☑ Pravila foruma i savjeti

Heroji

Avatar
Drina
Moderator
Postovi: 7335
Pridružen/a: 20 okt 2012 19:53

Heroji

Post Postao/la Drina » 30 dec 2012 23:24

Muradif (Bećir) Dedović - Murga
http://focaci.org/index.php?option=com_ ... &Itemid=59

slika
Rođen 1966 godine. Radnik.

Po prirodi odvažan, izuzetno fizički snažan i korpulentan. Po karakteru dobronamjeran i pošten.

Rat ga je zatekao u rodnom selu Radojevići, MZ Kozja Luka, opština Foča.

Dok je većina u paničnom strahu napuštala svoje kućne pragove i bježala pred krvoločnim do zuba naoružanim hordama što su tih dana i mjeseci 1992 godine harali područjem fočanske opštine i Bosne, a oni što su ostali postajali žrtvama maltretiranja i iživljavanja, ovaj 26-godišnjak saopštava svome ocu definitivnu odluku kako ne ide nikud sa kućnog praga. Braniće svoju kuću i rodni prag do zadnjeg metka makar i sam.

Tako je i bilo. U napadu u kom su četnici naišli na neočekivani otpor, te pretrpjeli gubitke biva ranjen u eksploziji bombe, od čega se nije mogao oporaviti pod tim okolnostima.

Preselio je na Ahiret kao šehid braneći kućni prag i svoju Domovinu tokom napada na selo krajem aprila 1992 godine. Otac Bećir ga je pokopao u privremenom grobu u selu, odakle je ekshumiran 13 juna 2002 godine.

U životu dosta je priča koje ostanu neispričane ili nepoznate. Sudbina ovog istinskog sina Bosne, junaka i gazije u punom smislu te riječi treba da nama i generacijama što dolaze služi kao putokaz kako se voli domovina, kako se voli i čuva toprak. Treba da se prepričava i da se o njoj čuje. Isključivo zahvaljujući ovakvim pojedincima uspjeli smo da preživimo.

Njegova nesebična žrtva, odlučnost i herojski čin imali su značajan doprinos u ohrabrivanju patriota u prvim danima otpora Agresiji kao dokaz da je i hrabrost dovoljna ponekad da se zaustavi mnogostruko naoružaniji neprijatelj, što je mnogima spasilo živote.

Možda o njemu nisu napravljeni filmovi, nisu napisane knjige, pa čak ni priče ali sigurno da je prisutno jako sjećanje najbližih i ovo svjedočanstvo kao trag o neustrašivom gaziji i ličnosti za pamćenje. Neka to bude zadatak i amanet.

Rahmet ti i vječna slava sine naše domovine, gazijo bosanska.
Bio mi je rod. Ostao je s ocem da brani selo i tako poginuo. Svi su se povukli a njih dvojica su ostali sami. Borio se i nije htio napustiti svoje selo.
Bio je izuzetno krupan i jak momak. Sjecam ga se pred sami rat. Ja sam tad bio djecak i onako sam se "slepao" uz malo starije. On je par mjeseci prije nego sto je poceo rat bio spreman i znao sta mu je ciniti. Mnogi mu nisu vjerovali sta ce nas snaci.
Biće onako kako Bošnjaci odluče

Avatar
ZV Keli
Član
Postovi: 2096
Pridružen/a: 21 okt 2012 11:06

Re: Heroji

Post Postao/la ZV Keli » 31 dec 2012 12:59

http://bosnae.blogger.ba/arhiva/2007/11/07/1210796

Volio bih da na ovoj temi bude sto vise tekstova oko znanih i neznanih heroja otpora Bosne i Bosnjaka.

Da dodam moja ulica po ovom gaziji nosi ime :zastava:

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 24 mar 2013 13:32

Dan kada je Klej uništio šest tenkova i spriječio prodor ka Tuzli :zastava: :zastava: :huhu:

Protekle su dvije decenije od nezapamćenog herojstva Tuzlaka Edina Haračića Kleja, koji je na zvorničko-teočanskom ratištu zaustavio prodor agresorskih vojnika i tenkova ka Kalesiji i Tuzli.

Naime, 21. 22. i 23. marta Haračić je, koristeći protivoklopne rakete, uništio šest tenkova i odbio napad daleko nadmoćnijeg naprijatelja koji je namjeravao doći pred Tuzlu. Dvije decenije kasnije o nezapamćenom herojstvu Edina Haračića Kleja rijetko ko priča. Danas je Klej vijećnik u Općinskom vijeću Tuzla, diplomirani socijalni radnik, stariji je 20 godina ali, kaže, ponovo bi učinio isto.

“U martu 1993. godine krenula je silovita ofanziva Vojske RS i Vojske SRJ na zvorničko-teočanskom ratištu. Dan prije dolaska tima u kojem sam bio, a koji je djelovao u okviru Mješovitog artiljerijskog diviziona 2. Korpusa Armije RBiH, poslati smo na područje Čelića. Devet mjeseci je tenk sa Mirosavaca sijao smrt po Čeliću. Uspio sam ga uništiti ‘crvenom strijelom’“, prisjeća se ratnih dana Haračić.

U Armiju RBiH stupio je kao dobrovoljac. U JNA je bio graničar, ali je krajem 1992. godine obučen za protivoklopnjaka. Nakon Čelića, Klej i njegova četiri saborca su prekomandovani na zvorničko-teočansko ratište.

“Prije podneva 22. marta 1993. godine došli smo do Međaša u blizini Kalesije. Neprijatelj je djelovao sa uzvišenja Vis i prolazak je faktički bio nemoguć. Rekli su nam da sačekamo večer, ali neprijateljske snage su napredovale ka Sapni, linije fronta su bile probijene, a civili stjerani u zbjegove. Pod kišom granata uspjeli smo se ispod Visa provući ka Sapni. Dočekali su nas uplakana djeca i žene u zbjegovima i osokoljeni neprijatelj koji je prethodnih dana ubilježio napredovanje“, prisjeća se Klej.

Sljedeće rečenice opisuju neviđeno herojstvo tada 22-godišnjeg mladića, koji je rizikujući sopstveni život uspio odbiti neprijateljski napad.

“U ranijim borbama pripadnici Armije RBiH su uspjeli onesposobiti tri tenka. No, taj dan neprijatelj je na naše položaje krenuo sa 15-ak tenkova, dok je sedam tenkova imao u rezervi. U dramatičnim momentima sam uspio sačuvati prisebnost i pribranost. Izašao sam na čistinu, iznad glave su fijakuli meci, ali ja sam samo razmišljao kako neutralisati tenkove. Prvom raketom sam uništio tenk u sredini. Drugom sam uništio komandni tenk i tada sam vidio kako se oni pripremaju na povlačenje. Trećom sam pogodio još jedan tenk, nakon čega je uslijedilo povlačenje, pa sam faktički četvrti tenk pogodio pri njihovom povlačenju“, kaže Haračić, koji navodi kako su na tom položaju pored Vojske RS bile angažovane jedinice Novosadskog, Užičkog, Valjevskog korpusa Vojske SRJ te ruski plaćenici.

Haračić se prisjeća kako je tog dana na raspolaganju imao pet crvenih strijela, naspram tolikog broja tenkova. Njegovo herojstvo je promijenilo tok rata na prostorima BiH, jer Vojska RS nikada više nije tenkovima “jurišala” na položaje Armije RBiH.

“Naša pobjeda tog dana, ali i svih drugih, je čista kao suza. Ostvarena je na bojnom polju po svim pravilima vojne doktrine. Čak su nam čestitali i iz Vojske RS na toj pobjedi”, kaže Klej koji je 23. marta na području Teočaka uništio još jedan tenk.

Plan Vojske RS je bio, kako kaže Klej, da dođe pred Tuzlu, jer im je konfiguracija terena i položaji na Visu dozvoljavala takvo što. Herojstvo Edina Haračića Kleja osujetilo ih je u tom naumu.

Naredne godine Klej je odlikovan Zlatnim ljiljanom, a potom je otišao u Zenicu u Ratnu oficirsku školu. Rat je okončao sa činom kapetana, a do 2002. godine bio je vojnik profesionalac.

Odlukom Ratnog predsjedništva Općine Tuzla njemu je dodijeljen stan iz kojeg je deložiran 2001. godine. Uslijedile su dvije godine golgote, a novi krov nad glavom Edin je dobio 2004. godine. Kaže kako je odnos vlasti s svih nivoa neodgovarajući prema boračkoj populaciji. No, dok je živ borit će se za prava svojih saboraca.

“U meni ostaje žal što je Armija BiH 1995. godine zaustavljena u svom oslobodilačkom pohodu. Žao mi je što se danas herojskih bitki rijetko ko sjeća. Djeca u školama ne uče o časnoj borbi Armije RBiH, a stidljivo se pominju historijski momenti. U OV Tuzla sam pokrenuo inicijativu da se u dovoljnom broju kupe državne zastave kojim bi se okitio grad na Dan državnosti i Dan nezavisnosti. Dok sam živ borit ću se za otvaranje muzeja u Tuzli koji bi bio posvećen 2. Korpusu Armije RBiH. Svjedoci smo čestih negiranja države BiH, ali siguran sam kako će naša domovina nadživjeti sve neprijatelje”, zaključuje Klej.

Posthumni dobitnici Zlatnog ljiljana s područja Općine Tuzle dobili su svoje ulice u gradu. Klej je srećom živ, ali bez stalnog zaposlenja.
(Klix.ba)
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Drina
Moderator
Postovi: 7335
Pridružen/a: 20 okt 2012 19:53

Re: Heroji

Post Postao/la Drina » 12 jul 2013 22:56

Ratni put Mehdina Jakubovića, borca koji je preživio genocid u Srebrenici

slika




Mehdin Jakubović ima 42 godine. Preživio je tokom agresije tri proboja kroz teritoriju koju su kontrolisali četnici. Najprije 1992. godine se iz Bratunca probio do Tuzle, a onda iste godine se sa jedinicom od 130 ljudi probio od Tuzle do Srebrenice, i na kraju u julu 1995. godine ponovo se probija od Srebrenice do Tuzle. Danas radi u Oružanim snagama BiH, profesor je Odbrane i Sigurnosti, te magistrant na FPN u Sarajevu, na odsjeku Politologije, smjer Europske integracije sa temom ”Muslimanski migraniti i njihovi problemi integracije u Euro-prostoru, slučaj Njemačka”

Piše: Anes Džunuzović

Mehdina Jakubovića agresija na BiH dočekala je u rodnom selu Burnice, MZ Suha kod Bratunca. U ranim jutarnjim satima 10. maja 1992. godine izvršen je napad na njegovo selo. Napad su izvršile komšije Srbi, koji su ”odjednom” postali četnici, te JNA kojoj je Mehdin služio cijelu predhodnu godinu, i tek je pred agresiju došao iz JNA koja je napala njegovo selo. ”Rafali su se čuli sa svih strana, nasatao je metež i panika. Na licima ljudi, žena i djece vidio se strah i užas, kao da je nastupio Sudnji dan”, kaže Jakubović za Diwan i nastavlja: ”Svo stanovništvo, odrasli ljudi, žene i djeca, starci, sve je stjerano na stadion u Bratuncu. Odatle su svi sposobni muškarci, njih oko 700 skrcani u fiskulturnu salu O.Š. ‘Vuk Karadžić', starci, žene i djeca prisilno su transportovani prema Tuzli. Taj dan, dijete je rastavljeno od majka, muž od supruge, brat od sestre, najmiliji od najmilijeg. Sudbina muškaraca koji su zatočeni u sportskoj sali škole u kojoj su se obrazovala djeca do osmog razreda, u svojoj najbezbrižnijoj i najnaivnijoj mladosti, bila je strašna. Ubijani su na najsvirepije načine, mučeni, maltretirani, na njima su se iživljavali četnici, dojučerašnje komšije, poznanici, prijatelji”.

Proboj prvi: Bratunac – Tuzla

Mehdin je smrt u svom selu ili logoru u Bratuncu izbjegao tako što se prilikom napada na selo uspio zaroviti u zemlju u jednom seoskom potoku i na taj način izbjeći da bude uhapšen. Četnici su pretražili i prerovili cijelo područje, uključujući i taj potok, ali nisu pronašli Mehdina koji je ležao nepomičan, zatrpan zemljom, kao u grobu, samo je lice, odnosno nos bio iznad zemlje kako bi mogao disati. Četnici su mu bili toliko blizu da se zemlja pod njihovim nogama slivala na Mehdina, ali nisu ga vidjeli. Na kraju su konstatovali da više nema nikoga i otišli. U selu nije ostalo ništa, kuća mu je spaljena, a Mehdin se sa mislima o svojim najbližim, rodbini i prijateljima prebacio kroz četničku teritoriju do Tuzle. Odmah je pristupio TO Tuzla, te 16. muslimanskoj brigadi priliko njenog formiranja. Nakon nekog vremena provedenog na ratištu oko Tuzle grupa boraca je odlučila poći u pomoć borcima Armije u BiH i bošnjačkom narodu u Podrinju.

Proboj drugi: Tuzla – Srebrenica

U avgustu 1992. godine pješke su iz Tuzle prešli preko 100 km pod punom ratnom opremom, svaki sa po 20 kg municije i kroz četničku teritoriju. Ovo iskustvo proboja preko četničkih teritorija biće od velike pomoći Mehdinu i prilikom proboja u julu 1995. godine, jer se proboj odvijao istim putem. ”Otišao sam, a da se nisam halalio sa majkom. Selamio sam se i rekao da idem na ratište oko Tuzle, kao što sam to i ranije činio. Nisam imao snage da joj kažem gdje idem jer sam znao kakva bi bila njena reakcija. Poslednje što mi je majka uradila bio je vez na mojoj šarenoj košulji na lijevom džepu, mjesec i zvijezda sa natpisom ‘ALLAHU EKBER’. Nakon toga prvi put sam se čuo sa majkom u vrijeme demilitarizacije Srebrenice, u proljeće 1995. preko radio amatera, trajalo je to samo jedan minut, kad mi je čula glas nije više mogla progovoriti. Do tada nije vjerovala da sam živ, mislila je da sam poginuo 1992. godine u Konjević Polju. Čak ni pisma koja sam joj slao preko crvenog križa iz Srebrenice nisu je mogla uvjeriti da sam živ, sve dok mi nije čula glas misila je da sam mrtav”, priča nam Mehdin.

Srebrenica – vrijeme demilitarizacije

U proljeće 1993. godine Srebrenica je proglašena demilitariziranom zonom pod zaštitom UN-a. Od avgusta 1992. godine do demilitarizacije u martu 1993. godine Mehdin Jakubović je najprije kao četnička žrtva, a onda kao borac Armije BiH preživo puno toga: akcije, strah, glad, borbu prsa u prsa, granatiranje, bombardiranje iz aviona na bliskom prostoru, gubitke najbližih saboraca, otkinute glave i udove, raznešena tijela, crijeva van utrobe, dakle, borbu za fizički opstanak, za tijelo, um i dušu. Tokom demilitarizacije Mehdin je okupljao omladinu i učio ih borilačkim vještinama, a kroz njih ih obrazovao i odgajao u vremenu i mjestu gdje je to bilo gotovo pa nemoguće. ”U jednom periodu tokom demilitarizacije u Srebrenici bar nije bilo gladi, stizali su paketi, a i iz zraka se avionima izbacivala pomoć, bilo je čak i sltkiša, uključujući čokolade”, kaže Mehdin. Međutim, onda je nastupila zima 1994. na 1995. godinu kada je ponovo nastupila nestašica hrane. Bio je to specijalni rat, izgladnjivanje i raspamećivanje ljudi u Srebrenici, kojih je bilo iz raznh krajeva Podrinja, a koji su utočište našli u Srebrenici nakon pada ostalih gradova.

Srebrenica juli 1995. godine

”Bio sam sa djevojkom, sadašnjom hanumom, na sokaku Petriče u predgrađu Srebrenice, kada je ispaljena prva granata od strane četnika koji su opkolili Srebrenicu. To je bio početak srebreničke agonije. Nakon što sam se tu rastao sa djevojkom ponovo sam je vidio tek nakon proboja iz Srebrenice u Dubravama kod Živinica. Nastupio je metež u Srebrenici. Svaki dan kojeg je dočekala Srebrenica značio je stotine žrtava, i bilo je jasno da je tragedija Srebrenice neizbježna. U to vrijeme bio sam na liniji sa jedinicom iznad Srebrenice na jednoj koti. Svojim očima sam vidio dolazak silnih četničkih jedinica iz Srbije preko Skelana, redovne Vojske tada SR Jugoslavije. Ispred mehanizacije su tenkovi, transporteri i ostala motorna vozila, zatim silna pješadija. Dakle, Srbija je ušla u Bosnu da napadne demilitarizovanu zonu, zajedno sa grčkim i mnogim drugim stranim dobrovoljnim jedinicama, za što postoje i validni dokumenti. Već tada je bilo jasno da se Srebrenica teško može odbraniti. I zaista, jula mjeseca 1995. godine, četnici predvođeni Ratkom Mladićem ušli su u Srebrenicu. Desio se nezapamćen genocid nad Podrinjcima. Treba znati da Srebrenica nije pala bez otpora. Nekoliko dana od već započetog napada na Srebrenicu pružan je žestoki otpor u svim sektorima odbrane. Lično sam bio u jedinici koja je zaustavila prodor četnika iz Šekovica u Srebrenicu, sa jugozapadnog dijela prema Srebrenici, gdje su pretrpjeli gubitke u ljudstvu i naoružanju. Tako je bilo na svim prilazima prema Srebrenici. Sjećam se jednog borca koji je hrabro jurišao prema tenkovima i transporterima. Poginuo je od granate koja ga je pogodila direktno u tijlo, bio je potpuno raskomadan. Međutim, UN je izdao Srebrenicu, a borci Armije BiH nisu bili u mogućnosti oduprijeti se ljudstvu i tehničkoj vojnoj opremi agresora”, kaže Mehdin.

Proboj treći: Srebrenica – Tuzla

”Nakon što je odlučeno da se krene u proboj prema slobodnoj teritoriji, počelo se sa pripremama. U mjestu Jaglići iznad Srebrenice okupile su se sve jedinice. Bila je noć pred polazak sa zbornog mjesta Jaglići, prišao mi je jedan učenik iz kluba borilačkih sportova sa vidnim žalom na licu rekavši da je to možda poslednji put da se vidimo. Tražio je da se halalimo. Nikada više nisam vidio tog momka Admira-Dadu kao ni Safeta, Ikana, Elvira, Nusreta… Svi su pobijeni. Tu noć su se mogle naslutiti strahote koje nadolaze. Kao u filmovima strave i užasa, konji su njištali, psi zavijali, krave mukale, sve je mirisalo na krvoproliće. Kolona dužine 10-tak kilometara se pripremala da u zoru krene putem neizvjesnosti. Jedna sekunda vječno traje, takav je osjećaj kada je čovjek u nevolji, dok ono što je lijepo tako se čovjeku čini da brzo prođe. Kada je svanulo kolona se počela kretati. Sve što sam pojeo za šest dana proboja bio je kakao koji mi je pred polazak dao Admir-Dado i dio riblje konzerve negdje na sredini puta. Šest dana nespavanja, gladi i probijanja kroz 130 km puta prema Tuzli. Od gladi, iscrpljenosti, straha čovjek često nije mogao razabirati da li je to što se dešava san ili java. Dešavalo se da na trenutak insan zaspi u pokretu ili kraćoj pauzi i počne sanjati neke lijepe snove: bajram u krugu porodice, vruća hrana, veselje, vidiš sve i osjetiš sve ono što bi želio, a nemaš, i onda se trzne iz kratkog sna shvativši zapravo u kakvoj se situaciji nalazi, to je strašan osjećaj”, prisjeća se Mehdin i dodaje:

”Put od 130 km nije mali ni na izlet ideš sa svom potrebnom logistikom, a kamoli toliko kilometra sa svim onim što smo imali kao prepreku: ubačeni ‘elementi', infiltrirani neprijatelji unutra, trovanje izvora sa pitkom vodom, zloupotreba opreme UN-a koju su četnici koristili i mamili civile na predaju. U mjestu Buljim pale su prve žrtve od četničkih granata i rafala. Jedna granata je pala neposredno u mojoj blizini. Od silne eksplozije rasprštilo se kamenje i jedan kamen me pogodio u glavu, u potiljak. Pao sam na zemlju kao pokošen, misleći da je geler. Pipam po potiljku, nema krvi, ali postoji jedna velika rupa na kapi koju još čuvam kao uspomenu na taj događaj. Sljedeća pepreka bila je preći putnu komunikaciju na potezu Kasaba – Konjević Polje i rijeku Jadar. Nakon što smo uspješno prešli asfalt ispod Mravinjaca, morali smo preći nabujali Jadar. Vrlo jaka i žestoka fizička prepreka koju smo prebrodili i zaputili se ka Udrču, najvećoj planini na tom prostoru. Ulaskom na Udrč prvi dio teškog puta je okončan. To i nije bilo teško prvoj grupi koja je naoružana, jer se teško ko mogao suprotstaviti takvoj jednoj grupi boraca, sastavljenoj od diverzantskih jedinica iz svih podrinjskih brigada. Problem je rasuta kolona od Buljima do Udrča. Iza nas je ostalo na hiljade naših saboraca i civila koji su se rasuli nakon eksplozije kod tzv. ‘Debele bukve’. Boraca i civila sada je bilo na sve strane, na 30 kvadratnih kilometara rasuti po manjim i većim grupama. A žrtava je do sada već bilo i previše”, kaže Mehdin i nastavlja: ”Na Snagovu kod Zvornika nas je dočekala zasjeda. Zasjeda koju smo uspješno neutralizovali i zarobili vođu te grupe, komandira. Na Križevačkim njivama, mjestu iznad Zvornika, dogodilo se čudo, odnosno kao vjernik ja to pripisujem Bogu dž.š. kao njegovu izravnu pomoć prevarenim i izdanim od UN-a Bošnjacima Podrinja. Naime, najedanput je počeo da pada grad praćen gustom maglom i kišom, i to samo na nekoliko kvadratih kilometara, taman na prostoru gdje su se nalazili četnički tenkovi iznad Baljkovice. Grad i kiša su potpuno neutralizirali tenkove i četničku tehniku, što nam je pomoglo da krenemo u odlučujući proboj ka slobodnoj teritoriji, ka Nezuku. Led i kiša su nam dobro došli za osvježenje i da kažem razbuđivanje nakon dana i noći bez sna, apred konačnu bitku za prboj Baljkovici. Baljkovica je posljednje uporište četničko. Bili smo u gotovo bezizlaznoj situaciji. Tako blizu, a tako daleko od spasa. Blizu geografski, kilometar i manje od naše teritorije, a daleko jer je tu bila čvrsta i jaka, trostruka četnička linija. Nadomak nas, naši suborci sa slobodne teritorije iz Nezuka pokušavaju probiti liniju. Žestok okršaj. Na desetine puta sam izgovorio šehadet, očekujući svakog trenutka smrt. U tom momentu skoro bezizlazne situacije, imao sam priliku sa jednog uzvišenja nakon što sam čuo zvuk spasa, pokliče naših boraca koji su na jednom dijelu linije u blizini mene koordinirano probili četničku gvozdenu liniju, gledati kako borac iz Srebrenice i borac iz Nezuka sa suprotne strane trče jedan drugom u zagraljaj. Linija je probijena. Četnici su ustuknuli”, priča nam Mehdin Jakubović svoju priču o proboju iz Srebenice.

Danas Mehdin ponovo, kao pripadnik Oružanih snaga BiH, svake godine obezbjeđuje ”Marš mira” kojim se prisjećamo puta kojim su prošli Podrinjici nakon pada Srebrenice do slobodne teritorije. Svake godine Mehdin iznova proživljava svoja tri ratna proboja od Bratunca do Tuzle, od Tuzle do Srebrnice i od Srebrenice do Tuzle.
Biće onako kako Bošnjaci odluče

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 13 jul 2013 00:19

Nevjerovatna prica, zaista...!
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Drina
Moderator
Postovi: 7335
Pridružen/a: 20 okt 2012 19:53

Re: Heroji

Post Postao/la Drina » 13 jul 2013 20:30

Sad je tesko zamisliti da to neko moze prezivjeti. On je dozivio i prezivio nesto nadljudsko.
Slusao sam tako i ono sto je dozivio jedan logoras. Prijatelj koji je prezivio Manjacu. Cetnici su iz logora izveli njega i jos jednog. Prvo su tukli ovog drugog logorasa. U jednom trenutku ovaj je vise izgubio svijesti pao na tlo i tu su ga zaklali. Onda su poceli tuci ovog mog prijatelja. Bila su 4 cetnika i smjenjivali se. Tukla su ga dvojica i kad bi se umorili onda su nastavljali druga dvojica.

Morao je drzati ruke uza zid a oni su ga udarali svacim. Kablom, pendrekom, nogama, rukama. Ali on je vidio sta se desilo s ovim drugim logorasem i pronasao je snagu i zelju za zivotom da nikako nije htio ostati na podu. Posto se nije onesvijestio a ovi su se umorili i onda su odustali. Bacili su ga nazad medu ostale logorase. Sedmicama nije mogao ustati Ostali logorasi su se brinuli o njemu i uspio je prezivjeti

Ljudi kad se nadu u bezizlaznoj situaciji onda izdrze toliku bol i patnju da je to tesko i povjerovati. Volja za zivotom daje nadljusku snagu.
Biće onako kako Bošnjaci odluče

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12074
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Heroji

Post Postao/la amkos » 15 jul 2013 01:45

Još jedna priča za nepovjerovati!!

Priča Envera Husića / Kako Sam Preživio Genocid

slika



Među učesnicima ovogodišnjeg Marša mira našao se i Enver Husić iz srebreničkog naselja Brezovica, jedan od rijetkih podrinjskih Bošnjaka koji je tokom genocida u julu 1995. godine preživio zarobljavanje u mjestu Sandići kod Bratunca.
Naime,Husić, tada šesnaestogodišnjak, nalazi se i na čuvenom snimku koji je nastao 13. jula u Sandićima. Na ovom snimku, koji već 18 godina obilazi svijet, Husić se nalazi u grupi podrinjskih Bošnjaka koje okružuju zločinci. On se nalazi u koloni iza jednog muškarca, kojeg srpski vojnik tjera da skine majicu. Husić je jedini preživjeli sa tog snimka. (Snimak pogledajte OVDJE)

„Imao sam tada nepunih 16 godina. Tu smo svi bili zarobljeni u Sandićima, gdje je bilo oko 1.200 ljudi, koji su kasnije strijeljani u zemljoradničkoj zadruzi u Kravici. Ja sam, Božijom voljom, uspio da pobjegnem iz Sandića“, počinje svoju priču Enver Husić.

Sjeća se, stotine zarobljenika su se nalazile na livadi u Sandićima. U jednom trenutku ga je zovnuo srpski vojnik koji se nalazio na tenku i čuvao zarobljenike na livadi.

“Jedan čovjek ispred mene je ustao, mislio je da njega zove. Vojnik je rekao sjedi ti, neka dođe taj malac iza tebe. Otišao sam. Dao mi je dva kanistera i rekao da odem dolje niz asfalt i da donesem vode. Bila su još tri momka sa mnom. Donijeli smo vodu“, priča Enver.

Tada je, veli on, uslijedio jedan od najtežih trenutaka. Svaki od zarobljenika je mogao dobiti samo po jedan čep vode, a on je svom ocu dao cijeli kanister da se napije.

“Prišao je jedan četnik iza leđa i udario ga kundakom u glavu. To mi je bilo najupečatljivije i nekako najteže. Ubrzo nakon toga smo ponovo otišli po vodu“, priča Enver.

altU tom trenutku naišli su autobusi koji su vozili žene i djecu iz Potočara. Jedan od autobusa se zaustavio.

“Šofer mi je izbacio neki tetrapak iz kojeg su unproforci pili vodu i rekao da naspem, te da ostavim kod volana. On je izašao iz autobusa i otišao dolje preko puta. Bilo je mnogo tih srpskih vojnika, da ih tako nazovemo, ako se tako uopšte mogu nazvati. Ja sam tu iskoristio šansu. Pozvao sam ovu trojicu i rekao haj'mo u autobus. Oni su rekli da ne smiju. Bacio sam kanistere, utrčao u autobus, a žene su me prekrile torbama. Uspio sam preživjeti“, priča Enver.

Mladići koji su s njim išli po vodu su ubijeni. Zajedno su pohađali školu u Srebrenici. I oni sa snimka svi su pobijeni. Mladić na snimku ispred njega zvao se Almir i ukopan je prošle godine u Potočarima. I babo mu je ubijen. Tek je pronađeno nekoliko skeletnih ostataka u dvije masovne grobnice.

“Ja danas sa suprugom, kćerkom i sinom živim u Genevi u Švicarskoj. Kuhar sam po zanimanju. Usavršio sam to poslije 1995. godine. Dolazim svake godine povodom Marša i dženaze. Moj brat, koji je uspio preći preko šume, živi u Americi, a sestra i majka su u Bosni“, ispričao je Enver.

slika

Izvor: oslobođenje, bh-news
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
ZV Keli
Član
Postovi: 2096
Pridružen/a: 21 okt 2012 11:06

Re: Heroji

Post Postao/la ZV Keli » 15 jul 2013 12:41

Drina vidim da si na fb stranici Heroji Bosne i Hercegovine :zastava:

Avatar
Drina
Moderator
Postovi: 7335
Pridružen/a: 20 okt 2012 19:53

Re: Heroji

Post Postao/la Drina » 27 jul 2013 11:27

Nastavak priče ratnog puta Mehdina Jakubovića od Buljima do slobodne teritorije


slika

Juče smo na našoj stranici objavili tekst preuzet sa portala diwan-magazine.com, isti tekst je proširen fotografijama i tekstom iz životnog puta Mehdina Jakubovića koji se nalazi u dnevniku koji je vodio. Donosimo Vam nastavak priče o životnom putu Srebrenog štita, podrinjskog gazije, a tekst se nastavlja dalje od događaja u mjestu Buljim poslije pada ne/žaštićene UN enklave Srebrenica 11. jula 1995.g.

BULJIM

slika


Mjesto zvano Buljim po početku granatiranja i paljbe sa četničke strane počele su padati prve žrtve. Dobijam informaciju da je poginuo jedan moj učenik od 13 godina na navedenoj livadi. Srce se zgrčilo, sledilo. Bez teksta sam. Samo prije nekoliko sedmica sam njemu i ostalima držao lekcije iz borilačkih vještina, islama, civilne zaštite u takozvanoj (ne)zaštićenoj zoni UN-a. Inna lillahi ve inna ilejhi rađiun. Čista duša i neuprljana, akoBogda, vraća se svome Gospodaru, pomislio sam. U nastavku granatiranja pada granata neposredno od nas. Od silne eksplozije rasprštilo se kamenje. Pogodio me kamen u glavu, potiljak, preko savijenog vojnog kačketa. Pao sam na zemlju kao pokošen, misleći da je geler. Pipam po potiljku, nema krvi, ali postoji jedna velika rupa na kapi koju još čuvam kao uspomenu na taj događaj. Kada je sudbina čovjeku da još živi, kroz iglene uši se provlači. Kako se kaže u predajama „Kada bi snopovi strela (čitaj metaka, gelera) letilo prema tebi neće te usmrtiti ako ti nije suđeno.“

PRELAZAK JADRA

Sljedeća pepreka bila je preći putnu komunikaciju na potezu Kasaba - K.polje i rijeku Jadar. Nakon što smo uspješno prešli asfalt ispod Mravinjaca, mjesto gdje je druga destinacija konačenja na Maršu mira, morali smo preći nabujali Jadar. Vrlo jaka i žestoka fizička prepreka koju smo uz Allahovu pomoć prebrodili i zaputili se ka Udrču, najvećoj planini na tom prostoru.

UDRČ

Djelimično ulaskom na Udrč prvi dio teškog puta je okončan. To i nije bilo teško prvoj grupi koja je naoružana, jer se teško ko mogao suprotstaviti takvoj jednoj grupi boraca, sastavljenoj od diverzantskih jedinica iz svih podrinjskih brigada. Problem je rasuta kolona od Buljima do Udrča.


DEBELA BUKVA

Iza nas je ostalo na hiljade naših saboraca i civila. Još uvijek nerazjašnjen slučaj takozvane „Debele bukve“ , eksplozije koja se dogodila kod nje, i najveće rasulo kompaktne grupe koja je krenula iz Srebrenice. Boraca i civila sada je bilo na sve strane, 30 kvadratnih kilometara rasutih po manjim i većim grupama. A žrtava je do sada već bilo i previše.


PRVA ČETNIČKA ZASJEDA NA SNAGOVU

Sljedeća najjača zasjeda je bila na Snagovu, mjesto Marčići iznad Zvornika. Zasjeda koju smo uspješno neutralizovali i zarobili vođu te grupe, komandira.


KRIŽEVAČKE NJIVE I KERAMET U OBLIKU LEDA

Križevačke njive, mjesto iznad Zvornika, gdje se slobodno može reći da je bila izravno Allahova intervencija. Naime, najedanput je počeo da pada led pračen gustom maglom i kišom, i to samo na nekoliko kvadratih kilometara taman gdje su se nalazili tenkovi iznad Baljkovice i gdje se pokušavalo priči, ali nije moglo. Allahovim davanjem leda i takvih meteo uslova je pogodovalo da se neutrališu tenkovi i stvori uvertira ili preduslovi da se krene u odlučujuću bitku, proboj ka Nezuku, koji je bio pod kontrolom Armije BiH. Led i kiša su dobrodošli i za osvježenje, jer su ljudi od nespavanja i izmrcvaljenosti ostajali na mnogim mjestima bez mogućnosti da ih se probudi. Ali ovaj led i hladna kiša i takvi meteo uslovi nisu dozvolili da više bilo ko zaspi. Maksimalno razbuđivanje pred konačnu bitku na Baljkovici. Takvi meteo uslvovi su ovlažili list pa se nečujno moglo vrlo blizu doći neprijatelju.

slika

PROBOJ NA BALJKOVICI

Baljkovica, posljednje uporište četničko. Gotovo neizlazna situacija. Tako blizu, a tako daleko od spasa. Blizu geografski, kilometar i manje od naše teritorije, a daleko u taktičkom smislu mogućnosti spram odnosa snaga i onoga šta mi imamo na raspolaganju, a šta četnici. Spas, je li to samo spas ako preživim i pređem u slobodnu zonu pod kontrolom Armije BiH? Pitao sam sebe, obzirom da oko mene od granata su ljudi ginuli od gelera, smrt na svakom pedlu zemlje na kojoj smo stajali. A šta je sa spasom duše, u dijelićima sekundi mi se vrtilo po glavi. Fizički sam još čitav i zaštićen u moru gelera i puščanih zrna. Moj um i moje mentalno stanje mora ostati netaknuto, čvrstina volje da se izvrši proboj i spoji sa našim narodom, čvrstina volje da psihički ne posustanem u datom trenutku, u smislu da budem priseban, ko sam, šta sam, i da je sve u Allahovim rukama, treba da se priklonim Njegovoj volji i da bez sumnje, ako to On bude odredio, odem na onaj svijet, a ako pak ostanem opet Njegovom voljom, živ da budem i ostanem psihofizički zdrav. Neizvjesnost i skoro nekakva mogućnost da se probiju trostruke četničke linije. Nadomak nas, sasvim blizu naša braća iz Nezuka pokušavaju probiti liniju sa suprotne strane. Žestok okršaj. Na desetine puta sam izgovorio šehadet, očekujući svakog trenutka smrt. Zamislite u ovom trenutku, kada svakog trena očekujete smrt, skoro bezizlazna situacija, ovodunjalučki džehennem, a onda Allah da da samo nakon par mjeseci nakon proboja budem u najsigurnijem gradu Mekki, odlaskom na hadž kao borac Armije BiH. Na hadž sam, kao borac, otišao odmah po potpisivanju Dejtonskog sporazuma. Za mene je proboj iz Srebrenice, a i odlazak na hadž, bio veliki ispit u ovodunjalučkom smislu kao priprema za ono što će neminovno doći. Proboj iz Srebrenice nosio je za sobom neizvjesnost, strah, iščekivanje, nespavanje,borbu za golu egzistenciju. Sve ono što se dešavalo u šest dana mog proboja, u dužini 130 km, nemoguće je opisati, bili bi potrebni tomovi knjiga da se sa svakog aspekta to opiše.

Ali sve to što se meni i mojoj braći dešavalo u putu te raznovrsne kušnje, u obliku svakojakih nedaća je upravo ono, kako se kaže u islamskim predajama, da će ljudi na Sudnjem danu stotinama godina čekati u neizvjesnosti u velikim skupinama, kada niko ni na koga neće gledati, svako će se o sebi pozabaviti i gledati šta će sa njim biti. Allah je dao meni i mnogim drugima da tu sličnu situaciju preživimo još na ovom svijetu, koliko toliko sličnu. Drugi i najsličniji događaj na dunjaluku je obavljanje hadždža i obred kretanja sa Arefata na Muzdelifu, pa dalje do Džemreta. Isto tako, velike skupine ljudi sporo se kreću, sa svim psihofizičkim nedaćama, i to je dosta slično onome kako se opisuje Sudnji dan, zapravo to i jeste obred koji simbolično i predstvalja to, svi u ihramima, svi isti, hrlilomo nekamo u neizvjesnosti, strahu i isčekivanju kako će nam se presuduti. Ja sam slične situacije imao, doživio i preživio da to u realnosti osjetim, u ratnom okolnostima u proboju iz Srebrenice 1995.godine, i samo za nekoliko mjeseci da to simbolično osjetim kroz navedene obrede hadždža u najsigurnijem gradu kako ga Allah dž.š.opisuje u Kur'anu. Još se nismo probili. U tom momentu skoro bezizlazne sitacije, imao sam priliku sa jednog uzvišenja nakon što sam čuo zvuk spasa, pokliće naših boraca gdje su na jednom sasvim blizu dijelu linije od mene koordinirano probili četničku gvozdenu liniju, gledati kako borac iz Srebrenice i borac iz Nezuka sa suprotne strane trče jedan drugom u zagraljaj. Linija je probijena. Četnici su Allahovom odredbom i borbom pripadnika Armije BiH sa obje strane ustuknuli. Nastaje borba da se izvuku ranjeni i mrtvi. Pričao mi je kasnije brat, koji je u tom vaktu bio u Austriji još od prije agresije, samo su kaže čuli da je Srebrenica pala i onda nikakvih informacija o nama danima, samo se nagađalo gdje smo i šta smo. Kazao mi je da je u tim danima, jednu noć, sanjao mene u velikoj gomili naroda kako mu govorim da je sa mnom sve uredu i da ću se probiti i spasiti. Bio je to istiniti išaret mom bratu koji je u tom vaktu doživljavao istinski islamski preporod, pa i ne čudi nekliko istinitih snova koje mi je ispričao. Kada smo se prvi puta nakon 1991. godine vidjeli u Lukavcu po njegovom dolasku u Bosnu, zagrlio me i zaplakao. Kasnije mi je rekao da to nije samo emotivni plač zbog susreta, već zbog ispunjenja njegovih snova, da ćemo se opet živi sresti.

IZLAZAK NA SLOBODNU TERITORIJU NEZUK POD KONTROLOM A R BiH
Na slobodnoj teritoriji Nezuka dočekao nas je naš narod sa nevjericom šta se dešava, emocije su nadirale na sve strane. Na jednoj poljani bila je trpeza, skovani veliki, dugi inprovizovani stolovi napunjeni hranom u izobilju. Iz Srebrenice sam pošao u vojnoj uniformi i vojnim čizmama, a u Nezuk sam stigao nakon šest dana proboja bos, čizme se u putu poderale, sav poderan i rasčupan. Kada sam se kasnije u Živinicama pogledao u ogledalo nisam mogao vjerovati da sam to ja. Brada narasla preko mjere, rasčupana, oči upale, jagodice na licu izražene, za nepvjerovati kako sam izgledao. Ali ostao sam psihički i mentalno sabran, nisam klonuo duhom, držala me neka nadnaravna neobjašnjiva snaga. Sjećam se samo par dana nakon proboja sjedio sam na jednom sijelu sa jednom grupom domicijelnog stanovništva, i sa nekoliko osoba koje su sa mnom preživjele proboj. U toku sijela jedan mi prijatelj reče da mu nimalo nisam izgledao kao neko ko je prošao tu golgotu, nije se to na meni primijetilo, nisam bio psihički rastrešen, i na meni se nije primijetilo da je neko ko je samo par dana prije prošao sva ta iskušenja. Sjećam se isto da su nas nakon prelaska u Nezuk, nas jednu grupu sa nekim kamionom dovezli do Kalesije, u neko selo, i tu je nas nekoliko raspoređeno kod jednog hadžije koji je sam živio. Bio je veoma brižan prema nama. Bila je noć kada smo stigli u njegovu kuću.

BRATSKI DOČEK BOŠNJAKA OD STRANE BOŠNJAKA

Malo smo se odmorili i ustali u vrijeme sabaha da klanjamo. Kada je hadžija primjetio šta želimo, ozarena lica je tražio lavor i ibrik da uzmemo abdest. Dojmilo ga to i radost mu se vidjela na licu zbog toga, obzirom da u mojoj grupi koji smo zanočili kod njega prosječno smo bili stari 20 godina. Ja sam tada imao 25-tu godinu, ostali sa mnom su imali 20 i manje godina. Stigao sam u Živinice isti dan od našeg hadžije koji nas je ugostio tu noć u Kalesiji. Na trgu Živinica sreo sam neke komšije iz mog mjesta gdje sam živio prije agraesije, Suhe kod Bratunca. Iz daljine sam vidio da mi dolazi srednji brat koji je bio na ratištu u Kladnju. Stao sam za leđa jednom svom komšiji i brat je prišao grupi nevidjevši mene sakrivenog iza leđa komšije. Sav zabrinut komentarisao je situaciju, i to da o meni još ništa ne zna. Zadnji put smo se vidjeli 1992. godine u Kalesiji, kada sam ja krenuo pješke put Srebrenice sa jednom većom formacijom.

slika

Iznenada sam se stvorio pred njim iza leđa komšije na pola metra od njega, bio je to za njega šok, veliko iznenađenje. Dalje pretpostavljate, izliv emocija. Zajedno smo se brat i ja uputili ka mjestu Kopjevići kod Živinica, gdje je bila moja mati. Susret sa njom je nemoguće opisati. Zagrljaj bez riječi koje ona, a niti ja, nismo mogli izustiti. Bilo je to tačno tri godine kako sam se rastao od nje, bez da joj kažem da idem daleko u neizvjesnost, 130 km prema svom zavičaju. Tada mi je brat sav veseo skratio bradu i kosu, nekim makazama, radoznalo pitajući šta je sve bilo u vremenu od tri godine u Srebrenici, od kada nismo bili zajedno. Pored toga veselja, da sam ja preživio proboj, osjetno se na nama primjećivala žal, tuga, svjesnost da na hiljade naše braće još nije prešlo taj daleki put, i mnogi nisu nikada prešli. Upravo tih dana kada smo o njima razmišljali mnogi su upravo tada bili streljani i pogubljavanji od zločinačke ruke širom mjesta na kojima sada stoji obilježje masovnih grobnica po Podrinju. Možemo samo zamišljati kako su završavali i kroz kakve su muke prolazili a i imamo njih nekoliko koji su preživjeli streljanje i svedočili su na prvi pogled nevjerovatnu priču.

DEŠAVANJA U TUZLI I SREBRENICI NAKON ŠEST DANA PROBOJA I DALJE

PROMIŠLJANJA O SREBRENICI I PROBOJU SA DISTANCE 18 GODINA


Polovina Gazija (njih oko 200) nikada nije ugledala svoje najmilije, ostali su da leže po vrletima bosanskih planina, zadovoljni onim što im je njihov Gospodar pripremio. Oni koji su, hvala dragom Bogu, kročili na slobodnu teritoriju vječno će čuvati uspomene na svoju braću i prijatelje koje je zbližila ideja Islama. Klub u kome su se stekla brojna poznanstva i prijateljstva koja će se pamtiti još vijekovima poslije nas.

SREBRENICA JE MOJE OSVJEŠĆENJE I MOJE PROSVJETLJENJE


Sudbina je da ja godinama prolazim utrtu stazu put Tuzla - Srebrenica. Da me podsjeća, da budem pripravan, da budem na nivou zadatka koji je pred Bošnjacima-muslimanima, da pamte i ne zaborave.
Prvi put hodio sam tom stazom u avgustu 1992. godine kada sam kao dobrovoljac, sa još 500 saboraca, krenuo od Tuzle prema Srebrenici, 130 km dug put. Drugi put sa istom tom stazom se probijao iz Srebreničkog obruča 1995 .godine. Zatim od 2008. godine, kao pripadnik Oružanih snaga BiH, sa vojskom pratim „Marš mira“ logistička i druga podrška. To činim već pet godina, a i ove godine po šesti put. Podrška „Maršu mira“ traje četiri dana, od destinacije do destinacije. Od Nezuka do Srebrenice.

Sasvim dovoljno vremena da se vrate sva sjećanja. Prebiram i analiziram svaki detalj, svako mjesto, zašto i kako se to dešavalo. Kada sam 1992. godine krenuo iz Tuzle u Srebrenicu imao sam 21 godinu, tek odslužio bivšu JNA

slika

U proboju iz Srebrenice imao sam 25-tu godinu. Sada evo, kada trebam za par sedmica krenuti ponovo tom stazom, za neke stazom smrti, a za neke stazom spasa 1995. godine, sa vojskom kao podrška „Maršu mira“ imam 42 godine.

Sa akademskim zvanjem,profesor Odbrane i Sigurnosti. Analiziram agresiju na BiH i rat kao iskusan vojnik i starješina iz rata,sada školovani oficir,analiziram sve i razmišljam. Magistrant na fakultetu PN u Sarajevu,odsjek Politologija,smjer Europske integracije,one iste Europe koja nas ostavila na cjedilu i 92' i 95'.Tema: Muslimanski migraniti i njihovi problemi integracije u Europrostoru,slučaj Njemačka“ proučavam sada kako se odnosi prema nama i šta sada planira sa nama. Vjerski obrazovan, tri puta hadždž obavio, dosta zreliji i iskusniji, svjetovno i duhovno sa očuvanim zdravim razumom, izvojevane bitke još 1995. godine u proboju za tijelo, um i dušu, sa ove distance nakon 18 godina pokušavam se mentalno usresrediti i dokučiti, i iz svega od tih dešavanja izvuči pouku i poruku.

Gazije poslije rata

slika

Sve to pretočiti kroz praktičan rad i djelovanje, pisanu riječ i video zapis za generacije koje dolaze, kako se nikada i nikome ne bi ponovilo isto. Zato kažem Srebrenica je moje osvješćenje i prosvjetljenje. Riječ Srebrenicu trebamo analizirati slovo po slovo kako to neki čine. Svakom pojedinom slovu dodati jednu osobinu koju mi Bošnjaci trebamo imati, da se ne bi ponovilo i da bismo opstali:


S kao Samosvjesnost i spremnost;
R kao Rad na nezaboravu;
E kao Edukacija – važno je biti na mjestima gdje se odlučuje, a to se može samo putem edukacije i obrazovanja. Naglašena potreba za obrazovanjem na svim poljima;
B kao Bosna – da nam vodilja bude patriotizam i ljubav prema domovini. Ta ljubav za nas treba da bude farz;
R kao Rad- raditi i samo raditi, truditi se duplo vise nego ostali;
E kao Evaluacija – moramo znati da se ne ponovi;
N kao Nauka – ko ovlada naukom, vlada svijetom, nauka i kontinuirano obrazovanje, u skladu sa prvom kur`anskom porukom: ”Uči, u ime Gospodara svoga…!”;
I kao Islam- vjerski identitet kao neodvojiv dio ukupnog identiteta Bošnjaka
C kao Cilj- moramo biti svjesni naših ciljeva, a to su Islam, domovina i jezik
A kao Amnezija – oslobođenje od pogubnih svojstava uskogrudnog gledanja, međusobne zavisti , ljubomore, pakosti, mržnje.

slika

NA KRAJU PORUKA I POUKA


"A u čemu bi bila svrha
i vrijednost našeg života
ako ne bismo težili savršenstvu duha i tjela,
ako ne bismo težili putu plemenitom.
Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni,
oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom,
koja se zove plemenitost.
Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života.

Nakon što sam preživio Srebrenicu, genocid i tu, za mene, najveću ovodunjalučku, za sada, kataklizmu, rekao sam sebi da sam i sam mogao negdje ostati, svirepo ubijen u podrinjskim vrletima, čak ni da mi se za kosti zna. Rekao sam sebi da ću do kraja život sav svoj život i sve svoje lične potencijale i resurse podrediti za opšte interese Bošnjaka –muslimana i čitavog čovječanstva. Radio sam to i prije agresije, u toku agresije na BiH još više, ali nakog srebreničkog egzodusa i nakon što sam preživio, zadnjih 18 godina sva moja preokupacija je rad za opšte interese Bošnjaka-muslimana.



Samo jedno od velikih djela Mehdina Jakubovića je i pokretanja civilnog sektora u Srebrenici 1993.godine. Osnovan je klub borilačkih vještina koji je ubrzo prerastao u pokret pod nazivom Muallim. Kroz ovaj pokret mnogi mladi ljudi su imali obuke iz borilačkih vjeptina, ali i iz civilne zaštite, prve pomoći, snalaženja u prirodi i sve u duhu islamskog obrazovanja.

Danas ovaj pokret živi u obliku udruženja „Prosvjetitelj“ sa sjedištem u Srebrenici u prostorijama zgrade Medžlisa IZ Srebrenica gdje je prvobitno i nastao.

Trenutni predsjednik udruženja je profesor Nerzduin Hajdarević, a više informacija o radu udruženja i kako stupiti u kontak, eventualnu suradnju možete

putem telefona+387 61 295 703



Dvadeset godina kasnije, poslije doživljenog genocida, izgnanstva, izbjeglištva i povratka u bosansko Podrinje, Udruženje za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti „Prosvjetitelj“ je registrovano udruženje koje je prepoznatljivo po istim principima na kojim je osnovano. Disciplina, humanost, posvećenost, odricanje su odlike po kojima je udruženje prepoznatljivo u narodu.

MISIJA

Bolja i jača Bosna i Bošnjaci. Stvaranje mogućnosti za informisanje, edukaciju i učešće građana u afirmaciji univerzalno pozitivnih vrijednosti i demokratskih promjena u zajednici. Prosvjećivanje i osnaživanje pojedinaca za preuzimanje inicijative i odgovornosti u vlastitoj zajednici. Solidarnost i lojalnost u ispunjavanju ciljeva kroz timski rad i profesionalizam.

VIZIJA

Civilno društvo koje svima pruža jednake mogućnosti i ohrabruje pojedince da kreiraju okruženje u kome žele da da žive. Više discipline, marljivosti, humanizma, odgovornosti i volonterskog rada u društvu. Afirmisane mlade kreativne osobe koje kroz multidiscipliniran pristup, u saradnji sa relevantnim akterima, doprinose afirmaciji svih pozitivnih, kulturnih, naučnih, intelektualnih, vjerskih i civilizacijskih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva u svijetu multietničnosti i demokratskog okruženja. Poštenje, marljivost, odgovornost, tačnost, požrtvovanost i upornost kao glavne odlike našeg društva.

CILJEVI

Reafirmacija porodice kao temeljne institucije u društvu.
Razvijanje ideje i afirmacija svih pozitivnih kulturnih, naučnih, intelektualnih, vjerskih i civilizacijskih vrijednosti bosanskohercegovačkog društva.
Povezivanje sa drugim udruženjima i humanitarnim organizacijama koje vode brigu o mladima.
Organizovanje dječijih i omladinskih klubova namjenjnih članovima Udruženja.
Usmjeravanje omladine za rad u društveno korisnim aktivnostima.
Uspostavljanje saradnje i implementacija zajedničkih programa sa asocijacijom i pojedincima.
Podsticanje i sudjelovanje u stručnom osposobljavanju svojih članova kroz učešće u edukativnim seminarima i savjetovanjima.
Obavljanje i drugih djelatnosti u skladu sa statutom Udruženja.

SEKTORI

Ispunjavanje ciljeva i realizacija misije "Prosvjetitelja" danas se odvija kroz šest odvojenih sektora, a u isto vrijeme usko povezanih.

Sektor za edukaciju

Pozitivna afirmacija djece i omladine i usmjeravanje ka naprednom i prosperitetnom društvu realizuje sektor za edukaciju.

Sektor za ekonomsko djelovanje

Osnaživanje male privrede, poljoprivrednih gazdinstava i ekonomsko jačanje Bošnjaka Podrinja vodi sektor za ekonomsko djelovanje.

Sektor za humano djelovanje

Kroz humano-socijalni rad vodimo brigu o svim kategorijama stanovništva, organizujući razne aktivnosti koje olakšavaju život onih najugroženijih.

Sektor za očuvanje kulture i tradicije Bošnjaka muslimana

Očuvanje narodnih običaja koji nisu u suprotnosti sa našom vjerom sprovodi sektor za očuvanje kulture i tradicije Bošnjaka muslimana.

Sektor za informisanje i odnose s javnošću

Svi naši važniji projekti prezentuju se široj javnosti. Web stranica je prezentacija svih aktivnosti koje naše udrženje realizuje.

Sektor za sport

Afirmacija sporta u mjestima povratka. U okviru sektora za sport djeluje klub borilačkih vještina i sportova Prosvjetitelj te sekcije u povratničkim naseljima koje okupljaju mlade kroz sport, edukaciju i zabavu.

Sektor za afirmaciju žene muslimanke u društvu

Afirmacija žene muslimanke u društvu. Jačanje porodice i uloge žene u porodici kao najvažnijem stubu svakog društva koje želi progres. Davanje mjesta ženi koje zaslužuje u skladu sa islamskim propisima.

Sektor za prosvjetiteljov podmladak

Afirmacija mladih na principima rada udruženja. Izgradnja jakih ličnosti među mladim ljudima prije punoljetstva i potpunog sazrijevanja. Ugradnja radnih navika i poštivanja islamskih propisa. Priprema za preuzimanje vođenja udruženja kada dođe smjena generacija.



"A u čemu bi bila svrha i vrijednost našeg života ako ne bismo težili savršenstvu duha i tjela, ako ne bismo težili putu plemenitom. Opstaju i uspijevaju samo strpljivi i uporni, oni čija su srca oplemenjena tom najljepšom ljudskom vrlinom, koja se zove plemenitost. Samo ti osjećaju i shvataju pravu vrijednost života. A ostale žalimo..." Nosioci ideje Udruženja



prosvjetitelj-muallim.org
Biće onako kako Bošnjaci odluče

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Heroji

Post Postao/la ABen » 06 okt 2013 12:27

Heroji bosne: Adil Bosnić i Emir Planja
http://www.saff.ba/bih/198-heroji-bosne ... mir-planja
http://vijestiummeta.com/heroji-bosne-a ... ir-planja/

slika

Prije osamnaest godina, u ovom periodu, vođene su operacije oslobađanja Vozuće. Hrabri mudžahidi iz Odreda ” El Mudžahidin”, zajedno sa drugim jedinicama Armije R BiH, vodili su žestoku borbu sa srpskim agresorom. U borbama oslobađanja Vozuće i spajanja tuzlanskog i zeničkog regiona poginulo je preko stotinu pripadnika Odreda ” El Mudžahidin”. Ovo je priča o dvojici posebnih heroja, mudžahidima Adilu Bosniću i Emiru Planji.
Obojica su poginuli na Vozućoj u ljeto 1995.godine. Teško je riječima iskazati njihovo herojstvo koje su dokazali u brojnim bitkama u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Pa ipak, u nastavku donosimo detalje cjelodnevnog obračuna mudžahida i specijalnih diverzantskih jedinica Vojske RS-a za jedan rov, koji je u jutarnjim satima osvojio Emir Planja sa svojom borbenom grupom. Emir Planja je bio heroj nad herojima.
Bio sam u akciji na Vozućoj kada je Emir poginuo na Allahovom putu. Tog dana, mi (Odred ” El Mudžahidin”), uspješno smo u jutarnjim satima probili četničke linije. Nakon probijanja linija nastavili smo napredovanje po dubini. Bukvalno smo trčali naprijed, toliko smo forsirali ulazak u dubinu da su četnici djelovali totalno izgubljeno. Zaustavili smo se kad smo dostigli oko kilometar do dva po dubini. Napravili smo liniju odbrane. Četnici su bili izgubljeni, nisu znali šta ih je snašlo. Na dostignutim i uspostavljenim položajima zarobili smo im tenk, PAT i drugo teško i lahko oružje.
Oko podne namaza četnici su se sabrali i utvrdili gdje su nam linije. Počeli su da djeluju snažnom artiljerijskom vatrom po nama. Emir Planja je bio stotinjak metara desno od moje grupe. On je sa svojom grupom zauzeo četničku utvrdu u kojoj je bio PAT. Zbog činjenice da smo ušli veoma duboko u bivšu neprijateljsku teritoriju, njihovi položaji sa naših bokova ostali su nam skoro iza leđa. Tako su oni tenkovima i sa brda, a iza naših leđa, cijeli dan pucali po našim tek zauzetim i veoma slabo utvrđenim položajima. Imali su nas kao na dlanu. Zbog siline artiljerijskog djelovanja dosta nam je ljudi izbačeno iz stroja. Svaki drugi je bio ranjen ili je preselio kao šehid. Emir Planja je u jednom momentu ostao sam na zemunici sa patom. Ostali iz njegove grupe, njih desetak, bili su ranjeni ili poginuli. Iako je ostao sam, Emir nije htio napustiti položaj. Srbi su primjetili da je Emir ostao sam i odmah su poslali grupu od desetak diverzanata da zauzmu spomenutu zemunicu.
Prije upada spomenute grupe desetak srpskih diverzanata, na zemunicu, gdje je bio Emir Planja, krenuo je sam jedan četnički oficir. Očito je bilo riječ o komandiru spomenute diverzanske grupe. Emir ga je na vrijeme uočio. Nije paničio, dobro se zamaskirao, pustio ga je da uskoči u zemunicu, a kada je uskočio Emir je izašao iz zaklona i uz povik Allahu ekber pokosio ga rafalom. Nakon što je uspio eliminirati komandira srpskih diverzanata, preko motorole, tihim glasom rekao nam je ” ostao sam sam, četnici navaljuju na mene”. Nekoliko braće mu je krenulo u pomoć. Emir je izašao iz zemunice i ispred, pet – šest metara, zakamuflirao se u visokoj papri. U tom momentu u zemunicu upada desetak srpskih diverzanata. Tada na scenu stupa drugi heroj ove naše priče, Adil Bosnić. Adil Bosnić i jedan Arap iz Jemena krenuli su sami u pomoć Emiru Planji.
Odmah su krenuli u napad. Privukli su se na tridesetak metara ispod zemunice, koju je branio Emir Planja. Stali su iza jednog velikog ljeskovog grma. Čim su Adil i Jemenac počeli pucati srpski diverzanti su na njih bacili desetak ručnih bombi. Bombe su pale oko Adila i Jemenca. Gledao sam kako ih detonacije bacaju. Mislio sam da su poginuli. Ali, odjednom, nakon što se razišao dim od eksplozija, Adil Bosnić ustaje i kreće sam prema zemunici. Ispred spomenute zemunice bila je čista ledina, Adil Bosnić je išao uspravno preko te ledine, kao da nikoga na zemunici nema, pucao je pojedinačno iz svoje automatske puške. Srpski diverzanti, njih desetak, uzvratili su rafalima i bombama. Odjednom se sve zapalilo od pucnjave.
Opet sam mislio da je Adil poginuo. Dok sam razmišljao o Adilu i Emiru, ugledao sam kako srpski diverzanti bježe iz zemunice i povlače su u šumu odakle su i došli. Nakon što su vidjeli s kime imaju posla, tj. kad su vidjeli Adila kako uspravno ide preko ledine na njih desetoricu, četnici više nisu ni pokušavali da napadnu zemunicu koju je nastavio braniti mudžahid Emir Planja. Adil i Emir su bili ranjeni u ovom okršaju, Adila je metak samo okrzno po čelu a Emir je dobio malo težu ranu.
Iako je bio ranjen, Emir nije htio napustiti zemunicu, ostao je i dalje da je brani. Nekoliko sati kasnije pogađa ga četnički projektil od kojeg postiže šehadet na Allahovom putu. Adil Bosnić je postigao šehadet u jednoj drugoj operaciji oslobađanja Vozuće. U Odredu ” El Mudžahidin” bilo je dosta velikih heroja, međutim Emir Planja i Adil Bosnić zauzimaju posebno mjesto. Allah im podario lijepi džennet, amin!
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Heroji

Post Postao/la ABen » 25 okt 2013 16:42

Dvadeset godina od pogibije heroja Nesiba Malkića: Uvijek na linijama gdje je bilo najteže
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... lo-najteze

slika
U mjestu Crna Rijeka na Nišićkoj visoravni kod Olova, na današnji dan prije dvadeset godina, poginuo je Nesib Malkić iz Gornjih Dubrava kod Živinica, legendarni komandant 210. viteške brigade i heroj oslobodilačkog rata.

Zajedno sa herojem Malkićem tada su, prilikom akcije izviđanja na ratištu u ovom dijelu naše zemlje, poginuli i njegovi saborci Sead Paravlić, Nevres Šišić, Nermin Forčaković i Fikret Andelić. Oni su stradali od agresorske granate koja je ispaljena sa okolnih brda, dok su petorica njihovih saboraca ranjena.

Brigada za primjer

Prema riječima Hasana Muratovića, aktuelnog načelnika Općine i nekadašnjeg komandanta Teritorijalne odbrane Živinice, Nesib Malkić je bio jedna od najsvjetlijih ličnosti koje su 2. korpus i Armija RBiH imali.

- To je moj ratni drug, moj saborac, koji je napustio bivšu JNA i javio se u Štab TO Živinice. Tada smo uočili da se radi o jednom od najsposobnijih starješina koje su došle da brane ovu državu, kazao nam je Muratović.

On je podsjetio da je 210. brigada, na čijem čelu je bio Malkić, formirana od tri bataljona i bila je jedina borbena jedinica ranga brigade u BiH, u cijeloj Armiji, a koja nije bila vezana za liniju odbrane.

- Išla je da brani Bosnu tamo gdje je najpotrebnije. Ta jedinica imala je slavni put. U njenom ustrojavanju najveći doprinos dali su njen komandant i komanda. Nesib je bio starješina sa velikim iskustvom i napravili smo jednu brigadu za primjer, kazao nam je Muratović.

On je naglasio da predstavnici vlasti u Federaciji, kantonima i općinama treba da čuvaju uspomene i da se sjećaju heroja, najboljih sinova Bosne, bez kojih ne bi bilo danas ni slobode, a ni države.

- Što se tiče Živinica, možda je puka sreća što je načelnik Općine ratni komandant, pa imam senzibilitet prema toj populaciji. U nekim sredinama je puno lošiji odnos prema borcima. Moja moralna obaveza je da čuvam sjećanje i uspomenu na te ljude. Mi radimo i konkretne stvari, kazao je Muratović.

Nesib Malkić je rođen u Gornjim Dubravama, općina Živinice, 5. jula 1961. godine. Bio je peto od osmero djece Hamdije i Ajke. Imao je četiri sestre i tri brata. Fadil, Rasim i Ahmed su, također, bili pripadnici Armije BiH. Njegov otac radio je u drvnoj industriji, a majka mu je bila domaćica.

Čin kapetana

Završio je višu vojnu školu, odsjek Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana, a nakon toga i specijalističku obuku u Zadru. Tokom vojne karijere u JNA isticao se kao primjeran vojnik i oficir sa činom kapetana. Teritorijalnoj odbrani Živinice priključio se u maju 1992. godine. Obavljao je dužnost komandira čete, načelnika Općinskog štaba TO Živinice i komandanta 210. viteške brigade ARBiH. Bio je na svim ratištima u zoni i na mnogim van zone 2. korpusa. Jedan je od ukupno devet heroja oslobodilačkog rata.

Inače, danas će na Nišićkoj visoravni biti obilježena 20. godišnjica pogibije Nesiba Malkića. Bit će proučen Jasin, te održan historijski čas o liku i djelu heroja. Prisutnima će se obratiti zvaničnici i predstavnici boračkih udruženja.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Heroji

Post Postao/la ABen » 25 okt 2013 16:46

skinuto sa http://www.heroji.ba/nesib-malkic/

Nesib Malkić rođen je u Gornjim Dubravama (Živinice) 05. jula 1961. godine. Bio je aktivno vojno lice. Poginuo je na dužnosti komandanta 210. brdske brigade prilikom izviđanja u rejonu Crne Rijeke kod Olova 25. oktobra 1993. godine. Brigada kojom je komandovao, nakon njegove pogibije dobila je naziv “210. viteška brigada Nesib Malkić”.
Bio je nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan od 1993. Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.
RADNIČKO DIJETE
Nesib Malkić bio je peto od osmero djece Hamdije i Ajke. Imao je četiri sestre i tri brata. Fadil, Rasim i Ahmed su takođe bili pripadnici Armije BiH. Njegov otac radio je u drvnoj industriji, a majka mu je bila domaćica.
Odmah po završetku osnovne škole u Gornjim Dubravama, kao pitomac 25. klase upisuje Srednju vojnu školu u sarajevskoj kasarni “Maršal Tito”. Kao odličan učenik i vojnik upisuje i Višu vojnu školu – Odsjek ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana, nakon čega završava i specijalističku obuku u Zadru. Tokom svoje vojne karijere u JNA isticao se kao primjeran vojnik i oficir sa činom kapetana.
NAPUŠTANJE JNA
Živinice su bile jedna od prvih općina u Bosni i Hercegovini čiji su građani krajem 1991. godine masovnim protestima iskazali otvoreno nezadovoljstvo prema JNA zbog njihovog odnosa prema građanima i blagonaklonosti agresivnoj politici Karadžićeve Srpske demokratske stranke – a i njenih paravojnih formacija. Prilikom jednog protesta verbalno su napali pripadnike JNA uzvikujući: “Nije ovo Srbija!”
Prema kazivanju Nesibovog zemljaka i prijatelja iz vremena službe u JNA, a kasnije i saborca Salkana Butkovića, Nesib Malkić bio je čovjek koji je imao izrazit patriotski naboj u sebi.
“Period 1991–1992. godine bio je veoma buran za sve nas koji smo bili u situaciji da moramo odlučiti da li da napustimo JNA – koja je do tog vremena slovila kao vrlo jaka i organizirana armija. U toj situaciji prelamanja Nesib Malkić pokazao je odlučnost i ispred svega stavio svoj narod.” (Salkan BUTKOVIĆ, major ARBiH)
“Napustili smo sve privilegije. Sve što su nam nudili, bacili smo pod noge. Shvatili smo svoju obavezu da branimo svoj narod i svoju državu.” (Enes GURDA, oficir ARBiH)
Prilikom pomjeranja snaga JNA početkom 1991. godine, Nesib Malkić sa svojim privatnim autom napušta kolonu vozila Jugoslovenske armije i stavlja se na raspolaganje općinskom štabu Teritorijalne odbrane Kladanj. Raspoređen je na dužnost komandira čete TO Živinice, a ubrzo postaje i načelnik Općinskog štaba TO Živinice. Dolazak Nesiba Malkića značio je veliko moralno ohrabrenje za nenaoružane pripadnike malobrojnih patriotskih snaga koje su se spremale da, bez obzira na sve, pruže odlučan otpor okupaciji Bosne i Hercegovine.
ORGANIZACIONE SPOSOBNOSTI
Teritorijalna odbrana, policijske i druge patriotske snage u Živinicama činile su vrlo fluidnu organizaciju. “Postojale su grupice spremne da pruže otpor, ali prava organizacija borbenih jedinica nije postojala. ” (Hasan MURATOVIĆ, ratni komandant OŠTO Živinice)
“Nije bilo jednostavno tad biti pripadnik bivše JNA u redovima branitelja. S druge strane, mnogi su mislili da će rat trajati 2–3 mjeseca, pa su računali da će nabrzinu pokupiti činove. Malkić je bio izuzetno stručan oficir i imao je svoju viziju. Znao je da sve to neće ići tako lako.” (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
„Živinice su bile idealno mjesto za odgovornog i sposobnog oficira kakav je bio Nesib Malkić. Mi smo od početka znali da hoćemo da se borimo za državu Bosnu i Hercegovinu i da je očuvamo u njenim historijskim granicama. Platforma Predsjedništva RBiH za nas je bila svetinja.1 Od samog početka imali smo multietnički sastav jedinica i komandi.” (Hasan MURATOVIĆ, ratni komandant OŠTO)
Prve ozbiljnije obrise dobre organizacije, po kojoj će živiničke snage kasnije postati prepoznatljive u cijeloj državi, dao je Nesib Malkić. Uspostavio je prvu pravu organizaciju sistema veze na području OŠTO Živinice. Organizirao je, u formacijskom smislu, i prvu pravu četu koja je izašla na brdo Gradina iznad Živinica. Jednostavno, već na samom početku svojim angažmanom i djelima pokazao se kao pravi čovjek koji treba stati na čelo patriotskih snaga.
UKRUPNJAVANJE JEDINICA
Odlučnost stanovništva Živinica za odbranu cjelovite Bosne i Hercegovine najbolje pokazuje podatak da su u Živinicama već 2. aprila 1992. godine formirane dobrovoljačke jedinice koje su trebale pomoći malobrojnim braniteljima Bijeljine koje su prethodni dan napale paravojne snage SDS-a i snage Srpske dobrovoljačke garde predvođene ratnim zločincem Željkom Ražnjatovićem Arkanom. Nažalost, ta jedinica nije učestvovala u odbrani Bijeljine, jer tada štab TO nije imao dovoljno naoružanja. Ipak, već 9. aprila kada su tenkovske jedinice JNA i Arkanova Srpska dobrovoljačka garda zauzele Zvornik, 72 pripadnika TOBiH iz Živinica pridružili su se hrabrim braniteljima Kula-Grada.
Općinski štab TO Živinice bio je prvi štab teritorijalne odbrane u zemlji koji je izvršio mobilizaciju vojno sposobnog stanovništva.
Od samog početka, kao načelnik Općinskog štaba TO Živinice Nesib Malkić je insistirao na ukrupnjavanju jedinica. Imao je jasnu viziju organizacione strukture koja je bila neophodna za usješno suprotstavljanje neprijatelju. Ukrupnjavanjem postojećih jedinica formirana je 210. brigada Armije RBiH.
“Malkić je izrazio želju da komanduje tom brigadom. Zahvaljujući Malkićevim organizacionim sposobnostima, daljom transformacijom Općinskog štaba TO Živinice formirana je Komanda operativne grupe, ranga divizije sa 6 brigada. Na čelu ovih formacija bio je Nesib Malkić.” (Hasan MURATOVIĆ, ratni komandant OŠTO)
“U februaru 1993. godine Malkić, kao komandant brigade, paralelno s ratnim djelovanjima organizira kurs komandira odjeljenja i vodova uporno insistirajući na odgovornosti i disciplini pripadnika brigade.” (Zahir MUŠIĆ, major ARBiH i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
“Kad je akcija, tražio je maksimalnu opreznost kako bi se sačuvalo što više života naših vojnika.” (Šefik TULUMOVIĆ, vojnik)
BORBENA DJELOVANJA BRIGADE
Odbranom Tuzle, Kalesije, Kladnja, Banovića, Lukavca, Gračanice, Srebrenika, Gradačca i Živinica uvezana je relativno prostrana slobodna teritorija u ovom dijelu zemlje. Ipak, 210. brigada Armije RBiH, koju je ustrojio Nesib Malkić tokom rata nikada nije mirovala. Jedan ili dva bataljona ove brigade uvijek su bili na zadatku.
“Ponajmanje smo branili državu na svojoj općini; 75 % naših zadataka bilo je na prostoru drugih općina. Bili smo na svim ratištima u zoni i na mnogim van zone 2. korpusa. Nema na kojem nas ratištu nije bilo…” (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
Tokom borbi na području Brčkog jednom prilikom, prema kazivanju oficira iz Malkićeve komande, general Sefer Halilović, prvi načelnik Generalštaba Armije RBiH, pisao je sa suzama u očima: “… Ne mogu vam narediti, znam da činite sve, ali učinite šta je još moguće…” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
Načelnik Generalštaba Armije Republike BiH general Rasim Delić u jednom svom govoru u Krajini rekao je da je 210. brigada najbolja brigada za ofanzivne i defanzivne zadatke.
ČOVJEK S NEVJEROVATNOM ENERGIJOM
“U tom ratnom periodu nije bilo struje. Dugo je noću radio. Svi mi ukućani, nekad i rahmetli majka držali smo zapaljenu trijesku nad njegovom kartom. Neprestano je bio posvećen planiranju vojnih djelovanja. Još nas dvojica braće bili smo u njegovoj brigadi. Nismo imali nikakvih povlastica. Čak nas je i preskakao, kad bi dijelio cigare i slično, da ne bi drugi borci zamjerili.” (Fadil MALKIĆ, brat)
“Analizu djelovanja brigade vršio je sa svim borcima i komandantima. Od pripreme zadatka do završetka. Nikada nijednom borcu nije uskratio odgovor.
Možete misliti bataljon od 40 do 500 prisutnih ljudi, a on nikada nije ostao dužan odgovor niti jednom vojniku. Ostajao je s ljudima dok je bilo pitanja, dok je bilo nejasnih stvari… Bio je uzor u predstavljanju i vođenju ljudi.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
“Sa svojim vojnicima pričao je s potpunim poštivanjem i uvažavanjem. S ciljem zaštite života svojih vojnika uvijek je vršio temeljite pripreme i izviđanja ratišta.” (Zahir MUŠIĆ, major ARBiH i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
“Nijedan borac njegove brigade nije došao tamo gdje već nije bio njihov komandant. Izviđanje terena vršio je s komandantima bataljona. Nakon toga bi komandanti bataljona na terenu vršili pripremu s komandirima četa da se za svakog vojnika odredi mjesto i da svaki vojnik zna svoj zadatak prije početka akcije.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
“Kad bi neko pao u neku malodušnost, on je bio taj koji je rekao: ‘Hej, polako napravit ćemo mi nešto što će vrijediti, što neće biti lako pregaziti…’” (Salkan BUTKOVIĆ, major ARBiH)
DEBLOKADA TUZLE I MASAKR U STUPNOM DOLU
“Deset dana prije pogibije Nesiba Malkića, Komanda brigade izviđala je teočansko ratište. Plan neprijatelja krajem 1993. godine bio je da se preko Olova, dolinom rijeke Krivaje, spoji s neprijateljskim snagama na Ozrenu i da u potpunosti odsijeku tuzlansku regiju koja je već tada bila najveća slobodna teritorija u Bosni i Hercegovini. Ipak, stalni problem za pripadnike 2. korpusa bila je nemogućnost dopreme materijalno-tehničkih sredstava, hrane, goriva i lijekova. Plan neprijatelja je bio da potpuno odsijeku tuzlanski region. Snage Drugog korpusa odlučile su osujetiti taj plan napadom na grad Vareš koji je tada imao izuzetan strateško-taktički značaj. Grad Vareš bio je slavina od koje je zavisio život na području Tuzle. Svi humanitarni konvoji prolazili su kroz ovaj grad pod kontrolom HVO-a. Doprema hrane, lijekova i mts-a ovisila je isključivo o odluci lokalnih vojnih vlasti u tom gradu. Kad hoće puste konvoj, kad neće, zatvore i mi gladujemo. Mi smo zaista bili na granici izdržljivosti. Nismo imali hrane, nismo imali municije, dok se druga strana rasipala. Ja sam radio tada obavještajne poslove i imao sam podatke da četnički komandanti i neki HVO oficiri sjede po Varešu po kafićima, zajedno piju i druže se. Oni nisu između sebe imali neprijateljskih djelovanja.” (Enes GURDA, oficir ARBiH)
Nakon što se “proslavio” izvršenjem prljavih zadataka u cilju izazivanja neprijateljstva između snaga HVO-a i Armije RBiH i nakon što je sa svojim kriminogenim vojnicima zaveo strahovladu u Varešu hapseći i pripadnike HVO-a, 23. oktobra 1993. godine jedinice HVO-a pod komandom kriminalca i ratnog zločinca Ivice Rajića počinile su masakr nad bošnjačkim stanovništvom u Stupnom Dolu.
Nakon toga, 210. brigada Armije RBiH od pretpostavljene komande dobila je zadatak zauzimanja Vareša.
“Mi smo tada bili najjača manevarska brigada koja je upotrebljivana za najjača borbena djelovanja u cijeloj Bosni i Hercegovini.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
“Komandant Nesib Malkić, kao i uvijek do tada, krajnje ozbiljno je prihvatio ovaj zadatak započevši pripremna izviđanja. Lično je 24. oktobra provjerio situaciju u Stupnom Dolu i odlučio da sa svojim planovima napada upozna komandante svojih bataljona. “ (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan )
POGIBIJA KOMANDANTA MALKIĆA
Dan kasnije, 25. oktobra 1993. sve je krenulo naopako već od jutarnjih sati. U Komandi nije bilo dovoljno goriva, i umjesto u deset ujutro komanda je tek kasno poslijepodne u sumrak došla na lokaciju odakle su trebali vršiti izviđanje.
S obzirom da je bio oktobar, dio puta kojim je komandant Malkić s komandantima svojih bataljona trebao doći do linija prema Varešu bio je prilično vlažan. U rejonu Crnoriječke visoravni odlučili su da se iskrcaju iz vozila i nastave šumskim putem pješke. Spontano se oformila grupa oko komandanta brigade. Prema sjećanju njegovih oficira Malkić je bio veoma zabrinut situacijom u Stupnom Dolu. Kada su došli u neposrednu blizinu brda s kojeg se mogao vidjeti Stupni Do u plamenu, eksplodirala je prva granata. Pala je nekih 100 metara dalje. Pukovnik Sead Paravlić rekao je da se prije korekture vatre popnu na obližnje brdo odakle su trebali vršiti izviđanje Stupnog Dola.
“Potrčali smo prema šumi u zaklon i tada se čuo rotirajući zvuk druge granate.” (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)
Bilo je oko 16.40 sati. Granata je pala tačno na mjesto kuda su se kretali komandant Nesib Malkić i njegovi oficiri. Pet oficira je teško ranjeno, a komandant brigade Nesib Malkić bio je na mjestu mrtav. S njim su poginuli i načelnik štaba brigade Fikret Andelić, Sead Paravlić, Nevres Šišić i Nermin Forčaković koji je poslije podlegao od zadobijenih rana.
SUMNJIVE OKOLNOSTI
Tokom ratnih godina dešavale su se mnoge, nikada razjašnjene sumnjive situacije u kojoj su konce rata vodile mračne sile najčešće povezane profiterskim i ratnohuškačkim porivima. Malkićevi saborci koji su 25. oktobra 1993. godine bili svjedoci pogibije komandnog kadra 210. brigade ne kriju sumnju da je do ovog tragičnog događaja došlo pukom slučajnošću. Iako utvrđivanje istine prepuštaju historiji, vjeruju da nekome nije odgovaralo da se izvrši zauzimanje Vareša.
“Granate su doletjele s položaja vojske RS-a s prostora Bijambara. Optička vidljivost nije postojala. Nakon što je druga granata pogodila pripadnike komande 210. brigade, nije se više čula nijedna eksplozija. “Imam pravo da sumnjam da u tome ima elemenata izdaje; historija će pokazati…” (Enes GURDA, oficir ARBiH)
UZORAN PRIMJER ZA HISTORIJU RATOVANJA
Brigada kojom je komandovao Nesib Malkić nakon njegove pogibije dobila je počasni naziv “210. viteška brigada Nesib Malkić”. Iako je u rat ušao sa činom kapetana, Malkić je bio rijedak primjer vojnog profesionalca, “vojnika od glave do pete”, koji se nametnuo svojom stručnošću i primjernim ponašanjem. Njegova brigada je bila ogledalo svog komandanta. Bila je to jedna od najbolje ustrojenih formacija na prostoru Bosne i Hercegovine sastavljena od patriota koji su se prije svega izdvajali svojim vojnim vještinama i profesionalizmom.
Heroj oslobodilačkog rata komandant Nesib Malkić sahranjen je u Gornjim Dubrava ma.
—–
1 Sarajevo, 26. 6. 1992. : Platforma za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima: Rat koji je izvršenom agresijom nametnut Bosni i Hercegovini, uzrokovao je neviđeno stradanje stanovništva i uništavanje materijalnih dobara. Za traženje rješenja ratne drame Predsjedništvo je usvojilo Platformi kao najširi politički okvir za okupljanje svih patriotskih snaga.
1. Kakva Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država građana konstitutivnih i ravnopravnih naroda, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda koji u njoj žive. Republika se konstituiše na principima parlamentarne građanske demokratije, što podrazumjeva prije svega tržišnu ekonomiju, stranački pluralizam i ljudska prava i slobode. Unutrašnje ustrojstvo BiH, kao multinacionalne i multireligiozne zajednice, zasniva se na regionalnoj i lokalnoj samoupravi koja uvažava ekonomske, kulturne, istorijske i etničke kriterije. Lokalna i regionalna samouprava ne može biti u suprotnosti sa principima teritorijalnog integriteta i jedinstvenog funkcionisanja vlasti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
2. Odnosi i institucije koje garantuju nacionalnu ravnopravnost
Tri konstitutivna naroda, Muslimani, Srbi i Hrvati u BiH imaju svoje nacionalne interese, ali i interese koji proističu iz tradicije viševjekovnog zajedničkog življenja. Politički život u BiH zasniva, se na ravnopravnosti Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti u upravljanju državnim poslovima. Suverenitet države ostvaruje se na cijeloj teritoriji koju određuju jedinstvene granice priznate od međunarodne zajednice. Državna, zakonodavna i sudska vlast se ostvaruje na nivou Republike. Zakonodavno tijelo je Skupština Republike Bosne i Hercegovine koja ima dva vijeća : Vijeće građana i Vijeće naroda. Vijeće naroda čine predstavnici tri konstitutivna naroda BiH. Zastupljenost naroda u Vijeću je paritetna, a odluke se donose koncenzusom. U nadležnosti Vijeća nalaze se pitanja koja se neposredno tiču ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Predsjedništvo RBiH ima paritetan sastav i također odlučuje koncenzusom. Osiguraće se da u Predsjedništvu budu zastupljeni i građani koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda BIH. Ustavom će se utvrditi koji republički organi i institucije se formiraju na principu paritetne zastupljenosti tri konstitutivna naroda. Princip koncenzusa ne može se koristiti za blokadu rada u Vijeću naroda i Predsjedništvu, što će se bliže utvrditi poslovnicima rada ovih organa.
3. Za kakve međudržavne odnose je zainteresovana BiH
BiH je po nacionalnom sastavu, geografskom položaju, istorijskim vezama, prirodnim potencijalima i strukturi privrede zainteresovana za povezivanje sa svim susjednim državama kao i drugim državama na bazi uzajamnog poštovanja i ravnopravnosti. Država Bosna i Hercegovina ina poseban interes da postane ravnopravna članica Evropske zajednice. U uspostavljanju međudržavnih odnosa polazi se od interesa svih građana i konstitutivnih naroda BiH. O karakteru međudržavnih odnosa odlučuje Skupština i građani BiH. Dok traje rat Bosna i Hercegovina ne može ulaziti u međudržavne saveze koji mjenjaju njen ustavni karakter za što je uslov odgovarajuća demokratska procedura, koja podrazumjeva odlučivanje u parlamentu, odnosno Vijeću naroda, ili, zavisno od važnosti odluke, neposredno putem referenduma.
4. Odnos prema prekidu rata i uspostavljanju mira u BiH
Svaki rat se u istoriji završi mirom. Što prije mir zamijeni rat, manje će biti razaranja i ljudskih žrtava. Stoga je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine za pregovore koji vode miru. Pregovori o miru mogući su uz poštivanje sljedećih uvjeta, odnosno principa:
a) Prekid ratnih dejstava
b) Uspostavljanje političkog stanja prije početka agresije
c) Priznavanje legalne vlasti države BiH i njenih institucija na cijeloj teritoriji, i
d) Naknadu ratne štete i kažnjavanje krivaca za ratne zločince u saglasnosti sa međunarodnim propisima.
U traganju za mirom BiH će tražiti i prihvatiti inicijativu i pomoć međunarodne zajednice i njenih institucija. BiH neće prihvatiti pregovore koji za osnovu imaju stvaranje etnički čistih teritorija ili regionalnu podjelu BiH na isključivo etničkoj osnovi. BiH također neće nikada prihvatili bilo kakve teritorijalne i demografske promjene i prednosti izdejstvovane ratom i nasiljem.
5. Politička osnova opštenarodnog odbrambenog-rata
Pravo na život, mir i slobodu čini temelj ljudskih prava u civilizovanom svijetu. Otpor agresoru organizovaće se i voditi kao opštenarodna odbrambena borba svih građana i svih naroda za oslobođenje BiH. U zajedničkom višenacionalnom frontu učestvuju patriotske snage koje su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, za zajednički život i nacionalnu ravnopravnost Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda i narodnosti (manjina ). Oružane snage BiH će u svoje redove uključiti pripadnike svih naroda koji žive u BiH. Višenacionalni sastav jedinica i štabova može sa više uspjeha voditi borbu za oslobođenje BiH od agresora. Stoga će se omogućiti lokalnim i opštinskim oružanim formacijama da pristupe zajedničkoj borbi pod uslovom da priznaju suverenitet i integritet BiH i njenu legalnu vlast.
6. Apel svim patriotskim snagama
Ova platforma je poziv svim građanima i svim narodima u Bosni i Hercegovini da se aktivno uključe u patriotski front borbe za suzbijanje agresije i uspostavljanje mira i slobode, reda i zakonitosti na cijeloj državnoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Pozivamo i sve one koji se nalaze na drugoj strani, a nisu ruke okaljali krvlju nevinih ljudi, da se priključe legalnim oružanim snagama Bosne i Hercegovine u borbi za slobodu, a protiv agresije. Predsjedništvo će donijeti zakon o amnestiji i sprečavati moguće pojave revanšizma.
Doneseno u Sarajevu, 26. Juna 1992. godine
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine (Platformu su jednoglasno usvojili svi tadašnji članovi Predsjedništva: Alija Izetbegović, Stjepan Kljujić, Mirko Pejanović, Ejup Ganić, Ivo Komšić, Nenad Kecmanović i Fikret Abdić)
VFl_R6WLRUA
Nesib Malkic - Heroj Oslobodilackog rata (Heroji.ba)


jg7BCValHfE
Heroj oslobodilackog rata - Nesib Malkic
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ZV Keli
Član
Postovi: 2096
Pridružen/a: 21 okt 2012 11:06

Re: Heroji

Post Postao/la ZV Keli » 25 okt 2013 16:51

Heroji nisu iz nerealnog filma,
heroj je Keli i heroj je Djilda.
Text iz jedne pjesme u cast dvojici heroja Sarajeva, Zelimiru Vidovicu-Keliju(u ciju cast i imam ovaj nick na forumu) koji je otjerao golim rukama cetnike iz svog kafica na Dobrinji, nestao mu je trag kada je odvezao ranjene sa Dobrinje do Kosevske bolnice u povratku, niko ne zna kako je poginuo. Igrac Sarajeva i dan danas uz Haseta najveca legenda FK Sarajeva. Sa druge strane Dzevad Begic-Djilda, vodja navijaca Zeljeznicara, jedan od prvih branilaca, naoruzao se takosto je provjerenom clanu SDS-a pokucao na vrata.Poginuo od snajpera kada je krenuo u pomoc zeni koja je vec bila pogodjena.

RAHMET DUSAMA
Zadnja izmjena: ZV Keli, dana/u 13 nov 2013 22:26, ukupno mijenjano 1 put.

Avatar
sarajlija
Član
Postovi: 875
Pridružen/a: 18 okt 2012 23:07

Re: Heroji

Post Postao/la sarajlija » 13 nov 2013 15:39

Jovan Divjak, winner of the ICIP Peace in Progress Award 2013

The Award recognizes the courage of the ex General who defended Sarajevo during the Bosnian War and his extended work in favor of the victims of the war.


The ICIP Board of Governors has unanimously decided to grant the ICIP Peace in Progress Award 2013 to Jovan Divjak, for 'his courage, as a General, to disobey the commands of the Yugoslav People’s Army and to defend the city of Sarajevo of the siege during the Bosnian War, and also for his latter extended work in favor of the victims of the war'.

The decision was made public last September 20, on an event organized by ICIP to commemorate the International Day of Peace, and which took place at the ICIP premises in Barcelona.

The ICIP Peace in Progress Award is granted annually and was created to laureate and publically recognize people, collectives or organizations which have worked and have contributed to the promotion of peace. The prize consists of public recognition, a sculpture created by the Nobel Peace Prize winner, Adolfo Pérez Esquivel, called Puerta del Sol, and 4,000 euros. The Award Ceremony will take place at the Parliament of Catalonia in the spring of 2014, and it will count on the presence of the winner, Mr. Jovan Divjak.

A national hero in Bosnia

Jovan Divjak was born in Belgrade in 1937 a member of a Serbian family from the Bosnian region of Bosanska Krajina. In the spring of 1992, at the start of the Sarajevo siege, Divjak was commanded from Belgrade to leave the city. However, he refused to obey and abandoned the Yugoslav People’s Army (JNA) to join the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina, in an act of disobedience and of commitment towards the victims of the aggression. From this new position, Divjak supervised and coordinated the defense of Sarajevo – symbol of multiethnicity- against the attack of the Serbian troupes, leaded by General Radovan Karadzic. Because of this courageous attitude, he is known as 'the Serbian who defended Sarajevo', even if he considers himself as a bosnian born in Belgrade, and is considered a national hero in Bosnia.

Once he retired from the military career in 1994, Divjak took part in the foundation of the Obrazovanje Gradi BiH Association OGBH ('Education Builds Bosnia-Herzegovina'), of which he is now executive director. The OGBH Association works to ensure that all children whose families were victims of the war, no matter the ethnic group they belong to, have access to school, and provides them with grants and school materials. For his work in the association, Divjak has been publicly recognized and granted several prizes.

slika
Hrvatski historicar priznaje da je Tvrtko bio samo osvajac hrvatske zemlje a ne oslobodilac kako se to od nekih drugih prikazivalo https://www.youtube.com/watch?v=PDrx0a2Gx5M

http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati

Avatar
BH-HZ
Član
Postovi: 1284
Pridružen/a: 17 nov 2012 21:22

Re: Heroji

Post Postao/la BH-HZ » 05 jan 2014 12:44

Bosna Bosnjacima!

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Heroji

Post Postao/la ABen » 08 mar 2014 13:57

neka mu je vjeciti rahmet i neka mu je lahka bosanska zemlja
Jos jedan Krajisnik, sta je Krajina dala generala a i heroja. :zastava:
Obilježena 16. godišnjica smrti generala Mustafe Hajrulahovića Talijana
T. C. 08/03/2014 11:34:00
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/20148 ... ijana.html

SARAJEVO - Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, članovi porodice, saborci i prijatelji danas su odali počast generalu Mustafi Hajrulahoviću Talijanu na njegovom mezaru u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu, povodom 16. godišnjice njegove smrti.

Predsjednik Udruženja generala Bosne i Hercegovine Hajrudin Grabovica je istakao da je Hajrulahovićev doprinos odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine neizmjeran, te da je bio i ostao simbol odbrane i nepobjedivosti Armije RBiH.

Dodao je da je Hajrulahović zadužio sve koji su ga poznavali, ali i one koji nisu, da mlađim generacijama prenose istinu o njegovom liku i djelu.

Grabovica je pozvao boračku populaciju da u ovim teškim vremenima bude jedinstvena i da im primjer generala Hajrulahovića bude nadahnuće.

Cvijeće na mezar generala Mustafe Hajrulahovića Talijana položili su predstavnici Ministarstva za boračka pitanja KS-a, Udruženja generala BiH, Bokserskog kluba "Zlatni ljiljani", te članovi porodice i prijatelji.
Mustafa Hajrulahović
slika slika slika
Mustafa Hajrulahović Talijan Rođen u Banja Luci 22. januara 1957, preminuo 8. marta 1998), general Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Završio je Vojnu Pomorsku akademiju u Splitu 1979. Napustio je JNA 1991.godine u činu kapetana korvete i pridružio se Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Većinu rata je proveo kao komandant Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, a kraj rata je dočekao u Glavnom štabu Armije Republike Bosne i Hercegovine. Uživao je veliku popularnost među vojnicima Armije, ali i običnim narodom.
Umro je od srčanog udara za vrijeme posjete majci u Njemačkoj. Sahranjen je uz sve počasti u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.
http://www.historija.ba/d/540-roden-mus ... ral-arbih/
Priča o njemu počinje mnogo prije sarajevskih nemira, prije nego što se nad Bosnom nadvila zlokobna sijenka rata, ali on je nezaobilazan dio priče o zlatnim ljiljanima. I to onim prvim, izvezenim na plavoj čohi, podjeljeni noću, kradom kad se govoriti nije smijelo da se boriš za slobodu Bosne. Ljudi su osjećali da se nakakvo zlo iza brad valja,ali da postoje nekakve tople struje. "Ima neko ko čuva ovaj grad" ,govorili su ljudi.

Mustafa Hajrulahović rođen je u Banja Luci, 22. januara 1957. godine. U rodnom gradu je završio srednju školu i proveo najljepše godine života potpuno prepušten beharu, Šeheru i Vrbasu.

Zatim odlazi na vojnu školu. Završava Mornaričku vojnu akademiju sa odličnim ocjenama, a nakon toga školu za pomorskog diverzanta ili preciznije postaje stručnjak za divizije na moru i kopnu. Kao najbolji među diverzantima postaje komadant odreda, pa zatim i diviziona. Nastavlja stručno obrazovanje, prolazi niz specifičnih kurseva, uči Talijanski jezik odlazi na školovanje u Italiju. Što su bile prave priprema za neki budući rat u diplomatiji. Nešto kasnije postaje kapetan korvete. Rat u Sloveniji zatiče ga u službi u Splitu. Ratovi koje je povela JNA definitivno ga okreće od tog poziva u toj vojsci. Od tada samo za njega postoji Bosna i Hercegovina pravac Sarajevo. Talijan je bio član Patriotske lige, preteče Armije RBiH, od prvih dana. Bio je branilac grada i prije prvih agresorskih barikada. Preminuo je 08. marta 1998.g.

Bio je prvi ratni komandant 1. korpusa AR BiH, general Armije RBiH.

Danas jedan međunarodni bokserski turnir u Sarajevu nosi njegovo ime.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Heroji

Post Postao/la ABen » 21 mar 2014 09:29

Odata počast heroju Bihaća Salihu Dizdariću
http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u- ... -dizdaricu

Na današnji dan 1993. godine, braneći Bosnu i Hercegovinu od agresora, poginuo je jedan od heroja Bihaća i države, Salih Dizdarić.

Na području Grabeža, s njim su poginula i trojica saboraca: Mustafa Zulić, Fahrudin Mehtić i Amir Redžić.

Dizdarić je dobitnik dva najviša ratna priznanja, značke Zlatni ljiljan i ordena Zlatni grb s mačevima. Zauvijek će ostati zapamćem kao hrabar i nesebičan, čovjek koji je svom gradu i zemlji dao ono najvrijednije - život.

Njegovog lika i djela danas su se po 21. put, uz rodbinu, prisjetili njegovi saborci, mještani i prijatelji. Ove godine pridružili su se i mladi, jer su oni ti, kako je rečeno, koji trebaju znati i prenositi istinu o ljudima poput Saliha.

Na mjestu pogibije Saliha i njegovih saboraca u Čekrlijama, gdje je podignuto i spomen obilježje, položeno je cvijeće i odata počast. Njihovi saborci podsjetili su na njihove ratne podvige.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
Bosni
Član
Postovi: 3916
Pridružen/a: 22 nov 2012 04:38

Re: Heroji

Post Postao/la Bosni » 14 sep 2014 21:26

http://bosnapress.co/godisnjica-pogibij ... rane-zepe/
Godišnjica pogibije heroja odbrane Žepe

Žepa - Medžlis Islamske zajednice Vlasenica u subotu 13.09.2014. godine organizuje obilježavanje 22. godišnjice pogibije dobitnika ratnog priznanja “Zlatni Ljiljan” i dobitnika Zlatne policijske značke, heroja odbrane Žepe, rahmetli Fadila Turkovića.

15.09.1992. godine svoje živote za odbranu Žepe na lokalitetu Radava dali su FADIL TURKOVIĆ (1953-1992) i ADIL ZIMIĆ (1977-1992).

Na spomen obilježju i mjestu pogibije heroja u odbrani Žepe, Fadila Turkovića i Adila Zimića, na lokalitetu Radava u subotu 13.09.2014.godine biće organizovana posjeta i proučen tewhid.

Organizator ovogodišnjeg obilježavanja 22. godišnjice pogibije ratnih heroja Žepe i Podžeplja, dobitnika ratnog priznanja “Zlatni Ljiljan” i “Zlatne policijske značke” Fadila Turkovića i njegovog saborca Adila Zimića, je MIZ Vlasenica.

Spomen obilježje na Radavi izgradili su rodbina, prijatelji i saborci iz Žepe, a otkriveno je 14.09.2009.godine.

Fadil Turković je bio predratni komandir stanice milicije u Vlasenici. Okupacijom Vlasenice od strane Novosadskog korpusa JNA, Fadil odlazi u širi lokalitet Žepe gdje organizuje oružani otpor agresorima. Dao je ogroman doprinos u borbama na Radavi pri slamanju ofanzive koja je trajala 20 dana.

Adil Zimić je jedan od najmlađih boraca sa puškom od provog dana rata. Imao je samo 15 godina kada je dao život za svoju Žepu i Bosnu i Hercegovinu.


Prijevoz je organizovan ispred Hajrija džamije u Vlasenici, a termin polaska autobusa iz Vlasenice prema Radavi zakazan je za 08:30 sati.
15 godina...

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Heroji

Post Postao/la ABen » 15 apr 2015 10:52

Godišnjica Armije RBiH: Fenomen koji nije pokleknuo pred sedam neprijateljskih vojski
http://www.klix.ba/vijesti/bih/godisnji ... /150415011

Avdo Huseinović, istraživač i izuzetno dobar poznavalac historije Armije RBiH, za Klix.ba govori o zaboravljenim herojima, značaju i fenomenu Armije RBiH, sjećanju na njene veličanstvene bitke...

Danas se obilježava 23. godišnjica osnivanja Armije RBiH koja je odigrala ključnu ulogu u odbrani zemlje. Danas se mnogi Bosanci i Hercegovci sjećaju heroja koji su dali svoje živote, te svih onih koji su te 1992. stali na prvu crtu odbrane domovine.

Avdo Huseinović kaže kako je teško izabrati nekoliko heroja jer tokom agresije na RBiH, hiljade malih nepoznatih ljudi su postajali veliki. Boreći se najčešće oružjem otetim od neprijatelja, vodili su bitke za opstanak, bitke protiv velikih vojnih sila.

“Mnogi će veliki heroji, nažalost, ostati u sjećanju samo spominjanjem u usmenim predanjima svojih saboraca. Mnogo je velikih heroja kakve možda historija nije upamtila, koji nemaju ni svoju ulicu, po njima se danas apsolutno ništa ne zove. Opet, imate ljudi koji su tokom agresije slavu stekli isključivo zahvaljujući medijima, a da na bojnom polju nisu imali neke posebne uloge. Sjećam se jedne pojave tokom rata, kad su se u Sarajevu po narudžbi snimale pjesme o nekim ljudima, slaveći ih kao heroje, a da oni uistinu nisu bili ni blizu tog veličanstvenog epiteta”, kaže Huseinović.

O značaju i snazi Armije RBiH govori i činjenica da se u jednom trenutku borila protiv sedam neprijateljskih vojski.

“Bilo je to 1993. godine, bosanska vojska je vodila tešku borbu sa sedam različitih, logistički opremljenijih, vojnih snaga. To su Vojska Jugoslavije, Vojska Republike Srpske, Vojska Srpske Krajine poznatija kao “Martićevci”, Hrvatska vojska, Hrvatsko vijeće obrane, Vojska autonomne oblasti Zapadna Bosna tzv. “Abdićevci” i mnoštvo ruskih, ukrajinskih, rumunskih i grčkih plaćenika. Odbrana Bosne i njena Armija su izazov za svjetske istraživače, borba bosanske vojske je fenomen”, pojašnjava Huseinović.

Huseinović kaže da to nije tek puka interpretacija već to potvrđuju činjenice.

“Pogledajte, Mladić je znao sa dva-tri korpusa napadati na male bosanske mjesne zajednice, znao je pokretati nekoliko velikih operacija, a da nije slomio njihov otpor. Poseban su fenomen bili diverzanti, protivoklopnjaci, pa piloti koji su letjeli u opkoljene enklave helikopterima izloženi stalnom djelovanju neprijateljske protivvazdušne vatre, pa više od 5.000 žena koje su branile Bosnu, od kojih je više od 100 poginulo u toj borbi, pa maloljetnici koji su iz srednjoškolskih klupa upadali u neprijateljske rovove...”, nastavlja Huseinović.

Ovo je godina dva jubileja, jednog crnog, a to je 20. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, a drugi je dvije decenije od zaustavljanja operacije oslobađanja zemlje. U oktobru 1995. godine, pred Banjom Lukom i Prijedorom, kada je čelična ruka svjetskog sistema, koja je embargom na uvoz oružja ARBiH tokom cijelog perioda agresije i dozvolom da se izvrši genocid nad Bošnjacima napravila neprocjenjivu historijsku grešku, prema državi BiH i žrtvama genocida načinila je još jednu nepravdu ultimatumom da će NATO gađati kasarnu Adil Bešić u Bihaću i druge važne objekte ako ne stane ofanziva prema Banjoj Luci.

“Većina savremenika ovih važnih historijskih dana danas smatra da oslobađanjem Banje Luke uopće ne bi bilo potrebe za Dejtonom i da bi zasigurno u narednim mjesecima bosanski vojnik izašao na državnu granicu na Drini. To je fenomen da je jedna otpisana, tek formirana vojska, dižući se iz pepela, krenula u oslobađanje zemlje, a onda joj je naređeno da to ne smije uraditi”, kaže Huseinović.

On naglašava da se heroja Armije RBiH moramo sjećati. “U školama je zabranjeno izučavati noviju historiju i ostaju nam trenutno jedino alternativni načini izučavanja naše teške i krvave prošlosti. Bitno je da se zadrži tradicija obilježavanja važnih datuma, naravno, ne može se obilježiti svaki dan, a često je svaki dan tokom agresije ličio na prelomni. Međutim, bitno je uvesti više reda i omasoviti ta ključna obilježavanja”, zaključuje Huseinović.
Zato od mene čestitam Dan Armije RBiH svim borcima koji su se borili za nasu drzavu. :zastava: :rat:
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Heroji

Post Postao/la ABen » 15 apr 2015 10:56

Studenti predlažu da most na Skenderiji nosi naziv po Armiji RBiH
http://www.klix.ba/vijesti/bih/studenti ... /150414114

Udruženje studenata Pravnog Fakulteta Univerziteta u Sarajevu oglasili su se saopćenjem u kojem predlažu da se mostu na Skenderiji da naziv Most Armije Republike BiH.

"Sramotno je da ni 20 godina nakon okončanja agresije na našu državu, u glavnom gradu nema ulice, mosta ili trga koji nosi naziv vojne formacije zahvaljujući kojoj danas živimo u slobodnoj BiH. Studenti prava kao buduća prva i posljednja linija odbrane ustavnopravnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države BiH, žele ovim putem poručiti da je neophodno očuvanje tekovina i tradicije odbrambenooslobodilačkog rata 1992.-1995. te da mladi ljudi ne zaboravljaju žrtvu koju su podnijeli građani i građanke BiH uprkos čestim suprotnim navodima", navodi se u saopćenju.

Studenti ovog udruženja čestitali su svim pripadnicima ARBiH, te građanima BiH 15. april - Dan ARBiH podsjećajući "na ulogu i značaj Armije RBiH u odbrani od agresije".

"Posebno ističemo činjenicu da je to bila jedina legitimna vojna formacija na tlu naše države i kao takva odražavala i jednu od najzanačajnijih vrijednosti Bosne i Hercegovine, a to je njena multietničnost", istakli su.
:zastava:
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Odgovorite