Spisak ratnih zlocinaca koji rade na visokim funcijama i u policiji, a ucestvovali su u genocidu u Srebrenici
http://nap.ba/images/file/ratnizlocinci.pdf
Semberija i Donje Podrinje
Moderator/ica: Drina
Re: Srebrenica
275: Goran KaramehmedovićGost1 je napisao/la:Spisak ratnih zlocinaca koji rade na visokim funcijama i u policiji, a ucestvovali su u genocidu u Srebrenici
http://nap.ba/images/file/ratnizlocinci.pdf
Kad vidiš ovakve budale, kad vidiš raznorazne Abdiće, Kebe, itd., jedino onda shvatiš nivou propagande za vrijeme srboslavije i koliko je ljudima mozak bio ispran. Ne ponovilo se nikad.
http://www.youtube.com/watch?v=hguGxrsy ... ure=relmfu - Bosni - Enver Čolaković
Re: Srebrenica
Nisu mu babovo ime stavili uz ime nego materino na ovom spisku. Nikad cuo za ovu hablecinu, Karamehmedovici su rodom iz Trebinja samo sto ovaj sigurno nije trebinjac. Vjerovatno je rodjen negdje po Bosni ili van Bosne.Bosni je napisao/la:275: Goran KaramehmedovićGost1 je napisao/la:Spisak ratnih zlocinaca koji rade na visokim funcijama i u policiji, a ucestvovali su u genocidu u Srebrenici
http://nap.ba/images/file/ratnizlocinci.pdf
Kad vidiš ovakve budale, kad vidiš raznorazne Abdiće, Kebe, itd., jedino onda shvatiš nivou propagande za vrijeme srboslavije i koliko je ljudima mozak bio ispran. Ne ponovilo se nikad.
Re: Srebrenica
Dodik bio u Potocarima danas 
Re: Srebrenica
Što kaže Salkić, klasično licemjerstvo.sema je napisao/la:Dodik bio u Potocarima danas
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!
Re: Srebrenica
20 Godisnjica genocida u Srebrenici
Ulaganja u Srbiji nikad gora.Seselj dosao tamo.Zapadni licemjeri su zabrinuti jer popularnost Vucica je sve manja.Broj vlaha nikad manji.Bosnjaci vecina u Srebrenici.Vidi osnovne skole
Sto taj vlaski krmak dolazi tamo i pravi budale od Bosnjaka a u centru Bosanskog Novog.Bosnjacima ni mrtvima se ne daje sahrana dole.Pa,ti sad vidi
Licemjernost.Sta bi s onom rezolucijom im inace?
Ulaganja u Srbiji nikad gora.Seselj dosao tamo.Zapadni licemjeri su zabrinuti jer popularnost Vucica je sve manja.Broj vlaha nikad manji.Bosnjaci vecina u Srebrenici.Vidi osnovne skole
Sto taj vlaski krmak dolazi tamo i pravi budale od Bosnjaka a u centru Bosanskog Novog.Bosnjacima ni mrtvima se ne daje sahrana dole.Pa,ti sad vidi
Licemjernost.Sta bi s onom rezolucijom im inace?
Lets go clean them up.Every single one of them.Untill nothing is left 
Never had i imagined.Living without your smile Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti, a možda su baš takvi i najsrećniji.
Never had i imagined.Living without your smile Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti, a možda su baš takvi i najsrećniji.
Re: Srebrenica
Ahmed ef. Hrustanović pronašao sreću: Zašto sam napustio Sarajevo i vratio se u svoju Srebrenicu?
Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu na području općine Srebrenica bile su 23 džamije. Do sada je obnovljeno 18 džamija, a dvije su u fazi obnove. Jedan od šest srebreničkih imama je i Ahmed ef. Hrustanović.
To je mlad čovjek i u Srebrenicu se vratio prije godinu dana sa suprugom Nudžejmom, kćerkom Aišom i sinom Fatihom. U srebreničkom genocidu Hrustanović je izgubio oca Rifeta.
Hrustanović je do 1993. godine živio u selu Miholjevine. Nakon pada kote Biljeg, u selu zbog stalnog granatiranja više nije bio moguć normalan život te se Hrustanovićeva porodica preselila u Srebrenicu
Spas u konvoju
– Nastanili smo se te 1993. godine u blizini školskog igrališta. Babo je našao u jednoj kući sobicu. I kad kao dijete vidiš grad, zgrade, asfalt, puno ljudi, osjetiš i da ti je lijepo bez obzira što je rat. Kada se desio masakr na igralištu to je bila prekretnica da babo pošalje u Tuzlu mene, mamu i sestru putem konvoja. Jesam imao šest godina, ali to su sjećanja koja nikad ne blijede. Sjećam se kao da je juče bilo, kad smo kretali za Tuzlu i babo trči za nama, a ja plačem i govorim: „Babo neću te nikad više vidjeti“. I tako je i bilo. I zadnjih nekoliko godina u svemu tome ja pronalazim snagu da radim što više, da budem bolji, smireniji i da se na taj način osvetim onima koji su željeli i mene i sve druge da ubiju – kaže Hrustanović
Nakon što je konvojem otišao za Tuzlu sa majkom i sestrom Ahmed ef. ističe da „u Tuzli zapravo nije bilo ništa bolje nego u Srebrenici“
– Nakon nekog vremena iz Tuzle smo se preselili u Lukavac. I došla je ta 1995. godina. Čekali smo hoće li iko doći. I niko nije došao. Nije došao babo, dvojica amidža, dajdže, djedovi. Niko. Ipak, kad se čovjek osloni na dragog Allaha dž.š. opet bude dobro, uspio sam završiti medresu i fakultet, nastanio sam se jedno vrijeme u Sarajevu. Međutim, u meni oduvijek živi rahatluk koji sam mogao osjetiti na selu i manjim sredinama. Napustio sam sve to, i posao u Sarajevu i sve, onda sam neko vrijeme proveo u Lukavcu gdje sam radio kao vjeroučitelj. Tada su se otvorila vrata povratku u Srebrenicu. Vratio sam se i povratkom u Srebrenicu otvorilo se najbolje poglavlje u mom životu – ističe Hrustanović.
Hrustanović kaže da je njemu život u Srebrenici lijep i da je to grad koji ima budućnost.
– Srebrenica ima budućnost iz mnogo razloga, a najvažniji su bijeli nišani u Potočarima. Svaki nišan je stub naše domovine, stub naše Srebrenice. Onim ljudima koji vole Srebrenicu, koji je cijene i poštuju, bez obzira kako se zvali i koje vjere bili, za njih postoji budućnost Srebrenice – kaže Ahmed ef. Hrustanović koji i pored svih obaveza koje ima kao imam, nađe vremena da se bavi i pčelarstvom
Ljubav prema pčelama
– Pčele su moja velika ljubav. Ja volim prirodu, selo, behar i iskoristim svaki trenutak da uživam u prirodi. Jedna sura u Kur'anu nosi ime „Pčela“. Ljudi bi mogli mnogo toga naučiti od pčela. Kad vidiš kako pčele rade, vrte se, trude se, ne žale se i bez obzira na sve poteškoće stižu sve, onda bi i ljudi trebali učiti od pčela. Meni je drago da sam u svom gradu, da sam tu sa ljudima, da im mogu pomoći na bilo koji način, pa makar lijepom riječju – dodao je Hrustanović.
Ahmedov otac, Rifet Hrustanović, ubijen je u srebreničkom genocidu, a njegovo tijelo je pronađeno na više lokaliteta i u više grobnica koje su se nalazile u Bljećevoj i Glogovoj. Ukopan je u Potočarima 2012. godine, a pored njega su ukopani i njegova dva brata Hajrudin i Hazim, te Ahmedov djed Ismet.
http://faktor.ba/ahmed-ef-hrustanovic-p ... nicu-foto/
Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu na području općine Srebrenica bile su 23 džamije. Do sada je obnovljeno 18 džamija, a dvije su u fazi obnove. Jedan od šest srebreničkih imama je i Ahmed ef. Hrustanović.
To je mlad čovjek i u Srebrenicu se vratio prije godinu dana sa suprugom Nudžejmom, kćerkom Aišom i sinom Fatihom. U srebreničkom genocidu Hrustanović je izgubio oca Rifeta.
Hrustanović je do 1993. godine živio u selu Miholjevine. Nakon pada kote Biljeg, u selu zbog stalnog granatiranja više nije bio moguć normalan život te se Hrustanovićeva porodica preselila u Srebrenicu
Spas u konvoju
– Nastanili smo se te 1993. godine u blizini školskog igrališta. Babo je našao u jednoj kući sobicu. I kad kao dijete vidiš grad, zgrade, asfalt, puno ljudi, osjetiš i da ti je lijepo bez obzira što je rat. Kada se desio masakr na igralištu to je bila prekretnica da babo pošalje u Tuzlu mene, mamu i sestru putem konvoja. Jesam imao šest godina, ali to su sjećanja koja nikad ne blijede. Sjećam se kao da je juče bilo, kad smo kretali za Tuzlu i babo trči za nama, a ja plačem i govorim: „Babo neću te nikad više vidjeti“. I tako je i bilo. I zadnjih nekoliko godina u svemu tome ja pronalazim snagu da radim što više, da budem bolji, smireniji i da se na taj način osvetim onima koji su željeli i mene i sve druge da ubiju – kaže Hrustanović
Nakon što je konvojem otišao za Tuzlu sa majkom i sestrom Ahmed ef. ističe da „u Tuzli zapravo nije bilo ništa bolje nego u Srebrenici“
– Nakon nekog vremena iz Tuzle smo se preselili u Lukavac. I došla je ta 1995. godina. Čekali smo hoće li iko doći. I niko nije došao. Nije došao babo, dvojica amidža, dajdže, djedovi. Niko. Ipak, kad se čovjek osloni na dragog Allaha dž.š. opet bude dobro, uspio sam završiti medresu i fakultet, nastanio sam se jedno vrijeme u Sarajevu. Međutim, u meni oduvijek živi rahatluk koji sam mogao osjetiti na selu i manjim sredinama. Napustio sam sve to, i posao u Sarajevu i sve, onda sam neko vrijeme proveo u Lukavcu gdje sam radio kao vjeroučitelj. Tada su se otvorila vrata povratku u Srebrenicu. Vratio sam se i povratkom u Srebrenicu otvorilo se najbolje poglavlje u mom životu – ističe Hrustanović.
Hrustanović kaže da je njemu život u Srebrenici lijep i da je to grad koji ima budućnost.
– Srebrenica ima budućnost iz mnogo razloga, a najvažniji su bijeli nišani u Potočarima. Svaki nišan je stub naše domovine, stub naše Srebrenice. Onim ljudima koji vole Srebrenicu, koji je cijene i poštuju, bez obzira kako se zvali i koje vjere bili, za njih postoji budućnost Srebrenice – kaže Ahmed ef. Hrustanović koji i pored svih obaveza koje ima kao imam, nađe vremena da se bavi i pčelarstvom
Ljubav prema pčelama
– Pčele su moja velika ljubav. Ja volim prirodu, selo, behar i iskoristim svaki trenutak da uživam u prirodi. Jedna sura u Kur'anu nosi ime „Pčela“. Ljudi bi mogli mnogo toga naučiti od pčela. Kad vidiš kako pčele rade, vrte se, trude se, ne žale se i bez obzira na sve poteškoće stižu sve, onda bi i ljudi trebali učiti od pčela. Meni je drago da sam u svom gradu, da sam tu sa ljudima, da im mogu pomoći na bilo koji način, pa makar lijepom riječju – dodao je Hrustanović.
Ahmedov otac, Rifet Hrustanović, ubijen je u srebreničkom genocidu, a njegovo tijelo je pronađeno na više lokaliteta i u više grobnica koje su se nalazile u Bljećevoj i Glogovoj. Ukopan je u Potočarima 2012. godine, a pored njega su ukopani i njegova dva brata Hajrudin i Hazim, te Ahmedov djed Ismet.
http://faktor.ba/ahmed-ef-hrustanovic-p ... nicu-foto/
Biće onako kako Bošnjaci odluče
Re: Bratunac
Bratunac: Obilježena godišnjica stradanja civila u Glogovoj
Polaganjem cvijeća i vijenaca te učenjem fatihe, danas su se stanovnici Mjesne zajednice Glogova kod Bratunca prisjetili 65 mještana koji su svirepo ubijeni u protekloj agresiji.
Na Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja 1992. godine, u krugu mjesne džamije u Glogovi samo u jednom danu udružene snage bratunačke policije, bratunačke TO i JNA, predvođene predsjednikom Kriznog štaba Miroslavom Deronjićem za nekoliko sati strijeljale su 65 bošnjačkih civila.
Najmlađa žrtva bio je Muharem Ibišević (16), koji je ubijen pored oca Mustafe i godinu starijeg brata Muje. Srbi su u Glogovi uništili domove bosanskih muslimana, svu privatnu imovinu, lokalnu džamiju sravnili sa zemljom i protjerali sve Bošnjake koji su boravili u selu.
Želimo da se odgovorni za ovaj zločin kazne i da se pronađu i ekshumiraju tijela nestalih. Nedostaje još nekoliko tijela za kojima se i dalje traga. Također, zahtijevamo od policije zaštitu svih građana koji žive na ovom području. Naime, jutros u pola dva probudili su me pucnji u blizini moje kuće i ja sam taj incident prijavio policiji. To je prvi put od povratka da se ovako nešto dogodi, ne znam da li je to bila provokacija radi današnje komemoracije. To je bila njihova poruka, a moja poruka je da treba živjeti, boriti se i zalagati za bolju i sretniju budućnost svih građana koji ovdje žive – rekao je za Tuzlarije efendija Haris Ćomić iz Glogove.
U sklopu ceremonije obilježavanja 22.godišnjice zločina počinjenog u Glogovi, prisutni su obišli i masovnu grobnicu te položili cvijeće, a nakon toga je u mjesnoj džamiji proučen tevhid za duše šehida.
http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66
Polaganjem cvijeća i vijenaca te učenjem fatihe, danas su se stanovnici Mjesne zajednice Glogova kod Bratunca prisjetili 65 mještana koji su svirepo ubijeni u protekloj agresiji.
Na Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja 1992. godine, u krugu mjesne džamije u Glogovi samo u jednom danu udružene snage bratunačke policije, bratunačke TO i JNA, predvođene predsjednikom Kriznog štaba Miroslavom Deronjićem za nekoliko sati strijeljale su 65 bošnjačkih civila.
Najmlađa žrtva bio je Muharem Ibišević (16), koji je ubijen pored oca Mustafe i godinu starijeg brata Muje. Srbi su u Glogovi uništili domove bosanskih muslimana, svu privatnu imovinu, lokalnu džamiju sravnili sa zemljom i protjerali sve Bošnjake koji su boravili u selu.
Želimo da se odgovorni za ovaj zločin kazne i da se pronađu i ekshumiraju tijela nestalih. Nedostaje još nekoliko tijela za kojima se i dalje traga. Također, zahtijevamo od policije zaštitu svih građana koji žive na ovom području. Naime, jutros u pola dva probudili su me pucnji u blizini moje kuće i ja sam taj incident prijavio policiji. To je prvi put od povratka da se ovako nešto dogodi, ne znam da li je to bila provokacija radi današnje komemoracije. To je bila njihova poruka, a moja poruka je da treba živjeti, boriti se i zalagati za bolju i sretniju budućnost svih građana koji ovdje žive – rekao je za Tuzlarije efendija Haris Ćomić iz Glogove.
U sklopu ceremonije obilježavanja 22.godišnjice zločina počinjenog u Glogovi, prisutni su obišli i masovnu grobnicu te položili cvijeće, a nakon toga je u mjesnoj džamiji proučen tevhid za duše šehida.
http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66
Biće onako kako Bošnjaci odluče
Re: Bratunac
Otvorena Spomen soba u Bratuncu: Sjećanje na užase kroz koje su prošli logoraši u BiH
Stravične fotografije koje prenose dio užasa iz koncentracionih logora i masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini iz proteklog rata izložene su i mogu se pogledati u Spomen sobi, koja je danas, povodom Dana logoraša BiH, otvorena u okviru Memorijalnog centra i šehidskog mezarja Veljaci u Bratuncu
Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša Opštine Bratunac, jedan je od onih koje su komšije odvele sa kućnog praga. U bivšoj Osnovnoj školi Vuk Karadžić, koja je od maja 1992. godine predstavljala logor, trpio je torture o kojima, kako kaže, govori samo da bi buduće naraštaje opominjao i podsjećao na strašne zločine koji su se desili u ovoj pitomoj podrinjskoj dolini.
“Zarobile su me komšije i odvele na stadion, gdje je već bilo mnogo muškaraca i djece. To je bio stravičan prizor, jer smo u sali škole zatekli ljude koji su 10-15 dana prije bili odvedeni i za koje niko nije znao gdje se nalaze i šta se s njima desilo. Stanje je bilo haotično. Bila je gužva, a gurali su nas da ulazimo, dok smo se mi zbijali uz zidove. Odjednom je započela pucnjava. Ubijali su one koji nisu mogli stati u salu”, rekao je u razgovoru za AA Ahmetović, napominjući da je sa područja Bratunca broj žrtava ubijenih u logorima između 600 i 700, a tačan broj nije utvrđen.
Prema izjavi Jasmina Meškovića, predsjednika Saveza logoraša u BiH, nijedna institucija nema tačan podatak o broju logora, ubijenih, silovanih i preživjelih logoraša.
“Borimo se za usvajanje zakona o pravima žrtava torture u BiH. Prema našim podacima, 200.000 ljudi je prošlo kroz 657 logora, gdje je 30.000 osoba ubijeno, a 25.000 muškaraca i žena silovano. Dok Evropa slavi Dan pobjede nad fašizmom, mi poručujemo da je fašizam iz 1990-ih godina imao veći stepen zločina i torture za razliku od zločina iz prethodnih ratova. Ovaj posljednji fašizam bio je isplaniran s ciljem da se istrijebi jedan narod”, rekao je Mešković.
Dug je spisak monstruoznih zločina počinjenih u Bratuncu. U proteklih osam kolektivnih dženaza na Veljacima su ukopana 273 tijela, a 12. maja ove godine klanjat će se dženaza za još deset ubijenih, među kojima su braća Hajrudin i Nurdin Omić, koji će biti položeni u isti mezar, jer njihova spaljena tijela nisu mogla biti razdvojena.
Ranije je ukopano tijelo tromjesečne djevojčice kojoj su zločinci pucali u glavi. Na Veljacima su 2011. godine ukopani i posmrtni ostaci dvogodišnjeg Ardinela Kunića, dok Ismira Mehilovića, koji je u trenutku smrti imao 19 godina niko od bliže familije nije imao spustiti u raku, jer su svi ubijeni.
U obližnjim masovnim grobnicama pronađena su tijela četiri majke sa djecom u naručju, dok su još dvije nađene kako grle dječicu.
Jedno od najpotresnijih iskustava za stručnjake koji rade na poslovima ekshumacija iz masovnih grobnica je slučaj Zekire Begić, koja je ubijena u devetom mjesecu trudnoće. Pronađena je u masovnoj grobnici Suha kod Bratunca, a jedna od povreda koje su ljekari uočili na njenom tijelu je zrno koje je prošlo kroz trbuh i ubilo nerođeno dijete.
“Udarali su nas i iživljavali su se nad nama. Ljudi su bili prisiljeni da piju vlastitu mokraću da ne bi umrli od žeđi, a palili su nam kosu, udarali nas kablovima i gurali ljudima petarde u usta. Oca i sina tjerali su da jedan drugog tuku stolicama”, posvjedočio je za AA Mevlid Krdžić, koji je u logoru u školi Vuk Karadžić proveo 29 dana, a kasnije je spašen u razmjeni.
Sa današnjeg otvaranja Spomen sobe u Veljacima, u kojoj je izloženo 150 fotografija iz perioda 1992-1995. poručeno je da su ostala sjećanja koja ne dozvoljavaju da historija isčezne.
http://faktor.ba/otvorena-spomen-soba-u ... -bih-foto/
Stravične fotografije koje prenose dio užasa iz koncentracionih logora i masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini iz proteklog rata izložene su i mogu se pogledati u Spomen sobi, koja je danas, povodom Dana logoraša BiH, otvorena u okviru Memorijalnog centra i šehidskog mezarja Veljaci u Bratuncu
Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša Opštine Bratunac, jedan je od onih koje su komšije odvele sa kućnog praga. U bivšoj Osnovnoj školi Vuk Karadžić, koja je od maja 1992. godine predstavljala logor, trpio je torture o kojima, kako kaže, govori samo da bi buduće naraštaje opominjao i podsjećao na strašne zločine koji su se desili u ovoj pitomoj podrinjskoj dolini.
“Zarobile su me komšije i odvele na stadion, gdje je već bilo mnogo muškaraca i djece. To je bio stravičan prizor, jer smo u sali škole zatekli ljude koji su 10-15 dana prije bili odvedeni i za koje niko nije znao gdje se nalaze i šta se s njima desilo. Stanje je bilo haotično. Bila je gužva, a gurali su nas da ulazimo, dok smo se mi zbijali uz zidove. Odjednom je započela pucnjava. Ubijali su one koji nisu mogli stati u salu”, rekao je u razgovoru za AA Ahmetović, napominjući da je sa područja Bratunca broj žrtava ubijenih u logorima između 600 i 700, a tačan broj nije utvrđen.
Prema izjavi Jasmina Meškovića, predsjednika Saveza logoraša u BiH, nijedna institucija nema tačan podatak o broju logora, ubijenih, silovanih i preživjelih logoraša.
“Borimo se za usvajanje zakona o pravima žrtava torture u BiH. Prema našim podacima, 200.000 ljudi je prošlo kroz 657 logora, gdje je 30.000 osoba ubijeno, a 25.000 muškaraca i žena silovano. Dok Evropa slavi Dan pobjede nad fašizmom, mi poručujemo da je fašizam iz 1990-ih godina imao veći stepen zločina i torture za razliku od zločina iz prethodnih ratova. Ovaj posljednji fašizam bio je isplaniran s ciljem da se istrijebi jedan narod”, rekao je Mešković.
Dug je spisak monstruoznih zločina počinjenih u Bratuncu. U proteklih osam kolektivnih dženaza na Veljacima su ukopana 273 tijela, a 12. maja ove godine klanjat će se dženaza za još deset ubijenih, među kojima su braća Hajrudin i Nurdin Omić, koji će biti položeni u isti mezar, jer njihova spaljena tijela nisu mogla biti razdvojena.
Ranije je ukopano tijelo tromjesečne djevojčice kojoj su zločinci pucali u glavi. Na Veljacima su 2011. godine ukopani i posmrtni ostaci dvogodišnjeg Ardinela Kunića, dok Ismira Mehilovića, koji je u trenutku smrti imao 19 godina niko od bliže familije nije imao spustiti u raku, jer su svi ubijeni.
U obližnjim masovnim grobnicama pronađena su tijela četiri majke sa djecom u naručju, dok su još dvije nađene kako grle dječicu.
Jedno od najpotresnijih iskustava za stručnjake koji rade na poslovima ekshumacija iz masovnih grobnica je slučaj Zekire Begić, koja je ubijena u devetom mjesecu trudnoće. Pronađena je u masovnoj grobnici Suha kod Bratunca, a jedna od povreda koje su ljekari uočili na njenom tijelu je zrno koje je prošlo kroz trbuh i ubilo nerođeno dijete.
“Udarali su nas i iživljavali su se nad nama. Ljudi su bili prisiljeni da piju vlastitu mokraću da ne bi umrli od žeđi, a palili su nam kosu, udarali nas kablovima i gurali ljudima petarde u usta. Oca i sina tjerali su da jedan drugog tuku stolicama”, posvjedočio je za AA Mevlid Krdžić, koji je u logoru u školi Vuk Karadžić proveo 29 dana, a kasnije je spašen u razmjeni.
Sa današnjeg otvaranja Spomen sobe u Veljacima, u kojoj je izloženo 150 fotografija iz perioda 1992-1995. poručeno je da su ostala sjećanja koja ne dozvoljavaju da historija isčezne.
http://faktor.ba/otvorena-spomen-soba-u ... -bih-foto/
Biće onako kako Bošnjaci odluče
Re: Srebrenica
Opština Srebrenica se prostire na oko 527 kilometara kvadratnih. Prema nekim podacima na području opštine od 37.000 stanovnika, koliko je bilo prije rata, danas živi oko 7.000, dok drugi kažu da je taj broj znatno manji. Postoji veliki broj teško dostupnih mjesta pa je tokom zime u ovoj opštini i znatno smanjen broj stanovnika. Svi pričaju o Srebrenici kao gradu u kojem je počinjen genocid, ali malo je onih koji istinski pomažu građanima, koji unatoč svemu, žele da žive u svom gradu. Malo je investicija i podrške za povratak i život koji je prije više od 20 godina bio mnogo lakši i ljepši.
Unatoč svemu tome, načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković poručuje da Srebrenica "nije mrtav, ali se može reći da je zaboravljen grad".
"I u ovom stanju u kojem jesmo mogu reći da u odnosu na druge opštine u istočnom dijelu BiH, odakle su Bošnjaci uglavnom protjerani tokom rata, Srebrenica se može pozicionirati na najbolje mjesto u smislu kako je tekao povratak", naglasio je Duraković.
Od ukupnih 37.000 stanovnika, koliko je nekada živjelo na području opštine Srebrenica, danas živi oko 7.000. Od tog broja gotovo 50 posto su Bošnjaci, a 50 posto Srbi.
"Imamo neki potencijal mlađih generacija koje se rađaju i koje će se rađati bez obzira na sve otežane okolnosti", pojašnjava načelnik Duraković.
Kako kaže, postoji neki pokazatelji da se ide ka boljem, povećan broj djece, neka nova zaposlenja, ali naravno da to nije dovoljno. To je samo pokazatelj da u Srebrenici postoji kakav-takav život.
Amela Hadžić, pomoćnik direktora Prve osnovne škole Srebrenica ističe za AA da je prije nekoliko dana završen upis za školsku 2015/2016. godinu te da je upisano ukupno 55 prvačića za Prvu osnovnu školu, koja podrazumijeva centralnu školu, Područnu školu Potočari i sedam područnih odjeljenja.
"Imamo mnogo područnih odjeljenja, ali vrlo malo učenika. Kompletan taj teren pokriva 55 prvačića. Prošle godine smo imali 55 prvaka što znači da smo ove godine dobili još jednog učenika.
Mile Nikolić u Srebrenici živi cijeli svoj život.
"Život u Srebrenici nije bio nikad gori ni crnji kao u ovih posljednjih deset godina. Smijem garantovat životom da na cijeloj opštini ne živi više od 4.000 stanovnika", ispričao je Nikolić. Nezaposlen je i radi, kako kaže, na crno.
"Ne vidim perspektivu u ovoj Srebrenici. Omladina odlazi jer nema posla", poručio je Nikolić
http://www.trt.net.tr/bosanski/news/det ... -je-/44035
Biće onako kako Bošnjaci odluče
Re: Srebrenica
http://www.ekapija.ba/bs/Vijest/vijesti ... ursi/52223U organizaciji BIGMEV – Fondacija za razvoj odnosa s BiH, Opština Srebrenica učestvuje na Međunarodnom samitu pametnih općina u turskoj Bursi od 13. do 15. maja.
Cilj konferencije je da općine iz Bosne i Hercegovine predstave projekte svojim bratskim općinama iz Turske koji će biti osnova za angažman općina iz Turske razvoju bosanskohercegovačkih općina, u okviru postojećih mehanizama saradnje.
Delegaciju Opštine Srebrenica u Bursi predvodi šef kabineta načelnika Opštine Srebrenica Nermin Alivuković koji je u izjavi za Fenu rekao da su pripremili osam projekata i to: Kupovina i sanacija objekata Fabrike za proizvodnju betonskih elemenata u Srebrenici, Industrijska zona Potočari – I faza, Nabavka minibuseva za prijevoz učenika na području opštine Srebrenica, Zaštita i uređenje starog grada u Srebrenici, Kupovina u stečajnom postupku drvno-industrijskog kompleksa “Zeleni Jadar” i revitalizacija istog, Sanacija Bijele džamije s haremom – nacionalni spomenik, Projekt komunalne infrastrukture i izgradnja gradskog parka, Izgradnja kružne raskrsnice na lokaciji centralnog trga u Srebrenici.
Planirano je da se delegacija Opštine Srebrenica tokom konferencije sastane s načelnicima bratskih općina Zeytinburnu i Beykoz Muratom Aydinom i Yücelom Çelikbilekom.
Re: ZVORNIK
Identifikovano šest žrtava genocida: Almira ubili u 16., a Jusufa u 76. godini
http://faktor.ba/identifikovano-sest-zr ... 76-godini/
U Identifikacijskom projektu Podrinje danas je pod rukovodstvom Rifata Kešetovića, specijaliste sudske medicine, identifikovano šest žrtava genocida iz jula 1995. godine. Žrtve su likvidirane u julu na području opštine Zvornik, a ekshumirane su iz masovnih grobnica u zvorničkim naseljima Liplje i Kamenica.
Najmalađa žrtva koja je danas identificirana je maloljetni Almir Mujanović. Imao je 16 godina kada je ubijen 1995.godine na području Liplja u Zvorniku, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u sekundarnoj masovnoj grobnici Liplje. Najstarija žrtva koja je danas identificirana je Jusuf Smajlović koji je ubijen u 76. godini života. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz sekundarne masovne grobnice Kamenica na području Zvornika- kazala nam je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.
Pored Jusufa i Almira, danas su identifikovani i Elvir (Hrusto) Đozić, rođen 1972.godine u Srebrenici, Ramiz (Šemso) Mehmedović, rođen 1962.godine u mjestu Pale općina Srebrenica, Hamdija (Ismet) Buljubašić, rođen 1956.godine u mjestu Ljeskovik općina Srebrenica i Kadrija (Mehan) Selimović rođen 1942.godine u mjestu Beširovići općina Srebrenica.
Identifikovane žrtve će biti ukopane 11. jula na dženazi u Potočarima.
Inače, lokalitet gdje je pronađen najveći broj žrtava u našoj zemlji je u mjestu Kamenica, na području Zvornika, gdje je u 13 sekundarnih masovnih grobnica pronađeno i ekshumirano više od 4.000 posmrtnih ostataka.
Osim Kamenice na području Zvornika u sekundarnim masovnim grobnicama Liplje, Snagovo, Čančari, Kozluk, pronađeno je više od 3.500 posmrtnih ostataka. Riječ je uglavnom o dijelovima tijela jer su pronađene masovne grobnice sekundarnog karaktera.
(S.K./Faktor.ba)
Mi Bosnjaci vjerni Bosni
Re: Srebrenica
hoce li biti i Bakira 11 jula u Potocarima?Čengić: Spremni posmrtni ostaci 100 žrtava za kolektivnu dženazu u Potočarima
http://www.klix.ba/vijesti/bih/cengic-s ... /150514084
Glasnogovornica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Lejla Čengić potvrdila je danas Feni da su za kolektivnu dženazu 11. jula u Potočarima spremni posmrtni ostaci 100 žrtava.
Po njenim riječima, u Podrinje identifikacionom centru (PIP) u Tuzli danas je idenitificirano šest žrtava iz proteklog rata.
Radi se o civilima bošnjačke nacionalnosti ubijenim u julu 1995. godine na području Zvornika.
Identitet žrtava utvrđen je na temelju DNK analize, a danas su njihovih identitet potvrdili članovi njihovih obitelji.
Čengić je navela da su identificirane žrtve ekshumirane u ranijem periodu iz sekundarnih masovnih grobnica pronađenih na lokalitetima Kamenica i Liplje na području Zvornika.
"Lokalitet gdje je pronađen najveći broj žrtava u našoj zemlji je u mjestu Kamenica, na području Zvornika, gdje je u 13 sekundarnih masovnih grobnica pronađeno i ekshumirano više od 4.000 posmrtnih ostataka. Osim Kamenice na području Zvornika u sekundarnim masovnim grobnicama Liplje, Snagovo, Čančari, Kozluk, pronađeno je više od 3.500 posmrtnih ostataka", kazala je Čengić.
Radi se uglavnom o dijelovima tijela, jer su pronađene masovne grobnice sekundarnog karaktera.
Najmalađa žrtva koja je danas identificirana je maloljetni Almir Mujanović. Imao je 16 godina kada je ubijen 1995. na području Liplja u Zvorniku. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u sekundarnoj masovnoj grobnici Liplje na području Zvornika.
Najstarija žrtva koja je danas identificirana je Jusuf Smajlović koji je ubijen u 76. godini. Posmrtni ostaci ekshumirani su iz sekundarne masovne grobnice Kamenica na području Zvornika.
Danas su identificirani:
1. Almir (Bajro) Mujanović, rođen 1979. u mjestu Zapolje, općina Bratunac;
2. Elvir (Hrusto) Đozić, rođen 1972. u Srebrenici;
3. Ramiz (Šemso) Mehmedović, rođen 1962. u mjestu Pale, općina Srebrenica;
4. Hamdija (Ismet) Buljubašić, rođen 1956. u mjestu Ljeskovik, općina Srebrenica;
5. Kadrija (Mehan) Selimović, rođen 1942. u mjestu Beširovići, općina Srebrenica;
6. Jusuf (Juso) Smajlović, rođen 1920. godine u mjestu Tokoljaci, općina Srebrenica.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni
Re: Srebrenica
Sto pitas, pa vjerovatno hoce. Naleti on ponekad.
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!
Re: Srebrenica
Kanadski parlament usvojio drugu rezoluciju o genocidu u Srebrenici
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/27222 ... enici.html
A. A. 15/05/2015 13:44:00
SARAJEVO - Kanadski parlament u četvrtak je jednoglasno usvojio drugu rezolucija o genocidu u Srebrenici čime je potvrđena prethodna rezolucija M-416 iz 2010. godine kojom je 11. juli označen kao Dan sjećanja u Kanadi na žrtve genocida u Srebrenici.
April je u Kanadi proglašen mjesecom borbe protiv genocida, a genocid u Srebrenici bit će obilježen s ostalim genocidima u 20 stoljeću uz komemoracije i izučavanje genocida.
Član vladajuće parlamentarne stranke, Konzervativne partije Kanade, Brad Butt u martu ove godine predložio je Parlamentu Kanade rezoluciju M- 587 koja govori o svim genocidima u 20. stoljeću, osim genocida u Srebrenici.
Kanadsku bošnjačku zajednicu o tome je informirao Ured Irvina Kotlera, član Parlamenta Kanade iz Liberalne partije Kanade, jedan od najvećih boraca za ljudska prava i slobode u Kanadi i velikog prijatelja BiH.
Potom je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida pismeno reagirao oštrom notom Bradu Buttu, tražeći ulaganje amandmana na rezoluciju kojim bi genocid u Srebrenici bio uvršten u ovo rezoluciju.
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada Emir Ramić kazao je da su kanadska bošnjačka zajednica i drugi Kanađani neprijatno iznenađeni što genocid u Srebrenici nije ušao u tekst rezolucije koja govori o najvećim genocidima u 20 stoljeću.
- Taj čin koji ponižava žrtve najvećeg zločina poslije holokausta u Evropi negativno utiče na reputaciju Kanade na međunarodnom planu - ocijenio je Ramić pozivajući Parlament da ispravi grešku i tako Kanadu vrati na put zemalja koje se bore za istinu o zločinima u BiH i pravdu za žrtve tih zločina.
Iako je prvobitno rezolucija usvojena bez uvrštavanja genocida u Srebrenici u tu rezoluciju, Brian Masse, predlagač prve rezolucije o genocidu u Srebrenici iz 2010. godine predložio je novu rezoluciju.
- Povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici Parlament podržava rezoluciju o genocidu u Srebrenici kojom je 11. juli proglašen Danom sjećanja na žrtve genocida i Dan sjećanja na genocid postaju sastavni dio mjeseca aprila u kome se razvija svijest o potrebi borbe protiv genocida - stoji u Masseovom prijedlogu rezolucije.
Institut za istraživanje genocida Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike stoga su zahvalili Masseu, Irvinu Kotleru i Štefen Dionu, članovima kanadskog parlamenta koji su javno u ovom parlamentu govorili o genocidu u Srebrenici, kaže se u zajedničkom saopćenju.
(Vijesti.ba/Fena)
Mi Bosnjaci vjerni Bosni
Re: Srebrenica
Srebrenica: Plantaže malina i kupina ujedinile povratnike
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/27232 ... tnike.html
A. M. 16/05/2015 10:25:00
SREBRENICA - Plantaže jagodičastog voća, uglavnom malina i kupina, nižu se na velikom području općine Srebrenica. Placevi zasađeni malinom i kupinom mogu se vidjeti na mnogim mjestima u okolini Srebrenice i koliko-toliko pomažu povratnicima na ovom području da poprave finansijsku situaciju, koja je jako loša.
Ipak, nije to dovoljno. Uzgoj jagodičastog voća je sezonski posao tako da ono što zarade za sezonu, od juna do septembra ili oktobra, nije dovoljno da prežive cijelu godinu. Stoga se na uzgoj malina i kupina odlučuju kao za dodatni posao, mada ima onih kojima je to jedini prihod.
- Uzgoj malina ujedinio ljude -
Povratnici, ali i Zemljoradnička zadruga koju je 2002. godine osnovalo osam poljoprivrednika, imali su pomoć i stranih vlada i međunarodnih organizacija koji im s vremena na vrijeme obezbijede sjeme ili neke druge potrepštine. Ovaj posao bukvalno je ujedinio ljude tog kraja koji ne gube nadu u život u Srebrenici.
Ekipa Anadolu Agency posjetila je plantažu organiskih proizvoda koja se prostire na 15 hektara zemljišta u selu Brežani, na kojoj se uzgajaju maline i kupine. Na plantaži koju posjeduje Zemljoradnička zadruga zatekli smo radnike koji pripremaju zemljište za novu sezonu.
Ivan Todić, direktor Zemljoradničke zadruge Srebrenica, kaže kako sarađuju sa velikim brojem kooperanata sa ovog područja te da sirovinu izvoze. Zasad, izvoze samo u Kraljevo u Srbiji, ali Todić se nada da će u neko dogledno vrijeme izvoz biti proširen i na druge zemlje.
Kao dodatnu djelatnost u prethodnom periodu su imali i proizvodnju voćnih vina kao gotovog proizvoda. Međutim, kako kaže Todić, tu je potrebno još dodatnih ulaganja kako bi se moglo izaći na tržište i biti konkurentan sa takvim proizvodom koji je specifičan sam po sebi.
"Zadruga se trenutno bavi proizvodnjom jagodičastog voća, prije svega, maline i kupine. Imamo sopstvene rasadnike maline i kupine kao i hladnjaču. Zaokružili smo jedan ciklus koji je neophodan da bi se kompletna proizvodnja jagodičastog voća mogla obavljati u ovakvim uslovima", ispričao je Todić u razgovoru sa ekipom AA.
S obzirom na to da se radi o poljoprovrednoj proizvodnji, imaju šest stalno zaposlenih radnika, ali uz njih angažuju i sezonsku radnu snagu sa kojom rade obradu poljoprivrednog zemljišta.
- Zadruga zapošljava i Bošnjake i Srbe -
"Angažuje se od 50 do 100 sezonaca, zavisno od poslova koji se rade. Inače, zadruga posjeduje 15 hektara zemljišta koje trenutno obrađuje pod malinom i kupinom. Urađena je infrastuktura, sistem za navodnjavanje, a u toku su poljoprivredni radovi. Pripremamo se za sezonu, koja će početi u junu, kada počinje i branje maline i kupine", kazao je čelnik Zadruge.
Inače, Todić se u rodnu Srebrenicu vratio 2007. godine, nakon studija u Beogradu. Tada se zaposlio u Srebrenici i krenuo je sa proširenjem Zadruge i zapošljavanjem dodatne radne snage.
Kako kaže, s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju, mladi ljudi teško dolaze do zaposlenja zbog toga napuštaju ovaj grad.
“Zemljoradnička zadruga je od samog starta bila multietnička, nije bilo nikada nekih nacionalnih problema ili problema neke druge prirode. Zbog prirode posla kojim se bavimo, nemamo bilo kakvih nacionalnih problema i zapošljavaju se ljudi u skladu sa svojim kvalifikacijama, kako Bošnjaci, tako i Srbi i ostali narodi”, ispričao je Todić.
Plan im je, naglasio je, da u dogledno vrijeme na tim proizvodima, kao sirovinskoj bazi, rade neku vrstu prerade. Međutim, sve to zavisi od finansijskih i tržišnih mogućnosti. Trenutno u Kraljevo izvoze zamrznutu malinu.
"Malina je sezonsko voće i bere se oko 1,5 mjesec. Priprema se tokom cijele godine da bi bilo uroda u tih 1,5 mjesec. Moja saznanja je da se na cijelom području ubere oko 2.000 tona maline. Vjerovatno će u narednom periodu, za oko dvije godine, te količine biti znatno povećane”, dodao je Todić.
Dodaje da već ima ljudi koji se u posljednje vrijeme ozbiljno bave proizvodnjom malinbe i kupine, i to im polako postaje osnovna djelatnost.
Todić tvrdi da se od ovog uzgoja može živjeti. Međutim, radnici tvrde suprotno.
Spomenka Zekić na plantaži radi pet godina. Kako kaže, ono što zaradi radeći na plantaži “ništa joj ne pomaže”.
“To je samo dodatni dio, da imam nešto. Da mogu da živim od toga, ne mogu. To je neki rad da se malo potpomogneš i ništa drugo. Nemaš drugog posla i dođeš. Bolje išta nego ništa”, ispričala je Zekić.
- Zarada nije velika, ali dobro dođe -
Prema njenim riječima, od rada na plantaži se ne može živjeti.
“Godišnje ne zaradimo ni 2.000 maraka. Zavisi koliko radimo. Nekada ne radiš svaki dan”, istakla je Zekić. Govoreći o ionako teškoj situaciji u Srebrenici, gdje uglavnom vlada velika nezaposlenost, Zekić kaže da je dobro kada se sve to uzme u obzir.
“Dobro dođe ovaj posao. Nemaš nikakve druge zarade i kada ovdje zaradiš, dobro je. Malo pomogne”, naglasila je Zekić.
Na plantažama rade od marta do septembra, ali najviše se radi kada je berba, uglavnom od juna do septembra. Dnevnica je 25 maraka. Obrađuju plantaže i nadaju se nekom boljem sutra u Srebrenici.
(Vijesti.ba/Anadolija)
Mi Bosnjaci vjerni Bosni
Re: Srebrenica
Predsjednik Pododbora 'MARŠ MIRA 2015' Hamdija Fejzić: Velika zainteresiranost za Marš mira
http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66
Velika je zainteresiranost ne samo bosanskohercegovačke već i svjetske javnosti za učešće pojedinaca i grupa u "Maršu mira 2015", od 8. do 10. jula ove godine, jednoj od aktivnosti kojom se obilježava 20 godina od genocida u Srebrenici, saopćeno je iz pres-službe te manifestacije.
Predsjednik Pododbora Hamdija Fejzić ističe da svakog dana stižu prijave učesnika.
Svi koji se žele prijaviti mogu to učiniti i na internet stranici: www.marsmira.org ili doći 7. jula na mjesto odakle kreće kolona iz Nezuka u općini Sapna.
"Oni koji žele učestvovati kao pojedinci mogu se registrirati 8. jula u Nezuku prije polaska kolone. Moguće je pridružiti se maršu u nekoj od tri etape, ali učesnici koji se naknadno pridruže dužni su javiti se redarima ili organizatorima pri dolasku na mjesto prenoćišta", rekao je Fejzić.
Svaka od tri etape duga je između 25 i 30 kilometara.
"Marš mira" je i ove godine, osim ukopa žrtava genocida, jedna od glavnih aktivnosti obilježavanja godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice.
Kolona polazi u ponedjeljak, 8. jula 2015., između 8.45 i 9.00 sati iz Nezuka.
Odatle do Potočara učesnici prolaze maršrutom: Bakrači - Glodi - Udrč - Cerska - Kaldrmica - Đugum - Mravinjci - Burnice - Kameničko Brdo - Ravni Buljim - Jaglići - Šušnjari - Budak - Potočari (Memorijalni centar).
http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66
Velika je zainteresiranost ne samo bosanskohercegovačke već i svjetske javnosti za učešće pojedinaca i grupa u "Maršu mira 2015", od 8. do 10. jula ove godine, jednoj od aktivnosti kojom se obilježava 20 godina od genocida u Srebrenici, saopćeno je iz pres-službe te manifestacije.
Predsjednik Pododbora Hamdija Fejzić ističe da svakog dana stižu prijave učesnika.
Svi koji se žele prijaviti mogu to učiniti i na internet stranici: www.marsmira.org ili doći 7. jula na mjesto odakle kreće kolona iz Nezuka u općini Sapna.
"Oni koji žele učestvovati kao pojedinci mogu se registrirati 8. jula u Nezuku prije polaska kolone. Moguće je pridružiti se maršu u nekoj od tri etape, ali učesnici koji se naknadno pridruže dužni su javiti se redarima ili organizatorima pri dolasku na mjesto prenoćišta", rekao je Fejzić.
Svaka od tri etape duga je između 25 i 30 kilometara.
"Marš mira" je i ove godine, osim ukopa žrtava genocida, jedna od glavnih aktivnosti obilježavanja godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice.
Kolona polazi u ponedjeljak, 8. jula 2015., između 8.45 i 9.00 sati iz Nezuka.
Odatle do Potočara učesnici prolaze maršrutom: Bakrači - Glodi - Udrč - Cerska - Kaldrmica - Đugum - Mravinjci - Burnice - Kameničko Brdo - Ravni Buljim - Jaglići - Šušnjari - Budak - Potočari (Memorijalni centar).
Biće onako kako Bošnjaci odluče
Re: Srebrenica
Ubili joj tri sina i muža: Vrijedne ruke i veliko srce majke Šuhre Kadrić (FOTO)
U Gladoviće, naselje udaljeno nekih 25 kilometara od Srebrenice, stižemo nakon polusatne vožnje, uglavnom lošim asfaltnim putem.
No, uživajući u prelijepim srebreničkim krajolicima i netaknutoj prirodi, rupe na cesti se brzo zaborave. Iz Gladovića se pruža impozantan pogled prema jezeru Perućac u susjednoj Srbiji.
U naselju, tvrde mještani, danas živi preko 20 porodica. Nekada, bar je tako popisano 1991. godine, u Gladovićima je živjelo 526 Bošnjaka. Brojni mještani su ubijeni u genocidu, neki žive u Federaciji i širom svijeta, dok su se tek rijetki vratili.
U donjem dijelu naselja nalazi se nekoliko obnovljenih kuća. U njima žive Kadrići. Ispred jedne kuće zatičemo Šuhru Kadrić. U rukama drži ručnu testeru, a pored nje su čekić, ekseri i drvene letve. Ova vrijedne žena pravi improvizovanu ogradu.
– Šta ću, sine, sve moram sama. U ovoj kući nema muške glave – govori nam Šuhra, koja se u Gladoviće, zajedno sa još tri porodice Kadrić, vratila 1. marta 2002. godine. Kuće im je obnovilo Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.
Šuhra nam govori da je u Gladovićima živjela do 1993. godine.
– Napustili smo ovo mjesto kada je pala Kragljivoda. To je, čini mi se, bilo između 20. ili 23. marta. Nisam sigurna. Ali, znam da je tih dana bilo. Borili smo se do marta 1993. godine, dok nisu tri korpusa navalila na Kragljivodu – priča nam Šuhra.
Sve do tada, govori nam ona, mještani su živjeli u svojim kućama, a zemlju obrađivali po noći.
-Sjećam se, moje krave su bile u jednoj tamo livadi. I, kada je zapucalo, jedna krava je ranjena. Tada smo morali napustiti Gladoviće. Otišli smo u Srebrenicu – priča nam Šuhra.
Veli, nakon sedam dana je napustila Srebrenicu.
– Ovaj sin stariji mi je imao dvoje djece. Tada su konvoji dovlačili pomoć, i on kaže: majko, hajde sa Suvadom i dvoje djece. Mali imao tri mjeseca, a curica nije imala pune dvije godine. I ja sam otišla. Otišli smo kamionima prema Tuzli – prisjeća se Šuhra.
U Srebrenici su joj ostali trojica sinova, kćerka i muž. Najmlađi sin Omer je poginuo 12. aprila 1993. godine, u masakru na stadionu u Srebrenici, kada su poginula 74 civila.
– Ranjen je na stadionu, nije mogao preživjeti, rekao ovaj Ilijaz Pilav, doktor. Rekao da ga šaljemo za Tuzlu, ne može preživjeti – govori nam Šuhra, dodajući da je Omer ukopan na mezarju u Srebrenici.
Padom ovog gradića, u genocidu, ubijena su joj još dva sina i muž. Starijeg sina Jusufa i muža Jusu, ukopali su u Memorijalnom ventru Potočari. Kosti trećeg sina Hazreta još uvijek traži.
-Jeste nađena samo noga, cjevanica do koljena. Prošle godine dolazio jedan i kaže: nano, sačekaj još dvije godine, pa ćemo vidjeti, govori nam ova hrabra žena.
Danas živi sama u kući u Gladovićima. Bavi se poljoprivredom. Veli, uprkos svemu, živjelo bi se lako, da nije dodatnog povratničkog stresa. Naime, u nedavnoj policijskoj akciji Ruben, u RS-u, uhapšen je, pa pušten na slobodu i Ramo Kadrić. Šuhra je Ramina strina, i svjedočila je njegovom hapšenju. Živi dvadesetak metara od njegove kuće.
Nada se da se ovakvi incidenti, i neosnovana privođenja povratnika, preživjelih žrtava genocida, u budućnosti više neće ponoviti.
(S.K./Faktor.ba)
Re: ZVORNIK
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/27260 ... osoba.html
Pronađeni nekompletni posmrtni ostaci osam osoba
T. C. 18/05/2015 16:16:00
SARAJEVO - Po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, na lokalitetu Snagovo, na području općine Zvornik, vrši se proces ekshumacije, a na terenu je postupajući tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, koji nadgleda i vrši koordinaciju procesa ekshumacije.
Do sada su pronađeni nekompletni posmrtni ostaci osam osoba, a naknadnim procesom identifikacije putem DNK analize utvrđivat će se identitet žrtava čiji su posmrtni ostaci pronađeni.
Posmrtni ostaci bit će prebačeni u Komemorativni centar Tuzla zbog daljnje forenzičke obrade i identifikacije.
U procesu ekshumacije sudjeluju službenici Instituta za nestale osobe BiH, predstavnici Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), ljekar specijalista sudske medicine te policijski službenici Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik.
Tužilaštvo BiH, zajedno sa institucijama uključenim u proces traženja i identifikacije nestalih osoba, nastavlja intenzivne aktivnosti na traženju nestalih osoba u svim krajevima BiH, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
(Vijesti.ba/Fena)
Zadnja izmjena: ABen, dana/u 19 maj 2015 18:50, ukupno mijenjano 1 put.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni