7. Korpus (17.slavna (kasnije viteška) brigada)

[ABen]

De smirite se malo. Tema je 7. Korpus i 17. krajiska.

Jack de molim te obrisi ovo prepucanjave, tome nema mijesta ovdje.

[ABen]

[krhan]

Slusaj nije rah. Alija izdo da znas i prikoci date nije slucajno scepo ili babo fikret ovdje poslo.

Pročitaj član 155 ustava RBIH. Pa onda dođi da pametuješ. A za mene su jednaki izdajniici alija, fahro i fikret, kao i bakir izmetbegović. p.s. pričaš sa čovjekom čiji j eotac osnivač armije bih od 18.09.1991 pl bih. aliju vole samo zatupljeni i nepismeni sdaovci i dzamijski minderasi. Za razliku od srbina alije koji se kao takav do pred rat izjašnjavao srbin islamske vere i čiji su pretci iz šapca bili pravoslavni hrišćani, moji su za bosnu krv proljevali i živote pologali u svakom ratu preko 800 godina i etnički bošnjaci. Alija ne samo da je izdao bosnu, već je izdao i borce koje je ostavio na ulici bez ikakvih prava. Najveće zlo koje je bošnjake zadesilo je srbin alija, skupa sa fikretom. A fahro je nikogović koga je alija proizveo nagradom za podrivanje armisjkog vrha.

Ah vidi vidi borisov sincic doso ovdje da sere. Imas svoj fb profil drzavne tajne i ti si jedini na ovom dunjaluku koji sve znas tajne hahahaha nemam ja sta stobom pisati sve si u tih par recenico reko ko si i sta si.

[Jack]

Drzite se teme,i ne spamajte

Sto se tice ovog

5 korpus nije mogao da uzme Banja Luku.Srbi su imali strateski jako zaledje oko Banja Luke,s nekada najvecim vojnim poligonom Manjaca.Uzimanje Banja Luke od 5 i 7 korpusa nije bilo moguce.Hrvatska vojska bez masovnih zrtava bi sumnjam uzela Banja Luku

Hv je istina brzo napredovao.Uzeo je Glamoc i Grahovo.Ogrommu regiju gdje je zivjelo 20 000 stanovnika s popisa 1991.Uzeli su jos i Drvar extra 17 000.Te sjever Livna.Znaci bez Jajca,cijeli taj napredak je iznosio cirka 40 000 stanovnika.Kasnije kad su uzeli Mrkonjic i Sipovo i Jajce,dobili su cirka 60 000 novih stanovnika dole.To je 100 000,.A trebalo im je 2 mjeseca da uzmu Mrkonjic.Krenuli su u Augustu,da bi na kraju pukao otpor cetnika dole u Oktobru


Po meni najveca greska je bila ici pravcem Kljuc-Mrkonjic 37 km.Jer dalje od Veleceva cirka 7 km juzno od Kljuca,su samo njihova sela.Kasnije je 5 korpus uvidio to,kad je dosao u Cadjavicu da su ga sa svih strana Srbi tukli,s planina i gore.Nakon neuspjeha prema Mrkonjicu,kad je 5 korpus uvidio da nema snage da uzme Mrkonjic.Okrenuli su se dalje prema Sani


Srbi su brzo napredovali prema Kljucu i jos uvijek neko vjeruje u bajke da su mogli uzeti Kljuc.No,ako gledas youtube cak i njihovi borci pricaju da su pred Kljucem imali tolike gubitke,da nije islo

Onaj ko zna cestu Sana-Kljuc 35 km.Zna da na toj cesti su samo nasa sela:Pudin Han,Krasulje,Kamicak.Vrhpolje,Tomina,Caplje,dalje ulaz u Sanu.Nije na toj cesti bilo Srpskih sela.To je bilo skroz drugacije kad si isao napredovati prema Mrkonjicu a nisi imao nikakvu logistiku dole.Srbi su neke dzamije samo ''nalegli'' primjer one u Pudinom Hanu.Pa kad je 5 korpus uzeo Pudin Han i dosao u Kljuc.Bilo je svasta



Tamo negdje do 27 septembra su se vodile borbe oko Vrhpolja.Gdje su Srbi srusili onaj mostic izmedju Kamicka i Vrhpolja.Pa su nasi inzinjerci par dana imali problema da forsiraju rijeku dole.Ne znam koja je ono rijeka.Nakon sto je 7 korpus dosao,pomoci Kljucu.Nikad Srbi vise nisu mogli da prismrde Kljucu.To je kraj Septembra


Pocetkom Oktobra plan je bio da se napreduje tamo gdje si imao nasa sela.Znaci pravac Sanski Most

505 Buzimska je isla u sumu.Dok su Biscani i operativna grupa Sana isla dolinom Sane.Uz 7 korpus.505 je imao pravo krvave marseve svakih par km.Uzeli su cetnicka sela Benakovac,Jasenicu,uzeli su Lusci Palanku.I kad su usli u Kamengrad.To je bio kraj price.Srbi su znali da ce biti blokirani,ovi ulaze s strane Kamengrada,dok ovi ulaze s pravca kazem nasih sela.Ulazak u Capljanske Bare 4 km juzno od Kljuca.Pa sve do grada,citaj masinskog mosta,je brzo usao.Vec 9 Oktobra su nasi dosli do Zeljeznickog mosta u Sani.A 10 Oktobra ujutro,su prvi diverzanti upali u gradic,pa su se vodile borbe oko poste ondasnje gdje je par Arkanovaca stradalo



Svak zna inace da relacija Sana-Banja Luka je obican makadam,da to nije cesta.Da su velike nadmorske razlike izmedju jedne Sasine i Sanskog Mosta.Da se treba Behremaginica uzeti.Gdje su se Srbi vec ukopali gadno,i nije islo to.Mi smo na prepad dosli do pred samu Behremaginicu.Znaci to vam je glavna planina izmedju Sane i Banja Luke.Ali,nije islo


Sto se tice 11-13 Oktobra

11 Oktobra su jedinice 505 usle u Podbrijezje.Znaci vec ujutro.I cesljali su taj teren
505 je usla u Stari Majdan 12 Oktobra.Tu je 505 produzila dalje ka Staroj Rijeci.Biscani su isti dan uzeli Koprivnu 7 km od centra S.Mosta na putu Sana-Prijedor ovog puta.Srbi su se tad fanaticni borili jer su imali par sela na putu Sana-Prijedor.Dok sva cesta Sana-Kljuc je imala samo nasa sela.Takvo sta nije bilo na putu Sana-Prijedor.Znam da su provocirali.505 je kasnije dosla prema Ostroj Luci,jer su cetnici provocirali dole.Kao da mi ne mozemo uzeti to,mozda zadnja 2 dana rata.Pa su ih Buzimljani povaljali,gdje je ona partizanska spomenica u centru sela.Kasnije smo tesko naoruzanje povukli kao dogovor.Pa su cetnici brze bolje ovladali ponovo Ostrom Lukom.Mi smo selo drzali mozda dan jedan.Tad su Buzimljani u Alisicice upali.Nakon povlacenja teskog oruzja.Cetnici su ovladali Ostrom Lukom i okrenuli na Koprivnu.Koju je branila jedna jedina ceta 5 korpusa.Naoruzana lahkim oruzjem.To njihovo ''Srpsko'' selo nisu mogli uzeti,kad su oni imali tenkove i topove a mi mitraljeze.Komedija,ali istina

Nije se mjenjala mnogo linija.Isla je kroz centar spaljenog sela Brisevo.
Daytonom je najveci dio Stare Rijeke zamjenjen za cetnitet i jos neki dijelovi.Koprivna je kasnije razmijenjena za potez Veleceva i Dubocana kod Kljuca


Inace 511 Krupska je imala ful godine.Nakon sto su razbili cetnike.Trebali su ici linijom Otoka-Blatna-Rudice.Proci Novska Brda,uzeti Novi.I bili su uzeli Rudice i dosli do samog centra Novog.Mislim da je najveci poraz 5 korpusa bilo neuzimanje Bos Novog.,jer vjerujem da smo imali strateske dubine,da uzmemo ovaj grad.Za razliku od Banja Luke


No,cinjenica je da danas granata moze da padne naprimjer na jedan Bos Novi i Prijedor.A to u ratu proslom nije bilo moguce.Cinjenica je da Kozarac ima daleko vise morala da se bori protiv cetnika danas.Jer znaju da je tako,kako je

Sumnjam da ce cetnici krenuti u izravni rat novi.Ali,nista nije nemoguce

[Jack]

De smirite se malo. Tema je 7. Korpus i 17. krajiska.

Jack de molim te obrisi ovo prepucanjave, tome nema mijesta ovdje.

Prepucavanja i vrijedjanja necu tolerisati ovdje
Imate forum klixa za takvo sta.I tamo laprdajte o tome

[Abidaga]

Ja ne kontam zasto su 5. i 7. Korpus poslije Sane krenuli na Banja Luku direktno. Zasto nisu prvo na Bos. Novi, Prijedor, Bos. Kostajnicu i Bos.

Vjerovatno su pratili kretanje Hrvatske vojske.

[krhan]

Ja ne kontam zasto su 5. i 7. Korpus poslije Sane krenuli na Banja Luku direktno. Zasto nisu prvo na Bos. Novi, Prijedor, Bos. Kostajnicu i Bos.

Vjerovatno su pratili kretanje Hrvatske

I ja mislim tako abidaga a mozda su zajedno napraili plan kako i sta da rade.

Mozda su isli precicom da ubrzaju pad genocidne na taj nacin.

Negdje sam cito izjavu Generala Atifa Dudakovica a mislim i da ima na radio Bir jedan interviju gdje nemoze prezaliti sto nije uzeo prazan B.Novi.

A sumnjam da bi vise od toga dopustili ameri jer su nas oni sprijecili da se dalje napreduje.

Svi to mi znamo.

[Jack]

To je glupost.5 i 7 korpus zajedno ne bi mogli da uzmu Banja Luku.Tu nema dileme
Pokusao je 5 korpus sam da dodje do Mrkonjica.Pa su ih cetnici vratili.Dosli su do Cadjavice malo vise gore,pa su cetalji dosli haman pred Kljuc.Rekao sam da 5 korpus je tad odlucio da prepusti Mrkonjic Hrvatima jer oni nisu mogli.Pa su krenuli prema Sani i dalje,jer su vjerovali da tako treba.Sto je i pametno,jer samo bi razvukli snage prema Mrkonjicu a jos nisu dosle sve jedinice 7 korpusa

Prica se da je 511 bila dosla do Novog

[krhan]

Naravno da nebi mogo 5 korpus sam to odraditi ali zato su pristizale jedinice drugih korpusa upomoc. Ljudi se moraju odmoriti sirok teren i razvuceni da bih to mogli iscrpljeni borci sami odraditi ali da su nam dali ameri zeleno svjetlo da oslobodimo do makar B.Dubice a samo da B.luku nediramo nasi borci bi to odradili za ca. Mjesec dana uz pomoc drugih korpusa.

Veliki je moral se bio podigo kod nasih boraca.

[Jack]

Nije bilo moguce,jer je Sarajevo bilo podijeljen grad.20% Sarajeva su drzali cetnici i nije bila mogucnost dovlacenja novih postojecih snaga.Posebno jer je Sarajevo bilo haman u potpunom okruzenju,samo preko Sarajevskog aerodroma je bila neka veza dalje s Hrasnicom.Hercegovacki Bosnjaci i nisu ratovali,jer su imali iza sebe Istocnohercegovacku brigadu Sumnjaka

Ipak,bila je Novotravnicka brigada.Jajce i Bugojno.Kao i dijelovi Travnicke.Kao i dobar dio Zenicke.
Zenicki korpus je radio Ozren i dalje.Tuzlanski korpus i nije slao ljude,jer je bio uz koridor.

1 Sarajevski korpus je poslao stotinjak ljudi,medju njima i Dzevada Radju

Sto se tice dovlacenja snaga 7 korpusa u Krajinu.Mislim da su oni dosli malo kasnije,negdje krajem Septembra kad je Kljuc bio oslobodjen od strane 5 korpusa ali ne i Kljuc.Oni su dovlacenje postojecih snaga spasili Kljuc koji je bio haman pri padu od strane Arkana.No,kasnije dovlacenjem novih ljudi,sve je islo



Nije bilo ljudi previse sa strane

Najgori dio ratovanja je imala 505 Buzimska.Ona je isla znaci od Arapuse,pa je uzela Jasenicu,dosla do Lusci Palanke,dalje ka Kamengradu i S.Mostu


Uzimanje jednog grada tipa Banja Luka nije bilo moguce.Hrvatska vojska takodjer s postojecim snagama ne bi mogla da uzme Banja Luku,morala bi da mobilise znatno jace snage.Hrvati su mjesec dana se borili s cetnicima da skrse otpor u Mrkonjicu,obicna jedna selendra u brdu.Cetnici bi sigurno minirali kanjon Vrbasa a iza sebe Manjacu

[krhan]

U onom clanku stoji da je poslato 10000 vojnika iz razlicitih korpusa upomoc u oslobadjanju Krajine i odkud Jack da moj rodjak sehadet cini u oslobadjanju Sanskog Mosta.

Bila je pomoc ali dali je se moglo vise ljudstva poslati, zbog drugih operacija i drzanja linija to nasi generali najbolje znaju, kakvo je stanje bilo na terenu.

[BH-HZ]

Poginuli pripadnici 17. Krajiske brigade hrvatske i ostalih nacionalnosti:

Bandic (Sime) Anto,rodjen u Zagrebu
Barisic (Dragutin) Ivica,rodjen u Sanskom Mostu
Garic (Mirko) Vladimir,rodjen u Zenici
Gavranovic (Stjepan) Zvonko,rodjen u Prijedoru
Kaurin (Anto) Josip,rodjen u Sanskom Mostu
Ordulj-Cizmic (Spiro) Katica,rodjena u Splitu
Spelko (Ignac) Franc Janez,rodjen u Mariboru

[Jack]

3 katolika iz Krajine.I nesto malo Slovenaca i koji Hrvat iz Hrvatske

Inace,odlucujucu bitku za Kljuc su vodili pripadnici 7 korpusa,jer 5 korpus nije imao vise snage da odbija cetnicke napade

To je i Rade Rakonjac rekao kako je Arkan najebao kod Kljuca

Ovdje

https://www.youtube.com/watch?v=BADjXNivkzk

Bili su blizu cetalji,ali dosle su svjeze jedinice tad u Krajinu,ali i iz centralne Bosne

[BH-HZ]

3 katolika iz Krajine.I nesto malo Slovenaca i koji Hrvat iz Hrvatske

Inace,odlucujucu bitku za Kljuc su vodili pripadnici 7 korpusa,jer 5 korpus nije imao vise snage da odbija cetnicke napade

To je i Rade Rakonjac rekao kako je Arkan najebao kod Kljuca

Ovdje

https://www.youtube.com/watch?v=BADjXNivkzk

Bili su blizu cetalji,ali dosle su svjeze jedinice tad u Krajinu,ali i iz centralne Bosne

Ma i Bandic je porijeklom iz Bosne ili je samo rodjen u Zagrebu.Za rvate preko granice nije karakterisitcno Anto nego Ante.Ovi momci su veliki heroji,laka im crna zemlja bosanska za koju su i polozili zivot,a ne za kojekakve paradrzave.

Broj katolika u 17. Krajiskoj je bio 27.Ovdje medju poginulim ima pet sigurnih,za ovog Vladimira iz Zenice ne bi mogao odrediti je li katolik ili pravoslavac.Nije zabiljezen nijedan slucaj dezerterstva,a cijeli rat su ratovali protiv HVO-a.

[BH-HZ]

Inace IDV 17. Krajiske brigade se zvao Gavranovi po pokojnom Zvonku Gavranovicu.

[atif]

Preminuo Belmin Dučanović Belko: Legenda 17. Viteške Krajiške brigade

Sanski Most, Bihać – Belmin Dučanović zvani Belko, preminuo je sinoć u Kantonalnoj bolnici u Bihaću. Belmin je iz Ključa, bio je pripadnik 17. Viteške krajiške brigade, prvog bataljona znanog kao “Crni kojoti” koji su bili izvrsni borci te ih je malo preživjelo rat.Belku su poznavali svi Krajišnici koji su se borili na središnjoj strani fronta, oslobađajući borbene linije u Srednjoj Bosni te preko Gornjeg Vakufa i Vlašića ka Unsko-sanskom kantonu, gdje su konačno uz jedinice Petog Korpusa učestvovali u oslobođenju Sanskog Mosta.Jednako su ga cijenili i borci i komadanti, a rado je bio viđen i među civilima te su svi uvijek prepričavali njegove šale i brojne neobične doživljaje.

Poslije rata, kao i većina boraca, imao je problema sa zdravljem, bio je na terapijama, a s obzirom da je bio i Ratni vojni invalid nekoliko je puta bio podvrgnut reviziji koja je često bila i nepravedna prema borcima.

Na fotografiji Travnik, zima 93. godine, krajiški borci koji su tih dana najviše drugova spustili u mezar. Mladić sa crvenom beretkom, Belmin Dučanović Belko tada nam je ispričao priču:

«Ovo je dženaza momku Suadu Kandžiću iz Hrustova. Poginuo je na Visokom, cijelu noć smo pokušavali da izvučemo njegovo tijelo. Ovaj što ga spušta sa mnom je Ahmet Čarkić iz Krasulja, također smo poslije klanjali dženazu i njemu. Njegova trudna žena je 92. nestala u Drvaru, sa zarobljenicima, logorašima.» kazao nam je on.

I tako, jedan po jedan borac napušta ovu tužnu zemlju za koju su davali svoje živote, ali zato sjećanje na njih treba da živi vječno.

Belminu Dučanoviću Belki poželimo vječni rahmet i da ga braća krajiški borci s osmjehom dočekaju u dženetskim baščama.



mojusk.ba/media-kljuc.ba

[Drina]

http://www.bug.ba/godisnjica-7-korpusa- ... video.html

Ima video snimak

[ABen]

SVABO – PART ONE
https://kozarac.ba/2008/03/23/2912-542- ... ment=16354

Ovako se, otprilike, vodio prvi nas razgovor negdje u oktobru 1992. godine kada smo se vratili sa odmora iz Zagreba. U polumracnoj spavaoni travnicke kasarne u kojoj nije bilo apsolutno nista do hladnog parketa prisao mi je kratko osisani mindjusar i mrtav hladan zatrazio pare. Zapao mi je za oko dok smo putovali Hercegovinom trazeci prolaz za ”okupatorsku vojsku”, kako su nas u Posusju nazvali, jer je ludovao na zadnjem sjedistu i pravio atmosferu u autobusu u koloni ispred mog. Pare mu nisam dao, bilo mi neshvatljivo da neko zica a upravo dosli iz Zagreba.

Zvali su ga Svabo i on je kao potvrdu autenticnosti nadimka imao nekoliko filmskih citata na njemackom, kojima su odjekivali hodnici kasarne ili prasnjave zemunice. Otprilike je u sedamnaestoj bilo cetiri stotine ljudi koji su se zvali Svabo ali je samo ovaj jedan bio onaj autenticni – covjek koji je izmislio friz ”Dzennetske hurije”. Kada su iz drugih ceta i bataljona isli kod frizera Fese trazili su da ih osisa k'o Svabu i uvijek se znalo na kojeg misle, nije bilo greske.

U to praskozorje Sedamnaeste kada su akcijama vladali dobrovoljci a komandiri vodova sluzili za dijeljenje cigara, Svabo je uvijek bio vodja grupe fanatika iz njegovog voda ”Dzennetske hurije”. Postojale su tada linije komandovanja, vodovi, cete, bataljoni… ali kada su bile akcije onda se to prepustalo dobrovoljcima. U te dobrovoljce su se po ustaljenom sablonu javljali uvijek isti ljudi. Nepisano je pravilo bilo da u akcije idu neozenjeni, mada je bila sega sa tim jer bi trebalo biti bas suprotno, posto ozenjeni ipak ostavljaju nekog iza sebe za slucaj pogibije. Bilo kako bilo, isli ozenjeni i razvedeni a predvodili ih Svabo ”Hurije”, Coki ”Sesta flota” i tako redom dok ima dobrovoljaca.

BINGO

Svabo nosio RPG. Udar tog rucnog bacaca je obicno oznacavao pocetak akcije. Neke akcije su bile dio velikih operacija koje je pripremala traljava komanda. Po klancima bi se tada izlezavalo nekoliko hiljada ljudi i svaki put je, bez obzira na sirinu operacije i broja angazovanih vojnika, sve zavisilo od male grupice fanatika iz Prve cete i najcesce od Svabinog RPG-a. Oni izvaljeni po klancima bi molili Boga da akcija ne uspije pa da mogu ici kucama, a ona grupica iz Prve cete bi drhteći od zime i jutarnje rose sunjala se kroz bujadaru i procjenjivala hoce li zapucati ili nece. Svabin RPG bi prolomio zoru i razlili bi se tekbiri iz desetak grla, ali se svaki put kroz pucnjavu moglo razaznati i ”biiiingoooooo”, cime je on potvrdjivao da je pogodio ono sto je ciljao. Jedan ce ostati u narocito tuznom sjecanju, jer nakon jos jednog Svabinog veselog ”biiiingoo!!!” uslijedilo je Jurino ”Ode Teco” … tada je otisao najveci ratnik kojeg su Hurije medju sobom bile proglasile – Fazlic Atif –Teco. Pogodio ga neciji tudji bingo na Kacama, Vitez 1993. godine, dok je preskakao ogradu.

Gdje god da se išlo na teren, a trpali su ih uglavnom po kucama u selima srednje Bosne i Visokog, prije njih su stizali haberi o ”ljutim” Krajisnicima. U sarenilu Sedamnaeste je zaista bilo i ljutih i blagih, i alkoholicara i izuzetnih vjernika, i zenskarosa i plemenitih dzentlmena. Pretezno su bili ljudi sa sela, radnici ili radnicki sinovi. Nisu se Krajisnici razmetali lijepim manirima ali su mjestani svaki put plakali kad bi ovi odlazili. Prirastali bi srcu veoma lako. Niko kao Svabo nije sa sobom nosio urbanost medju Krajisnicima. Bio je krajiska reklama, uzorak za pokazivanje, hamajlija i maskota. Sve na njemu je bilo moderno i avangardno, od friza i americkih detalja na maskirnoj uniformi, do cuvene spike. Niko kao Svabo nije u srednjoj Bosni znao zabavljati siroke narodne mase okupljene oko logorske vatre ili u travnickim kaficima.

KALIMERO

Svabo mi je, kao niko do tada i niko poslije njega, probudio zanimanje i ljubav prema Kozarcu. On je pokazivao najljepse lice Kozarca, carsijsko i fakinsko, plemenito i produhovljeno, jaransko i rockersko. Niko kao on nije sirio image Kozarca u srednjoj Bosni i raspirivao ljubav ostatka Bosne prema tom malom gradicu u Krajini, sravnjenom sa zemljom.

Dzaba sto smo svi gledali u iste bukve i tutnjali istim travnickim sokacima on je o svemu znao sve kao da je upravo dosao medju nas iz Zeneve ili sa zapadne americke obale. Sa Svabom smo bili u toku sa ostatkom naprednog svijeta. Jos tada on je uveo u nase zivote piercing, sto ce u svijetu biti opsta pomama tek deset godina kasnije. Izbusili usi on i Himzo cijelom duzinom. To im bilo malo pa i na bradavice stavili halke i nikom zbog toga nisu dali prici na metar. Kasnije mu se Himzo nesto opako zamjerio pa je na spavaoni Hurija osvanuo natpis: ”Lesi, vrati se”.

Daleko cuveniji Svabin natpis na zidu je bio: ”To je nepravda!” koji je posudio od crtanog Kalimera. Pisanje na zidu spavaone je pored dekorativne i informativne imalo i ulogu testamenta. Cesto su to bili jedini podsjetnici na poginule ratnike, a takvih je u nasoj ceti, gdje se brojno stanje uvijek kretalo oko stotinjak ljudi, bilo 36. Hurije i Flota su medju sobom imali morbidno takmicenje iz cijeg voda ima vise na ahiretu. Mislim da su se brojke zavrsile nerijeseno 13:13.

Jedan od mojih natpisa je glasio: ”Ziveo Staljin i svetska revolucija” tek da se zna koliko smo ideoloski bili raznoliki i koliko nam je tadasnja SDA bila neprimjetna. Politicke stranke su bile toliko neprisutne u nasim vojnickim zivotima da sam ja mislio da su one sve redom zabranjene kada je rat poceo i da ih zbog toga nigdje nema. Politicki komesari sasvim sigurno nisu bili stranacki ljudi jer sam i sam kasnije bio jedan od komesara (organ za moral se to zvalo).

Mozda je ipak najbolji natpis ikada napisan u Sedamnaestoj onaj na ogledalu u zajednickom WC-u: ”Zivot je lijep, kad si lijep – Ramaga” a autor je bio moj ponajbolji prijatelj koji je srocio i onaj cuveni: ”Kruha, pravde i municije”, rahmetli Almo. I onda se neki komandni kreten dosjetio da to sve prekreci dok smo bili na jednom od terena.

Ne znam kako je to prijateljstvo pocelo izmedju Svabe i mene. Sreli bi se slucajno u gradu i zavrsili na kafi lamentirajuci o ko zna cemu. Ili bi me on pronasao negdje pored logorske vatre i ostali bi do zore u prici dok se u satoru pored nas prelijeva kakofonija hrke i povika u snu usnulih ratnika. Bilo je pravo bogatstvo sresti nekog poput Svabe kada danima ne cujes nista osim psovke i necijeg glasnog budalesanja koje je svako malo hvatalo nekoga na terenu.

SEGMEDINA

Posebna prica u Svabinom zivotu je mala VHS kamera koju je naslijedio od rahmetli Sase Kahrimanovica. Ta amaterska kamera u amaterskim rukama Sase i Svabe pravila je amaterske video zapise, bez ijednog iskoristivog kadra za TV ili dokumentarni film. Haoticni zumovi i svrljanje po predjelima i licima, bili su, ustvari, preteca modernim filmskim zapisima kada se zeli docarati akcija i kada kamera i kadar nikada ne miruju. Ti njihovi video zapisi biljezili su zivot u njegovoj najsnaznijoj poruci. U tom videu su bili i Remark i Hemingvej, rat je i slavljen i osudjivan istovremeno, uniformisani hipiji su sirili svoje filozofije sa posebno upecatljivim kontrastom rata i njegove zavjetrine. Situacije u kojima krenes u grad, sretan i bezbrizan na suncan dan, pretvara se do noci u moru u kojoj se truckas u kamionu da bi te iskrcali do ponoci u kakvoj vukojebini gdje do jutra trazis cebe i pitas se gdje ces leci. Ili kada dva sata pucas i dovikujes se sa ujama na liniji na Puticevu a onda ti dodje smjena pa se hitro preobuces u civilku pa na diskac u Dolac, a tamo sve vrvi od zivota, zena i normale, k'o da nisi u ratu, pa onda opet na Puticevo i rovovska pucnjava. Ili uobicajen kadar, snima Svabo, policijski sat, gluho doba oko tri, petorica smogovaca tutnje cijelom travnickom glavnom dzadom, nogom pred nogu i provaljuju fore a nigdje nikog da provede naredbu o zabrani kretanja.

Za razliku od mene koji sam slobodno vrijeme ubijao na udvaranje krsnim seljancicama po srednjobosanskim periferijama, Svabo se uvalio u urbanu travnicku raju. I to najelitniju koja je ostala u ratnom Travniku. Njegova raja su inace imali i pozorisnu trupu ”Bezbrizni Rupert”. U to ratno vrijeme je na TV SA emitovana popularna emisija RAT ART, koju je vodila predivna Segmedina Srna. Rijetke trenutke kada smo je mogli vidjeti na ekranu nosili smo na duuuuge terene i njenu sliku cuvali i svlacili u hladnim nocima zemunica.

Svi smo mi imali svoje razloge zasto smo isli po ko zna koji put da deblokiramo Sarajevo. Svabin razlog je bila Segmedina Srna, sa njegovim prigusenim R u izgovoru. On je imao kompletno razradjen prikaz spike i susreta sa njom cim uletimo u deblokirano Sarajevo. Posto se to nikako nije desavalo, pred kraj rata Svabo je sa ”Bezbriznim Rupertom” kroz tunel usao u prijestolnicu i ravno u Segmedinin studio. Nije progovorio tada ni rijeci sa njom, niti ga je ona sta pitala u toj masi ucesnika emisije. Ostvareni snovi znaju ponekad i razocarati, ali mu Segmedina barem nije ostala hator.

PASTETA

Svabi dugujem sto sam postao novinar u ratu i miru. On je vec bio stari vuk u informativnoj sluzbi sa Dalenom. Svabo kamera, Dalen foto, trebao im jos samo novinar, da bude jedan kompletan reporter. Predlozio mi da se javim na konkurs i prime me. To su bili dani zezanja i slave. Kada imas u rukama foto ili video kameru onda te svi gotive gdje god se pojavis, svugdje si omiljen, a Svabo je bio omiljen na kvadrat. On se znao i pozdravljao sa dvije trecine brigade a za njega su znali ne samo u brigadi nego do Sarajeva. Nije to bilo niti malo naivno biti u informativnoj sluzbi jer su nas slali da slikamo i snimamo tamo gdje su ocekivali da ce biti najzesce.

Na Vlašiću je noseci kameru Svabo stao na protivpjesadijsku minu zvanu pasteta. Ta mina velicine argete je po pravilu odnosila ljudima stopala i potkoljenicu, a najcesce bi druga noga ostajala potpuno netaknuta. Svabo je stao na tu minu i ne postoji u teoriji nacin da se mina aktivira nogom a da ona nanese toliko malo stete. Svabo je imao suludu srecu da danas ne sepa sa protezom, to su mu rekli i iz lijecnicke komisije pa ga nakon par sedmica vratili ponovo u rat. Dzaba je Svabo poslije galamio da mu trebaju odrediti ratnu invalidnost, njegov povrijedjeni nozni palac nije mu donio niti procenta. Nisu mu priznali ni dusevnu bol, a mogao bih se kladiti da ni danas ne kupuje pastete zbog toga.

Bili smo na terenima prepusteni sami sebi i rijetko zajedno. Jednom tako smo se sreli podno Treskavice, sve se treslo u gromovima eksplozija, a nas dvojica u jednom rovu hvatamo prvi san u po bijela dana. Budim se i u visini nasih glava vidim zmiju, ispruzila se u zraku bjezeci od granata u nas rov. Svabo se nije toliko prepao zmije koliko ga je prestravio moj urlik kojim sam nadjacao sve eksplozije u krugu deset kilometara i docepao se komada bukve i mlatnuo zmiju, prije nego je lavovska rika iz mog grla prestala.

Imali smo mi bisera i u pjesadiji. Cuvali liniju na Puticevu, tik uz putnu komunikaciju Travnik Vitez. On sa desne a ja sa lijeve strane puta. Ljetnji dan, tek se smrklo, idu svjetla putem prema nama. Idu i idu, i prodjose mimo nas. Izidjem na put i pitam: ”Sto bolan Svabo nisi puc'o?”, a on ko iz topa, ”A sto ti nisi?”. Poslije nam bilo zao jer nam promakao hekler i pancirka i nema cega nema svakakve opreme i drangulija. Komandir policije u Novom Travniku malo popio pa zaboravio skrenuti na raskrscu za Novi Travnik vec produzio prema nama, zaustavili ga tek na drugom punktu. Unprofor je prolazio tuda ali nikad po mraku, sva sreca da su se dvojica coolera zatekla na pravom mjestu. Uhvatili nasi ”ziv jezik” i zaplijenili dobrog ”golfa” a da smo ga Svabo i ja tretirali sa nasim duplim borbenim kompletima ostalo bi samo fasirano meso.

SVABEK I EDEK

Dok smo bili u informativnoj sluzbi shvatio sam koliki genij cuci u njemu, ali sam isto tako shvatio da taj genij zbog njegove urodjene lijenosti i potrebe da bude raja nikada nece izaci iz njega u potpunosti. Nas tadasnji sef Bajazit (sada nacelnik Kljuca), magistar politickih nauka, sa tri zavrsena fakulteta, ozbiljno se naljutio na mene kada sam rekao, eh, da mi je tvoje obrazovanje i Svabinu inteligenciju, naramak Nobelovih nagrada bi dobio. Inace od tog finog gospodina Bajazita, koji je u surovi bosanski rat unio kucni ogrtac i bonton, dobili smo nadimke, on Svabek, ja Edek.

U ratu je bio nas portparol, advokat, emisar i pregovarac. Kada onomad Vitez nikako nije htio pasti a mi probusili desetu rupu na opasacu kako nam hlace ne bi spadale, dosla nam komanda bataljona i brigade da nas ubijedi kako nismo gladni i kako smo horni za ratovanje samo mi to ne znamo, pa nam oni dosli reci. I tada je u ime cijelog prvog bataljona Svabo odbranio onu nasu cuvenu disertaciju: KRUHA, PRAVDE i MUNICIJE. Svoj neponovljivi govor, pogotovo za ovakvu pisanu interpretaciju, Svabo je zavrsio sa gutanjem u jednom zalogaju cijelog dorucka koji se sastojao od prepolovljenog komadica kruha u kojem je bilo svega osim psenicnog brasna, navodno namazanog pekmezom, uz crvenkasti caj bez secera ali sa bromom da ugusi svaku volju za otporom. Svabina harizma je bila jaca od broma i maestralno je branio dostojanstvo i gole zivote tri stotine izgladnjelih i demoralisanih ljudi.

Poslije rata nekako isposlujem da me puste iz Sanice i u jednoj zgradi u Sanskom Mostu zabiljezim dva stana. Za mene i Svabu, da budemo komsije. I kada smo otisli da ih obidjemo, moj otelo a Svabin slobodan. Sreckovic. Ja svoj poslije nekako preotmem a Svabo nadje veci stan i odseli. Sreckovic. Negdje u to vrijeme se pojavio novi lik u nasim zivotima Refik. Ali o svemu tome u sljedecem nastavku.

[Mehmed beg Catic]

Prije 14 godina prestalo je kucati srce generala Mehmeda Alagića

-General Alagić, jedna je od najznačajnijih ličnosti u novijoj historiji bošnjačkog naroda, oficir koji je svoj status u Armiji Republike BiH stekao i izgradio isključivo zahvaljujući svojim zaslugama u organizovanju i ustrojavanju jedinica 7. korpusa i njegovim ratnim uspjesima - istakao je svojevremeno general Atif Dudaković, ratni komandant 5. korpusa AR BiH.

https://www.faktor.ba/vijest/prije-14-g ... ica-238956

Neka mu je rahmet dusi bosanskoj, El-Fatiha.

[Prenj]

Nije bilo moguce,jer je Sarajevo bilo podijeljen grad.20% Sarajeva su drzali cetnici i nije bila mogucnost dovlacenja novih postojecih snaga.Posebno jer je Sarajevo bilo haman u potpunom okruzenju,samo preko Sarajevskog aerodroma je bila neka veza dalje s Hrasnicom.Hercegovacki Bosnjaci i nisu ratovali,jer su imali iza sebe Istocnohercegovacku brigadu Sumnjaka

Ipak,bila je Novotravnicka brigada.Jajce i Bugojno.Kao i dijelovi Travnicke.Kao i dobar dio Zenicke.
Zenicki korpus je radio Ozren i dalje.Tuzlanski korpus i nije slao ljude,jer je bio uz koridor.

1 Sarajevski korpus je poslao stotinjak ljudi,medju njima i Dzevada Radju

Sto se tice dovlacenja snaga 7 korpusa u Krajinu.Mislim da su oni dosli malo kasnije,negdje krajem Septembra kad je Kljuc bio oslobodjen od strane 5 korpusa ali ne i Kljuc.Oni su dovlacenje postojecih snaga spasili Kljuc koji je bio haman pri padu od strane Arkana.No,kasnije dovlacenjem novih ljudi,sve je islo



Nije bilo ljudi previse sa strane

Najgori dio ratovanja je imala 505 Buzimska.Ona je isla znaci od Arapuse,pa je uzela Jasenicu,dosla do Lusci Palanke,dalje ka Kamengradu i S.Mostu


Uzimanje jednog grada tipa Banja Luka nije bilo moguce.Hrvatska vojska takodjer s postojecim snagama ne bi mogla da uzme Banja Luku,morala bi da mobilise znatno jace snage.Hrvati su mjesec dana se borili s cetnicima da skrse otpor u Mrkonjicu,obicna jedna selendra u brdu.Cetnici bi sigurno minirali kanjon Vrbasa a iza sebe Manjacu

Sto se tice Mrkonjica, tu su cetnici imali vec postavljenu liniju odbrane. Ko se razumije u vojnu strategiju zna da je puno teze napadati, na vec pravilno postavljene i utvrdene linije.
Sto se tice Banjaluke prodiranje na pocetku islo lakse, dok cetnici ne bi postavili i utvrdili liniju odbrane.
Najveci problem zasto nismo zauzeli B.Luku je, to sto su nase snage bile izmorene od probijanja utvdenih linija odbrane (sto B. Luka nije bila.