–
balkanska. Najčešći i najjači zemljotresi su u predjelima Dinare, donjeg toka Neretve, Boke Kotorske,
Dubrovnika, Podrinja, Šumadije, Metohije, Banja Luke i Skoplja. Najveći su bili u Skoplju (1518 i 1963),
Dubrovniku (1667 i 1924), u predjelu Resave (1911), Hercegovine (1924), u Šumadiji (1927), Valandovu
(1931), Debru (1967), Banjoj Luci (1969), Crnogorsko primorje (15.04.1979) i dr. (stonsko područje u
toku rata, i dr.)7.
Rušilački zemljotresi koji povremeno ugrožavaju pojedine dijelove Bosne i Hercegovine i Federacije
Bosne i Hercegovine, ne samo što izlažu stalnoj potencijalnoj opasnosti ljudske živote i materijalna
dobra, već ugrožavaju cjelokupnu ljudsku aktivnost i njen normalan razvoj u tim područjima.
Kako još uvijek u Bosni i Hercegovini nije moguće vršiti tačnu kratkoročnu prognozu nastanka
zemljotresa, odnosno istovremeno prognozirati vrijeme, mjesto i intenzitet njegove pojave, mada su
metode seizmičkog lociranja toliko napredovale, uz veliku vjerojatnost moguće je osigurati efikasnu
zaštitu od djelovanja zemljotresa i spriječiti njegove rušilačke posljedice. Seizmološka karta u tom
okviru predstavlja samo posljednju fazu seizmoloških, seizmo-tektonskih i drugih odgovarajućih
istraživanja kod nas, ali nije i definitivni odgovor o stanju seizmičnosti teritorije Bosne i Hercegovine.
Zato je potrebno, u određenim vremenskim intervalima ili stalno dopunjavati i usavršavati, na osnovu
novih naučnih saznanja.
Teritorija Bosne i Hercegovine predstavlja jedan od seizmički najaktivnijih dijelova Balkanskog
poluotoka, koja ulazi u sastav sredozemno-trans-azijskog seizmičkog pojasa.
Prema raspoloživim podacima na teritoriji Bosne i Hercegovine, u prošlosti se dogodilo više razornih
zemljotresa iz lokalnih žarišnih zona Magnitude M ≥ 5,0; Intenziteta u epicentru Io ≥ 7° MCS skale.

Razorni zemljotresi na teritoriji Bosne i Hercegovine
Hronološki su prikazani razorni zemljotresi koji su se desili na teritoriji Bosne i Hercegovine u Tabeli
u periodu od 1905. godine do 2003. godine.


Analizom podataka o zemljotresima koji su se dogodili u prošlosti, a prikazani su u Tabeli 1.1.8., uočava
se da se na teritoriji Bosne i Hercegovine dogodilo više razornih zemljotresa s najačim intenzitetima iz
žarišnih zona Ljubinje, Treskavica i Banja Luka.
Južna i zapadna Hercegovina najugroženije su zemljotresima. Posljednji zemljotres (u Livnu 2004.
godine) jačine 3,3 stepena po Richterovoj skali, te nekoliko slabijih, još jednom su Livnjacima pokazali
kako žive u seizmološki poprilično aktivnoj zoni. Ponovno je epicentar zemljotresa bio u planini Goliji,
pokazujući kako nekoliko prethodnih na tome području nisu bili slučajnost.
U posljednjih 104 godine u Bosni i Hercegovini je zabilježeno 1.084 zemljotresa jačih od tri stepena
Richterove skale.

Rasjedi zemljine kore
Budući da veliki rasjed Zemljine kore, koji od Himalaja preko Irana, Turske i Grčke prelazi preko teritorije
Bosne i Hercegovine, razumljiva je tektonska aktivnost ovih prostora.
Pored toga, u Bosni i Hercegovini ima i nekoliko značajnih regionalnih rasjeda kao što su bugojanski,
višegradski, neretvanski i banjalučki, uz koje se mogu stvarati zemljotresi razorne jačine, a često
uzrokuju manja podrhtavanja zemljišta. Tako se, po podacima seizmografa, u Bosni i Hercegovini
godišnje zabilježi oko 1.100, ili u prosjeku tri zemljotresa dnevno slabija od tri stepena po Mercallijevoj
skali. Radi se o zemljotresima koje zabilježe uređaji, dok ih ljudi ne osjete, a oko desetak zemljotresa
godišnje osjete stanovnici Bosne i Hercegovine.

Povratni period i seizmički efekti
Seizmografi tvrde da se u sljedećih 50 godina na teritoriji Bosne i Hercegovine mogu očekivati zemljotresi
maksimalnog intenziteta do sedam stepeni Merkalijeve skale, znači s mogućim oštećenjima stambenih
i drugih objekata. Ali, za period od 100 ili više godina za područje Banje Luke, planine Treskavice, te
područje Trebinja i Neuma, prognozira se razorne zemljotrese s velikim štetama, ali i ljudskim žrtvama.



Na seizmološkoj karti Bosne i Hercegovine izdvojene su zone s maksimalnim intenzitetima zemljotresa
i uočava se da se najveći dio teritorije nalazi u zoni 7, 8 i 9-og stepena seizmičkog intenziteta MCS skale.
Banjalučko seizmogeno područje, seizmički je jedno od najaktivnijih žarišnih područja Bosne i
Hercegovine i šire. U ovom seizmogenom području dogodilo se više razornih zemljotresa u prošlosti, i
to u serijama: 1884., 1935., 1969. i 1981. godine.
Zemljotresi od 26. i 27.10.1969. godine ostvarili su značajne seizmičke efekte na širem području
Bosanske krajine. Na površini od 9.000 km², na području općina: Banja Luka, Čelinac, Laktaši, Prnjavor,
Bosanska Gradiška, Kotor-Varoš, Kneževo, Srbac, Ključ, Jajce, Prijedor, Sanski Most, Novi Grad i Bosanska
Dubica zemljotresi su ostvarili seizmički intenzitet 7, 8 i 9 stepeni MCS skale.
Zemljotres je jednako pogodio sve oblasti društvenog života, njegova razorna snaga uništila je ili teško
oštetila materijalna dobra u oblasti privrede, stanovanja, zdravstva, kulture, socijalne zaštite, javnih i
društvenih službi, infrastrukture, 1.117 osba je teže ili lakše povrijeđeno, a 15 je izgubilo živote. Od
ukupno uništenog stambenog fonda regije 43,2 % otpada na gradska, a 56,8 % na ostala naselja. Velika
oštećenja pretrpjeli su objekti privrednih i društvenih djelatnosti među kojima je oštećeno ili uništeno
266 školskih objekata, 146 objekata kulturnih institucija, 133 objekta zdravstvenih i 29 socijalnih
ustanova, 152 objekta javne ustanove i administracije, značajan broj objekata društvenog standarda i
privrednih organizacija.

Osmatranje seizmičkih aktivnosti
Zbog slučajne prirode zemljotresa nameće se potreba neprekidnog osmatranja seizmičke aktivnosti
cijelog seizmičnog područja i šire, pomoću mreže seizmoloških stanica. U tu svrhu, u Banjoj Luci je
poslije katastrofalnog zemljotresa 1969. godine sagrađena savremena seizmološka stanica za izučavanje
seizmičnosti regije.
Za vrijeme ratnih djelovanja (1992. - 1995.), na širem području Bosne i Hercegovine seizmološke
stanice su uništene, a instalisani instrumenti u seizmološkom centru u Banjoj Luci, radi neodržavanja,
nedostatka rezervnih dijelova i zastarjelosti opreme (30 godina) nisu više za kvalitetnu upotrebu.



Na prostorima bivše SFRJ najčešći i najjači zemljotresi, koji su svojim intenzitetom ugrožavali i Bosnu i
Hercegovinu, dešavali su se duž Jadranskog primorja, u okolini Dubrovnika, Splita, zatim u slivu rijeke
Save i dr.

Seizmički intenzitet teritorije Bosne i Hercegovine
Koristeći podatke iz kataloga o zemljotresima što su se dogodili u posljednjih 100 godina, uz upotrebu
matematičko-fizikalnih metoda, proračunat je, na osnovu instrumentalnih podataka, seizmički
intenzitet teritorije Bosne i Hercegovine.
Seizmičnost teritorije Bosne i Hercegovine, kao dijela Evrope, (Slika broj 1.1.12.) do sada je proučavana
na više načina. Ovdje je objašnjena i primijenjena metoda proračuna seizmičkog intenziteta na osnovu
instrumentalno zapisanih seizmoloških događaja.



Zaključci
• Da bi se posljedice po ljude i materijalna dobra od pojave zemljotresa umanjile, potrebno
je preduzimati preventivne mjere koje će se provoditi kroz prostorne i urbanističke planove
kantona i općina. Pored toga, potrebno je primjenjivati odgovarajuće zakone i provedbene
propise o načinu gradnje stambenih, poslovnih, industrijskih, infrastrukturnih objekata (puteva,
željeznica, vodovodne i kanalizacijske mreže i sl.).
• Uzimajući u obzir konkretne seizmičke uslove područja, lokacije na kojima se grade objekti i
primjenom osnovnih principa zemljotresnog inženjerstva u projektovanju u velikoj mjeri može
se direktno uticati na smanjenje posljedica od zemljotresa. Na osnovu postojećeg stanja može
se zaključiti da postojeća struktura stambenog fonda i koncentracija zgrada na određenim
područjima ne pruža mogućnost primjene efikasne zaštite od zemljotresa, osim zgrada
građenih savremenim otpornim konstruktivnim sistemima u većim gradovima: Sarajevo, Banja
Luka, Tuzla, Mostar, Zenica, Doboj i sl.
• U slučaju nastanka zemljotresa većih razmjera u kantonima i općinama potrebno je preduzeti
odgovarajuće aktivnosti koje se odnose na spašavanje ugroženih i nastradalih ljudi i materijalnih
dobara, a prvenstveno organizovati potragu i spašavanje zatrpanih u ruševinama i njihovo
zbrinjavanje.
• U ovim aktivnostima potrebno je angažovati sve raspoložive snage i sredstva za zaštitu i
spašavanje uključujući i Oružane snage Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OSBiH), kao i
odgovarajuće snage i sredstva iz Republike Srpske.

• S obzirom na to da će u akcijama potrage i spašavanja zatrpanih biti potrebno angažovati i
druge snage i sredstva (pse tragače, specijalne instrumente za otkrivanje zatrpanih, specijalnih
mašina za uklanjanje ruševina i sl.) potrebno je kroz planove zaštite i spašavanja planirati
traženje pomoći od susjednih općina i kantona ili šire društvene zajednice, pa i međunarodne
zajednice.
• S obzirom na visoku seizmičnost teritorije Bosne i Hercegovine, te nedovoljan postojeći
broj seizmoloških stanica i zastarjelost seizmoloških instrumenata, potrebno je izvršiti
modernizaciju i osuvremenjivanje mreže seizmoloških stanica, kako bi se vršilo sistemsko
registrovanje, prikupljanje, analiziranje i proučavanje seizmičkih i seizmo-tektonskih pojava
(prirodni i inducirani zemljotresi, eksplozije i gorski udari), izučavanje seizmičnosti, seizmičke
aktivnosti i učestalosti zemljotresa, kao i definisanje seizmičkih efekata djelovanja lokalnih i
udaljenih zemljotresa na izučavani prostor i prognoziranje njihovog utjecaja na zemljište, vode,
vodotoke i objekte.
• S ciljem preventive zaštite ljudi i materijalnih dobara od ove vrste prirodne nesreće, potrebno je
izraditi karte (epicentara zemljotresa, seizmičkog rizika, maksimalnih intenziteta), seizmoloških,
seizmo-tektonskih i drugih, potrebnih za prostorno planiranje i seizmičko projektovanje i
građenje.
• Da bi se procijenile posljedice za ljude i materijalna dobra u slučaju zemljotresa na teritoriji
Bosne i Hercegovine, potrebno je raspolagati podacima o strukturi stambenog fonda i
cjelokupne infrastrukture.

[ABen]

Odroni i klizišta
Bosna i Hercegovina se odlikuje izrazitom raznovrsnošću litostratigrafskog8 sastava zemljišta, visokim
stepenom tektonske i seizmičke aktivnosti, složenim geološkim osobinama, različitim reljefnim
obilježjima, različitim klimatskim obilježjima, vodenim tokovima različitog nagiba i značajnim utjecajem
čovječjeg rada na terenu. Sve navedeno u odgovarajućem obimu ima uticaja na inženjersko-geološke
odlike terena.
Klizišta predstavljaju posebno značajnu opasnost za materijalna dobra i ljudske živote u Bosni i
Hercegovini. Imajući u vidu činjenicu da 80 % površine Bosne i Hercegovine spada u brdsko-planinsko,
planinsko ili planinsko-mediteransko područje, pojava klizišta na strmim dijelovima Bosne i Hercegovine
vrlo je česta pojava, pojačana velikim brojem podzemnih tokova i velikom količinom podzemnih voda.
Aktiviranje klizišta u Bosni i Hercegovini najčešće se dešava uslijed povećane količine podzemnih voda
u proljetnim periodima9, ali nerijetko je uzrokovano nezakonitom i neplanskom gradnjom.
Tokom 2000. godine u zeničkom području stradalo je 7 osoba uslijed aktiviranja klizišta (Mala Broda),
a veći broj porodica ostao je bez domova, u istoj godini aktiviranjem klizišta uzrokovalo je urušavanje
puta Sarajevo – Pale. U najvećem dijelu Bosne i Hercegovine nisu istražena klizišta, ali, npr. samo u
tuzlanskom području ih ima više: 4.000 klizišta ili odrona zemljišta. Sanacioni radovi na klizištima su
zanemarivi u odnosu na broj klizišta ili odrona. Preventivni radovi ili radovi na ublažavanju potencijalnih
nesreća vrlo rijetko se provode. Zbog nedostatka katastra klizišta i odrona, građani se odlučuju bez
saglasnosti nadležnih organa općina da izgrade porodične ili privredne objekte na takvim područjima,
npr. Crvene njive, općina Tuzla i sl.


Zaključci
• Broj klizišta posebno je povećan tokom i nakon rata uslijed nekontrolisane sječe šume,
eksploatacije mineralnih sirovina što je uticalo na promjenu vodnog režima i režima zemljišta.
• Aktiviranje klizišta uzrokovano je i uslijed intenziviranja nezakonite i neplanske gradnje na
područjima koja nisu ispitana geološki.
• Nužno je kontinuirano praćenje i dokumentovanje nezakonite i neplanske gradnje stambenih
i drugih objekata, posebno u zahvatu saobraćajnica (drumskih i željezničkih), te dosljedno
provođenje propisa koji regulišu uslove gradnje.
• Potrebno je da nadležni organi izrade katastar klizišta i potencijalnih klizišta i odrona kako bi se
pratilo stanje i blagovremeno reagiralo u slučaju potrebe za sanacijom istih.

[ABen]

Slijeganje zemljišta
Tuzlanski fenomen upravljanja solno-mineralnim sirovinama
Slijeganje zemljišta najčešće je uzrokovano podzemnom eksploatacijom mineralnih sirovina.
Najugroženije područje u Federaciji Bosne i Hercegovine je Tuzla – kao posljedica eksploatiranja slanice,
a posebna klizišta su na pojedinim rudnicima i to: rudnik mrkog ugljena Breza – kop „Koritnik“, rudnik
i Željezara Vareš – PK „Smreka“, a na ostalim površinskim kopovima javljaju se klizišta manjeg obima.
Štetne posljedice slijeganja zemljišta zahvatile su više od ¼ urbanog područja Tuzle.
S obzirom na dugogodišnju prisutnost i specifičnost tog problema u Tuzli su razvijene posebne metode
planiranja, s ciljem ublažavanja posljedica koje može izazvati slijeganje zemljišta.

Rudnik soli „Tušanj“, nakon dugogodišnje izgradnje, započeo je eksploataciju kamene soli 1967. godine
i proizvedeno je preko 2,7 miliona tona kamene soli. Uslijed deformacija na tibingovoj podgradi u
izvoznom oknu jame rudnika soli 1979. godine dolazi do prodora vode u jamu, te biva potopljen najniži
horizont. Nakon zatvaranja dotoka vode i izvedene sanacije u izvoznom oknu, prišlo se crpljenju vode
iz jame te je rudnik nastavio sa eksploatacijom kamene soli. Najveću eksploataciju kamene soli rudnik
je ostvario 1991. godine, u količini od oko 140.776 tona.
Ubrzani razvoj hemijske industrije 80-tih godina doveo je do intenzivnije nekontrolisane eksploatacije
na bunarima soli i samim tim do pojačanog tonjenja grada, što je rezultiralo potrebom za iznalaženjem
novih resursa, prestanka rada bunara soli i traženju zamjenskih kapaciteta za potrebe potrošača slane
vode.
Početak investicijskih radova na novom ležištu „Tetima“, pojačani intenzitet slijeganja gradskog
područja, zatim gubljenje kontrole nad procesom kontrolisanog izluživanja i stalna opasnost od
nekontrolisanog prodora vode u jamu rudnika, bile su dovoljan razlog za hitno opredjeljenje za novu
strategiju upravljanja solno-mineralnom sirovinom.

Strategija upravljanja solno - mineralnim sirovinama
U osnovi podrazumijeva tri faze postupanja:
I – plansku imobilizaciju – potapanje jame Rudnika soli „Tušanj“,
II – revitalizaciju i puštanje u probnu proizvodnju Rudnika soli „Tetima“,
III – postupno obustavljanje nekontrolisane eksploatacije na bunarima soli.
Kao prva faza realizacije unaprijed navedene Strategije bilo je potapanje jame „Tušanj“. Pripremni
radovi za potapanje jame počeli su u septembru 2001. godine, a sami proces planskog potapanja jame
otpočeo je 12.03.2002. godine.
Tokom planskog potapanja jame „Tušanj“ izvršeno je pet geodetskih mjerenja i na osnovu numeričke
analize okomitih i vodoravnih pokreta terena - geodetskih kontrolnih tački, zaključeno je sljedeće:
• da je u periodu IX 2003. – VII 2004. godine došlo do smanjenja intenziteta slijeganja;
• da je prosječno slijeganje kamenog masiva u periodu III 2002. – VII 2004. godine iznosilo cca 2
mm mjesečno;
• diferencijalne razlike pojedinih perioda u okomitom smislu su takvog karaktera da ne ukazuju
na „ekscesna ponašanja“ kamenog masiva;
• vodoravni pokreti terena kreću se u relacijama od 2 mm do 88 mm i uopće imaju smjer ka
ventilacijskom, odnosno transportnom oknu.
Na kraju treba istaknuti da analizom numeričkih podataka geodetskih metoda posmatranja nisu uočeni
elementi deformacija koji bi doveli do destabilizacije kamenog masiva-područja koje je obuhvaćeno
geodetskim posmatranjem.
Uporedno s privođenjem kraju planskog potapanja jame „Tušanj“, otpočelo se s aktivnostima na
postupnom zatvaranju bunara soli.
S tim u vezi, Skupština Tuzlanskog kantona donijela je Zaključak broj 01-02-338-3/04 od 19.07.2004.
godine, kojim se resorno ministarstvo zadužuje da sačini Operativni program s dinamikom realizacije
obustave eksploatacije na bunarima soli. Na zahtjev Ministarstva industrije, energetike i rudarstva
Upravni odbor Rudnika soli „Tušanj“ donio je Odluku o obustavljanju proizvodnje na bunarima soli.
Prema tome, I faza strategije upravljanja resursima soli je praktično završena, čime je otklonjena latentna
opasnost od naglog prodora podzemnih voda u prazan prostor jame Rudnika soli „Tušanj“, a ujedno je
omogućeno postupno podizanje nivoa podzemnih voda u bunarima soli u okviru provođenja III faze
unaprijed navedene strategije, odnosno zaustavljanja rada bunara soli.

Ostala slijeganja zemljišta
Veće nestabilnosti zemljišta na području Bosne i Hercegovine s velikim klizanjima zemljišta pojavljivale
su se i u:
a) Republici Srpskoj
• Bosanska Dubica
• Bosanski Novi
• Banja Luka
• Prnjavor
• Derventa
• Doboj
• Lopare
• Gacko, Čemerno, Foča (Flis) itd.
• Ugljevik
• Višegrad
b) Federaciji BiH
• Kalesija
• Olovo
• Zavidovići
• Zavidovići
• Sarajevo
• Goražde
• Zenica
• Tuzla
• Kakanj
• Sapna

Zaključci
• Važno mjesto među uzrocima nestabilnosti zemljišta imaju dugotrajne i obilne kiše, poplave,
dugotrajna eksploatacija minerala iz unutrašnjosti zemlje i sl.
• Zadatak inženjerske geologije je praćenje, proučavanje i prognoziranje razvoja savremenih
geoloških procesa, klizišta, odrona i drugih.
• Važne aktivnosti u ovoj oblasti su nadgledanje i proučavanje rizika od odrona, slijeganja i klizanja
zemljišta, zatim obavještavanje javnosti kako bi se mogle preduzeti efikasne i organizovane
mjere u slučaju odrona, slijeganja i klizanja zemljišta. Moraju postojati tehnički osposobljene
jedinice za pomoć.
• Nužno je kontinuirano praćenje i dokumentovanje, te iznalaženje preventivnih mjera i drugih
mjera zaštite i spašavanja.

[ABen]

Visoki snijeg i snježni nanosi
Obilne snježne padavine, visok snježni pokrivač i visoki snježni nanosi mogu predstavljati ozbiljne
poteškoće za normalno odvijanje svakodnevnih aktivnosti. Snježni pokrivač na zemlji interesuje mnoge
privredne grane. Poljoprivrednicima snježni pokrivač služi kao zaštitnik ozimih usjeva od zimskih
mrazeva, a osim toga, od njega se dobiva i zaliha vode u zemljištu koja osigurava biljke sa vodom,
naročito u suhim proljetnim mjesecima.
Visina, gustina i trajanje snježnog pokrivača interesuje i hidrotehničare, zbog porasta rijeka pri
proljetnom topljenju snijega, kao i pri izradi akumulacionih bazena, bilo da se koriste za navodnjavanje,
bilo za proizvodnju energije.
Snježni pokrivač može donijeti dosta nevolja i elektroprivredi, prije svega zbog opterećenja dalekovoda,
naročito u situacijama kada pada jako vlažan snijeg koji se zamrzava na dalekovodima i optereti ga do
te mjere da može doći do kidanja.
Građevinska djelatnost se takođe mora interesovati za debljinu snježnog pokrivača zbog opterećenosti
krovova na zgradama i drugim objektima.
Snježni pokrivač ima veliki značaj za saobraćaj (lokalni, regionalni i magistralni putevi) jer ne samo da
ga otežava, nego ga u potpunosti i onemogućava. Visoki snježni pokrivač stvara ozbiljne probleme u
odvijanju saobraćaja u gradovima, prigradskim i seoskim naseljima, te ugrožava normalno odvijanje
života i rada u navedenim područjima što se ogleda u otežanom snabdijevanju stanovništva životnim
namirnicama, otežanom pristupu školskim, zdravstvenim, poslovnim, privrednim i raznim javnim
objektima. U takvim situacijama često dolazi do kvarova na električnim, PTT, vodovodnim i drugim
infrastrukturnim objektima, što dovodi do čestih prekida u snabdijevanju stanovništva električnom
energijom, vodom kao i do prekida PTT veza.

Pri tome nastaju i znatne materijalne štete. Važne aktivnosti u ovoj oblasti su nadgledanje i proučavanje
rizika od snježnih nanosa i lavina, što podrazumijeva obilazak i opserviranje, a potom obavještavanje
javnosti, s ciljem poduzimanja organizovanih mjera zaštite i spašavanja.
Analizirana učestalost snijega u Bosni i Hercegovini tokom godine po mjesecima, broju dana sa snježnim
padavinama maksimalno iznosi ≥ 10,30 i 50 cm. Za maksimalnu visinu snježnog pokrivača procijenjena
je očekivana maksimalna visina za povratni period od 50 godina.

Za analizu su korištene baze podataka i klimatološke studije Federalnog hidrometeorološkog zavoda
i Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske. U razmatranje su uzeti raspoloživi nizovi
podataka (1961. - 1990.) sa 31 meteorološke stanice i niz (2000. – 2009) za promjenjljiv broj stanica u
zavisnosti kako se uspostavljao novi poslijeratni niz mjerenja u pojedinim mjestima.
Iz raspoloživih nizova podataka evidentno je da na stanicama sa većom nadmorskom visinom raste i
maksimalna visina snježnog pokrivača, a takođe i učestalost dana sa visinom snijega od ≥ 10,30,50 cm.
Upravo zbog toga postoji povećan rizik od pojave visokog snježnog pokrivača naročito na planinskim
prevojima (Karaula, Komar, Ivan sedlo, Rogoj itd.).
Na prostorima sjeverne Bosne kao i uz veće riječne doline prema Savi gdje preovladava umjereno
kontinentalna klima, snježne padavine kao pojava najizraženije su u zimskom periodu, a nikako ih
nema od aprila do oktobra.
Broj dana sa snijegom kao pojavom se kreće prosječno od 17 do 41 dan. Januar je mjesec sa najviše snježnih
dana (11). Prosječan broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 10 cm raste uzvodno pa je u Derventi 13, Doboju
23, Banja Luci 26 dana. Najčešći je u decembru, januaru i februaru. U januaru prosječan broj dana sa sniježnim
pokrivačem ≥ 10 cm se kreće od 10 u Banja Luci i Tuzli, do 2 dana u Gradačcu i 1 dan u Orašju.
Broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm se kreće od 2 dana u Derventi do 10 dana u Gradišci. Sa
snježnim pokrivačem ≥ 50 cm prosječno se zabilježi 0,1 dan u Derventi do 1 dan u Banja Luci.
Maksimalna visina snježnog pokrivača kreće se od 49 cm u Orašju do 112 cm u Gradačcu, a zabilježena
je 1963. godine (1961. – 1990.), dok je u poslijeratnom periodu to bilo u januaru 2005. godine.
Područje na sjeverozapadu zemlje po klimatskim karakteristikama takođe pripada pojasu umjereno
kontinentalne klime. Specifičnost ovog podneblja je svakako ta, što dva susjedna klimata (mediteranski
na zapadu i planinski na jugu) imaju veliki uticaj na klimatološke pokazatelje, što posebno dolazi do
izražaja u slučaju iznenadnih prodora toplih i hladnih talasa.

Srednji broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 10 i 30 cm se kreće od 10 do 40 dana godišnje, dok se
maksimalna visina snježnog pokrivača kreće i do jednog metra (Bihać 105 cm u februaru), a u zavisnosti
od orografije terena smetovi mogu dostizati i puno veće visine. Prosječna visina od 105 cm zabilježi se
jednom u 50 godina.
Dolinsko-kotlinski predjeli, pobrđa i niske planine u Dinaridima odlikuju se pretplaninskom klimom.U
ovom klimatu zime su nešto oštrije i snijeg je redovna pojava tokom zime. Uticaj predplaninske klime
se osjeća na područjima sa nadmorskom visinom preko 500 m. Područje centralne Bosne je posebno
specifično u pogledu padavina. Godišnje sume padavina su među najmanjima na području Bosne i
Hercegovine, a takođe i sume padavina u zimskom periodu. Broj dana s padanjem snijega, većim od
0,1cm (pojava samo registrovana), kreće se od 34 u Jajcu do 49 dana godišnje u Sarajevu.
Januar je mjesec sa najviše snježnih dana (12). Prosječan broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 10 cm
kreće se od 11 u Zavidovićima do 33 dana na Butmiru. Najčešći je u decembru, januaru i februaru. U
januaru prosječan broj dana sa snježnim pokrivačem ≥10 cm se kreće od 11 na Butmiru do 5 dana u
Zavidovićima.
Broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm se kreće od 2 dana u Zenici do 10 dana na Butmiru. Prosječan
godišnji broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm dešava se u prosjeku 2 puta u toku 3 godine, dok u
zeničkoj regiji ta frekvencija iznosi 1 puta u 3 godine. Najčešći je u januaru i prosječan broj na Butmiru
je 4 dana.
Sa snježnim pokrivačem ≥ 50 cm prosječno se zabilježi 0,1 dan u Zenici do 6 dana u Travniku. Prosječan
godišnji broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 50 cm dešava se u prosjeku 1 puta u toku 3 godine, dok je
u zeničkoj regiji zabilježen samo 1 dan u 30 godina.

Maksimalna visina snježnog pokrivača kreće se od 50 cm u Zenici do 100 cm na Butmiru i zabilježena je
u januaru 1967. godine (1961. – 1990.). Treba napomenuti da su ove vrijednosti izmjerene na stanicama
na kojima je moguće vršiti mjerenja, dok na pojedinim planinama srednje Bosne, zavisno od orografije
terena, smetovi mogu dostizati i puno veće visine. Prema podacima sa meteorološke stanice Bjelašnica
(2067 m) maksimalna visina snijega izmjerena je u martu 1986. godine 303 cm, dok je u martu 2005.
godine zabilježena rekordna visina snježnog pokrivača od 345 cm.
Planinska područja u Bosne i Hercegovine između 1000 i 1700 m nadmorske visine odlikuju se planinskom
klimom. Snježne padavine su redovna pojava. Ovo je i najsniježniji dio Bosne kako po trajanju tako i
po intenzitetu. Idući prema jugu zemlje, režim padavina se znatno razlikuje u pojedinim oblastima.

Godišnji hod padavina tipičan je za mediteransku klimu, sa padavinama izraženijim u hladnijem dijelu
godine, a rjeđe ljeti. U područjima izmjenjeno sredozemne klime snijeg je rijetka pojava ali ipak češća u
odnosu na oblasti mediteranske klime.
Na jugu zemlje snježne padavine su dosta rijetka pojava. Prosječan godišnji broj dana sa snježnim
pokrivačem ≥ 10 cm raste sa nadmorskom visinom i na jugu je ispod 2 dana, a najveći je na Ivan Sedlu
76 dana.
Najčešće se javlja u januaru: prosječno 0,8 dana u Mostaru, odnosno 0,6 dana u Čapljini, na Ivan Sedlu
19, u Konjicu 4,5 dana. Najveći broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 10 cm iznosio je 10 cm i zabilježen
je u januaru 1985. godine.
Prosječan broj dana sa snježnim pokrivačem ≥30 cm takođe se kreće od 0 u Mostaru, 2,9 u Jablanici pa
do 39 dana na Ivan Sedlu. Najčešći je u januaru i to: na Ivan Sedlu 9, a u Mostaru 0 dana. Inače, snježni
pokrivač ≥ 30 cm je veoma rijetka pojava i dešava se približno jedanput u 15-20 godina.
Prosječan broj dana sa snježnim pokrivačem ≥ 50 cm se kreće od 0 u Mostaru, 1,9 u Konjicu do 19 na
Ivan Sedlu. Maksimalna visina snježnog pokrivača u Mostaru je iznosila 37 cm i zabilježena je u martu
1971. godine, a u Čapljini 34 cm, zabilježena u januaru 1985. godine.
Tokom zime 1999./2000. godine obilne snježne padavine su zahvatile veći dio zemlje, kada je proglašeno
stanje prirodne nesreće na području sjeveroistočne Bosne. Tom prilikom su bile aktivirane sve
raspoložive snage i MTS-a struktura civilne zaštite, privrednih društava, općinskih službi, kantonalnih
organa uprave, javnih službi, zdravstvenih i drugih institucija od značaja za zaštitu i spašavanje i drugih
subjekata, radi preduzimanja operativnih mjera u zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od ove
prirodne nesreće.

Upoređujući višegodišnji niz 1961. – 1990. s nizom 2000. – 2009. godina, primijetan je trend opadanja
broja dana sa pojavom snijega, kao i maksimalna visina snježnog pokrivača. Izuzetak je mart 2005.
godine, kada je u oblasti između Bjelašnice i Čemerna zabilježen izrazito veliki snježni pokrivač, što nije
bio slučaj sa ostalim godinama iz ovog niza.
Osim pojave visokog snijega, poledica takođe može dovesti do ometanja normalnog funkcionisanja
saobraćaja, narušavanja okoliša i ljudskog zdravlja. Nastaje u uslovima padanja kiše ili snijega i
temperatura koje se spuštaju ispod 0 0C ili niže.
U centralnom dijelu Bosne i Hercegovine ugroženost od poledice je veća nego u ostalim dijelovima
zemlje posebno na većim nadmorskim visinama. Najviše je ima u zimskim mjesecima od decembra do
februara. Na jugu zemlje postoji mali rizik za pojavu poledice u zimskoj polovini godine.
Obilne snježne padavine, visok snježni pokrivač i visoki snježni nanosi mogu predstavljati ozbiljne
poteškoće za normalno odvijanje svakodnevnih aktivnosti. Snježni pokrivač na zemlji interesuje mnoge
privredne grane: poljoprivredu, elektroprivredu, građevinsku djelatnost, saobraćaj itd.
Za Procjenu ugroženosti od visokog snijega analizirana je učestalost padanja snijega, maksimalna visina
snježnog pokrivača tokom godine po mjesecima, te broj dana sa snježnim pokrivačom ≥ 10,30 i 50 cm.
Broj dana sa padanjem snijega, većim od 0,1 cm (pojava samo registrovana), kreće se od 4 u dolini rijeke
Neretve, na vrhovima planina Hercegovine 60, do maksimalno 80 dana koliko se javlja na vrhovima
planina srednje Bosne.

Najniže vrijednosti u planinskom području srednje Bosne su oko 30 dana sa snijegom godišnje. Manje od
20 dana sa snijegom godišnje javlja se u području Banja Luke, Doboja, Ugljevika do rijeke Save.
Srednja maksimalna vrijednost snježnog pokrivača je u južnoj Hercegovini od 5–10 cm. U dijelu
Hercegovine sjeverno od Mostara najviše vrijednosti snijega na zemljištu kretale su se od 40 cm na
nižim kotama do preko 200 cm na vrhovima planina.
Iste ove vrijednosti su i u predjelima srednje Bosne do ravnica uz rijeku Savu, te vrijednosti iznose
između 30 i 40 cm. Slično vrijedi i za doline rijeka Vrbasa, Bosne i Drine.
Evidentno je da na mjernim stanicama koje se nalaze na većim nadmorskim visinama raste i maksimalna
visina snježnog pokrivača, a takođe i učestalost dana sa visinom snijega od ≥ 10, 30, 50 cm.
U većim gradovima Federacije Bosne i Hercegovine, tokom novembra 1999. godine, izmjerene su
sljedeće vrijednosti snježnih padavina: Bihać 105 cm, Bugojno 85 cm, Sarajevo 83 cm, Tuzla 65 cm,
Livno 64 cm, Zenica 51 cm i Mostar 37 cm.

februaru 2012. godine, cjelokupno područje Federacije Bosne i Hercegovine bilo je zahvaćeno obilnim
snježnim padavinama i niskim temperaturama, što je prouzrokovalo velike probleme u funkcionisanju
osnovnih životnih uslova stanovništva. Uslijed navedene prirodne nesreće, došlo je do oštećenja velikog
broja stambenih i pomoćnih objekata, plastenika i staklenika, dugogodišnjih zasada, a štete su nastale
i na stočnom fondu, peradi i akvakulturi. Isto tako, uslijed ove prirodne nesreće nastale su štete i na
opremi, ostalim materijalnim dobrima, a kao posljedica prirodne nesreće nastale su i indirektne štete.
Prema podacima kantonalnih uprava i općinskih službi civilne zaštite procijenjene štete na području
Federacije Bosne i Hercegovine iznosile su preko 60.000.000,00 KM, a najveće procijenjene štete
evidentirane su u Hercegovačko-neretvanskom, Zapadnohercegovačkom, Kantonu Sarajevo, Zeničkodobojskom,
Tuzlanskom, Srednjobosanskom i Kantonu 10.
Nema strogo postavljenih graničnih vrijednosti koje određuju jake padavine snijega s posljedicama
po saobraćaj, dalekovode i sl. Može se uzeti sa sigurnošću da će 50 cm novog snijega prouzrokovati
probleme u odvijanju saobraćaja.
Tako npr., u Kantonu Sarajevo je prema procjeni ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća, ta granica
iznosila 30 cm. Iskustva govore da 5 cm novog snijega za 12 sati (u nekim zemljama 2 cm/h) je dovoljno
da se javno izdaju upozorenja, tj. proglasi prirodna i druga nesreća. U planinskim predjelima Federacije
Bosne i Hercegovine (Bjelašnica, Treskavica, Igman, Ivan, Karaula, Kupres, Vlašić, Čvrsnica, Vran, Podvelež)
snježni pokrivač može biti od 1 do 2,5 metara.
Upoređujući višegodišnji niz 1961. – 1990. sa nizom 2000. – 2010. godina, primijetan je trend opadanja
broja dana sa pojavom snijega kao i maksimalne visine snježnog pokrivača.

Zaključci
• Za zadatke spašavanje nastradalih u snježnim nanosima i lavinama potrebno je da nadležni
organi u općinama, kantonima i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine formiraju, osposobe
i tehnički opreme odgovarajuće službe za zaštitu i spašavanje u udruženjima građana
(planinarska društva, Gorska služba spašavanja, speleolozi i sl.).
• U slučajevima kada snage i sredstva civilnih struktura nisu dovoljne u izvršavanju zadataka
zaštite i spašavanja te pružanju podrške u akcijama zaštite i spašavanja, potrebno je tražiti
angažovanje OSBiH S BiH, u skladu sa Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik
BiH“, broj 88/05) i Uputstvom za međuresornu koordinaciju prilikom primanja, upučivanja i
tranzita međunarodne pomoći u zaštiti i spašavanju („Službeni glasnik BiH“, broj 77/13),
• S ciljem preduzimanja organizovanih i efikasnih mjera zaštite i spašavanja važne aktivnosti u
ovoj oblasti su nadgledanje i proučavanje rizika od snježnih nanosa i lavina, što podrazumijeva
obilazak i opserviranje, a potom obavještavanje javnosti.
• Posebnu pažnju treba obratiti da nadležni organi općina, kantona i Federacije Bosne i
Hercegovine blagovremeno preduzmu sve aktivnosti oko angažovanja privrednih i drugih
pravnih lica na uklanjanju snijega i snježnih nanosa sa saobraćajnica i drugih infrastrukturnih
objekata.

[ABen]

Poplava
Poplava je plavljenje užeg ili šireg kompleksa zemljišta, izlijevanjem vode iz riječnog korita, jezera ili
mora. Nastaje od velikih kiša, naglog otapanja snijega, jakih zemljotresa i vjetrova i drugih prirodnih
nesreća. Smanjuje se ili sprečava izgradnjom nasipa, brana, kanala ili velikih akumulacijskih bazena koji
prihvaćaju najveći dio plavne vode. Poplave mogu biti prirodne i vještačke.

Prirodne poplave
Prirodne poplave nastaju najčešće u riječnim dolinama kad se voda izlije iz riječnog korita, pokrije
priobalno zemljište ili teče preko njega. Širina poplavljenog zemljišnog pojasa zavisi od količine
vode u rijeci prilikom poplave, dubine riječnog korita, nagiba strana riječne doline i zaštitnog pojasa
izgrađenog duž rijeke.
Zbog složenih hidroloških situacija koje se mogu desiti na području Bosne i Hercegovine može doći
do velikih padavina koje mogu prouzrokovati velike materijalne štete na stambenim, privrednim i
objektima infrastrukture, a time i ugrožavanje sigurnosti ljudi i materijalnih dobara.11
U riječnim dolinama, poplave uglavnom nastaju kao posljedica hidroloških uslova u slivu. Nerijetko do
poplave dođe nakon relativno umjerenih padavina, nisu vezane za određeno godišnje doba (javljaju se
i ljeti i zimi), voda naglo nadolazi i kratkotrajne su (nekoliko sati do 1 dan).
Poplave u riječnim dolinama prekidaju kopneni saobraćaj, onemogućavajući za duže vrijeme prolaz
pješaka i motornih vozila, a često otežavaju i plovni saobraćaj rijekom.
Jezerske poplave nastaju povećanim pritjecanjem vode s okolnih planina u jezerski bazen. Te poplave
pričinjavaju štetu privredi, a rjeđe ugrožavaju naselja i ljudske živote.

Vještačke poplave
Vještačke poplave nastaju rušenjem nasipa na riječnim obalama i brana na hidroakumulacijama.
Najčešće se takve situacije dešavaju u ratnim uslovima.
Poplave rezultiraju velikim materijalnim štetama (neposredne ili posredne) i iskazuju se trenutno, u
toku trajanja poplave ili neposredno nakon prestanka padavina ili sa vremenski odloženim djelovanjem
(naknadna slijeganja zemljišta, gubljenje konstruktivnih odlika pojedinih elemenata u objektu uslijed
dugotrajnog djelovanja površinskih vodostaja, površinskih ili podzemnih voda, povišenja i opadanja
nivoa podzemnih voda, pojave zaraznih bolesti kod ljudi i životinja uslijed promjena hidroloških uslova
u slivu ili lokalitetu i sl.).
Štete od poplava nastaju u privrednim djelatnostima, saobraćajnoj infrastrukturi, objektima
niskogradnje, a djelovanjem erozije zemljišta i bujica nastaju višestruke štete, (uništavanje zemljišta ili
gubitak njegove plodnosti).
Prema prirodnim uslovima u Bosni i Hercegovini ravničarski tereni, doline rijeka i kraška polja su jedino
povoljni potencijalni prostori za naseljavanje, industrijsku izgradnju, razvoj privredne infrastrukture.
Većim zaposjedanjem i popunjavanjem ovih prostora njihova upotrebna i ukupna vrijednost se sve više
povećava i s njom raste i ugroženost i potreba za zaštitom od poplava.
Godišnje u Bosni i Hercegovini padne oko 1.250 l/m2 kiše ili ukupno 64 x 106 m3 padavina. Sa teritorije
Bosne i Hercegovine godišnje otekne 1.155 m3/sec ili oko 57 % ukupnih padavina i to 62,3 % slivom
Save prema Crnom moru i 37,5 % slivom rijeka prema Jadranskom moru. Uopće, prema ukupnim
godišnjim padavinama i otjecanju, Bosna i Hercegovina spada u vodom bogatija područja, a klimatski,
geografski i ostali relevantni faktori utiču nepovoljno na hidrološki režim u svim odnosima i na većini
vodotoka, klasificirajući ga neravnomjernim i izrazito neravnomjernim, ne samo u prostoru nego i
vremenski. Neprimjereno upravljanje vodama uz prirodnu nepovoljnu raspodjelu voda u prostoru i
vremenu povećava rizik pojave poplava.

Hidrografska i hidrološka raznolikost Bosne i Hercegovine rezultat je vrlo složenih utjecaja međusobno
različitih komponenata prirodne sredine. Među najvažnije spadaju: klimatske karakteristike koje
određuju vodnu masu, zatim geološki, odnosno hidrogeološki uslovi i reljef teritorije. Na hidrološke
prilike utiču i drugi faktori, među kojima i čovjek.

Štete od poplava
Poplave koje su se dogodile tokom juna 2001. godine, kada je prema podacima Hidrometeorološkog
zavoda Federacije Bosne i Hercegovine palo između 50 i 100 litara vode po 1 m2, zahvatile su Posavski,
Tuzlanski, Zeničko-dobojski i Srednjobosanski kanton i izazvale ogromnu štetu u poljoprivredi, na
stambenim objektima, opremi, saobraćajnicama i objektima niskogradnje i infrastrukture. Za saniranje
šteta nastalih plavljenjem poljoprivrednog zemljišta i stambenih i infrastrukturnih objekata Vlada
Federacije Bosne i Hercegovineje izdvojila 6.730.178,00 KM, a štete su prema izvještajima komisija za
procjenu šteta općina i kantona iznosile preko 50.000.000,00 KM.
Uslijed dugotrajnih proljetnih kiša u Federaciji Bosne i Hercegovine, u proljeće 2004. godine, poplave
su zahvatile područja svih kantona s nešto različitim intenzitetom. Poplavom je zahvaćeno 13.455,95 ha
poljoprivrednih površina, a šteta prouzrokovana poplavama iznosila je 23.933.792,86 KM.
Poplave koje su se dogodile u 2003. i 2004. godini na području Federacije Bosne i Hercegovine,
potvrđuju da su ove prirodne pojave na našim prostorima neizbježne i opominju da smo izašli iz ciklusa
umanjenih velikih voda (koji, na sreću, traje već oko 20 godina) i ušli u hidrološki ciklus i značajno većih
i češćih pojava velikih voda.
Prema zadnjim analizama uočljiva je češća pojava intenzivnih padavina sa velikim količinama vodenog
taloga. Pored toga 2009. i 2010. godina su bile sa ekstremnim padavinama, ali 2011. godina je bila sa
padavinama znatno ispod višegodišnjih vrijednosti.
Ovdje se treba istaći da je područje Federacije Bosne i Hercegovine tokom 2010. godine, bilo zahvaćeno
velikim poplavama koje su pričinile znatne materijalne štete na materijalnim dobrima (stambenim,
komunalnim i drugim objektima, objektima infrastrukture, te poljoprivrednom zemljištu i dr.) i uzrokovale
štetu u iznosu većem od 87.000.000,00 KM, s tim, da su najveće štete registrovane u Tuzlanskom,
Posavskom, Bosansko-podrinjskom, Zeničko-dobojskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu.
Takođe, u 2014. godine, područje Federacije Bosne i Hercegovine krajem aprila i početkom maja, kao
i početkom avgusta 2014. godine, zahvatilo je jako nevrijeme, praćeno kišom, koja je prouzrokovala
povećanje vodostaja na svim rijekama i njihovim pritokama, što je uzrokovalo velike probleme na
području Federacije Bosne i Hercegovine i to: izmješteno na stotine porodica, poplavljeno više stotina
objekata, oštećeno više hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta, problemi u odvijanju saobraćaja,
ugroženi su oštećeni ili odsječeni mnogi putni pravci i mostovi koji povezuju rubne mjesne zajednice i
naselja, snabdijevanje stanovništva, kao i u pogledu odvijanja svih ostalih redovnih aktivnosti građana i
pravnih lica a pokrenuta su brojna klizišta i aktivirana nova.

S tim u vezi, Agencija za vodno područje rijeke Save, u svojim izvještajima, između ostalog, navela je da
su te obilne padavine dovele do zasićenja zemljišta vodom i značajnog povećanja vodostaja na svim
vodotocima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Na ovako složenu hidrološku situaciju uslijedile su padavine
do sada nezabilježene u periodu od 120 godina praćenja padavina u Bosni i Hercegovini, što je imalo za
posljedicu da su u periodu od 14. do 16.05.2014. godine registrovane padavine u količinama 200 – 250 l/
m2 (npr. na širem obuhvatu sliva rijeke Spreče za 3 dana pala je količina u iznosu od 247,8 l/m2, što iznosi
25 % količine ukupne srednje godišnje padavine). Ovakve padavine, kratkog trajanja i velikog intenziteta,
uzrokovale su enormno povećanje vodostaja na svim vodotocima na vodnom području rijeke Save.
Procijenjeno je da su se u srednjim i donjim dijelovima tokova rijeka Bosne i Spreče pojavili katastrofalni
proticaji ranga jednom u 500 godina, a na dijelu toka rijeke Save u Federaciji Bosne i Hercegovine ranga
pojave jednom u 1000 godina.
Poplavama i klizištima u Federaciji Bosne i Hercegovine u majskim i avgustovskim poplavama bila su
zahvaćena područja 7 kantona (Zeničko-dobojski, Tuzlanski, Posavski, Kanton Sarajevo, Unsko-sanski,
Srednjobosanski i Bosansko-podrinjski kanton), odnosno 45 općina na područjima tih kantona.
Najteža situacija bila je na poplavljenim područjima Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog i Posavskog kantona,
gdje su poplave uzrokovale i ljudske žrtve.
Prema izvještajima nadležnih ministarstava unutrašnjih poslova, u poplavama su smrtno stradala tri lica
(dva lica na području Posavskog i jedno lice na području Zeničko-dobojskog kantona, za koje je od strane
mrtvozornika konstatovano da je smrt nastala utapanjem), dok se dva lica sa područja Kantona Sarajevo
vode kao nestala i za njima se još traga.
Pored ljudskih žrtava, u poplavljenim područjima povrijeđeno je ili oboljelo 148 lica, od toga 50 lica u
Orašju, po 40 lica u općinama Lukavac i Sapna, 9 lica u Olovu, 4 lica u Banovićima, 2 lica u Tuzli, te 3 lica u
općini Vogošća.

Prema raspoloživim podacima, na području Federacije Bosne i Hercegovine, u majskim poplavama
aktivirano je ukupno 5.841 klizišta i odrona na ugroženim područjima općina (od toga, 4.137 u Tuzlanskom
kantonu, 1.302 u Zeničko-dobojskom, 258 u Srednjobosanskom, 103 u Kantonu Sarajevo, 39 u Unskosanskom
i 2 u Bosansko-podrinjskom kantonu).
U navedenim poplavama i klizištima privremeno je evakuisano 29.131 lice (od toga sa područja Posavskog
kantona 14.102, Zeničko-dobojskog kantona 7.877, Tuzlanskog kantona 5.891, Unsko-sanskog 1.004,
Kantona Sarajevo 252, te sa područja Bosansko-podrinjskog kantona 5 lica).
Od navedenog ukupnog broja privremeno evakuisanih lica, 1.476 lica bilo je smješteno u 31 prihvatni
centar u Federaciji Bosne i Hercegovine. Od tog broja, 16 prihvatnih centara organizovano je na području

Tuzlanskog kantona (smješteno 498 lica), 9 na području Zeničko-dobojskog kantona (smješteno 760 lica),
3 u Posavskom kantonu (smješteno 119 lica), 2 u Kantonu Sarajevo (smješteno 85 lica), te 1 prihvatni
centar u Unsko-sanskom kantonu (smješteno 14 lica).
Ukupno je na području Federacije Bosne i Hercegovine (Posavski, Tuzlanski i Zeničko-dobojski kanton)
uginulo 8.358 životinja, 273.350 peradi, 438 košnica pčela i 20 leševa divljači, te je došlo i do kvarenja
velikih količina ribe iz frigo komora firme „Yimor“ d.o.o. Domaljevac – Šamac, kao i do kvarenja određenih
količina mesa u frižiderima domaćinstava.
Animalni otpad, u ukupnoj količini od 357.600 kg, utovaren je i prevezen do kafilerije „Energozelena“ Inđija
(Republika Srbija), dok je na području drugih općina, pod sanitarno-veterinarskim uslovima propisanim
zakonom, izvršeno zakopavanjem ostalih uginulih životinja u jame grobnice.
Takođe, na poplavljenim područjima i područjima ugroženim klizištima, oštećeno je ukupno 14.415
stambenih objekata (5.034 u Posavskom kantonu, 4.165 u Zeničko-dobojskom, 3.872 u Tuzlanskom
kantonu, 1.314 u Unsko-sanskom kantonu,25 u Kantonu Sarajevo i 4 u Bosansko-podrinjskom kantonu),
dok je porušeno ukupno 1.030 stambenih objekata (699 u Tuzlanskom kantonu, 236 u Zeničko-dobojskom,
80 u Posavskom kantonu, te 15 u Kantonu Sarajevo).
Isto tako, ukupno je poplavljena površina od 30.478 ha poljoprivrednog zemljišta (13.686 ha u Tuzlanskom
kantonu, 13.068 ha u Posavskom kantonu, 2.241 ha u Unsko-sanskom kantonu, 1.456 ha u Zeničkodobojskom,
15 ha u Bosansko-podrinjskom i 12 ha u Kantonu Sarajevo).
Prema izvještajima nadležnih organa, u navedenim kantonima i općinama nije evidentiran porast broja
oboljelih od zaraznih bolesti, niti odstupanja od redovne morbiditetne statistike.
Prema podacima općinskih i kantonalnih komisija za procjenu šteta ukupne preliminarne štete, koje su
prouzrokovale poplave i klizišta na području Federaciji Bosne i Hercegovine, iznosile su 1.083.625.124,20
KM. Ovdje treba napomenuti da su štete uzrokovane klizištima znatno veće u odnosu na štete koje su
prouzrokovale poplave.

U Prilogu broj 10 ove procjene iskazan je pregled šteta na području Federacije Bosne i Hercegovine
iz maja mjeseca 2014. godine i to pregled stradalih ljudi (umrli i povrijeđeni), uginulih životinja, broja
klizišta, oštećenih i porušenih stambenih objekata, poplavljenog poljoprivrednog zemljišta, evakuisanog
stanovništva, broja prihvatnih centara i smještenih lica i iznos preliminarnih šteta, koje su iskazale
općinske komisije za procjene šteta na području Federacije Bosne i Hercegovine.

Razvoj sistema i smanjenje rizika od poplava
Opasnosti od poplava i klizišta nameću potrebu aktivnog poboljšanja sistema zaštite od poplava i
smanjenja rizika od poplava na području Federacije Bosne i Hercegovine. Za provođenje ovoga pristupa
potrebna je koordinacija i na nivou Bosne i Hercegovine i na međunarodnom planu, na nivou zajedničkih
riječnih bazena, što se vremenski i sadržajno podudara s obavezama iz Zajedničkog akcionog programa
održive zaštite od poplava na riječnom bazenu Dunava koji je u decembru 2004. godine prihvatilo 13
zemalja članica Dunavske konvencije, među kojima je i Bosna i Hercegovina.
Rješavanje problema zaštite od poplava u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je već duži niz godina
(od 1992. godine) u stagnaciji, zasniva se na osiguranju podataka o izgrađenim objektima za zaštitu
od poplava i njihovom stanju, ocijenjenom stepenu ugroženosti riječnih dolina poplavama, te procjeni
potencijalnih šteta, kao i stepenu ugroženosti ljudskih života, tehničke alternative i ocjeni opravdanosti
ulaganja u objekte zaštite od poplava na pojedinim područjima u dolinama rijeka i kraškim poljima.
Na osnovu prikupljenih podataka iz do sada urađene projektne dokumentacije, obilaska i rekognosciranja
terena, te analize hidroloških podataka, studija „Procjena sadašnjeg stanja nivoa zaštite od poplava u
Federaciji Bosne i Hercegovine i izrada programa poboljšanja“ identifikovala je 31 područje ugroženo
poplavama na području Federacije Bosne i Hercegovine (doline vodotoka i kraška polja), što je prikazano
u Tabeli.



Geodetske i klimatske podloge, hidrološke i hidrauličke analize
Poplavna područja Federacije Bosne i Hercegovine su po klimatskim karakteristikama svrstana u četiri
karakteristične grupe i to:
1) područja koja gravitiraju u Tuzlanskom i Posavskom kantonu,
2) područja koja se nalaze ili gravitiraju u Unsko-sanskom kantonu,
3) područja koja se nalaze na području Hercegovine,
4) područja koja se nalaze na području srednje Bosne (Kanton Sarajevo, Srednjobosanski,
Bosansko-podrinjski i Zeničko-dobojski kanton).

Ocjena sadašnjeg rizika na poplavnim područjima
Sadašnjem riziku od poplava u Federaciji Bosne i Hercegovine izložena su sljedeća područja:
• ravničarska područja uz rijeku Savu,
• područja u dolinama većih rijeka - Une, Sane, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve,
• uske doline uz manje vodotoke.

Ravničarska područja uz rijeku Savu
Karakteristika područja čitavog priobalja Save od Beograda do Jasenovca je usvojena strategija zaštite
od poplava formiranjem kaseta-poldera, a uzvodno od Jasenovca primjenjuje se koncept zaštite od
poplava realizovanjem rasteretnih-kompenzacijskih bazena.
Na području Federacije Bosne i Hercegovine, u priobalju Save, nalaze se područja Odžačke i Srednje
Posavine svako sa po dva posebna poldera. Do 1992. godine ovo je područje uspješno štićeno od
stogodišnjih velikih voda rijeka Save i Bosne. Branjena površina na ovom području iznosi 7.750 ha na
Odžačkom području i 22.000 ha - na području Srednje Posavine.
Studijom iz 1972. godine, po kojoj je uspostavljen sistem zaštite od poplava u sadašnjem obliku, bila je
predviđena izgradnja više velikih akumulacija u slivu Save u svrhu poboljšanja prirodnog hidrološkog
režima. S obzirom na to da nema izgleda za izgradnju tih akumulacija u narednim godinama i postojećeg
stanja objekata, i dalje postoji rizik od plavljenja ovih područja.

Područja u dolinama većih rijeka - Une, Sane, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve
Karakteristika ovih područja jeste da je do sada malo rađeno na rješavanju problematike zaštite od
poplava dolina većih rijeka u Federaciji Bosne i Hercegovine, osim:
• minimalnih radova na prosijecanju sedrenog praga rijeke Une u Kulen – Vakufu,
• nasipa u koritu Sane u užem gradskom području Sanskog Mosta,
• regulacije korita Vrbasa u užim gradskim područjima Gornjeg Vakufa – Uskoplja i Donjeg Vakufa,
• regulacije rijeke Bosne u gradskoj zoni Zenice i minimalnih radova na ovom vodotoku u
Visokom i Maglaju,
• regulacije Drine u Goraždu, radi utvrđivanja obala.
U gornjim tokovima Une, Sane, Vrbasa i Bosne nisu izgrađeni akumulacijski bazeni, tako da ni u
najmanjoj mjeri nije izvršeno korigovanje prirodnog hidrološkog režima i smanjenje maksimalnih
protjecanja. Rizik od poplava u dolinama ovih rijeka vrlo je visok. Situacija u Goraždu je povoljnija zbog
uzvodne akumulacije Mratinje na rijeci Pivi. Međutim nekoordiniranim upravljanjem režima vodostaja
ove hidroelektrane došlo je do plavljenja općina nizvodno rijekom Drinom Foča – Ustikolina i Goražde
u Federaciji Bosne i Hercegovine kada su nastale ogromne materijalne štete u priobalnom području
rijeke Drine (štete prema preliminarnoj procjeni samo u Goraždu su iznosile cca 15.000.000,00 KM).
Na Neretvi je situacija u zadnjih 40 godina znatno poboljšana jer su izgradnjom akumulacija reducirani
valovi velikih voda, a regulacionim radovima zaštićena su sva naselja nizvodno. Međutim, nedovoljno
koordiniranim aktivnostima upravljanja nivoa akumulacionih jezera došlo je do naglog ispuštanja
velikih količina vode koje su načinile velike štete građanima Mostara i nizvodno od Mostara.

Uske doline uz manje vodotoke
Karakteristika ovih područja je da se u uskim dolinama manjih vodotoka u Federaciji Bosne i Hercegovine
nalaze značajni gradovi, industrijska sjedišta, saobraćajnice. Ukupna dužina tih vodotoka i dolina je
velika, tako, da je front odbrane od poplava dugačak. U ovim dolinama su za zaštitu od poplava izvođeni
radovi na regulisanju – kanaliziranju vodotoka i to uglavnom, u do tada urbaniziranim površinama, i to
u: Sarajevu (Miljacka i Željeznica), Tuzli (Jala i Solina), Travniku (Lašva), Zenica (Babina rijeka i Kočeva),
Tešnju (Tešanjka), Olovu (Stupčanica i Krivaja), Bihaću (Drobnica), Gračanici (Sokoluša), Ljubuški – Vitina
(Trebižat), Višići (Krupa) i drugi u manjim mjestima.
U nekim mjestima nije izveden rang zaštite na stogodišnje vode. U međuvremenu je došlo do širenja
urbanih površina i značajno je povećana vrijednost dobara u ugroženim područjima. Zbog toga je
danas visok rizik od poplava u uskim dolinama malih vodotoka.
Spomenuti visoki rizik od poplava u većini ugroženih područja ima trend rasta iz sljedećih razloga:
• slabo ili nikakvo održavanje vodozaštitnih objekata čime bi se smanjila ugroženost područja
oko takvih objekata,
• divlje i neplanske gradnje stambenih i privrednih objekata u priobalju i samim koritima
vodotoka čime su znatno smanjeni profili protjecanja i propusna moć vodotoka,
• vodotoci kao i prostor uz njih je napadnut i velikim brojem divljih odlagališta različitih vrsta
otpada (komunalni, građevinski, industrijski i dr.) čime su u znatnoj mjeri pogoršani sanitarnohigijenski
uslovi uz vodotoke,
• vrlo malo se ulaže u održavanje riječnih korita kako bi se omogućio veći protok vodene mase u
slučaju većih padavina.
Posebnu prepreku redovnom održavanju objekata odbrane od poplava čini i podatak da zakonskom
legislativom nisu osigurana dovoljna sredstva pomoću kojih vlasnik objekata može osigurati od
upravljanja objektima i brinuti se za njihovu funkcionalnost.

Opći koncepti rješavanja zaštite od poplava ugroženih područja
Borba s poplavama u dosadašnjem periodu dovela je i do razvoja više tehničkih i institucionalnih
koncepata zaštite od poplava koji imaju različite karakteristike i primjenu.
Na području Federacije Bosne i Hercegovine, aktualna je primjena sljedećih strateških koncepata zaštite
od poplava i to:
• regulisanje korita vodotoka i izgradnja nasipa,
• uspostava poldera,
• regulisanje prirodnog hidrološkog režima,
• smanjenje predponorskih retenzija u kraškim poljima.
Izbor koncepta rješenja za svako poplavno područje izvršen je na osnovu tehno-ekonomskih analiza,
uključujući i ekološki aspekt rješenja.
S obzirom na to da pojave poplava, pored toga što izazivaju velike materijalne štete i ugrožavaju ljudske
živote, u mnogo slučajeva i drastično narušavaju karakteristike ambijenta riječnih dolina i svih drugih
prostora gdje se pojave, razmatrani su uticaji poplava na:
• rušenje obala vodotoka i uništenje vegetacije na njima,
• izazivanje velikih klizišta na priobalnim površinama,
• rušenje prirodnih kaskada u dnu rijeka i totalnom promjenom morfologije korita,
• donošenje u korito velikih količina otpadnog materijala – koji se dugo zadržava, posebno
utječe na vegetaciju u koritu,
• rušenje mostova i drugih građevina u dolini vodotoka,
• totalno uništenje vegetacije na poplavljeno preplavljenim područjima,
• nanošenje blata i zasipanje nanosa na poljoprivrednim i urbanim površinama,
• izlijevanje otpadnih voda na poplavljeno preplavljenim područjima – kontaminacija,
• zagađenje izvorišnih zona uz vodotoke.

Stanje postojećeg sistema zaštite od poplava u Federaciji Bosne i Hercegovine
Zakonom o vodama („Službene novine Federacije BiH“, broj 70/06) postojeći objekti zaštite od poplava,
za područja uz rijeke Savu i Neretvu utvrđeni su kao objekti od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine,
a objekti na drugim vodotocima utvrđeni su kao objekti od značaja za kantone. Zbog međunarodnog
karaktera sistema zaštite od poplava uz rijeke Savu i njihove investicijske vrijednosti i kompleksnosti
njihovog održavanja, Federacija Bosne i Hercegovine je određena kao vlasnik zaštitnih vodoprivrednih
objekata uz Savu i Neretvu.
Za druge objekte zaštite od poplava kao vlasnici su utvrđeni kantoni, odnosno općine za regulisana
korita vodotoka u naseljenim mjestima ili treća lica za objekte koje su iste izgradile za svoje potrebe.

Vodoprivredni objekti u slivu rijeke Save u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine
• crpne stanice (ukupni kapacitet 26,9 m3/s),
• odbrambeni nasip uz rijeku Savu dužine 59.475 m,
• odbrambeni nasip uz rijeku Bosnu dužine 6.905 m,
• obodna kanala dužine 21.217 m,
• 7 obalo-utvrda na rijeci Savi dužine 6.119 m,
• dva centra odbrane od poplava (Prud i Orašje),
• čuvarskih kuća,
• 2 nasute brane „Hazna“ i „Vidara“ u Gradačcu.

Zaštitni vodoprivredni objekti u slivu Jadranskog mora
• crpna stanica „Sjekose“ Svitava sa čuvarskom kućom (ukupni kapacitet 4 x 1 m3/s),
• odbrambeni nasipi uz rijeku Naretvu 14.692 m,
• odbrambeni nasip uz rijeku Bregavu dužine 3.091 m,
• odbrambeni nasip uz rijeku Krupu dužine 12.212 m,
• obodni kanal Dračevo-Svitava i nasip uz obodni kanal dužine 4.080 m,
• centar odbrane od poplava u sklopu Upravne zgrade u Čapljini,
• odbrambeni nasipi uz rijeku Tihaljina – Mlade - Trebižat, dužine 19.822 m,
• odbrambeni nasip uz rijeku Vriošticu, dužine 7.441 m,
• obodni kanal Probojska jaruga i nasip uz obodni kanal dužine 1300 m,
• kanal Parilo – Brza voda dužine 4.090 m,
• kanal Grudsko Vrilo – Vrlika dužine 11.264 m,
• kula zatvaračnica u Drinovcima (Grude) s pripadajućim objektima, čuvarska kuća i magazin,
• kula zatvaračnica u Kruševu (Mostarsko blato) s pripadajućim objektima, čuvarska kuća i
magazin,
• glavni odvodni kanal u Mostarskom blatu, dionica kanala OK 1-1’, dužine 1.108 m.
Objekti uz rijeku Neretvu su u funkciji i osiguravaju zaštitu područja do nivoa njihove izgrađenosti.
Objekti uz rijeku Savu su tokom rata značajno oštećeni i ne osiguravaju izvršavanje funkcije za koju su
izgrađeni. Međutim, u postratnom periodu izvršeno je saniranje vodozaštitnog nasipa na rijeci Savi u
području Odžaka i Orašja.

Objekti koji su minirani a služe za zaštitu od poplava na području Odžačke Posavine
• Savski odbrambeni nasip na dionici od km 17+500 ili na potezu od ušća obodnog kanala Svilaj
– Potočani do sela Kadar, dužine 9.630 m. Površina od 172.970 m2 koja je bila predviđena za
deminiranje, deminirana je u cijelosti deminiran u skladu sa projektima.12
• Takođe, lijevi Bosanski nasip, na dionici od km 1+250 do km 6+905 ili na potezu Prud – Neteka
dužine 5.655 m je deminiran u ukupnoj površini 163.700 m2. i odnosilo se na površine krune
nasipa, vodne i branjene kosine nasipa sa pojasom širine od 6,0 m lijevo i desno od nožica
nasipa.13 Objekti koji služe za zaštitu od poplava na području Srednje Posavine su deminirani
kroz navedene projekte.

Objekti koji su minirani, a služe za zaštitu od poplava na području Srednje Posavine
Savski odbrambeni nasip na dionicama od km 13+970 do km 17+000, od km 39+450 do km 40+390 i
od km 42+100 do 43+150, ukupne dužine 5.020 m takođe je deminiran površine 101.000 m2 i odnosi se
na površine vodne kosine nasipa sa pojasom od 20 m u prostoru inundacije u okvirima interesa lokalne
zajednice.
Nakon završetka svih deminerskih radova sve površine se redovno održavaju od strane VP „Posavina“
Odžak, čime se postiže značajan korak u unapređenju od poplava na ovom području.

Zaključci
• Osigurati dodatna sredstva za izvršavanje saniranja i redovnog održavanja izgrađenih objekata
za zaštitu od poplava i jasno utvrditi stepen zaštite kojega oni osiguravaju.
• Administrativnim mjerama osigurati poštivanje propisanog upravljanja i korištenja objekata
i prostora u cjelini, a koji imaju uticaja na nastanak poplava. Pritom posebno voditi računa o
stanju u širem slivnom području (kontrolisana sječa šuma i pošumljavanje, način korištenja
zemljišta i način obrade, uspostavljanje odgovarajućih uslova vezano za vodni režim kod
izgradnje bilo kojih objekata, dosljedna primjena svih predviđenih mjera, radova, postupaka
kod izgradnje objekata i sl.).
• Kod izgradnje novih ili rekonstrukcije ranije izvedenih objekata za zaštitu od poplava treba
nastojati poboljšati stepen zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara.
• U područjima koji ostaju izvan zaštite (prostori predviđeni da prihvate velike vode plavljenjem –
inundacioni dio riječnog korita, retenzija), kao i u prostorima koji još nisu obuhvaćeni zaštitom
od poplava potrebno je izvršiti kategorizaciju i propisati namjensko korištenje. Namjenu
utvrđivati prema visini štete, koja bi u vremenu korištenja prostora mogla nastati pojavom
poplave – prirodne i druge nesreće.
• Stalnim i rigoroznim kontrolama provjeravati stanje vodozaštitnih objekata, upravljanje i
korištenje vode i vodoprivrednih objekata.
• U kantonima i općinama odmah preduzeti aktivnosti na donošenju preventivnih i operativnih
planova odbrane od poplava, u skladu s odgovarajućim propisima kojima se uređuje ova oblast
i njihovo usklađivanje sa Federalnim operativnim planom odbrane od poplava.

[ABen]

Suša
Nedostatak vode za podmirenje normalnih potreba (za život i razvoj, za obavljanje djelatnosti, i sl.),
u pravilu, podrazumijeva nastanak suše. Nasuprot drugih prirodnih katastrofa, suša se pojavljuje
polagano, traje dugo i zahvata velika područja, iako njenu prostornu raspodjelu nije moguće tačno
unaprijed locirati.
Prije analize suša potrebno je prvo definisati šta se podrazumjeva pod pojmom „suša“. Za meteorologe
su to periodi čije su ukupne padavine znatno ispod prosječnih; u poljoprivredi su to periodi u toku kojih
je vlažnost zemljišta znatno ispod prosječne i nedovoljna za rast i razvoj poljoprivrednih kultura, a za
hidrologe su to mali protoci na rijekama i izrazito niski vodostaji u akumulacijama koji dugo traju.

Uglavnom, može se odrediti kao:
• meteorološka suša, kada na velikoj površini za određeno područje i godišnje doba padne
znatno manja količina padavina u odnosu na normalnu vrijednost;
• hidrološka suša, podrazumijeva pad nivoa vode u vodenim akumulacijama, rijekama, jezerima,
kao i pad nivoa podzemnih voda, što pogađa ne samo industriju nego i poljoprivredu;
• poljoprivredna suša, pojavljuje se kada su u vegetativnom periodu vlažnost zemljišta i
padavine nedovoljne da zdrave biljke dođu u fazu zrenja, uzrokujući oštećenje biljaka i uvelost.
Ova suša može postojati čak i u slučaju da nema meteorološke suše i obratno.
Duži period bez dovoljnih količina padavina za normalan razvoj i sazrijevanje poljoprivrednih kultura,
čija posljedica negativno utiče na visinu prinosa i kvalitet proizvoda s bitnim odstupanjem od
trogodišnjeg prosjeka, smatra se sušom.
Svaki deficit vode izvan konvencijom utvrđenih normi ili odstupanja označava se kao element koji
proizvodi prirodnu nesreću. Suša kao prirodna nesreća javlja se uglavnom za oblasti korištenja i
upotrebe voda.

Deficit vode kao uzrok prirodne nesreće
1. Može nastati kada se u uslovima nepovoljnog hidrološkog režima na izvorištima vode pojavi
ekstremno mala voda rjeđeg ranga pojave male vode od predviđenog za datu namjenu,
odnosno, kada se izdašnost izvorišta smanji tako da se u dužem periodu ne može osigurati ni
minimalna reducirana specifična potrošnja (vrijedi za organizovane zahvate javnih vodovoda,
kao i za individualna i grupna rješenja).
2. Može nastati kada se dogodi havarija u sistemu, pa nema alternativnog rješenja u dužem
periodu.
3. Može nastati kada se dogodi incidentno zagađenje izvorišta ili vodotoka koji ga prehranjuje
preko propisane mjere i u dužem trajanju što uslovljava isključenje izvorišta iz sistema
vodosnabdijevanja.

Povratni period i efekti suše
U srednjim (planinskim) dijelovima zemlje, u zadnjih 50 godina, zabilježena su tri ekstremno sušna
perioda. Na sjeveroistoku i jugozapadu zemlje znatno je veći rizik od suše, tj. u posljednjih 50 godina,
zabilježeno je 7 izrazito sušnih perioda.
Štetom od prirodne nesreće mogu se proglasiti i posljedice dugoročne nestašice vode u sistemu
osiguravanja i snabdijevanja vodom, koje se javljaju kao ograničenje razvoja, pad proizvodnje, pojave
hidričkih oboljenja, epidemija i sl.
U biljnoj proizvodnji suša kao prirodna nesreća javlja se kada nastane deficit vlage u vrijeme pripreme
za sjetvu, odnosno, u određenim fazama vegetacijskog ciklusa biljke.
Pri tome, odlučujuću ulogu ima ukupna vodna bilanca biljke, a u tome samo indirektno i hidrološka
bilanca.
Zahtjevi biljke definišu pojam suše i nije rijedak slučaj da hidrološki bezvodni period uzrokuje i pojavu
suše kao prirodne nesreće.
Zavisno od klimatskih osobina podneblja, plodoreda (jedna, dvije ili više kultura godišnje) suša se može
javiti u različitom godišnjem dobu i različitim intenzitetom. Nije svejedno uništava li suša čitavu sjetvu
ili samo smanjuje prinos.
Zbog toga, u mediteranskom podneblju period kada se može pojaviti suša traje 5 – 6 mjeseci godišnje,
a u kraškim poljima i sjevernim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine u periodu avgust – oktobar
(3 mjeseca).
Ukupan deficit vlage zavisi od klime i kultura i kreće se u prosjeku od 3 – 6.000 m/ha godišnje, a u
sjevernom dijelu od 1.500 – 4.000 m/ha godišnje.
U ukupnoj bilanci redovno bi godišnje trebalo osigurati od 120 – 240 miliona m3 vode, a u ostalom
dijelu Federacije Bosne i Hercegovine od 300 – 600 miliona m3 vode.

Prirodna nesreća bi nastupila ako se u sušnim godinama ne osigura 120 do 300 miliona m3 vode na
oko 230.000 ha jedanput u 10 godina ili rjeđe, a u češćim slučajevima štete od deficita vode bi se
manifestovale u smanjenju prinosa 5 – 30 % na nekim kulturama i na pojedinim područjima.
Intenzitet suše se najčešće procjenjuje prema smanjenju prinosa, pod uslovom da na to nisu uticali
drugi štetni faktori. Ako je prinos smanjen do 20 % riječ je o slaboj suši, od 20 – 50 % o srednjoj suši, a
preko 50 % o jakoj suši.
Pojava suše najčešća je na području Hercegovine i to u ljetnim mjesecima. S obzirom na to intenzitet i
dužinu trajanja, posebno je izražena u južnoj Hercegovini.
U ravničarskom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine suša je slabije izražena nego u Hercegovini, dok
je najmanje izražena u brdsko – planinskom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine.
Na području Posavskog kantona zabilježene su višemjesečne suše u periodu mart, april i maj 2003.
godine, a dnevne temperature u prvoj su polovini maja prelazile i 34°C.
Suša koja je bila intenzivnija od one zabilježene tokom 2000. godine je ona kada je u nedostatku
padavina u ljeto 2003. godine uzrokovana i hidrološku sušu koja se očitovala smanjenjem površinskih
i dubinskih zaliha vode.
Bezvodni period imao je za posljedicu stradanje žitarica, krmnih kultura i industrijskog bilja. Procijenjene
štete od navedene suše na području Posavskog kantona iznosile su preko 8.000.000,00 KM.
Pored toga, i na području općine Čelić, u Tuzlanskom kantonu, u 2003. godini zabilježene su suše, tako
da su procijenjene štete iznosile preko 2.000.000,00 KM.
Treba naglasiti da su suše u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu 2010. – 2012. godine izazvale
štetu u iznosu preko 156.000.000,00 KM.

Zaključci
• Kako bi se prevenirale opasnosti od nastanka štete od suše velikih razmjera koje mogu ugroziti
ljude i materijalna dobra, potrebno je osigurati smanjenje gubitaka u vodovodnim sistemima,
rekonstrukcijom i bržim protokom kroz sistem.
• Uvođenjem novih tehnologija u proizvodnim procesima, smanjiti potrebu za dodatnim
količinama vode uz istovremeno poboljšanje kvaliteta korištene i ispuštane vode (veliki
industrijski potrošači, navodnjavanje).
• Osigurati dovoljne količine vode za navodnjavanje obradivih površina, čime bi bili stvoreni
uslovi za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.
• Osiguravanjem dodatnih količina voda iz raspoloživih ili pripremljenih novih izvorišta poboljšati
opskrbljenost stanovništva kroz već obuhvaćene javne vodovode i proširivanjem istih na veći
broj naselja u kojima je došlo do smanjenja priliva u rezervoare.
• Štititi i razvijati postojeća izvorišta i pronalaziti nova, radi osiguranja dodatnih količina vode u
ugroženim područjima.
• Vršiti prihvat i kaptiranje velikih voda, kada ih ima i stavljanje na raspolaganje u uslovima
potrebe, putem izgradnje vještačkih akumulacija, čime se pored proizvodnje električne energije
stvaraju i uslovi za razvoj turizma, vrši zaštita od poplava nizvodnog područja, osigurava voda
za navodnjavanje.
• Planirati i osigurati transport vode cisternama za saniranje potreba najugroženijih potrošača,
za što je potrebno sistemski nabavljati i čuvati dovoljan broj transportnih sredstava.
• Potrebno je osigurati rezervne količine vode, izgradnjom ili postavljanjem spremnika za vodu i
dr. za efikasnu zaštitu od požara (posebno na otvorenom prostoru).

[ABen]

Tuča (grȁd, led)
Tuča predstavlja atmosfersku padavinu u čvrstom stanju (led) promjera 5 mm ili više koji svojim udarom
izaziva velika oštećenja ili uništenja poljoprivrednih i šumskih kultura, a može prouzrokovati štete i na
drugim objektima (građevinskim i dr.).
Posebnu opasnost grȁd (tuča) predstavlja na onim područjima čiji su geografski položaji i klimatski
faktori takvi da omogućavaju njegovu učestalost, naročito u zonama intenzivne poljoprivredne
aktivnosti, kao i gusto naseljenim mjestima. To je naročito slučaj sa područjem uz rijeku Savu: Kozara i
Potkozarje, Lijevče polje, Posavina, te Semberija i Podrinje.
Grmljavinske nepogode, bučno praćene jakim olujnim vjetrom, odnosno jakim padavinama s tučom i
bez nje, uzrokuju probleme u saobraćaju, štete na zgradama i u zemljoradnji. U planinskim područjima
izazivaju jake bujice, poplave na manjim rijekama i klizišta na mekanom zemljištu.
U kontinentalnom dijelu zemlje tuča se uglavnom javlja od aprila do oktobra, kada je i najopasnija
za poljoprivredne kulture, kada se one nalaze u punoj vegetaciji i veoma su osjetljive na dejstvo te
pojave. Pojava grȁda je rjeđa u zimskom periodu godine u većini krajeva i manjeg je značaja, izuzev u
Hercegovini gdje se javlja i u hladnijim dijelu godine.
Najveća vjerojatnoća pojave grȁda je u maju, junu, julu i avgustu svake druge do treće godine.
Učestalost pojave grȁda (tuče) u Bosni i Hercegovini prikazana je brojem dana sa pojavom grada (tuče)
za višegodišnji niz (1961. – 1990.).
Najveći broj dana sa grȁdom (tučom) ima regija Sarajeva, dolinom Neretve do njenog ušća i okolina
Trebinja do 3 dana. Usko ravničarsko područje uz rijeku Savu ima prosječno 2 dana godišnje, a ostatak
centralne i istočne Bosne ima prosječno 1 dan godišnje.
Na prostoru Bosne i Hercegovine godišnje se javlja 30 do 40 dana s grmljavinskim olujama, a tuča kao
štetna pojava javlja se jedan do dva puta godišnje. Prosječne godišnje štete od tuče iznose 30 miliona
KM i naročito se odnose na primarnu poljoprivrednu proizvodnju.
Poredeći višegodišnji niz podataka (1961. – 1990.) sa nizom (2000. – 2010.) možemo uočiti trend
povećanja broja dana sa grȁdom (tučom) zbog povećanja srednje temperature i naglih temperaturnih
amplituda ( juni, juli 2003., 2007., avgust 2009. i 2010.).
Do 1990. godine bila je organizovana služba odbrane od grȁda koja se provodila na protivgrȁdnom
poligonu u Gradačcu. Nakon tog perioda na području Federacije Bosne i Hercegovine ne provodi
se organizovana odrana od tuče – grȁda. Iako je postojala inicijativa, od strane poljoprivrednih
proizvođača, za uspostavljanjem službe za protivgrȁdnu zaštitu, do realizacije iste nije došlo zbog stava
šire meteorološke zajednice po pitanju ekonomske opravdanosti ulaganja u službu.
U periodu 2010. – 2012. godine, neke od općina u Federaciji Bosne i Hercegovine pretrpjele su velike štete
od grada. Prema podacima dobivenim od kantonalnih uprava i općinskih službi civilne zaštite, na području
Unsko-sanskog kantona, u 2010. godini, registrovane su štete od grȁda u iznosu preko 2 miliona KM.
Tokom 2011. godine, registrovane su štete u općini Čitluk, preko 2 miliona KM i općinama
Zapadnohercegovačkog kantona u iznosu preko 2,5 miliona KM. U mjesecu junu 2012. godine, štete
od grȁda na području općine Gradačac iznosile su preko 12,5 miliona KM, a ukupne štete od grȁda u
periodu 2010. – 2012. godine iznosile su 19.159.739,76 KM.
Unazad 30 godina na ovim prostorima postojala organizovana služba za zaštitu od tuče. Sistem
zaštite od tuče ne otklanja tuču-led kao pojavu, već smanjuje štete. To znači da u izuzetnim i složenim
vremenskim situacijama, kada su tučonosni procesi jakog intenziteta, može i pored djelovanja zaštite
od leda doći do padanja leda i nastanka šteta. Međutim, i tada se štete znatno smanjuju, jer se prirodni
proces stvaranja tuče u znatnoj mjeri smanjuje.
Ocjena efikasnosti je teška i komplikovana zbog složenosti procesa stvaranja leda u atmosferi i njegove
velike prostorne i vremenske promjenjivosti, a zasniva se na podacima koji se obrađuju odgovarajućim
statističkim metodama.
Krajnji cilj sistema zaštite od tuče je izgradnja sistema na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine -
kompatibilnog sistemima u okruženju. Prate se promjene i metodologije rada u organizaciji zaštite od
tuče u drugim zemljama, a „Protugrȁdna zaštita“ Republike Srpske ostvarila je neposrednu saradnju s
Republičkim hidrometeorološkim zavodom Srbije (RHMZS) i Državnim hidrometeorološkim zavodom
Republike Hrvatske (DHMZ RH).
Važne aktivnosti u ovoj oblasti su praćenje gradonosnih oblaka i proučavanje rizika od tuče (grȁda,
leda), te obavještavanje javnosti kako bi se mogle preduzeti efikasne i organizovane mjere zaštite u
slučaju nastanka nesreće.

Zaključci
• Neophodno je izvršiti nabavku meteorološkog radara kako bi se pratila hidrometeorološka
situacija iznad Bosne i Hercegovine, unaprijediti tehničku opremljenost, sprovoditi neprestanu
edukaciju, vršiti reanalizu i mapiranje područja gdje se grȁd (tuča) najčešće pojavljuje.
• U slučaju pojave grȁdonosnih oblaka bitno je imati specijalizovanu službu prognoze, rane
najave i praćenja oblaka nevremena, kako bi se na vrijeme reagovalo hitnim mjerama zaštite.
• Kako bi se spriječile štete koje izazivaju grȁdonosni oblaci, potrebno je izvršiti analizu potreba,
a zatim na grȁdom ugroženim područjima formirati jedinice – službe za protivgrȁdnu zaštitu i
iste opremiti odgovarajućim sredstvima i opremom za protivgrȁdnu zaštitu.
• Neophodno je razviti sistem radarskog praćenja olujnih oblaka, te unaprijediti prognostičke
modele, koji će na vrijeme prognozirati nestabilnost atmosfere i prostor na kojem će se
ona javiti. Kao nastavak razvoja sistema praćenja i prognoze dolazi se do nowcastinga, vrlo
kratkoročne prognoze do 3 sata unaprijed, koja ako je adekvatna može znatno unaprijediti
cijeli sistem zaštite.