Državna imovina BiH je brana antievropskim uticajima
S tim u vezi važno je imati na umu da bi, ukoliko se državna imovina dodjelil entitetima i kantonima, antievropske i antinato snage imale prohodan put da bez kontrole države dodjeljuju i prodaju imovinu kome oni žele. U takvom scenariju na području BiH bi došlo do značajnog povećanja ruskog i kineskog uticaja, posebno pod kontrolom bh. entiteta RS, kao i uticaja Srbije koja ne želi vidjeti BiH integrisanu u euroatlanske strukture.
Najvažnije strateško pitanje za Bosnu i Hercegovinu, njen suverenitet i integritet, kao i euroatlansku budućnost, jeste pitanje državne imovine. Državna imovina je ni manje ni više nego država Bosna i Hercegovina, njena terotorija i garant opstanka! To pitanje bi trebali najozbiljnije shvatiti svi probosanski političari posebno oni koji će učestvovati u vlasti na državnom nivou.
Imovina Bosne i Hercegovine prema ustavu i zakonu, što su potvrdile i donesene presude, pripada isključivo državi Bosni i Hercegovini. Pokušaj pljačke državne imovine i donošenje entitetskih zakona koji su u suprotnosti sa Ustavom BiH i zakonima države, do sada su poništeni sudskim odlukama i odlukama visokih predstavnika. Zbog važnosti ovog pitanja visoki predstavnik u BiH je 18. marta 2005. godine donio Odluku “kojom se donosi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine”. U odluci između ostalog stoji: “U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.” (Odluka OHR-a)
Sadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt najavio je donošenje novih odluka po pitanju državne imovine za koje još niko ne zna u kojem smjeru će ići. Nadamo se u smjeru zaštite suvereniteta i integriteta države kao i vladavine prava nad anarhijom.
U tom smislu važno je napomenuti da državnu imovinu čini 53,26 % teritorije Bosne i Hercegovine, uključujući sve prirodne resurse koji se nalaze na toj teritoriji. U javnosti treba razbiti iluziju da su državna imovina samo perspektivna i neperspektivna vojna imovina i određeni objekti državnih institucija koji se nalaze u svim krajevima BiH.
Situacija oko državne imovine se dodatno zakomplicirala kada je Bosni i Hercegovini uslovno dodijeljen Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP-Membership Action Plan) 2010. godine, što je zadnja faza institucionalnog dijaloga za članstvo između zemlje aspiranta i NATO saveza.
Da bi se MAP aktivirao bilo je potrebno uknjižiti na državu 63 lokacije perspektivne vojne imovine koju koriste Oružane snage, od čega se 23 lokacije nalaze u bh. entitetu RS. Tadašnji premijer bh. entiteta RS Milorad Dodik je pristao da se pomenute lokacije uknjiže na državu, ali da se ostatak državne imovine preda entitetima. Tome se suprotstavio tadašnji član Predsjedništva BiH dr. Haris Silajdžić tvrdeći da bi to značilo podjelu BiH, pošto je ostatak imovine pitanje teritorije Bosne i Hercegovine i svih njenih reusrsa, a ne samo određenog broja zgarada.
Ukupna površina Bosne i Hercegovine iznosi 5.119.683 hektara. Državna svojina čini 53,26% ili 2.726.971 hektara, a u svojini građana 46,74% ili 2.392.712 hektara.
U strukturi površina državne svojine dominantna je površina pod šumom 1.789.307 hektara (34,95% od ukupne površine BiH), pod pašnjacima se nalazi 572.856 hektara (11,19% od ukupne površine).
U svojini građana obradive površine čine 1.470.318 hektara ili 28,72% od ukupne površine BiH. Razmještaj državne svojine na teritoriji BiH značajan je sa stanovišta korištenja prirodnih resursa i uticaja države na raspolaganje ovako značajnim površinama.
Što se tiče državnog posjeda, odnosno vlasništva, jasno je da ono obuhvata cijeli državni teritorij tj. državno zemljište, javna dobra, rudnike, naftna polja, planine, rijeke, drumski, željeznički, morski i vazdušni saobraćaj itd. Pravni titular tog cjelokupnog državnog vlasništva, odnosno teritorija je država. Prema međunarodnom pravu državni teritorij odnosno državni posjed, pa i bosanskohercegovački, pripada ukupnom broju njenih građana bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, rasnu, socijalnu i drugu pripadnost. Dakle, u Bosni i Hercrgovini ne postoji bilo čiji pojedinačni nacionalni posjed, pa shodno tome ni bilo čiji pojedinačni nacionalni državni teritorij. (Izvor: Republička uprava za geodetske i imovinsko – pravne poslove, Sarajevo 1992. godine)
Važno je naglasiti, da bi u slučaju predaje državne imovine entitetima i kantonima, korumpirani političari dobili prostor da suvereno i jednonacionalno odlučuju o imovini čija se vrijednost procjenjuje na stotine milijardi EUR-a. Koruptivne radnje oko državne imovine i do sada su se dešavale u oba bh. entiteta. S tim u vezi važno je imati na umu da bi, ukoliko se državna imovina dodijelil entitetima i kantonima, antievropske i antinato snage imale prohodan put da bez kontrole države dodijeljuju i prodaju imovinu kome oni žele. U takvom scenariju na području BiH bi došlo do značajnog povećanja ruskog i kineskog uticaja, posebno pod kontrolom bh. entiteta RS, kao i uticaja Srbije koja ne želi vidjeti BiH integrisanu u euroatlanske strukture.
U suprotnom, dok je državna imovina pod kontrolom države, svi predstavnici vlasti na državnom nivou morali bi se usaglasiti kome se imovina u pojedinim slučajevima dodijeljuje na korištenje. Odluke bi se donosile konsenzusom, čime se ni bi narušila euroatlanska orijentacija BiH.
Također, bh. partneri u NATO-u i EU trebali bi voditi računa da se ne dozvoli entitetima raspolaganje državnom imovinom jer bi se time stvorile pretpostavke za potencijalnu instalaciju stranih vojnih baza i neželjenih raketnih sistema samo 70 km zračne linije od Zagreba ili 150 km od Beča. Slična zabrinutost je iskazana u Bugarskoj zbog ruskog centra u Srbiji. Bivša ambasadorica Bugarske u Sjedinjenim Američkim Državama Elena Poptodorova 2019. godine je izjavila: „Niš je očigledno ruska vojna baza u Srbiji, koju nazivaju centrom ili skoro institucijom. Ako tamo ostave S-400, on će pokrivati Bugarsku i ceo region Zapadnog Balkana.” (Izjava Poptodorove)
Zbog zaštite suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine, zaštite ustavnog poretka BiH i vladavine prava, kao i spriječavanja antinato i antievropskih uticaja u BiH, državna imovina mora ostati u rukama Bosne i Hercegovine. Njeno korištenje je moguće uz saglasnost svih predstavnika vlasti na državnom nivou. Za to postoje i dosadašnji primjeri kako se to radi legalnim putem, ko donosi odluke, i na koji način. Dobar i pozitivan primjer je prodaja državnog zemljišta za izgradnju Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Država je bila ta koja je donijela potrebne odluke, a ne bh. entitet Federacija BiH na čijoj teritoriji se nalazila lokacija za izgradnju ambasade SAD-a.
Pouka i poruka:
Američki profesor dr. Roy Casagranda je na jednom od svojih predavanja u SAD-u, 01. oktobra 2022. godine, rekao: “Nama je rečeno da je Mračno doba počelo kada je pala Rimska imperija 04. septembra 476. godine n.e. Rekao sam vam na početku da Rim nije pao tog dana. Pao je 29. maja 1453. godine. Kako to znam? Tog dana, 04. septembra 476. godine, sve što se desilo je da je Romulus Augustus, vladar Zapadnog Rimskog Carstva, skinuo je svoj ljubičasti ogrtač i spakovao ga u kutiju sa porukom i poslao vladaru Zenonu, vladaru Istočnog Rimskog Carstva i rekao: ‘nema razloga za postojanje dva vladara, nego samo jednog, ti si taj, ja abdiciram’. To nije isto što i ‘pao je Rim’. Otomanski vojnici su 29. maja 1453. godine ušli u Konstantinopolj, glavni grad Rimskog Carstva i preuzeli ga i Rim nije više bio vlasnik imovine. Tada pada država kada nema više vlasništvo nad imovinom.”
© 2021 IGES -Institut za Geopolitiku, Ekonomiju i Sigurnost. Sva prava pridržana.
)
Strategija
bi se ti danas kao Turcin u Malatiji I Dijarbakiru