Bosnabahn_željeznička pruga u Bosni
Postano: 24 jan 2017 18:53
Historija željeznice Bosne i Hercegovine počinje 1872. godine puštanjem u saobraćaj pruge Dobrljin – Banja Luka.
Prva pruga
Nakon posjete Evropi turski sultan Abdul Aziz Han je donio odluku o gradnji željezničke pruge koja bi povezivala Istanbul sa Bečom.
U proljeće 1871. godine započela je izgradnja pruge od Dobrljina do Banje Luke i puštena je u saobraćaj krajem decembra 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosijeka, u dužini od 101,6 km. Na pruzi je izgrađeno 13 mostova, od kojih su dva bila željezna. U ložionici u Banjoj Luci bilo je 5 lokomotiva. Dvije su bile izrađene u fabrici Hanomag u Hanoveru u Njemačkoj a tri u fabrici Tubize u Belgiji.
Saobraćaj na pruzi Banja Luka - Dobrljin obustavljen je 14. novembra 1875. godine zbog nedovoljnog broja putnika i roba. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina dolazi pod vlast Austro-Ugarske monarhije. Pruga popravljena je a saobraćaj od Banje Luke do Prijedora uspostavljen je 1. decembra 1878. godine, a do Dobrljina 24. marta 1879. godine. Pruga je dobila naziv „Carska i kraljevska vojna žaljeznica Banja Luka - Dobrljin“. Osim za potrebe vojske, željeznica je bila dostupna i za civilno stanovništvo. Tada su izgrađene i nove stanične zgrade, kao i magacini i magacinske utovarno -istovarne rampe. Prvog decembra 1891. godine željeznička stanica Banja Luka povezana je sa gradom Banja Luka novoizgrađenom željezničkom prugom u dužini od 3 km.
Prve uskotračne
Prva uzana ( uskotračna ) željeznička pruga u Bosni i Hercegovini, od Bosanskog Broda do Sarajeva, građena je etapno od 1878. godine do 1882. godine. Krajem 1878. godine pruga je izgrađena do Dervente, 12.februara 1879. godine došao je prvi voz u Doboj. 22. aprila 1879. godine pruga je izgrađena do Žepča,a 5. juna 1879. godine prvi voz je stigao u Zenicu. Spojna veza-pruga između Slavonskog i Bosanskog Broda u dužini od 3,484 km završena je 5. jula 1879. godine i tako se ova prva uzana bosanskohercegovačka pruga povezala sa prugama Austro-Ugarske monarhije. Prvi voz u Sarajevo stigao je 5.10. 1882. Puštanjem u saobraćaj normalne pruge Sarajevo-Ploče 1966. godine, počelo je i njeno parcijalno ukidanje. Posljednja dionica ove pruge, Zenica-Lašva, ukinuta je 1.6.1975
Uskotračna željeznička pruga na cijeloj trasi od Sarajeva do Metkovića u dužini od 134,7 km, izgrađena je 1891. Direkcija Bh. zemaljskih željeznica raspolagala je 1910. godine sa 1.002 kilometra uskotračne željezničke mreže.
Za potrebe bh. željeznica, švicarski inžinjer Heinrich Klose od 1885. do 1904. Godine konstruisao je takozvane zupčaste lokomotive, koje su se koristile na prugama velikih nagiba, kakav je dionica od Bradine do Podorašca i dionica preko Komara.
Iz strategijskih razloga, Austrougarska monarhija se opredijelila za izgradnju Istočne pruge koju su sačinjavale dvije pruge: Sarajevo-Uvac i Međeđa – Vardište. Ta pruga se smatra jednom od najskupljih, jer joj je trasa položena kroz veoma teške kamenite terene i klisure. Na toj pruzi izgrađeno je 99 tunela, napravljen veliki broj propusta i potpornih zidova. Jedan kilometar te pruge koštao je 450.000 zlatnih kruna. Dužina pomenute Istočne pruge iznosila je 161,5 km, a puštena je u saobraćaj 04.07.1906. godine.
Pored ovih pruga, tokom okupacije Bosne od strane Austrougarske monarhije, izgrađeno je 547,8 km šumskih i rudničkih pruga u privatnom vlasništvu. Služile su isključivo za eksploataciju rudnog i šumskog bogatstva. To su pruge industrijalca Ota Štajnbasa (kasnije Šipadove pruge): Prijedor – Knin, Srnetica – Jajce, Zavidovići – Han Pijesak – Kusače i Usora – Pribinići.
Prva pruga
Nakon posjete Evropi turski sultan Abdul Aziz Han je donio odluku o gradnji željezničke pruge koja bi povezivala Istanbul sa Bečom.
U proljeće 1871. godine započela je izgradnja pruge od Dobrljina do Banje Luke i puštena je u saobraćaj krajem decembra 1872. godine. Bila je to pruga normalnog kolosijeka, u dužini od 101,6 km. Na pruzi je izgrađeno 13 mostova, od kojih su dva bila željezna. U ložionici u Banjoj Luci bilo je 5 lokomotiva. Dvije su bile izrađene u fabrici Hanomag u Hanoveru u Njemačkoj a tri u fabrici Tubize u Belgiji.
Saobraćaj na pruzi Banja Luka - Dobrljin obustavljen je 14. novembra 1875. godine zbog nedovoljnog broja putnika i roba. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina dolazi pod vlast Austro-Ugarske monarhije. Pruga popravljena je a saobraćaj od Banje Luke do Prijedora uspostavljen je 1. decembra 1878. godine, a do Dobrljina 24. marta 1879. godine. Pruga je dobila naziv „Carska i kraljevska vojna žaljeznica Banja Luka - Dobrljin“. Osim za potrebe vojske, željeznica je bila dostupna i za civilno stanovništvo. Tada su izgrađene i nove stanične zgrade, kao i magacini i magacinske utovarno -istovarne rampe. Prvog decembra 1891. godine željeznička stanica Banja Luka povezana je sa gradom Banja Luka novoizgrađenom željezničkom prugom u dužini od 3 km.
Prve uskotračne
Prva uzana ( uskotračna ) željeznička pruga u Bosni i Hercegovini, od Bosanskog Broda do Sarajeva, građena je etapno od 1878. godine do 1882. godine. Krajem 1878. godine pruga je izgrađena do Dervente, 12.februara 1879. godine došao je prvi voz u Doboj. 22. aprila 1879. godine pruga je izgrađena do Žepča,a 5. juna 1879. godine prvi voz je stigao u Zenicu. Spojna veza-pruga između Slavonskog i Bosanskog Broda u dužini od 3,484 km završena je 5. jula 1879. godine i tako se ova prva uzana bosanskohercegovačka pruga povezala sa prugama Austro-Ugarske monarhije. Prvi voz u Sarajevo stigao je 5.10. 1882. Puštanjem u saobraćaj normalne pruge Sarajevo-Ploče 1966. godine, počelo je i njeno parcijalno ukidanje. Posljednja dionica ove pruge, Zenica-Lašva, ukinuta je 1.6.1975
Uskotračna željeznička pruga na cijeloj trasi od Sarajeva do Metkovića u dužini od 134,7 km, izgrađena je 1891. Direkcija Bh. zemaljskih željeznica raspolagala je 1910. godine sa 1.002 kilometra uskotračne željezničke mreže.
Za potrebe bh. željeznica, švicarski inžinjer Heinrich Klose od 1885. do 1904. Godine konstruisao je takozvane zupčaste lokomotive, koje su se koristile na prugama velikih nagiba, kakav je dionica od Bradine do Podorašca i dionica preko Komara.
Iz strategijskih razloga, Austrougarska monarhija se opredijelila za izgradnju Istočne pruge koju su sačinjavale dvije pruge: Sarajevo-Uvac i Međeđa – Vardište. Ta pruga se smatra jednom od najskupljih, jer joj je trasa položena kroz veoma teške kamenite terene i klisure. Na toj pruzi izgrađeno je 99 tunela, napravljen veliki broj propusta i potpornih zidova. Jedan kilometar te pruge koštao je 450.000 zlatnih kruna. Dužina pomenute Istočne pruge iznosila je 161,5 km, a puštena je u saobraćaj 04.07.1906. godine.
Pored ovih pruga, tokom okupacije Bosne od strane Austrougarske monarhije, izgrađeno je 547,8 km šumskih i rudničkih pruga u privatnom vlasništvu. Služile su isključivo za eksploataciju rudnog i šumskog bogatstva. To su pruge industrijalca Ota Štajnbasa (kasnije Šipadove pruge): Prijedor – Knin, Srnetica – Jajce, Zavidovići – Han Pijesak – Kusače i Usora – Pribinići.