☑ Pravila foruma i savjeti

Heroji

Avatar
Gorcin
Član
Postovi: 1612
Pridružen/a: 20 okt 2012 15:37

Re: Heroji

Post Postao/la Gorcin » 30 jun 2017 10:45

slika

slika

30.06.1993. - 30.06.2017.

Nek ti je rahmet, komandante.
Čuvaj Stoca, ne daj Počitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama...

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 30 jun 2017 16:12

Rahmet mu duši.
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 03 jul 2017 00:30

9HIUy2_Pnu0


sOaaxm293hQ


:zastava: :zastava: :zastava: :zastava:
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Drina
Moderator
Postovi: 7335
Pridružen/a: 20 okt 2012 19:53

Re: Heroji

Post Postao/la Drina » 16 jul 2017 21:40

Nekoliko fotografija uslikanih 10.07.2017god.kada je otkriveno spomen obilježje našem zlatnom ljiljanu Mustafi Naliću. Hvala svima na prisustvu a Pupi vječni rahmet.

slika

slika

slika
Biće onako kako Bošnjaci odluče

Avatar
Gorcin
Član
Postovi: 1612
Pridružen/a: 20 okt 2012 15:37

Re: Heroji

Post Postao/la Gorcin » 27 jul 2017 18:18

Dan kad je otišao veliki Šeha.
Rahmet ti duši, komandante :zastava:

http://ins.ba/bs/article/668/enver-seho ... jeva-video
Čuvaj Stoca, ne daj Počitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama...

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 27 jul 2017 19:12

Gorcin je napisao/la:Dan kad je otišao veliki Šeha.
Rahmet ti duši, komandante :zastava:

http://ins.ba/bs/article/668/enver-seho ... jeva-video

Rahmet mu duši.

Meni ni dan danas nije jasno kako je čovjek sa ovako malo godina (26 godina) bio ovakav lider u borbama. Kad vidim današnju omladinu (i sebe ovdje ukljucujem), zapitam se da se desi nešto slično da li bi bili kao ovi heroji ? Ili je ovo vrijeme hrabrih ljudi, muskaraca, muskarcina proslo. Danas je izgleda "IN" biti derpe a ne muškarcina. :roll: :what:
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Gorcin
Član
Postovi: 1612
Pridružen/a: 20 okt 2012 15:37

Re: Heroji

Post Postao/la Gorcin » 27 jul 2017 21:53

Jbg jarane, moja je generacija sa 17-18 ratovala, sa 18 smo bili prekaljeni borci a neki i podoficiri. Kako ono kazu...mjesto goji konja i junaka. Specificna su to vremena bila...
Čuvaj Stoca, ne daj Počitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama...

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 28 jul 2017 12:09

Pa da. O tome i govorim. Prije 23-24 godine ljudi su davali svoje dijelove tijela pa čak i živote za opće dobro i dobrobit cijelog(ih) naroda, dok danas došlo doba lični interes do groba.
Da sutra nedaj Bože zapuca mislim da bi se više od pola ljudi razbjezalo k'o zadnje pickice. :roll:
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Gorcin
Član
Postovi: 1612
Pridružen/a: 20 okt 2012 15:37

Re: Heroji

Post Postao/la Gorcin » 28 jul 2017 12:27

amkos je napisao/la:Pa da. O tome i govorim. Prije 23-24 godine ljudi su davali svoje dijelove tijela pa čak i živote za opće dobro i dobrobit cijelog(ih) naroda, dok danas došlo doba lični interes do groba.
Da sutra nedaj Bože zapuca mislim da bi se više od pola ljudi razbjezalo k'o zadnje pickice. :roll:
Ne bi. Čudan smo mi soj.
Najbolje je to Muderiz opisao na jednoj dženazi u Konjicu. Posafalo se nekih 80-90 % ljudi. Onaj ostatak stoji pozadi i van safa. Naravno da ih većinu čovjek zna. Ovi u safu ih gledaju ispod oka i mrmljaju. Kaže Nezim...da sad ne do Allah dragi zapuca, većina ovih u safovima bi pobjegla, ostala bi većina ovih što pozadi stoje :mrgreen:
Kad gledam svoju mikrosredinu, tu je to neđe.
Čuvaj Stoca, ne daj Počitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama...

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 28 jul 2017 13:51

Haha. Bravo. Dobro je to Muderiz procijenio. Ima mu ova mjesta!! :respekt:
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Crow Jane
Član
Postovi: 1506
Pridružen/a: 10 feb 2016 13:52

Re: Heroji

Post Postao/la Crow Jane » 05 aug 2017 11:51

slika
Potpis

Avatar
BosnjackaHercegovina
Član
Postovi: 5484
Pridružen/a: 23 nov 2014 17:39

Re: Heroji

Post Postao/la BosnjackaHercegovina » 13 aug 2017 03:09

Sjećanje na Izeta Nanića
Subota, 12 Kolovoz 2017 19:34


Na Izeta se hiljade ljeta čekalo

Jasmin Grošić

Tradicija je Krajišnika da imaju svoje vođe i heroje. Svako stoljeće prođe u znaku jednog od njih. Zajedničko im je svima njihova borba za Bosnu i Bošnjake, njihova hrabrost, ustrajnost i žrtva. Skoro svaki od njih položio je život za odbranu svog vatana i naroda i otišao u vječnost. Njihova djela ostala su da žive u pjesmama i pričama. Još davno, svoje mjesto u pričama i pjesmama našli su slavni krajišnici Hasan-paša Predojević, braća Hrnjice, Mustaj-beg Hasumović, Tale Ličanin, Huska Miljković...

Posljednja borba za opstanak Bosne i Bošnjaka iznjedrila je nove junake i heroje. Najslavniji među njima jeste šehid i komandant Izet Nanić. Da je živio u vrijeme braće Hrnjica, o njemu bi se stoljećima na sijelima pričalo i pjevalo. Ali, Stvoritelj nije htio da svi junaci budu rođeni u isto vrijeme, pa je komandanta Izeta ostavio za neko drugo vrijeme. Za puno teži i krvaviji vakat.

300 NANIĆEVI H LAVOVA

Legendarni bužimski komandant došao je u sudbonosnom trenutku po Bosnu i Bošnjake. S odjekom prvih eksplozija i pucnjeva, s vriskom ucviljene siročadi i jaukom ranjenih, putovao je i glas o novom junaku, vođi koji od dušmana brani svoj narod i domovinu. Bužimljani su među Krajišnicima bili posebno cijenjeni kao hrabri, sposobni i odani ljudi. U svakom od njih živio je duh nekog od naših epskih junaka, u svakom od njih spavao je neustrašivi zmaj kojeg je samo trebalo probuditi. Kada je Izet Nanić došao na čelo Bužimljana, svojih komšija, prijatelja, školskih drugova i poznanika, u svakom od njih probudio se taj zmaj i krenuli su da junaštvom i pobjedama ispisuju najljepše stranice naše historije. Prvi su u Bosni i Hercegovini oslobodili cjelokupan teritorij svoje općine, stavili su pod kontrolu državnu granicu s Republikom Hrvatskom, za samo jednu noć potpuno su rasturili višestruko brojniju vojsku izdajnika Fikreta Abdića i oslobodili Veliku Kladušu. Proveli su vojnu operaciju “Munja 93”, kojom su srušili mit o nepobjedivosti Karadžićeve armade. Uz minimalne gubitke, slabo opremljeni i naoružani, likvidirali su više od 160 agresorskih vojnika, nekoliko stotina ih ranili, a najelitnije jedinice VRS, koje su narednih dana dolazile u ispomoć, natjerali u bijeg.

“Nakon što smo oslobodili Ćorkovaču, krenuli smo u pripreme za ‘Munju’. S ovih pozicija komandant je rukovodio ‘Munjom 93’, koja je jedna od najblistavijih pobjeda 505. brigade, a mogu reći i Armije RBiH, ako znamo da je u ovu bitku pola ljudi išlo nenaoružano. Poslije proboja udarnih grupa i zarobljavanja naoružanja dolazile su jedinice bez oružja, naoružavali se, popunjavali municijom i kretali naprijed”, priča za Stav jedan od Nanićevih najbližih saradnika i operativac 505. viteške bužimske brigade Šefik Veladžić Šeki.

Neustrašivi Bužimljani natjerali su u bijeg i “slavne četničke junake” Mladića, Talića, Kobca, Legiju i ostale koji su se sukobili s njima. Tokom trajanja četničke ofanzive “Breza 94”, komandant Nanić, sa svega 300 boraca 505. viteške bužimske brigade, teško je porazio 7.000 Mladićevih najboljih ubica. U srpskim redovima dosta je bilo dobrovoljaca iz Srbije koji su došli da ubijaju, siluju i pljačkaju. Zaboravili su da u okršaju protiv Nanićevih Bužimljana treba imati puno više od oružja i puke sreće.

“Nakon okršaja sa snagama Fikreta Abdića, krenula je četnička ofanziva na Bužim pod nazivom ‘Breza 94’, kojom je rukovodio Ratko Mladić. Pred početak ofanzive rekao je: ‘Ovdje je sve najbolje što ima srpska vojska i mi moramo za sedam dana ući u Bužim i slomiti kičmu 5. korpusa, a za 15 dana s bužimskom gredom spojiti se s ostalim našim snagama i zauzeti Bihaćki džep.’ Nakon iscrpljujuće borbe, Mladiću to nije pošlo za rukom iako je imao 7.000 vojnika. Mi smo 12. Septembra 1994. godine, po pripremi i zapovijesti komandanta Nanića, izvršili kontraudar. S 300 boraca udarili smo direktno na komandu Mladićeve svite i razbili potpuno Mladićevu vojsku i oslobodili taj dio terena. Prestala je njihova prijetnja. U toj je bici ranjen i Mladić”, priča Šefik Veladžić.

Koliko je snažan bio udar bužimskih vitezova, govori činjenica da su mnogi četnici bosonogi bježali kroz kupine samo da se spase. Bježali su Mladić i Talić. Mladić je ostavio svoj džip i torbu s dokumentima u kojima se moglo vidjeti da je Bužimu bio namijenio istu sudbinu kao i Srebrenici nepunih godinu dana kasnije. Ovim činom, komandant Nanić jasno je zločincima dao do znanja da nemaju posla s nenaoružanim civilima, ženama i djecom, već s istinskim gazijama i potomcima svojih neustrašivih djedova Krajišnika.

Sjećanje na Izeta Nanića
Subota, 12 Kolovoz 2017 19:34


Izet NanicNa Izeta se hiljade ljeta čekalo

Jasmin Grošić

Tradicija je Krajišnika da imaju svoje vođe i heroje. Svako stoljeće prođe u znaku jednog od njih. Zajedničko im je svima njihova borba za Bosnu i Bošnjake, njihova hrabrost, ustrajnost i žrtva. Skoro svaki od njih položio je život za odbranu svog vatana i naroda i otišao u vječnost. Njihova djela ostala su da žive u pjesmama i pričama. Još davno, svoje mjesto u pričama i pjesmama našli su slavni krajišnici Hasan-paša Predojević, braća Hrnjice, Mustaj-beg Hasumović, Tale Ličanin, Huska Miljković...

Posljednja borba za opstanak Bosne i Bošnjaka iznjedrila je nove junake i heroje. Najslavniji među njima jeste šehid i komandant Izet Nanić. Da je živio u vrijeme braće Hrnjica, o njemu bi se stoljećima na sijelima pričalo i pjevalo. Ali, Stvoritelj nije htio da svi junaci budu rođeni u isto vrijeme, pa je komandanta Izeta ostavio za neko drugo vrijeme. Za puno teži i krvaviji vakat.

300 NANIĆEVI H LAVOVA

Legendarni bužimski komandant došao je u sudbonosnom trenutku po Bosnu i Bošnjake. S odjekom prvih eksplozija i pucnjeva, s vriskom ucviljene siročadi i jaukom ranjenih, putovao je i glas o novom junaku, vođi koji od dušmana brani svoj narod i domovinu. Bužimljani su među Krajišnicima bili posebno cijenjeni kao hrabri, sposobni i odani ljudi. U svakom od njih živio je duh nekog od naših epskih junaka, u svakom od njih spavao je neustrašivi zmaj kojeg je samo trebalo probuditi. Kada je Izet Nanić došao na čelo Bužimljana, svojih komšija, prijatelja, školskih drugova i poznanika, u svakom od njih probudio se taj zmaj i krenuli su da junaštvom i pobjedama ispisuju najljepše stranice naše historije. Prvi su u Bosni i Hercegovini oslobodili cjelokupan teritorij svoje općine, stavili su pod kontrolu državnu granicu s Republikom Hrvatskom, za samo jednu noć potpuno su rasturili višestruko brojniju vojsku izdajnika Fikreta Abdića i oslobodili Veliku Kladušu. Proveli su vojnu operaciju “Munja 93”, kojom su srušili mit o nepobjedivosti Karadžićeve armade. Uz minimalne gubitke, slabo opremljeni i naoružani, likvidirali su više od 160 agresorskih vojnika, nekoliko stotina ih ranili, a najelitnije jedinice VRS, koje su narednih dana dolazile u ispomoć, natjerali u bijeg.

“Nakon što smo oslobodili Ćorkovaču, krenuli smo u pripreme za ‘Munju’. S ovih pozicija komandant je rukovodio ‘Munjom 93’, koja je jedna od najblistavijih pobjeda 505. brigade, a mogu reći i Armije RBiH, ako znamo da je u ovu bitku pola ljudi išlo nenaoružano. Poslije proboja udarnih grupa i zarobljavanja naoružanja dolazile su jedinice bez oružja, naoružavali se, popunjavali municijom i kretali naprijed”, priča za Stav jedan od Nanićevih najbližih saradnika i operativac 505. viteške bužimske brigade Šefik Veladžić Šeki.

Neustrašivi Bužimljani natjerali su u bijeg i “slavne četničke junake” Mladića, Talića, Kobca, Legiju i ostale koji su se sukobili s njima. Tokom trajanja četničke ofanzive “Breza 94”, komandant Nanić, sa svega 300 boraca 505. viteške bužimske brigade, teško je porazio 7.000 Mladićevih najboljih ubica. U srpskim redovima dosta je bilo dobrovoljaca iz Srbije koji su došli da ubijaju, siluju i pljačkaju. Zaboravili su da u okršaju protiv Nanićevih Bužimljana treba imati puno više od oružja i puke sreće.

“Nakon okršaja sa snagama Fikreta Abdića, krenula je četnička ofanziva na Bužim pod nazivom ‘Breza 94’, kojom je rukovodio Ratko Mladić. Pred početak ofanzive rekao je: ‘Ovdje je sve najbolje što ima srpska vojska i mi moramo za sedam dana ući u Bužim i slomiti kičmu 5. korpusa, a za 15 dana s bužimskom gredom spojiti se s ostalim našim snagama i zauzeti Bihaćki džep.’ Nakon iscrpljujuće borbe, Mladiću to nije pošlo za rukom iako je imao 7.000 vojnika. Mi smo 12. Septembra 1994. godine, po pripremi i zapovijesti komandanta Nanića, izvršili kontraudar. S 300 boraca udarili smo direktno na komandu Mladićeve svite i razbili potpuno Mladićevu vojsku i oslobodili taj dio terena. Prestala je njihova prijetnja. U toj je bici ranjen i Mladić”, priča Šefik Veladžić.

Koliko je snažan bio udar bužimskih vitezova, govori činjenica da su mnogi četnici bosonogi bježali kroz kupine samo da se spase. Bježali su Mladić i Talić. Mladić je ostavio svoj džip i torbu s dokumentima u kojima se moglo vidjeti da je Bužimu bio namijenio istu sudbinu kao i Srebrenici nepunih godinu dana kasnije. Ovim činom, komandant Nanić jasno je zločincima dao do znanja da nemaju posla s nenaoružanim civilima, ženama i djecom, već s istinskim gazijama i potomcima svojih neustrašivih djedova Krajišnika.


https://www.bosnjackooko.com/
Samo BiH.

Avatar
Zmaj
Član
Postovi: 10783
Pridružen/a: 18 okt 2012 23:58

Re: Heroji

Post Postao/la Zmaj » 14 nov 2017 20:16

Presudna Bitka za Mostar 1993. godine i pogibija simbola hercegovačkog otpora Midhata Hujdura Hujke

Kada se 19. septembra 1991. godine policajac Midhat Hujdur javio u Stanicu policije Luka I u Mostaru, prvobitno je trebao služiti pušku, ali je on strogo zahtijevao da mu se ustupi puškomitraljez. Služio ga je čitav rat, a sa sobom ga je ponio i 30. juna 1993. godine kada se odigrala presudna Bitka za Mostar i za opstanak grada i Bošnjaka u njemu. Prije rata je bio kondukter mostarskog “Autoprevoza”.

slika

Skroman ali odlučan, u narednom periodu će izrasti u hercegovačku legendu i junaka koji će postati simbol otpora južnog dijela domovine. I prije zvanične agresije, u aprilu 1992. godine, Hujka se “nosio” sa srbijanskim i crnogorskim dobrovoljcima po Hercegovini. Od dešavanja prije zvaničnog početka agresije bitan je događaj kada je Hujka sa svojom jedinicom zaustavio 250 srpskih policajaca koji su krenuli na Mostar kod Dračevice. U konačnici policiju je napustio 6. aprila 1992. godine i u svojoj mahali – Luka I počeo okupljati dobrovoljce. Tada se zapravo pridružio Teritorijalnoj odbrani, a sa njim su od samog početka bila njegova dva brata – Jasmin i Mirsad. Prilikom formiranja Prve mostarske brigade, pod komandom Arifa Pašalića, Hujka je postao komandant bataljona koji je u svom sastavu imao 1 200 boraca. Nakon što je Pašalić postavljen za komandanta 4. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hujka je preuzeo komandu Prve mostarske brigade, a kasnije 41. slavne.

slika

Već tokom prvih mjeseci rata Hujka se sa svojom jedinicom uključuje u borbu protiv Jugoslavenske narodne armije, a kasnije i Vojske Republike Srpske. Prva značajna bitka se odigrala 11. juna 1992. godine kada su mostarski borci, forsirajući rijeku Neretvu istjerali srpsku vojsku iz istočnog dijela grada, a u nastavku borbi agresor je odbačen sve do Podveležja. Dva dana kasnije oslobođen je i Južni logor kod Mostara. Kada su 9. maja 1993. godine otpočeli sukobi sa Hrvatskim vijećem odbrane i kada su brojni komandiri 4. korpusa ARBiH pali u zarobljeništvo Hujka je sa većinom svojih boraca ostao u nezavidnom položaju u istočnom dijelu grada. Tada su zapravo i počele najteže borbe Hujku i njegovu jedinicu protiv neprijatelja. Odsječeni sa obje strane, VRS i HVO, mostarski ratnici na čelu sa Hujkom kreću u niz bitki ključnih za njihov opstanak, od čega su se naročito istakle borbe u Šantićevoj ulici i na Bulevaru. Uporedo sa oružanom borbom tekla je i Hujkina borba za materijalno – tehnička sredstva, koja su tajnim kanalima dopremana u Mostar.

slika

Nakon početnih sukoba protiv HVO-a, tokom maja i blokade snaga ARBiH u istočnom dijelu Mostara, komandant 4. korpusa ARBiH Arif Pašalić naređuje Miralemu Jugi, Šerifu Špagi i Draganu Malkoču da izrade plan deblokade Mostara, odnosno oslobođenja Sjevernog logora i bjelopoljske kotline. Shodno tome formirane su i izviđačke jedinice čiji je zadatak bio prikupljanje podataka o položaju i rasporedu snaga HVO-a. Ofanziva je faktički pripremljena bez rezervnog plana jer se na neuspjeh nije smjelo računati. Hujka je sa svojim momcima dobio zadatak da oslobodi gradsko jezgro – kasarnu Sjeverni logor i poligon kasarne prema Sutini, dok su Malkoč i Špago vodili jedinicu čiji je zadatak bio da oslobode Vrapčiće i bjelopoljske kotline. Naredba za početak bitke je izdata 30. juna 1993. godine u 03:00 sata. Za operaciju su pripremljeni i improvizovani eksplozivi, poznatiji kao “bosanski lonac”. Bitka je počela ispaljenjem tri “bosanska lonca”, ali je eksplodirao samo jedan. Ipak, to nije pokolebalo borce koji su u prvom jurišu oslobodili najveći dio Sjevernog logora. Međutim, Komanda snaga HVO se u logoru još uvijek držala iako se nalazila u okruženju.

slika

Da bi se otpor skršio Hujka je zahtijevao pojačanje, a zatim, zajedno sa Esadom Humom preskače ogradu i ulazi u logor kako bi na licu mjesta komandovao operacijom zauzimanja Komande HVO-a u logoru. U nastaloj borbi Hujka je nakon grčevitog otpora stradao od granate, dok je Humo teško ranjen. Sjeverni logor je ubrzo oslobođen u potpunosti, kao i Bijelo Polje, ali miris slobode Hujka nije dočekao. Poginuo je u bici života, za sebe, svoj Mostar i Mostarce. Dva dana kasnije Hujki je obavljena dženaza na Šehitlucima, gdje su ukopani i njegovi saborci. Za ratne zasluge iste godine je dobio odlikovanje “Zlatni ljiljan”, a godinu dana kasnije posthumno mu je dodijeljen i orden “Heroja oslobodilačkog rata”.
http://24-novosti.com/aktuelno/presudna ... ura-hujke/
"Velika civilizacija nije pokorena dok se ne uništi sama iznutra." - Will Durant

Avatar
Drina
Moderator
Postovi: 7335
Pridružen/a: 20 okt 2012 19:53

Re: Heroji

Post Postao/la Drina » 01 apr 2018 10:51

Znate li ko je bila prim. dr. Silva Rizvanbegović: Bila je uzor i kao čovjek i kao ljekar, a život je posvetila ranjenim borcima ARBiH!

slika

Prije nepunih 26 godina u centru Sarajeva je, u kolima Hitne pomoći, ubijena prim. dr. Silva Rizvanbegović, prva doktorica koja je stradala tokom opsade glavnog bh. grada.

Tog 17. maja 1992. doktoricu Rizvanbegović ubili su pripadnici JNA iz kasarne „Maršal Tito“ oko 22.30 sati, a nalazila se u jednim od troja ambulantna kola koja su bila na putu između Kliničkog centra Koševo i Hitne pomoći. Čekali su da padne mrak pa da s ugašenim svjetlima prevezu teško ranjene građane Sarajeva, prisjetila se dr. Sena Softić-Taljanović, sadašnja direktorica sarajevske Hitne pomoći.

– Ona je bila moj učitelj, moj uzor kao čovjek i kao ljekar, bila je humanista. Ostalo je vrlo malo onih koji je se sjećaju, ipak se dešava smjena generacija i puno je godina prošlo. Mi koji smo bili tu za vrijeme agresije na RBiH, nikada je nećemo zaboraviti – kazala je Softić-Taljanović.

Podsjetila je da je Silva Rizvanbegović prethodno bila ranjena, isto tako na zadatku, u trenutku pogibije još je imala zavoj na ruci.

– Ona je bila nesebična i najbolji dio sebe poklanjala je nama. Učila nas je kako biti čovjek i kako poštovati ljude – zaključila je Softić-Taljanović.
Jedna od ulica u sarajevskom naselju Stup danas nosi ime po ovoj heroini, a ispred zgrade Hitne pomoći postavljena je spomen-ploča u znak sjećanja na dr. Rizvanbegović.

http://www.istocnabosna.com/dnews/index ... cima-arbih
Biće onako kako Bošnjaci odluče

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 02 apr 2018 10:19

Nažalost nešto se ne sjećam da sam čuo za ovu osobu.

Rahmet joj duši. :zastava:
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
BosnjackaHercegovina
Član
Postovi: 5484
Pridružen/a: 23 nov 2014 17:39

Re: Heroji

Post Postao/la BosnjackaHercegovina » 04 apr 2018 23:49

Kako je ubijen Omer Filipović: "Nesretnik koji voli Bosnu više od sebe i svoje krvi"


Zastupnici u Skupštini Unsko-sanskog kantona prije dva dana donijeli su odluku da se Mješovitoj srednjoj školi u Ključu vrati naziv Mješovita srednja škola "Profesor Omer Filipović". Prilika je to da se javnost pobliže upozna sa likom i djelom čovjeka izuzetne hrabrosti, koji se rodio na današnji dan, prije 65 godina.

Omer Filipović rodio se 4. aprila 1953. godine u Ključu, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje, te se zatim uputio na studij historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je zapažen kao veoma dobar student te odlikovan priznanjem "Hasan Brkić". Po završetku studija, vratio se u Ključ gdje je dobio posao profesora historije u ključkom Srednjoškolskom centru. Kasnije je dobio i nagradu za postizanje izvanrednih rezultata u prosvjeti, najveće republičko priznanje "Hasan Kikić".

Omer je, prema svjedočenju njegove kćerke Emine (Filipović) Velić, bio veoma krupan čovjek, fizički jak i uvijek spreman za sve vrste fizičkih ili društvenih aktivnosti.

"O tome svjedoče njegovi angažmani u karate klubu, rukometnom i fudbalskom klubu u Ključu od 1976 do 1992. gdje je obavljao funkcije ili predsjednika ili sekretara navedenih klubova. Bio je veoma aktivan, društveno-politički radnik u lokalnoj zajednici u kojoj je živio", kazala je za Klix.ba Velić.

Devedestih godina prošlog vijeka, nakon što je primijetio bujanje nacionalizma i masovno okupljanje ključkih Srba oko Srpske demokratske stranke (SDS), Omer se politički aktivisao te bio jedan od inicijatora za osnivanje Stranke demokratske akcije (SDA) u ovom gradu, iako za taj čin nije imao skoro nikakvu podršku bošnjačkog korpusa.

"Kao profesor historije, dobro je poznavao i bio svjestan svega šta se dešavalo sa Bosnom od njenog postanka. Svjesno je preuzeo na sebe obavezu da bude jedan od prvih koji će moći i htjeti Bosnu sačuvati od svih onih koji nisu željeli dobro ni BiH, ni narodima koji u njoj žive", kazala je Velić.


"Nema napretka u jednom narodu bez više stranaka"


Konsultacije o osnivanju SDA, između ostalog, obavljao je i sa našim poznatim intelektualcem i njegovim rođakom Muhamedom Filipovićem Tunjom, no svega nekoliko dana pred osnivačku Skupštinu desio se poznati sukob na relaciji Izetbegović – Filipović i Zulfikarpašić. Iako se opredijelio za stranu Filipovića i Zulfikarpašića, odlučio je osnovati SDA u Ključu i na čelnu poziciju postavio Asima Egrlića. No, na osnivačkoj Skupštini je jasno rekao:

"Danas sam osnovao jednu bošnjačku stranku, ako Bog da, poslije ovog osnivačkog skupa, počet ću raditi na osnivanju druge bošnjačke stranke, jer nema napretka u jednom narodu bez više stranaka..."

Nakon toga, zajedno sa bratom Muhamedom, počeo je raditi na osnivanju Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO), da bi ubrzo postao i njen predsjednik. Interesantno je da se Omerova porodica još tada izjašnjavala Bošnjacima, zbog čega su ih mnogi smatrali izdajnicima. Unatoč tome, a prema svjedočenju Omerovog brata, Ključ je bio jedina općina u cijeloj BiH u kojoj SDA i MBO nisu bili u svađi.

"Omer je vodio i SDA i MBO. Bio je alfa i omega ukupnog političkog života u Ključu. U ono vrijeme svi smo bili politički neiskusni i političke kukavice. Jedini je Omer imao petlju da sam izađe pred Srbe i da im kaže što misli. Ja, kao njegov brat, pošto sam uvijek bio uz njega i podosta znam, mogu reći i za sebe isto što i za ostale, da sam tek poslije logora dobio neku hrabrost", rekao je u jednom ranijem intervjuu Muhamed Filipović, koji je preminuo prije nekoliko godina.

Na prvim višestranačkim izborima zajednička lista SDA i MBO osvojila je 20, od ukupno 61 odbornika u Ključu. Opozicione partije (reformisti, komunisti, socijalistički savez) dobili su 10, dok je SDS imala čak 31 odbornika i sama je mogla krojiti vlast. Omer je izabran za potpredsjednika Skupštine Općine Ključ ispred MBO i na toj funkciji je ostao do početka ratnih dešavanja.


Pomogao hrvatskim izbjeglicama u Ključu


Početkom rata u susjednoj Hrvatskoj, negdje u jesen 1991., iz Slunja je u Ključ pristiglo 25 autobusa Hrvata izbjeglica. U gradu ih je zaustavila policija, koja je u tom periodu još bila zajednička.

"Iz svoje kancelarije, iz Općine, vidim autobus, spazim Omera. Siđem, shvaćam šta se događa. Omer kaže: 'Hrvati. Srbi ih zaustavljaju... Kako pomoći narodu. Nemoćni smo da im pomognemo, nema ovdje ni naših hrabrih ljudi', kaže. Dolaze policajci, vojnici, govore: 'To su zenge, to su ustaše'. Tuku ljude, mi gledamo. Omer mi šapće da odem do Atifa Džafića, komandira policije, da mu prenesem poruku da se naši što prije isključe. Atif je to ispoštovao i povukao je sve milicionere Muslimane", prepričao je taj događaj Omerov brat Muhamed.

Tada su samo Omer i Muhamed Filipović, Nihad Stričević i Saud Nišević pristigli u pomoć izbjeglicama.

"Omer tada preuze iz pekare sve što je bilo kruha, otkupi ga i predade izbjeglicama, s paštetama i mesnim narescima. Kad je prošao i taj dan, sutradan se kroz Ključ pronosila priča nama: 'To su najveće ustaše! Hrane ustaše...", ispričao je Muhamed Filipović.

O ovom slučaju oglasio se i Omer:

"Stidim se kao Ključanin postupka kojim je bačena ljaga na moj grad. U to ime u svojstvu predsjednika Općinskog odbora Muslimanske bošnjačke organizacije i potpredsjednika Skupštine općine Ključ izražavam žaljenje i molim za oprost sve one starce i djecu, sve izbjeglice iz tog nesretnog konvoja u ime humanosti i prijeko potrebnog mira i poštivanja ljudskih prava bez obzira na porijeklo", napisao je u članku objavljenom tih dana u sarajevskom Oslobođenju.


Referendum o nezavisnosti, početak sukoba


Omer je radio na pripremama za referendum nezavisnosti 1992. godine, unatoč žestokom protivljenju i opstrukcijama članova SDS-a. Dana 29. februara sa bratom Muhamedom je otišao do portira u zgradi Općine i zatražio zastavu (SR BiH).

"Omer je izvjesi na zgradu Općine. Nakon nekog vremena, vratimo se Omer i ja - kad nema zastave!... 'Ko je skinuo zastavu', pitamo portira. 'Skinuo je sekretar općine Jovo...' Psujemo i Omer i ja... Mislimo da pronađemo drugu zastavu i ponovo je istaknemo. Onaj portir, pokojni..., kaže: 'Imam ja još jednu zastavu. Kad je Jovo sve pokupio, ja sam jednu sklonio'. Omer izvjesi zastavu na jarbol, vrati se portiru i zatraži mu sve ključeve od kancelarija. 'Ako neko bude tražio ključeve, reci da ih je uzeo potpredsjednik Općine", ispričao je Muhamed Filipović i dodao da je zastava ostala na zgradi Općine.

Nakon što je postalo izvjesno da će doći do sukoba, formiran je štab Teritorijalne odbrane Ključ na čijem čelu se nalazio Omer Filipović.

Početkom maja 1992. godine srpske snage počinju nametati svoju vlast u gradu, Bošnjacima i Hrvatima se masovno dijele otkazi, a na tabli u Domu zdravlja istaknut je natpis na kojem piše "Hrvatima i Muslimanima zabranjen pristup". Dana 27. maja, vlast je službeno uspostavljena, a od tada počinju i zločini nad nesrpskim stanovništvom.


"Nesretnik koji voli Bosnu više od sebe i svoje krvi"


Tri dana kasnije, 30. maja Omer Filipović je uhapšen i priveden u policijsku stanicu na ispitivanje. Tu je u pismenoj formi svoje izjave kreirao čak i naslovnu stranu, na kojoj je napisao:

"Filipović Sulje Omer. 4.4.1953, Ključ. Profesor-poručnik. Oženjen, otac dvije djece. Nesretnik koji voli Bosnu više od sebe i svoje krvi".

Nakon toga, zajedno sa bratom Muhamedom odveden je u logor Stara Gradiška, a potom u logor Manjača.

"Kad smo došli na Manjaču, pitanja, upisivanja. Pita jedan: 'Jesi li ti upisan?' pa odmah dodaje - 'Nisi.' Pitam Omera što je ovo. To je bilo njihovo posebno pravilo, da ne primaju novog logoraša, ako ga nisu premlatili na svoj način. To je taj upis. Dakako, tu su nas potom dobro izdegenečili. Omer je prošao bez ijednog udarca. Ja sam dobio. Lupnuo me je i ja sam pao. Omer se sagnuo da mi pomogne, a četnik će na njega: 'Šta diraš ustašu?' 'Moram, reče Omer, to mi je brat'. 'E, kad ti je brat, evo i tebi"' – viknu. Tad Omera prvi put počinju tući", ispričao je Omer Filipović.


Ubijen na Manjači 28. jula 1992. godine


Koliko je Omer bio principijelna ličnost, posvjedočio je i njegov rođak Nedim Filipović.

"Omer mi je jednom rekao: 'Nihade, mene hoće na televiziju. Tjeraju me da dam izjavu za televiziju kako su zelene beretke započele rat u Ključu, kako s nama postupaju dobro ovdje na Manjači i sve u duhu Ženevske konvencije, a ja to odbijam, jer to ništa nije tako'. Omer to nije htio, pa je komanda logora dala mig da se primjene druge metode; kako je meni moj isljednik rekao tokom mog isljeđivanja: 'Drzak je Omer, pripremili smo mi druge metode za njega", ispričao je Nedim Filipović.

Nakon njegovog odbijanja saradnje s komandom, otpočinju brojne druge torture nad njim, pa je vremenom gubio fizičku snagu. Dana 28. jula je izveden pred štalu, iza osam sati, gdje su ga tukli. U jednom trenu Omer je skočio u minsko polje.

"Mislio je: skočit će na minu i ubit će šest četnika koji tuku. Četnici, kad su shvatili u kakvom je stanju Omer, da se tetura, da će pasti, da će pasti na mine i sve ih skupa uništiti, počinju ga nagovarati, moliti da izađe iz minskog polja. Omer im obeća, uz uvjet da prestanu tući Esada Bendera. Četnici obećaju. Potom Omer traži da Esada odvedu u štalu. Četnici i to naprave... Ne znam što je dalje bilo. Znam da su Omera zgrabili i bacili u jednu rupu. On je izdahnuo 28. jula u 23:10 sati", rekao je njegov brat Muhamed.

Kada su kombijev odvozili njegovo iz Manjače, čitav logor, bez ijednog izuzetka, stajao je na nogama.

"Prolazim, svi ustaju na noge u znak počasti i priznanja rahmetliji, mučeniku Omeru. Svi gledaju prema kombiju u kojem je rahmetli Omer. Tako se, nijemi, opraštaju od njega. Ali, ipak je jedan četnik smogao snage i rekao: 'Ispraćate svog vodu. Ovako ćete i vi, sve jedan po jedan", ispričao je Muhamed Filipović.

Kćerka Omera Filipovića kazala je da je njen otac umro u najtežim mukama.

"Danima nije dobijao hranu, bio je u samici i niko mu nije smio prići. Zlostavljali su ga danonoćno na najbrutalnije moguće načine. Njegovi mučitelji su osuđeni presudom Osnovnog suda u Banja Luci u maju 2006., i to samo njih trojica, Željko Bulatović Bula, Siniša Teodorović i Zoran Gajić. Tata je prvi put sahranjen u Banja Luci, 1. avgusta 1992. godine, a rahmetli mama i ja smo bile na toj dženazi, a kasnije je 20. novembra 1998. ekshumiran i sahranjen na šehidskom mezarju u Ključu", rekla je Emina.


Mješovita srednja škola "Profesor Omer Filipović"

Nakon rata, srednjoškolski centar u Ključu dobio je ime po njenom ocu. Ipak, početkom 2000-tih, čudnim spletom okolnosti, naziv Mješovita srednja škola "Profesor Omer Filipović" je ukinut.

"Mješovita srednja škola u Ključu je nosila naziv Mješovita srednja škola "Profesor Omer Filipović" od marta mjeseca 1997. Godine, a na osnovu inicijative Općinskog vijeća općine Ključ. Kasnije, u novembru mjesecu 2006. godine došlo je do pokretanja procesa promjene naziva škole, navodno zbog pritisaka međunarodne zajednice, jer kao Javne ustanove ne bi smjele nositi nazive po osobama koje imaju vezu sa zbivanjima od 1992-1995. godine. Kasnije se ispostavilo, da nikakav akt ni uputa nije došla na adresu imenovane škole, u smislu da se mora promijeniti naziv, nego da je to bila pusta volja pojedinca, tadašnjeg direktora MSŠ, koji je obmanuo javnost kazujući im da nastava u toj školskoj godini neće biti verifikovana ukoliko se odmah ne izvrši promjena. Sa tim istim informacija se obratio i Općinskom vijeću na što je napravljena i pismena reakcija prema Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK", ispričala nam je Emina Velić.

Ipak, Skupština Unsko-sanskog kantona je nakon čitavih 12 godina vratila naziv Mješovita srednja škola "Profesor Omer Filipović" i ispravila svojevrsnu nepravdu prema Omeru Filipoviću.

"Vraćanje naziva školi je uspostavljanje pravde. Dokaz da je pravda spora, ali dostižna. O ponosu našem neću govoriti, jer sve je već rečeno kroz lik i djelo mog rahmetli oca. Sve je on to sam ostvario i zaslužio, a malo je takvih kao on. Nikad nije izdao narod za koji se borio. Do posljednjeg dana i daha je ostao sa njima. Ja ponosno i uzdignute glave koračam ulicama našeg grada, zahvaljujući svemu što je moj otac ostavio iza sebe", kazala je za kraj Emina (Filipović) Velić.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/kako-je ... /180404104
Samo BiH.

Avatar
BosnjackaHercegovina
Član
Postovi: 5484
Pridružen/a: 23 nov 2014 17:39

Re: Heroji

Post Postao/la BosnjackaHercegovina » 23 apr 2018 06:02

Nevjerovatna priča o heroju koji je spriječio još veći masakr nad Bošnjacima Starog Viteza.

"TI SI TAJ, USTAJ": Mujo Šahman, čovjek koji je spriječio druge Ahmiće http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/786 ... hmice.html
Samo BiH.

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 23 apr 2018 09:45

BosnjackaHercegovina je napisao/la:Nevjerovatna priča o heroju koji je spriječio još veći masakr nad Bošnjacima Starog Viteza.

"TI SI TAJ, USTAJ": Mujo Šahman, čovjek koji je spriječio druge Ahmiće http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/786 ... hmice.html
Čuo sam za ovo, ali nisam znao ovako detaljno.
Nevjerovatno !! Bošnjaci Viteza su zaista puno toga pretrpili i predeverali.

Ovo razumom obdaren čovjek nikako ne može razumjeti, pojmiti. Hej, zavezali čovjeka za volan, lisice mu stavili, sa pancirom i šljemom i vozi kamion bombu među narod. HVO = ISIL, isto sranje samo drugo pakovanje !! :vomit: :vomit:

I oni zločinci Kordić i Blaškić danas slobodno hodaju. :vomit: :vomit:

Zamislite na šta su danas sve spremni kad im broj masovno opada, kada gube tlo pod nogama ?!

Mislim ovdje na ustaške ekstremiste, čast normalnim Hrvatima.
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 10 maj 2018 22:27

slika

1992. – Poginuo Mehdin-Senad Hodžić, veliki junak tuzlanskog ratiša, kapetan “Crni Labud”. 10. maja 1992. godine četnici kreću u opšti napad na Teočak, Sapnu i Nezuk. Bila je to, zapravo, bitka za Zaseok, u kome su se nalazili Komanda i borci Mehdina Hodžića. U jednoj šumi nalazili su se, takodje, ranjenici i izbjeglo stanovništvo. Nažalost, u smiraj bitke poginuo je i junak Mehdin Hodžić Senad. Tada je izvojevana velika pobjeda, ali jedan veliki junački život kapetana “Crnog Labuda” je ugašen. Četnicki snajperista pogodio ga je tačno u srce. Bilo je to u predvečerje 10. maja ’92. u selu Zaseok. Istog dana ukopan je na mjestu gdje je i poginuo. Mehdin Hodžić je kao komandant jedinice imao tajni znak “Kapetan Labud”. Kada je poginuo, Hase Tirić i njegovi borci kao uspomenu na njega, svojoj jedinici su dali naziv “Crni labudovi”.
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 10 maj 2018 22:28

slika

1992. – Prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom. Nusret Daut je prvi čovjek u Sarajevu koji je uništio tenk – bila je to prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom. Poginuo je nesretnog, 10. maja 1992. godine na Hrasnom brdu, kada su srpski agresori htjeli tenkom ući u već okupirano Sarajevo. Nusret je krenuo na tenk sa flašom benzina, bez ikakvog oružja. Kada je zapalio tenk, rekao je: “SAD I DA POGINEM NE BI MI BILO ŽAO”. Bile su to nažalost, njegove posljednje riječi – u tom trenutku ga je pokosio četnički rafal i poginuo je kao vojnik, pripadnik Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo.

https://mostarski.ba/na-danasnji-dan-10-5/
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Odgovorite