Propast Osmanskog Carstva

[Abidaga]

Prije nego li počnemo govoriti o razlozima propasti Osmanlijske države, spomenućemo pozitivnosti po kojima je ona bila poznata:
1. Veliko proširenje teritorija muslimankih zemalja na tri kontinenta: Azija, Afrika i Evropa sve do Beča.
2. Stajanje na put evro-krstaškim vojskama, raznih provijencija, koje su imale u planu uništiti glavne centre islama. 3. Rad na širenju islama i islamske kulture posebno na teritoriji Evrope.
4. Spriječavanje kolonizacije nekih islamskih zemalja po Africi i Aziji.
5. Predstavljali su politički centar islamskog hilafeta i muslimana.
6. Osmanlijska država se prostirala preko tri kontinenta, na skoro 20 miliona kilometara kvadratnih.
7. Kršćanska Evropa je u Osmanlijama prvashodno gledala muslimane a ne Turke, i to muslimane koji su nanovo oživjeli borbeni duh kod muslimana, i koji su fizički stali u odbranu muslimana i muslimanskih teritorija.
8. Osmanlije su ukinule robovlasnički sistem koji je tada bio aktuelan u Evropi, i čovjek se pod njihovom vlašću rađao kao slobodan a ne kao rob.
9. Osmanlije su dokazivale svoju privrženost Islamu preko formiranja čisto muslimanskih vojski koje su između ostalog bile podučavane islamu i šeri'atskom pravu; izdavanja šeri'atskog časopisa (el-medžella el-šer'ijja), koja je u sebi sadržavale fetve islamke uleme i odgovore učenjaka po raznim gorućim i aktuelnim pitanjima; respektovanja i slušanja uleme, slijeđenja Šeri'ata, borbe na Allahovom putu, poštovanja hafiza Kur'ana, te održavanja Mekke, Medine i Kudsa.
10. Osmanlije su uklonile sa geografske mape svijeta kršćanskog giganta – Vizantijsku državu, onog dana kada su osvojili Konstantinopolj 1453.g., na čelu sa sultanom Mehmed Fatihom rhm.


Razlozi propasti Osmanlijske države
Glavni razlog propadanja svih država pa time i Osmanlijske države jeste skretanje sa Božijeg puta i napuštanje principa pravde – po čemu su bili poznati prvih deset osmanlijskih sultana. Nakon njih dolaze sultani koji su bili poznati po zulumu i nepravednoj vladavini, što je ubrzo rezultiralo propašću islamskog hilafeta i islamske države.

Nakon što ćemo saznati za glavne razloge i faktore propasti Osmanlijske države, ono što izaziva čuđenje vrijedno divljenja jeste to – kako su uspjeli održati se 600 godina na vlasti, nakon takvih unutrašnjih i spoljnih devijacija i udara:

1. Kontriranje principima i pravilima Šeri'ata – posebno principu sprovođenja pravde, po čemu je bila poznata na početku svoje vladavine. Kraj Osmanlijske države je bio poznat po zulumu i nepravdi, mitu i korupciji, otimačinama, bludu i grijesima, odavanju slastima i uživanjima – što je vidno utjecalo na smanjenje ugledanja i opadanja hejbeta i rejtinga države u očima podanika ali i neprijatelja.

2. Davanje prostora i slobode djelovanju devijantnih, sufijsko-derviških, tarikata i pravaca, što je uveliko otupilo oštricu i borbenost islama kao i islamskog vjerovanja.

3. Zavođenje evropske prakse, kulture i zakona na uštrp islamskog zakonodavstva i Šeri'atom regulisanih pravila.

4. Brojni krstaški ratovi koje je vodila Evropa i Rusija protivu Osmanlija, od njihovog početka pa sve do kraja države, koji su umnogome bili iscrpljujući, poput ratova sa Austrijom i Venecijom u Evropi, Rusijom na sjeveru i Kavkazu, Francuskom u Egiptu i Alžiru, Britanijom u Egiptu, Jemenu, Kuvajtu, Španijom u Crvenom Moru radi odbrane Mekke i Medine, te Italijom u Libiji, a o unutrašnjim secesionističkim pobunama, koje su bile podrivane svana, da i ne govorimo.

5. Ekpresno proširenje teritorija osmanlijske države preko 15 miliona kilometara kvadratnih, čija prostranstva, planine, rijeke, mora i pustinje nije bilo lahko prevaliti, i svugdje na vrijeme stići. Tolika prostranstva i brojne različitosti i narode: arape, turke, kurde, čerkeze, čečene, dagistance, albance, bošnjake i ostale – je na okupu držala samo čvrsta vjera i ispravno vjerovanje koje se nije dalo poljuljati sektašenjem, nacionalizmom niti secesionizmom.

6. Zaostajanje intelektualno-obrazovnog sistema, po čemu je islamski svijet specifičan i dan danas. Reis Mustafa ef. Cerić, kaže: „Nažalost danas u cijelom muslimanskom svijetu koji se sastoji od 57 država, postoji ne više od 500 univerziteta, dok ukupni broj univerziteta samo u Sjedinjenim Američkim Državama iznosi 5.758. Nijedna obrazovna institucija iz islamskog svijeta se ne nalazi na listi od 500 najpoznatijih univerziteta u svijetu. Pred tom činjenicom muslimani treba da se zamisle i da se upitaju zašto i kada su odustali od prvog i najvažnijeg principa islama, a to je edukacija kao put prema uspjehu na ovome svijetu i spasu na drugome svijetu. Protivno je islamu, bilo kome, posebno djevojčicama, uskraćivati pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje", naglašava reis Cerić.

7. Osmanlije su se, u novo-osvojenim krajevima, zadovoljavali haradžom, i tim ljudima nisu posvećivali dovoljno pažnje kada je u pitanju prihvatanje islama, pravda, bezbjednost itd..

8. Slabosti osmanlijske države su doprinjele i zavjere evropskih država koje su pomagale sve vjersko-političke secesionizme u osmanlijskoj državi, a posebno one nacionalističke, što se dešavalo u svim krajevima države.

9. Prevelika prava i široke autonomije koje je osmanlijska država davala raznim oblastima i teritorijama, kao i slobodno korišćenje morskih dobara i luka – što joj se vremenom obilo o glavu.

10. Opčinjenost i zanešenost vlašću koja je ponijela neke osmanlijske sultane je bila toliko izražena da su se nekada, titule određenih sultana, miješale u Božije sifate i svojstva.

11. Osnivanje janičarskih odreda i vojske sastavljene od kršćanske djece, što se u početku pokazalo dobrim ali je kasnije zadalo velike glavobolje osmanlijskoj državi i sultanima.

12. Nakon određenog vremena osmanlijski sultani nisu više predvodili svoje vojske u pohodima, što je bilo povodom brojnim porazima i gubljenju bitaka.

13. Sultani, kud su se povukli sa bojnih polja, utoliko su se povukli i od direktnog vođenja politike, prepuštajući vođenje državne politike velikim Vezirima, koji su mnogo puta iznevjeravali opšte interese osmanlijske države.

14. Davanje odgovornih funkcija nesposobnim ljudima kada se dešavalo da obični kuhari, baštovani, kočijaši i sluge postanu ministri ili zapovjednici vojski ili opšti činovnici, što je sve išlo na štetu države.

15. Žendiba sultana sa strankinjama često puta i kršćankama, preko kojih su njihove države vršile politički utjecaj nad sultanima, i koje su, često puta, izazivale prava krvoprolića u sultanskim familijama, kada bi, na njihov nagovor i spletku, sultani ubijali svoju braću, sinove a često puta i roditelje. Uz ovo treba spomenuti i brojne hareme žena koji su dosta doprinjeli cjelokupnoj lošoj situaciji, koje su čak imale utjecaja i na donošenje bitnih političkih odluka na Dvoru.

16. Brojni Sultani su dolazili na vlast, a da nisu iz odaja svoga Dvora izlazili u javnost, a često puta kao neuki ili mladi, bivali su žrtve raznih zavjera i spletki kojih oni nisu bili ni svjesni.

17. Licemjerstvo, pretvaranje i varanje brojnih državnih službenika i činovnika, pa čak i velikih vojskovođa i vezira, koji su sa strane bili ubacivani u sultanske redove radi izazivanja nereda i nemira i radi sprovođenja zuluma i nepravdi radi pobune stanovništva protivu osmanlijske države.

18. Kvarenje pozicije glavnog muftije i glavnog kadije, koji su postali korumpirani i čije su pozicije na kraju anulirane.

19. Luksuz i raskoš na Porti i Dvoru koji je nekada znao iznositi trećinu državnih prihoda.

20. Brojni kamatni krediti i dugovi koje je Osmanlijska država pozajmljivala od evropskih država, što joj se kasnije obilo o glavu... (itd.)


Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG

http://minber.ba/index.php?option=com_c ... &Itemid=53

[Elma]

Jel tacno da je prosjecan Bosnjak imao jako lose misljenje o Osmanlijama na kraju?

[Jack]

Od 1810-1878 godine.Da

Kulminiralo je jos prije, kada su Bosnjaci rekli Turcima da je glupo napadati Bec 1683 godine, jos je veliki vezir Mustafa Pasa molio da se ne ide na Bec, ali dzaba.No, Bosnjaci su unaprijed znali, kako ce biti, pa su vec poceli da prave linije odbrane u Bosni.Sto je urodilo plodom

Najveca katastrofa je pocela od 1791 godine, kada je potpisan takozvani Svistovski mir, gdje su Bosnjaci morali licno, da dadnu u miru ono sto nikad u ratu nisu izgubili.Lijep komad Like.Izmedju 1791-1809 godine toliko je trajala njhova borba s vjetrenjacama, da se ta teritorija ne ustupi Austriji, ali dzaba

E, onda Elma je krenula katastrofa

Izmedju 1811-1819 godine.Osmanlije su pocele lagano da guse sistem Janjicara po carstvu.Veliki progon Janjicara 1818 je uslijedio.

Buna Husein Kapetana je bila jednim dijelom i buna protiv ukidanja Janjicara.Naravno

Davanje autonomiji Srbiji.Takozvana njihova nezavisnost 1804 godine proglasena.Samaranje Srba u 1 i 2 Srpskom ustanku.Srbi su totalno porazeni, dotuceni.I sta Bosnjaci dozivljavaju nakon toga?

Sultan im dade haman drzavu?Bijes jer od 1800 sve vise vezira su bili Turci u Bosni, a ne Bosnjaci, je imala i svoje.Nakon smrti Husein Kapetana, ta je bijes bila sve veca i veca


Kad su Osmanlije pocele da uvode reforme.I dovlace Omar Pashu, tj Omer Pasu Latasa koji je presao na Islam ironije u Bosni, ako je i presao oko 1820 tih godina, jos tada kada je bio granicar.On ukida sistem odbrane koji je postojao od 1700 godine.Kapetanija.Koji je funkcionisao savrseno u mnogim agresijama na Bosnu.Dovlace se izdajice takodjer koji ce zastupati Otomansko carstvo, a ne Bosnu.Omer Pasa pali Bosanske gradove.Sarajevo.U Kozarcu bijase jak otpor Omer Pashi.I dan-danas postoje ''Pasini Konaci'' mjesto odakle je on gledao Kozarac, kako gori

Da ne pricam ukidanje janjicara, ukidanje Bosanske autonomije, ukidanje kapetanije, ukidanje Jezika, dobijanje Srpske autonomije, ubistvo Bosanskih plemica koje je Omer Pasa 1850 tih godina ucinio.

Totalno je skrsilo svaki otpor Bosnjaka.Na kraju Sentarskim sporazum 1872 godine izmedju Austrije, Rusije i Otomana.Jedna tacka je bila i reorganizacija Bosanskog Pasaluka.Kada se Novopazarski Sandzak koji je vise od 300 godina bio dio Bosne.Izdvaja i pripaja Niskom Vilajetu, sto je bila glupost sama po sebi.Kasnije nakon pada Nisha 1877.Organizuje se Kosovski vilajet

Sad, mozes misliti.Bosnjak je u zadnjih 80 godina dozivio 10 tak izdaja, ukinuto mu je sve i svasta, raznorazne reforme, u doba ''lala'' kada su Sultani vise gledali kako ce nabiti vise cvijeca u svojim vrtovima, nego da daju pare za vojsku

Pa, sad skopcaj, jel bilo nezadovoljnih

[ABen]

Jel tacno da je prosjecan Bosnjak imao jako lose misljenje o Osmanlijama na kraju?

Jeste i danas ima nas dosta koji imamo lose misljenje o Turskom stavu prema Bosni. Ja sam ozenjen sa jednom Bosnjakinjom cija je porodica pobjegla u Tursku. I idem redovno u Tursku jer joj je cijela rodboina tamo i znam koju su nam Turci napravili stetu.

[Elma]

Jel tacno da je prosjecan Bosnjak imao jako lose misljenje o Osmanlijama na kraju?

Jeste i danas ima nas dosta koji imamo lose misljenje o Turskom stavu prema Bosni. Ja sam ozenjen sa jednom Bosnjakinjom cija je porodica pobjegla u Tursku. I idem redovno u Tursku jer joj je cijela rodboina tamo i znam koju su nam Turci napravili stetu.

Ja pitam za Osmanlije ne Tursku.Turci su danas dobri


Hvala Jack

[ABen]

Ja pitam za Osmanlije ne Tursku.Turci su danas dobri

Hvala Jack

Po cemu ili zasto su dobri?

[Elma]

Ja pitam za Osmanlije ne Tursku.Turci su danas dobri

Hvala Jack

Po cemu ili zasto su dobri?

Po tome sto inace slabo ko dobar prema Bosni

[Jack]

Too little too late.Prekasno i premalo.To je politika Turske prema Bosnjacima.Od doba Lala pocetkom 19 stoljeca do psihopate Abdul Hamida, krvavog sultana i njegovih reformi, do prodaje Sandzaka Sentarskim sporazumom kada je KONTINUITET Bosanskog pasaluka, legalne AUTONOMIJE prvi put u 300 godina narusen.Do brze izdaje, prodaje, predaje

Inace, Elma.Bosnjak je sacuvao Kosovo.Bosnjacki komandant je uvezao odbranu kad su Srbi uzeli Nis, i uzeli su sve od Albanaca a nista od Bosnjaka.Vidi, to.I onda je taj lik rekao.Ja se na Merdarama ukupavam, i Srbi nece proci dole.Srbi su 1878 pokusali da udju na Kosovo, ali nista.Poslije si imao onda Bitoljski garnison koji je sluzio za ukras.Mladoturke koji od 1890 imaju glavnu ulogu u politici Otomanskog carstva

Pogledaj Galipolje.Kazu da 20 000-40 000 Bosnjaka je poginulo braneci Galipolje.Komad, toprak Turske zemlje

Koliko je Turaka za rata doslo u Sarajevo, i branilo to isto Sarajevo.?Ne, previse.Elma

Oni su u Sandzaku pred kraj vlasti dosli pameti, i skopcali kako je.No, to je malo bilo.Prekasno

Ostavljeni smo u 3 enklave(Sa-Zenica-Tuzla, Bihac i Sandzak, i pricaj ti sta hoces, to su 3 nepovezane enklave.No, imamo danas sansu da namTurci pomognu, ali slabo oni ulazu, slabo oni pomazu nama

Koliko imamo danas, i kakva nam je situacija, moze se samo reci bozja pomoc, jer sigurno znam da nam TANSU CILER.Nije nesto pomogla, a ni Erdogan.

[Roger Wilco]

Preporučujem:



http://www.amazon.com/Ottoman-Road-War- ... +world+war

Ova tema je ovdje izjahana do krajnosti, raspravljalo se, svađalo itd.
Ipak da opet podsjetim da treba odvojiti pojam Osmanlije i Turci, pogotovo što se tiče geostrateškog pogleda Istanbula na teritorije van Male Azije. Primjer toga je česta uzrečica kako nas je Sultan prodao 1908 (aneksija) za šaku zlatnika a ljudi ne znaju da je to odgovornost Mladoturaka koji su ranije te godine i svrgnuli Sultana.
Što se tiče katastrofalne politike OC prema Bošnjacima od 1800-1878 tu nema ništa misteriozno. Takva imperijalna politika je obilježje svih tadašjih država i Osmanlije su je primjenjivale prema svakome. Ono što čini razliku je to da za razliku od Srba, Grka, Bugara i ostale raje mi nismo imali nikoga iza sebe niti nam je Rusija ili Engleska donijela nezavisnost kao gorespomenutim.
Inače zaboravlja se kakav su šok bili rat iz 1878 i Balkanski ratovi koje je Osmansko Carstvo izgubilo i da tek tada dolazi do te neke "Turske" politike.
U gore navedenoj knjizi možete naći kako je nakon tih katastrofa tekla ta turkifikacija vanjske politike i pojava nacionalizma i kako su početkom 19 vijeka mnogi etnički Turci (intelektualci, pjesnici, političari) počeli promišljati da je Osmansko Carstvo vještačka tvorevina i da je za sve goru situaciju kriva činjenica da im stoljećima vladaju Rumelijci, Grci, Perzijanci, Čerkezi itd. i da se treba što prije formirati Turska anadolska nacija jer je to srce i duša države tj. Država = Nacija.
Znači svako ima svoju priču.
Što se tiče toga dobar ne dobar....odnosima među današnjim državama za sada upravljaju interesi, koji nisu kako to marksističko-materijalni um zamišlja čisto materijalne prirode nego u dobroj mjeri ovise i od ideologija i određenih sentimenata, ali su svejedno interesi. Ni mi kao narod nismo bezrazložno "dobri" prema bilo kome, čak štaviše, pa zašto to očekivati prema sebi?
Niti nama šta današnji Turci duguju, niti mi njima.
Ono što treba iskoristiti je pozitivan sentiment, vjersku bliskost, zajedničku historiju i to pretočiti u uzajamni interes uz uzajamnu korist. Današnja Turska je jedina velika država koja nam je iole sklona.

[ZV Keli]

Jok,ne duguju nam nista a to sto je na hiljade Bosnjaka palo da se odbrani OC to nista.To je nas problem sto stalno zaboravljamo da nam mnogi ali mnogi duguju.

[Roger Wilco]

Jok,ne duguju nam nista a to sto je na hiljade Bosnjaka palo da se odbrani OC to nista.To je nas problem sto stalno zaboravljamo da nam mnogi ali mnogi duguju.

Za takvu naknadu štete moraćemo se obratiti ovom čiki:

[Elma]

Nisu danasnji turci nama duzni nista,Osmansko carstvo kad je otislo iz ovih krajeva otvorilo je granice muslimanima,i istina svi koji su mogli otisli su,Mi koji smo ostali tu smo,i tako je kako je,idemo dalje...kakvi turci i njihova pomoc.Eto za 100 godina smo se popeli na 50%,a toliko nas je otislo da smo bili oko 25%(ili tako nesto)..da sam u to vrijeme zivjela i da sam mogla sigurno bi i ja otisla,jer slabo ko je vjerovao da muslimani imaju neku buducnost u Bosni

ali eto,tu smo i dalje i znatno jaci nego prije 100 godina

[BosnjackaHercegovina]

Kako se Otomansko urušilo iznutra.

Ukratko, najbolje objašnjenje u 10 minuta koje sam ikad vidio.

T-SUlb4rwls

Ovo je za sve one koji se pitaju zašto su Bošnjaci imali toliko pozitivnije iskustvo u OCu 1600-1700tih nego što su imali 1800tih.

[The Destroyer]

Kako se Otomansko urušilo iznutra.

Ukratko, najbolje objašnjenje u 10 minuta koje sam ikad vidio.

T-SUlb4rwls

Ovo je za sve one koji se pitaju zašto su Bošnjaci imali toliko pozitivnije iskustvo u OCu 1600-1700tih nego što su imali 1800tih.

U suštini, nešto slično kao što je pisao Ibn Haldun u svojoj Mukadimi, koji je iste te promjene primijetio u 12. i 13. stoljeću, dakle pri kraju Abasidskog halifata.

S tim što je autor propustio jednu stvar, a koja se tiče direktno sultana i osmanske porodice. A to je da su se, prije 17. stoljeća, nakon smrti Sultana, kandidati za prijestolje nemilosrdno međusobno ubijali dok ne ostane samo jedan sin- novi Sultan, što je, koliko god to nama danas okrutno i brutalno zvučalo, bilo pozitivno jer je ostavljalo jednog snažnog lidera.

Od 17. stoljeća nadalje, Ahmed I ukida tu praksu kada je poštedio svog psihički bolesnog brata. Taj njegov maloumni mlađi brat nakon smrti Ahmeda postaje Sultan čija je vladavina bila katastrofalna. Nakon njegovog uklanjanja, Ahmedova udovica postavlja svoje 8-godišnje dijete na tron i ona, grčka konvertitkinja, faktički postaje vladarica u ime svog predškolskog sina. Od tada pa nadalje, osmanska dinastija ima hiljadu nekih rođaka, bratića, sestrića, koji, kada god neki od njih zasjedne na prijestolje, ostala mnogobrojna muška rodbina samo misli o njegovom uklanjanju i zamjeni.

Te interesne sfere unutar osmanske porodice direktno doprinose jačanju birokrata i korupcije opisane u članku. Dobar primjer danas je porodica Saud, koji žive kao lordovi sa hiljadama rođaka, tetića i amidžića koji svi imaju svoje savjetnike.

Nažalost, koliko god to bilo zlo sa humanističkog aspekta, koncept rata između prinčeva nakon Sultanove smrti i opstanka samo jednog od njih ( i to vojnički najjačeg) je davao daleko bolje rezultate.

[BosnjackaHercegovina]

Kako se Otomansko urušilo iznutra.

Ukratko, najbolje objašnjenje u 10 minuta koje sam ikad vidio.

T-SUlb4rwls

Ovo je za sve one koji se pitaju zašto su Bošnjaci imali toliko pozitivnije iskustvo u OCu 1600-1700tih nego što su imali 1800tih.

U suštini, nešto slično kao što je pisao Ibn Haldun u svojoj Mukadimi, koji je iste te promjene primijetio u 12. i 13. stoljeću, dakle pri kraju Abasidskog halifata.

S tim što je autor propustio jednu stvar, a koja se tiče direktno sultana i osmanske porodice. A to je da su se, prije 17. stoljeća, nakon smrti Sultana, kandidati za prijestolje nemilosrdno međusobno ubijali dok ne ostane samo jedan sin- novi Sultan, što je, koliko god to nama danas okrutno i brutalno zvučalo, bilo pozitivno jer je ostavljalo jednog snažnog lidera.

Od 17. stoljeća nadalje, Ahmed I ukida tu praksu kada je poštedio svog psihički bolesnog brata. Taj njegov maloumni mlađi brat nakon smrti Ahmeda postaje Sultan čija je vladavina bila katastrofalna. Nakon njegovog uklanjanja, Ahmedova udovica postavlja svoje 8-godišnje dijete na tron i ona, grčka konvertitkinja, faktički postaje vladarica u ime svog predškolskog sina. Od tada pa nadalje, osmanska dinastija ima hiljadu nekih rođaka, bratića, sestrića, koji, kada god neki od njih zasjedne na prijestolje, ostala mnogobrojna muška rodbina samo misli o njegovom uklanjanju i zamjeni.

Te interesne sfere unutar osmanske porodice direktno doprinose jačanju birokrata i korupcije opisane u članku. Dobar primjer danas je porodica Saud, koji žive kao lordovi sa hiljadama rođaka, tetića i amidžića koji svi imaju svoje savjetnike.

Nažalost, koliko god to bilo zlo sa humanističkog aspekta, koncept rata između prinčeva nakon Sultanove smrti i opstanka samo jednog od njih ( i to vojnički najjačeg) je davao daleko bolje rezultate.

I to je upravo razlog zašto je kraljevstvo kao sistem vladavine neefikasno i truhlo. Može se tu, u jednoj familiji, naći par talentovanih lidera - ali sve što jedna generacija napravi druga će razvaliti, uglavnom.

Upravo zato je mnogo stabilnije i efikasnije imati republiku u kojoj narod izađe na izbore i izabere osobu koja će vršiti dužnosti lidera na određeno vrijeme, svak zna vremenski period lidera, svak zna pravila igre i to je to - nema razloga ikog ubijat, a pogotovo ne rodbinu.