Dnevno-politički događaji

[Abidaga]

Rusmir je znaci odbio ovo:

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Peace_p ... o_plan.PNG

Da se prihvatilo, danas bi ovi gradovi bili u potpunosti naši:
Prijedor
Doboj
Mostar
Brcko
Zvornik
Foca
Modrica

Imali bi skoro cijelu Drinu, i 7/10 najvećih gradova u BiH. Srpski dio sastojao bi se od 8 ispresijecanih dijelova. Hrvatima bi pripalo 10%.
Ne bi bilo toliko poginulih i proganjanja, pored bosnjackog Prijedora opstali bi Bošnjaci i u Banja Luci.

Ovako imamo 5 km Drine, i 4.5/10 najvećih gradova u BiH. I to se nije pomaklo ni za milimetra četvrtinu vijeka, a neće ni za 100 godina.

Ali dobro može se uvijek reci “niko nije mogao znati....”

Taj fasisticki plan bi 1992. godine jedino izdajnik mogao prihvatiti.

[amkos]

Koji kralj !!

N1 Pressing: Stjepan Kljuić (29.11.2017)

JOSRWnX6Do8

[Bosona]

Pogledajte ovo

5f6n6Ic_m0g

[amkos]

Čuj milion i 100, 200 hiljada stanovnika ?!

Ovaj puko od 2:20 pa nadalje...

[Zitko]

U Konjicu uhapseno 13 Bosnjaka zbog navodnih zlocina prema Srbima 1992. Prvoosumljeceni amdza Nermina Niksica.
Zestok udarac na bosnjacki politicki vrh.

[amkos]

Ne bi me čudilo da Hrvati napadnu ponovo za Grabovicu, Trusinu itd., i da neki Bošnjaci ponovo budu uhapšeni ?!

[dennis]

13 Konjicana je velika brojka.

[BosnjackaHercegovina]

U Konjicu uhapseno 13 Bosnjaka zbog navodnih zlocina prema Srbima 1992. Prvoosumljeceni amdza Nermina Niksica.
Zestok udarac na bosnjacki politicki vrh.

Žestok?
Sumnjam.

Žestoki udarci su bili u Hagu. Ovo sad je sve tu i tamo druga liga. I protiv Nasera Orića su pričali “žestoko” pa na kraju ne bi ništa.

Nakon poniženja obadva agresora u Hagu, za očekivati je da će uslijediti ofanziva optužbi na koje Bošnjaci jednostavno moraju uzvratiti. Razlog optužbi će biti “i oni su - nismo samo mi” ali mi imamo mnogo više dokaznog materijala i protiv jednih i protiv drugih u toj igri - jer zna se ko je šta radio.

Treba sačekati i vidjeti snagu dokaza pa tek onda pričati o žestini.

[JuzniDoboj]

Zao mi je zbog ovog hapsenja, toliko je ocito da je ovo samo bukvalno pokusaj sa nase strane da se pokaze svima 'da su i Bosnjaci cinili zlocine' na odgovor pritiska Srba i Hrvata nakon presuda Mladicu i sestorki.

[Bosona]

Nama Bošnjacima najviše odgovara da odgovaraju krivci za sve zločine u BiH, nebitno koja je to strana počinila, zna se da ih je Armija Republike Bosne i Hercegovine počinila daleko najmanje.

Zapravo je naša vojska počinila toliko zločina da je svako čuo za njih, može ih se nabrojati: Kazani, Trusina, ubijanje dijela zarobljenika na Vozući itd. Svi ti slučajevi su procesuisani

S druge strane, srpske snage su toliko ogrezle u ratnim zločinima da ih je besmisleno pojedinačno i nabrajati, njihovo cjelokupno djelovanje je bilo zločinačko, tako da će mnogi nažalost ostati nekažnjeni.

[Zitko]

U bosanskom kontekstu nikada se ne zna da li je nesto politicki ili sitno pokvarenjacki.
Neko ocito hoce da naudi Niksicu a ko ne znam. Za njega kao lidera multietnicke stranke je to zestog udarac.

Sada podpresjednica SDPa ima za ujaka presudjenog ratnog zlocinca Jadranka Prlica a presjednik amdzu osumljecenog ratnog zlocinca Sefika Niksica.

Ima veze familija .
Reufu Bajrovicu je supruga Srpkinja i visokopozicionirani lobista Ivana Howard Cvetković.
Bakiru Izetbegovicu je nevjencani zet Gligor Zakarija Popović a badzo Miro Purivatra
Fadilu Novalicu je dajdza Senahid ef. Bistric.

U Bosni su uostalom uzdize uz pomoc familije ali se i najnizi udarci upucuju preko familije

[Jack]

U Konjicu uhapseno 13 Bosnjaka zbog navodnih zlocina prema Srbima 1992. Prvoosumljeceni amdza Nermina Niksica.

Pa ako se zna da cijeli rat Borac su drzali cetnici.Ako se zna da su svi civili cetnici pobjegli iz Bijele i Bjelovcine 1994 godine kad je Armija uzela ta 2 sela.Ako se zna da vecina gradskih Srba nije stradala.Svi ti zlocini imaju jedno ime BRADINA.A Bradina je stradala,nije da nije,ali postoji jednostavno paranoja ondasnje Sarajevske vlasti.Inace borci s Igmana i Sarajeva su napadali Bradinu kao i Konjicani,ali kako Sarajevo pod tepih gura sve to pa optuzuje Konjicane.Isto to se je desilo i na Uzdolu,isto to se je desilo na Grabovici.I onda su poceli da hapse lokalne ljude Bosnjake koji nisu imali veze s tim dogadjanjima

[Jack]

Trusina nije zlocin.To je izmisljotina ustasa.Radi se o klasicnoj zasjedi na tom prostoru gdje su ustashe ubile jednog naseg komandanta.Vecina civila se je iselila.Kazem vecina.Streljani su zarobljeni vojnici
Zlocin se je desio na Grabovici gdje nema izgovora za one pobijene starce na tom potezu.l na Uzdolu.A kako su brdske brigade iz Sarajeva ucestvovale na tim potezima.Onda zasto bacaju sve to na Konjicane i Bosnjake gore.Znaju oni dobro ko je uzeo Kostajnicu a pola ih je bilo iz Sarajeva.Ali dzaba ja to pricam

Mektic moze da hapsi jer Bosnjaci i ova bezmuda vlast mu dozvoljava da uradi takvo sta.Kako prikladno i podlo ova banda beskicmenjacka hapsi Bosnjake,ni par sedmica od presude Praljku i Mladicu

[BosnjackaHercegovina]

Trusina nije zlocin.To je izmisljotina ustasa.Radi se o klasicnoj zasjedi na tom prostoru gdje su ustashe ubile jednog naseg komandanta.Vecina civila se je iselila.Kazem vecina.Streljani su zarobljeni vojnici
Zlocin se je desio na Grabovici gdje nema izgovora za one pobijene starce na tom potezu.l na Uzdolu.A kako su brdske brigade iz Sarajeva ucestvovale na tim potezima.Onda zasto bacaju sve to na Konjicane i Bosnjake gore.Znaju oni dobro ko je uzeo Kostajnicu a pola ih je bilo iz Sarajeva.Ali dzaba ja to pricam

Mektic moze da hapsi jer Bosnjaci i ova bezmuda vlast mu dozvoljava da uradi takvo sta.Kako prikladno i podlo ova banda beskicmenjacka hapsi Bosnjake,ni par sedmica od presude Praljku i Mladicu

Jack izvini ali da li ti misliš da su Bošnjacima presude Mladiću i četnicima ili Prliću i ustašama pale s neba? Jeli ti misliš da bi Bošnjaci dobivali takve pravne bitke u Hagu i u dugim stranim i međunarodnim sudnicama da su Bošnjaci kojim slučajem zauzeli stav da se ne smije uhapsiti 13 osumnjičenih Bošnjaka?

Ono što smo mi dobili u Hagu, dobili smo fer plejom i poštenim odnosom - i to je razlog zašto nas i SAD i EU podržavaju - a to je zato što se pravne borbe dobivaju pravdom a ne opstrukcijom procesa.

Meni je iskreno žao tih 13 Bošnjaka, ne zato što znam da su nevini nego zato što znam da Srbi i Hrvati imaju istoriju izmišljanja. Ali ako je istina da oni nemaju ništa sa zlodjelom kojim se terete, onda ih treba naoružati jakim timom advokata - a Vlasi će opet popušit na sudu. Znam kako te stvari idu. Tužba zasnovana na neispravnim informacijama je tužba osuđena na propast. Pitanje je samo sekiracije i vremena.

Srbi su zaista imali hiljade prilika da tuže ostale za stvarna zlodjela protiv Srpskih civila (Hrvate pogotovo a i tu i tamo i Bošnjake) - masa Srpskih civila koji su željeli ostati na BiH strani dok su četnici granatirali Mostar su prebijani od strane HVOa i HOSa i istjerivani iz kuća. Ali gramzivi Srpski advokati nikad nisu htjeli da grade tužbe na takvim činjenicama nego su htjeli jednog Orića (da dokažu da su Bošnjaci isprovocirali genocid) te jednog Ganića (da dokažu da i Bošnjaci imaju svoga Slobu) - i upravo radi takvog razmišljanja su i izgubili sve ove slučajeve.

Ne može se prisiljavati tužba - činjenice u svakom slučaju su onakve kakve jesu - a da su Srbi tražili pravdu za Srbe koji jesu bili zlostavljani (HVO i HOS jeste silovao Srpkinje po Mostaru 92e) oni bi je i dobili. Ali oni su se prešli upravo na politizaciju pravde i nisu išli pravnim putem nego politizacijom pravde - i zato su i gubili. Pravne borbe se prije svega zasnivaju na iskrenosti.

Ako ovih 13 ljudi nema ništa sa tim zlodjelom, čak i da se zlodjelo jeste desilo - oni će otići kući a Srbi će se opet buniti kako je pravni sistem protiv njih.

Ne treba kriviti vođe Bošnjaka što su ovi ljudi uhapšeni. Treba ih kriviti ako im ne obezbijede najbolji pravni tim. I onda se samo uzdaj u sistem. Mislim da je to najbolji put.

[Drina]

Bradina je klasicna vojna pobjeda. U zo vrijeme sam bio u Tarcinu/Pazaricu.

Tu sam stigao 92 sa masom izbjeglih iz jugoistocne Bosne. I dok je Drina bila krvava i cetnici postavljali barikade u Sarajevu u Hadzicima su radili kafici.

Cetnici su zauzeli Hadzice na prepad. Zarobili su 300 nasih ljudi i pobili ih. Ni danas se ne zna gdje su im kosti.

Pazaric i Tarcin su ostali slobodni jer su se nasi kako tako organizirali i odbranili selo Lokve( iznad Hadzica) i brdo Ormanj. Vec sam pricao kako su borci isli na polozaj naoruzani ovako. 3 borca jedna puska i 3 metka. To sam gledao svojim ocima.

Na tom prostoru Tarcin/Pazaric je ostalo dosta vlaha pa sve dalje ka Konjicu. Niko ih nije dirao. Sjecam se da su nasi ljudi drzali strazu prema tim vlaskim kucama u slucaju ako bi napali. Eto kolika je bila nasa naivnost a mogli smo ih sve pohapsiti i razoruzati jer su bili teska manjina. I to sve dok su istovremeno bila danonocnja granatiranja iz Hadzica.

Sjecam se da je tada radila cetnicka avijacija i bacali su bombe tzv krmace po Tarcinu i Pazaricu. Kao klinac sam isao gledati rupe koje su pravile te bombe. Ogromne rupe i sve skrseno uokrug.

Bradina.

Nasi su presreli cetnickog kurira i saznali da oni spremaju napad na Tarcin/ Pazaric i da se spoje sa Hadzicima.

Nasi su se skupili na vrat na nos narodno receno i uputili ka Bradini. Na horuk nacin. I uspjeli preduhitriti cetnike. Fakticki se radilo o minutama. Nasi su stigli par minuta na kotu prije cetnika i onda fakticki im sisli na ledima u Bradinu. Klasicna vojna pobjeda.

Tada je sa nama saradivao HOS. Oni su odlucili da precesljaju ta vlaska sela na tom potezu.

Nadeno je masa oruzja u vlaskim kucama. Kod jednog vlaha u Pazaricu su nasli 7 minobaca. Nedaleko od mog rodaka u Oseniku su nasli kod jednog vlaha 2 puskomitraljeza u bazenu za vodu... gomila oruzja.


U Bradini se desila klasicna vojna pobjeda.

[amkos]

Ima veze familija .
Reufu Bajrovicu je supruga Srpkinja i visokopozicionirani lobista Ivana Howard Cvetković.

Onaj Nino Raspudic u jednom tekstu reče da Reufova supruga radi u NED-u, američkoj lobistickoj kući. Jel ovo istina ?!

A znamo šta je ta organizacija u Bosni, ne "gotive" baš Bošnjake toliko. Bar koliko smo na ovom forumu mogli pročitati, pogotovo kada je bio Popis stanovništva 2013. godine.

[Mehmed beg Catic]

Vidim da se povela diskusija u vezi hapsenja u Konjicu i mislim da treba ipak da budemo prvo ljudi a ne kao vlasi ili sokci koji negiraju ocite zlocine. Ubijati civile, pogotovo djecu od 5 i 7 godina je zlocin ma ko to uradio.

Znate li ko je Petar Golubović? To je mladić iz Konjica. Napunio je 32 godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đure i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi brat mu Pavle. Dvije godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom sudu.

Tog 2. jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic negdje u dva sata iz ponoći upala su u stan porodice Golubović.

Noć, strah, agonija... U dva automobila porodica je nasilno ugurana. Ta dva automobila, vjesnika smrti, stižu do policijskog punkta u mjestu Polja Bijela. Poslije razgovora s dežurnim policajcem na kontrolnom punktu dignuta je rampa i vožnju su nastavili prema selu Spiljani.

Šta li je u glavama otetih ljudi? Kako je moguće da ih komšije usred noći bude, guraju u nekakav auto i voze po ovoj mrkloj noći? Evo do juče, profesori, predavali su i njihovoj djeci u Konjicu. Ko su ovi milicajci? I šta hoće?

"Zašto mi udaraju tatu i guraju mamu? Šta je ovo", urlikao je u sebi sedmogodišnji Petar dok je rukom grčevito stezao mlađeg brata Pavla, čija je ruka odavno obamrla od straha. Petogodišnjak je, čini se, bio potpuno isključen iz stvarnosti.

Prvo strijeljanje

Na udaljenosti hiljadu metara od punkta s njegove desne strane, kod slivnika, policajci su ugasili svjetla na automobilima, osim pozicionih, a potom su svi izašli iz automobila s oružjem. Naredili su članovima porodice Golubović da izađu iz automobila i poredaju se na desnoj ivici kolovoza.

"Ma sigurno će nas ostaviti ovdje. Žele da nas zaplaše. Znam ja i ovoga Miralema, on je od Macića, znam i Jusufa Potura... Za ostale nisam siguran, ali ih zna otac Đuro. On je profesor gimnazije, ne bi njega tek tako..."

Pokušao je Petar da vidi brata i roditelje u mraku. Noć je zjenice širila, a strah ih je sužavao. Vrhom kažiprsta napipao je znojavo-hladnu ruku majke Vlaste. U jednom trenutku učinilo mu se da je vidio nekakvu svjetlost, a onda urlik metala zapara noć.

Kad su poredali porodicu Golubović, policajci su uperili cijevi i istovremeno otvorili rafalnu paljbu.

Petar je osjetio miris zemlje. I, kao da je prehlađen, groznica mu je drmala nejako tijelo. Osjetio je i nekakav stran, čudan i nepoznat miris. Neku memlu i nešto toplo.

To se krv roditelja i brata sa smrću miješala i kapala po njemu. Izlazio je život njemu najbližih, spajao se sa zemljom i beskrajem smrti. A Petar ćuti i stišće kapke očne. Jer, ne zna Petar od sedam godina šta je smrt, pa misli da je i on mrtav. Samo se čudi što je nekako drugačije mrtav od roditelja i brata.

Nekim čudom ispostavilo se da je u ovom zločinačkom piru sedmogodišnji Petar jedini ostao nepogođen i nepovrijeđen. Mališan je prilikom rafalne paljbe i sam pao na zemlju između tijela svojih roditelja i mlađeg brata Pavla.

Kada je bio siguran da su se zločinci izgubili u mrkloj noći, mali Petar odlučio je da napusti mjesto zločina, gdje su ležala nepomična tijela njegovih roditelja i brata Pavla.

Nije više mogao držati oči zatvorene. A tijela roditelja i brata postala su hladno breme užasa, koje ga je prikovalo za zemlju. Dublje i dublje.

Poput neke nejake životinjice, izmigoljio se ispod mrtvih, osovio na drhtave noge i opet gledao mrak. Možda je to i bolje. Jer nije vidio smrt. Čudan je mrak, pomaže ti da ne vidiš tu smrt. A onda ga ošinu svjetlost po periferiji oka.

Petar je izašao iz jarka i zaista ugledao svjetla policijskog punkta. Zaškiljio je. "Eno, tamo, tamo je milicija, spasiće me, a onda će zovnuti bolnicu da spase mamu, tatu i brata. Sve je tako jednostavno, samo sam se previše uplašio", pomislio je dječak, plav od straha, smrti i zemlje. Potrčao je.

Zadihan i prestravljen, Petar je pod udarima adrenalina policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispričao šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Zapravo, bio je to više zbrkani monolog pun promuklih, ridajućih konsonanata, koji su izlazili iz prestravljenog dječijeg grla.

Dežurni na punktu motorolom je odmah javio u Policijsku stanicu da se kod njega nalazi mali Petar, a ubrzo potom...

Drugo strijeljanje

"Pa ovo su iste one čike. Milicajci! Oni su mi pucali na tatu, mamu i brata! Zašto njih nisu uhapsili ovi na punktu? Zašto mene voze nazad dolje u Konjic? Možda je opet greška." Dječiji mozak nije mogao da se nosi sa ovoliko adrenalina i gubio se u toj memljivoj, uvijek istoj i nikad završenoj noći. Nikad završenoj...

Policajci su se zaustavili na mjestu zvanom Begin Vir, gdje su izveli dijete iz auta, pa iz oružja osuli vatru u Petra Golubovića. Smrtonosni rafali su ovog puta odradili posao.

Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/tr ... iz-konjica

[amkos]

Vidim da se povela diskusija u vezi hapsenja u Konjicu i mislim da treba ipak da budemo prvo ljudi a ne kao vlasi ili sokci koji negiraju ocite zlocine. Ubijati civile, pogotovo djecu od 5 i 7 godina je zlocin ma ko to uradio.

Slažem se potpuno. Moramo se razlikovati od njih.

[Drina]

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/tr ... iz-konjica

Izmisljena prica

[Mehmed beg Catic]

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/tr ... iz-konjica

Izmisljena prica

Sam opis sta se desavalo u glavama jeste ali ubistvo tih ljudi a pogotovo djece nije :

Aktivisti Udruženja "Volonteri i prijatelji konjičke regije" (VIPK) i redakcija portala Novikonjic.ba obavještavaju javnost da se 2. jula navršava 25. godina od stravičnog ubistva četveročlane porodice Golubović, oca Petra, majke Vlaste i njihove djece Petra i Pavla u Konjicu.


Za ratni zločin protiv stanovništva M. Macić (umro početkom januara 2012. godine), A. Landžo i J. Potur osuđeni su 8. februara 2001. godine na kazne zatvora od 12, 12 i 8 godina zatvora koje su i odslužili.

Pozivamo građane Konjica da zajednički posjetimo Pravoslavno groblje na Musali u nedjelju, 2. jula sa početkom u 10:00 sati i položimo cvijeće u znak sjećanja na ovu tužnu godišnjicu.

Konjički volonteri prije nekoliko dana uputili su zvanični dopis kojim su pozvali i profesore Srednje škole Konjic da svi zajedno posjete grobnicu uglednih profesora, Đure Golubovića (1951.) i Vlaste Golubović (1957.) svirepo ubijenih u noći između 1./2. 7. 1992. godine zajedno sa svojom maloljetnom djecom, Petrom (1985.) i Pavlom (1987.).

http://novikonjic.ba/index.php/bih/item ... -golubovic

Danas se navršava dvadeset i pet godina od ubistva porodice Golubović i tim povodom članovi NVO Volonteri i prijatelji Konjica, predstavnici Srednje škole i Odreda izviđača Konjic, u prisustvu malog broja sugrađana, položili su cvijeće i zapalili svijeće na zajedničkoj grobnici porodice Golubović na gradskom groblju Musala.


U okviru kratkog obraćanja predstavnika organizatora, pročitana je i poruka konjičkog pjesnika Gorana Sarića koja je stigla iz Holandije.

Đuru Golubovića, rođen 1951., suprugu Vlastu rođena 1957., sinove Petra koji je imao 7 godina i Pavla od 5 godina, „silom je odvela iz njihovog doma u Konjicu grupa naoružanih muškaraca, odvodeći ih van grada gdje su ubijeni iz vatrenog oružja“, stoji u presudi koja je ubicama izrečena 25. jula 2000. godine, a koja je postala pravosnažna 8.februara 2001. godine.

Članovi porodice Golubović stanovali su u prizemlju zgrade u naselju Orašje II, ulaz broj jedan. Đuro kao profesor geografije i Vlasta kao inžinjer arhitekture bili su zaposleni u Srednjoškolskom centru u Konjicu.

Golubović Pere Đuro rodio se na Blacama (općina Konjic), preležao je dječiju paralizu 1953. godine i od tada teško se kretao, 25. 5. 1977. završio je Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, a u Konjicu se zaposlio 28. 9. 1978. godine. Supruga Vlasta (kći Đorđa i Albine Unkovič) rođena je u Postojni (Slovenija), diplomirala je 6. 4. 1982. na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, a u Konjicu je radila od 1. 9. 1983. godine.

Profesor, Golubović Đuro, bio je oko 90% invalid, jedva se kretao, komšije i njegovi učenici sjećaju ga se kao humaniste, intelektualca širokih pogleda koji je brzo prozreo suštinu agresije i osudio je braneći ideju Bosne.

Ostao je vjeran svome gradu, što je platio životima porodice, jer je u njemu povremeno, vladalo bezakonje, kao te noći kada četiri naoružana pripadnika A RBiH ubijaju njega i sve članove porodice. Zar je vlastima trebalo deset godina da za oduzimanje četiri nevina života, izrekne 32 godine zatvora?

Mnogo je pitanja koja bole svakog čovjeka, a najviše boli to što ima mnogo ravnodušnih, koji ne znaju da je i šutnja o zločinu grijeh, mnogo je onih koji vagaju kosti „naše i njihove“, zločince dijele na „naše i njihove“, ne osuđuju ovaj zločin jer „to nije ništa prema onome šta su oni radili nama“. Normalne ljude, normalan civiliziran um to vrijeđa.

Mladi moraju znati istinu, poštivati sve nevine žrtve, znati da nacionalizam i ravnodušnost nisu prijatelji nikome, ovo je sjećanje za odgovornu budućnost.

Mladi moraju cjelovito znati prošlost grada, jer ona nije mrtva, sadašnjost je proizvod prošlosti, tj. ona utiče na sadašnjost kao i na budućnost. Šutnja o zločincima voma je opasna, jer je šutnja uvod u nove zločine.

Volonteri Konjica ne šute, ponosni su na branioce grada 1992.-95., ali osuđuju sve zločine pojedinaca i grupa. Grad se još nije odužio civilnim žrtvama rata, te kao trajno sjećanje predlažemo izradu knjige i spomenika svim nevinim civilnim žrtvama rata na području općine Konjic.

http://novikonjic.ba/index.php/bih/item ... -buducnost