- Povijest Bosne u IX i X stoljeću, Muhamed HadžijahićSVETOLIK-STJEPAN (ožujak 917. -932. ili 934.)
Posljednji vladaru katalogu slovinskih kraljeva jeste Svetolik. Na njega se odnose brojne dubrovačke legende. Prema Ragnini, Svetolik-Stjepan bio je ''re di Bosna'', veliki prijatelj Dubrovčana, koji je podigao Crkvu sv. Stjepana u Dubrovniku, što ne može biti tačno, jer je riječ o crkvi koju spominje već Konstantin Porfirogenet sredinom X stoljeća.
Pripovijedajući o Svetoliku (Stjepanu), Ragnina se naslanja na starije anonimne anale, stom razlikom što spominje ime Svetolik, dok Anonim govori samo o ''bosanskom kralju Stjepanu''. Obje hronike govore o tome kako je bosanski kralj Stjepan pozvao i svečano primio u Bosni župnika ''dum Srđa'' (don Sergio), saradnika sv. Hilariona.
Sa dum Srđem bilo je mnogo plemića, koje je kralj pri odlasku bogato nagradio. Dao im je veliku svotu zlata i srebra, poslavši s njima jednoga velikaša da u Dubrovniku podigne, kao kraljev zavjet za ozdravljenje, Crkvu sv.Stjepana. Za dvije godine njegov velikaš zaista je podiga ona Pustijerni crkvu, koja je stajala 600 (6800?) perpera. Za svećenika u novosagrađenoj crkvi postavio je nekog Stojka, kojem je u blizini izgradio i kuću za stanovanje. Ragnina dopušta mogućnost da je Crkvu sv. Stjepana sagradio i Radoslav Bel, a da ju je Stjepan samo obnovio.
Oba izvora opširno pripovijedaju i o kraljevoj ženi Margariti (Mari), koja je Dubrovnik obdarila srebrom za izradu relikvijara. Potom se pripovijedao tome kako je kralj s kraljicom i svojim velikašima posjetio Dubrovnik, gdje je najsvečanije dočekan. Tom prilikom obdario je milostinjom svećenike, redovnike, redovnice i sirotinju sa više od 2000 dukata (po Ragnini perpera). Dubrovčanima je darovao Župu, Brgat, Šumet, Rijeku i Zaton. Po selima je izgradio crkvice u čast sv. Stjepana. Kada je umro kralj Stjepan, Dubrovčani su ga uz najveće počasti ožalili, kao da je bio gospodar Dubrovnika.
Kralj Stjepan nije ostavio potomstvo. Po njegovoj smrti Mara (Margarita) se stalno nastanila u Dubrovniku, gdje se zaredila, te joj je povjereno čuvanje svetačkih moći. Darovala je općini 200 libara srebra.Podigla je i crkvicu posvećenu sv.Margareti. Umrla je u Dubrovniku, a prije toga ostavila je svojim rođacima iz roda Crose da se brinu o relikvijama.
U skladu s tradicijom da je Stjepan bio bosanski kralj, godine 1571. bio je postavljen i natpis u kojem je stajalo da je -kako se govori (dicasse)- ''bosanska kraljica Margareta podigla hram djevici Margareti u nekoć blažena vremena''.