Post
Postao/la Mehmed beg Catic » 31 jan 2017 14:33
Aktiviranjem svojih značajnih potencijala od maja 1993. godine HV i HVO su po naređenju Franje Tuđmana trebale da osiguraju hvratski dio u Bosni i Hercegovini i da, sarađujući sa srpskim okupatorom, podijele Bosnu i Hercegovinu shodno dogovoru Milošević - Tuđman i Karadžić - Boban.(HV i HVO su veoma uspješno vodili borbu protiv srpskog agre-sora i držali su pod kontrolom Bosanski Brod, Derventu, Odžak i bili pred Dobojem i bilo je pitanje dana kada će ući u grad. Međutim, iz razloga poznatih samo rukovodstvu Hrvatske i najvišem komandnom kadru HV, u julu 1992. godine se HV i HVO povlače i prepuštaju bez borbe dio Bosanske Posavine i gradove Modriču, Derventu i Odžak. Odlukom komande 108. brigade Bosanski Brod, mimo donesene odluke na političkom nivou, nastavlja se odbrana Bosanskog Broda sve do 06. oktobra 1992. godine kada branioci zbog velikog pritiska srpskih snaga napuštaju Bosanski Brod koji pada u srpske ruke, pa samim tim i sva Bosanska Posavina, sem oraškog džepa.
Dobri poznavaoci politike hrvatskog vodstva u to vrijeme, te očevici i sudionici tog sramotnog povlačenja, sigurni su da je bilo riječi o dogovoru. Većina ih ovaj sramni postupak veže za dogovor Boban - Karadžić u Gracu).
Ukupna hrvatska politika prema odbrani Bosne i Hercegovine bila je propuštati naoružanje “na kašičici” A RBiH na prostorima “od interesa” za HV i HVO i opstruirati i, što je više moguće, blokirati rad državnih institucija RBiH da bi se, između ostalog, opravdala neophodnost postojanja i funkcionisanja HZ HB i HVO. ( Ministarstvo odbrane Hrvatske je svojim odobrenjima kontrolisalo prolazak i ulazak naoružanja i vojne opreme za potrebe A RBiH. Naoružanje i oprema za potrebe A RBiH su uz odobrenje nadležnih organa MO Republike Hrvatske prolazile i kroz kontrolu Centralne pozadinske baze HVO u Grudama, čime se obezbjeđivao nadzor i uvid koliko naoružanja ulazi za potrebe A RBiH u Bosnu Hercegovinu. Kontrola kretanja konvoja obezbijeđena je pratnjom HV kroz Hrvatsku, a HVO kroz Bosnu i Hercegovinu. Često su i na lokalnim nivoima zaustavljani konvoji, posebno u Kiseljaku, i ponovo su brojana sredstva da se ne bi desilo da se dio sredstava ostavi za jedinice A RBiH u dolini Neretve ili srednjoj Bosni. Pored uzimanja svojih uobičajenih 25 - 30% robe namijenjene za ARBiH, predstavnici MORH su na nalazima za dozvolu prolaska naoružanja i opreme ponekad pismeno obavezivali vođe konvoja koliko treba, uvijek najatraktivnije robe, ostaviti za potrebe HVO.
U svojoj mirovnoj misiji Hoze Kutiljero je u završnoj fazi razgovora u dokumentu “Izjava o principima za novo ustavno uređenje BiH” od 18. marta 1992. godine predstavio državu Bosnu i Hercegovinu sastavljenu od tri konstitutivne jedinice zasnovane na nacionalnom principu i uz uvažavanje ekonomskih, goegrafskih i drugih kriterija. Suverenitet je zasnovan na građanima muslimanske, srpske i hrvatske nacionalnosti koji to pravo realizuju u konstitutivnim jedinicama i u centralnim organima države. Pošto su na to pristali predstavnici strana iz Bosne i Hercegovine koje su pregovarale, kao osnova budućih pregovora, krajem aprila u Gracu Boban i Karadžić sklapaju sporazum koji, u suštini, predstavlja dogovor predsta- vnika Hrvata i Srba o realizaciji Kutiljerovih principa o konstitutivnim jedinicama. Iz pomenutog sporazuma potrebno je navesti sljedeće konsta- tacije:
u tačci 3. Sporazuma se navodi da je “dogovoreno razgraničenje dviju konstitutivnih jedinica na području Kupresa i Bosanske Posavine (Derventa, Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Odžak, Orašje, Modrica i Brčko), vodeći računa o kompaktnosti prostora i komunikacija”
u tačci 5. se insistira da se “razgraničenje izvrši do 15. maja 1992. godine”
u tačci 6. je dogovoren “prekid oružanih sukoba između Hrvata i Srba od 6. maja 1992. godine.
Očigledni primjeri međusobne saradnje i pomoći Vojske republike Srpske i HVO-a vide se u sljedećim primjerima:
-U sukobima ARBiH i VRS na prostoru Visokog (sela Zimča, Radovlje, Kalotići) kada su pripadnici VRS došli u okruženje, organizovano su se, uz pomoć HVO Kiseljaka, izvukli preko Kiseljaka za Ilidžu.
-Prilikom oslobađanja s. Bradine veći dio pripadnika VRS i srpskog naroda izvukao se u organizaciji HVO preko Kiseljaka ka Ilidži.
- Pri oslobađanju prostora oko Zenice koga su početkom rata kontrolisale jedinice VRS, isti su se uz pomoć HVO izvukli na druge prostore koje kontroliše VRS.
- Agresijom Hrvatske na BiH i otvorenog sukoba sa HV i HVO ARBiH do punog izražaja dolazi saradnja između VRS i HVO. Tako VRS direktno pomaže HVO u borbama ABiH sa HVO oko Kiseljaka, Vareša, Žepča, Konjica i na drugim prostorima. VRS i Vlasti TZV RS omogućuju nesmetano kretanje pripadnika HVO preko svog prostora, Iz Vareša preko Ilijaša i Ilidže do Kiseljaka odnosno dolje preko Kalinovika i Nevesinja do Stoca, od Konjica preko Nevesinja do Stoca, od Žepča preko ”srpskih teritorija” do hrvatskih teritorija. Istim putevima vrši se i snabdijevanje pripadnika HVO.
- Trgovina i razmjena roba na relaciji “Republika Srpsko-Hrvatska Zajednica (HR) – Herceg Bosna odvijala se neprekidno, kao i između VRS i HVO.
Na opsadu Sarajeva posebno negativnog uticaja imala je neposredna saradnja između HVO Srednje Bosne (Kiseljaka, Busovače, Viteza) i VRS čime je osujećen svaki pokušaj deblokade Sarajeva od strane ARBiH, bilo pravovremenim obavještavanjima o tim pripremama, bilo sprječavanjem korišće- nja prostora za napad na odbrambene linije VRS sa prostora koji kontroliše HVO – pravac Kiseljak – Ilidža i Kiseljak – Hadžići.