☑ Pravila foruma i savjeti

Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Bosona
Član
Postovi: 105
Pridružen/a: 10 maj 2014 21:23

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Bosona » 13 maj 2017 21:24

Meša otvori oči vladi TK, oni ne znaju ono što ti znaš :rocky:
Obilježena 25. godišnjica formiranja 115. HVO brigade ”Zrinski”

Brojne delegacije, udruženja i porodice poginulih boraca pripadnika 115. HVO brigade ”Zrinski” danas su polaganjem cvijeća i vijenaca na centralnom spomen obilježju na Husinu obilježili 25. godišnjicu ove brigade. Prisjetili su se onih koji su dali živote za odbranu grada i države u posljednjem ratu. Tokom obilježavanja istaknuto je da borci ove brigade, koja je bila jedna od rijetkih dobrovoljačkih, danas nisu u zavidnom položaju.

”Nažalost jedan veliki broj njih je bez ikakvih primanja, bez uposlenja, jedan dio je otišao trbuhom za kruhom u inozemstvo. Nažalost, okupljamo se u sve manjem broju kako koja obljetnica protiče. Sretan bi bio da su branitelji dobili ono što su zaslužili tijekom rata”, navodi Ivo Andrić Lužanski, utemeljitelj 115. HVO brigade ”Zrinski”.

Ova brigada, kako navode utemeljitelji i zapovjednici bila je prva oformljena na ovom području. Borci 115. brigade su među prvima stali u odbranu svih građana u tuzlanskoj regiji, svih onih kojima je Bosna i Hercegovina bila jedina domovina.

”Tijekom svog ratnog puta, brigada je u sudejtstvu sa brigadama Armije na širem području tuzlanske regije, na Posavskoj bojišnici, na Ozrenu, na Majevici, na Konjuhu, na Javorniku držala svoje stalne položaje. U tom periodu bilo je nebrojeno bitaka, sukoba, bilo je situacija u kojima se trebalo ili povući ili spašavati nešto što se spasiti dalo, ali 115. ni na jednom mjestu nije ustuknula”, kaže Zvonko Jurić, ratni zapovjednik 115. HVO brigade ”Zrinski”.

Obilježavanju godišnjice prisustvovali su i članovi Vlade TK. Godišnjica formiranja 115. brigade uvrštena je, prošlogodišnjim zakonom u značajne datume Tuzlanskog kantona.


”Time smo, možda pretrpili određenu političku štetu jer neke slavne viteške brigade nismo uvrstili u taj zakon. Međutim, ovim činom mislim da držimo lekciju kako je moguć suživot u BiH i da je ovo poruka i onim mjestima gdje su Bošnjaci u manjini da mora biti te pozitivne diskriminacije”, ističe Fahrudin Skopljak, ministar za boračka pitanja TK.

Prije polaganja cvijeća i vijenaca na ovom spomen obilježju održana je svečana misa za sve poginule, a nakon toga i svečana akademija o ovoj brigadi.

A.Ć.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... p?id=75279

Avatar
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 4241
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Mehmed beg Catic » 16 maj 2017 08:19

Bosona je napisao/la:Meša otvori oči vladi TK, oni ne znaju ono što ti znaš :rocky:
Obilježena 25. godišnjica formiranja 115. HVO brigade ”Zrinski”

Brojne delegacije, udruženja i porodice poginulih boraca pripadnika 115. HVO brigade ”Zrinski” danas su polaganjem cvijeća i vijenaca na centralnom spomen obilježju na Husinu obilježili 25. godišnjicu ove brigade. Prisjetili su se onih koji su dali živote za odbranu grada i države u posljednjem ratu. Tokom obilježavanja istaknuto je da borci ove brigade, koja je bila jedna od rijetkih dobrovoljačkih, danas nisu u zavidnom položaju.

”Nažalost jedan veliki broj njih je bez ikakvih primanja, bez uposlenja, jedan dio je otišao trbuhom za kruhom u inozemstvo. Nažalost, okupljamo se u sve manjem broju kako koja obljetnica protiče. Sretan bi bio da su branitelji dobili ono što su zaslužili tijekom rata”, navodi Ivo Andrić Lužanski, utemeljitelj 115. HVO brigade ”Zrinski”.

Ova brigada, kako navode utemeljitelji i zapovjednici bila je prva oformljena na ovom području. Borci 115. brigade su među prvima stali u odbranu svih građana u tuzlanskoj regiji, svih onih kojima je Bosna i Hercegovina bila jedina domovina.

”Tijekom svog ratnog puta, brigada je u sudejtstvu sa brigadama Armije na širem području tuzlanske regije, na Posavskoj bojišnici, na Ozrenu, na Majevici, na Konjuhu, na Javorniku držala svoje stalne položaje. U tom periodu bilo je nebrojeno bitaka, sukoba, bilo je situacija u kojima se trebalo ili povući ili spašavati nešto što se spasiti dalo, ali 115. ni na jednom mjestu nije ustuknula”, kaže Zvonko Jurić, ratni zapovjednik 115. HVO brigade ”Zrinski”.

Obilježavanju godišnjice prisustvovali su i članovi Vlade TK. Godišnjica formiranja 115. brigade uvrštena je, prošlogodišnjim zakonom u značajne datume Tuzlanskog kantona.


”Time smo, možda pretrpili određenu političku štetu jer neke slavne viteške brigade nismo uvrstili u taj zakon. Međutim, ovim činom mislim da držimo lekciju kako je moguć suživot u BiH i da je ovo poruka i onim mjestima gdje su Bošnjaci u manjini da mora biti te pozitivne diskriminacije”, ističe Fahrudin Skopljak, ministar za boračka pitanja TK.

Prije polaganja cvijeća i vijenaca na ovom spomen obilježju održana je svečana misa za sve poginule, a nakon toga i svečana akademija o ovoj brigadi.

A.Ć.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... p?id=75279

Super, neka si ovo stavio, o ovome sam ranije govorio, danas kao i 1992-95 politicari pokusavaju da politikom " psa niz dlaku " udovolje sokcima tako da ovo hvalisanje gamadi koja se borila za UZP pod komandom Zagreba je samo nastavak od onoga kada je Bakir nazvao hrvatsku " prijateljskom zemljom " :vomit:

Ali pored svega vazno je da mi znamo sta je bilo jer izdajice koje su borile u ime Zagreba u toku rata su ostale izdajice i danas :

Domaci Hrvati također kupuju Janu i slicne proizvode ili Sarajevski kiseljak iako ne žive u zemlji koja je sustinski i glavni vlasnik svih tih firmi. Umjesto da kupuju 387, dobar njih tu kaze JOK.
I u Tesnju je tako.
Kad sjede uvijek je Zuja ili Karlovacko.
Tako pokazuju koju drzavu vise vole.
Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!” Brigadni general Izet Nanić

Avatar
Gost1
Član
Postovi: 276
Pridružen/a: 20 okt 2012 04:48

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Gost1 » 18 jun 2017 22:40


Avatar
amkos
Član
Postovi: 12075
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la amkos » 18 jun 2017 23:52


Odlicne mape. Nisam ovo prije vidio. Odlično urađeno. Nevjerovatno u kakvoj su situaciji bili Bošnjaci Mostara i odakle su uspjeli ostvariti ovo što imaju danas. Golemo. :respekt: :zastava:
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Gorcin
Član
Postovi: 1612
Pridružen/a: 20 okt 2012 15:37

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Gorcin » 19 jun 2017 08:31

Nije baš tačna ova mapa, pogotovo ne na jugu, al hele nejse...
Čuvaj Stoca, ne daj Počitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama...

atif
Član
Postovi: 6224
Pridružen/a: 19 okt 2012 11:28

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la atif » 13 nov 2017 10:58

Nedvojbeno je da je hrvatski rat tokom raspada Jugoslavije bio rat za Banovinu, te da Herceg-Bosna nije bila nikakav autentični izraz volje bosanskih Hrvata, nego instrument hegemonističke politike Hrvatske u Bosni i Hercegovini.
Vrhovništvo Republike Hrvatske od samog početka tražilo način da se jugoslovenska kriza riješi podjelom Bosne i Hercegovine i u tom smislu sarađivalo je sa srbijanskim i srpskim rukovodstvom i prije nego što je na tlu naše zemlje došlo do otvorenih sukoba. Saradnja između srpskog i hrvatskog projekta u BiH se manifesotvala na kako političkom, tako i vojnom planu; kako strateškom, tako na taktičkom planu, uključujući mnogobrojne i pojedinačne navrate zajedničkih dejstava protiv Armije Republike BiH, civilnih ciljeva na teritoriji pod njenom kontrolom, odnosno civilnog stanovištva.

Politička platforma na kojoj je izgrađen zajednički front dva hegemonistička projekta protiv BiH – srpskog i hrvatskog – je tzv. sporazum Karadžić-Boban. Riječ je o sporazumu koji se sastoji od najmanje dva različita dokumenta. Prvi u maju 1992. godine kada su Radovan Karadžić i Mate Boban u Grazu potpisali dokument kojim su konstatovali međusobne razlike, ali i zajedničke stavove i „miroljubivo i dogovorno rješavanje... uključujući i graničnu liniju između naše dvije konstitutivne jedinice – hrvatske i srpske konstitutivne jedinice u Bosni i Hercegovini“. Drugi, potpisan 23. juna 1992. predstavlja sveobuhvatni dogovor, dok potpisani dokument nosi naslov: „Osnovni prinicpi konstitutisanja konfederacije Bosne i Hercegovine“ i predstavlja mapu puta konačnog komadanja zemlje. Nota bene, i sporazum Karadžić-Boban, kao i danas Milorad Dodik, predviđa demilitarizaciju Bosne i Hercegovine.

Dan uoči potpisivanja sporazuma o Grazu, obavještajci najvjerovatnije MUP-a RBiH presreli su razgovor između Momčila Mandića, potonjeg ministra pravde RS i Brune Stojića kojem se danas sudi u Haagu kao predstojniku Odjela obrane HZHB. U dijelu razgovora o situaciji u Sarajevu, Stojić kaže da „mi ćemo Stup dole uzeti“, dok Mandić komentirajući liniju razgraničenja u Hercegovini dodaje: „Lijeva obala Srbima, desna Hrvatima, Muslimani nek idu niz Neretvu.“ Istog dana Stojić razgovara i sa Mićom Stanišićem, Karadžićevim ministrom unutrašnjih poslova:

- Ajde bolan da to sjednemo, da izdogovaramo.
- Ja sam za to, siguran budi, ali mislim to, te iluzije da Karadžić izbije iz glave.
- I Karadžić je bolan za dogovor. Da se sjedne da se dogovori.

Kroz Stojićev razgovor kontinuirano provijava samo jedan stav: granice Banovine iz 1939. ne mogu biti predmet pregovora. Sve ostalo može. Očito je da je Boban potpisujući sporazum u Beču – u koji je Franjo Tuđman nesumnjivo bio upućen u tančine – artikulisao preovlađujući stav u tadašnjim hrvatskim elitama.

Ovaj sporazum bez zastoja je preveden na politički i vojni nivo, a dokazi ne ostavljaju skoro nimalo sumnje da je saradnja između Hrvatskog vijeća obrane i Vojske Republike Srpske bila dogovorena, koordinirana, dugotrajna i primjenjivana je od taktičkog do strategijskog nivoa.

Jedan od dokumenata koji pokazuju da je saradnja između HVO i VRS, odnosno političkih vlasti Herceg-Bosne i RS uspostavljena i održavana na najvišem nivou je zapisnik sa sastanka delegacije dvije paravlade neposredno nakon potpisivanja Washingtongskog sporazuma. Naime, na sastanku održanom u Čelebiću osmog marta 1994. godine Jadranko Prlić obavezao se da „postojeći pregovori i sporazumi između Muslimana i Hrvata neće imati uticaja na saradnju HR Herceg-Bosne i Republike Srpske“, te da su sporna samo „dugovanja i isporuke goriva, naoružanja i streljiva nastali prije 10. 09. 1993. kada je ova srpska vlada preuzela te poslove na sebe“.

Neupitno je da je Prlić bio iskren iznoseći stav o nastavku saradnje. To se vidi i iz drugih dokumenata.

U dokumentima HVO-a vojne provinijencije, RS, odnosno VRS se oslovljavaju kao „xy strana“. Nekoliko mjeseci prije Washingtonskog sporazuma, u septembru 1993. godine, nakon što je potpisan još jedan u nizu propalih mirovnih aranžmana, Bruno Stojić uputio je Milivoju Petkoviću dokument za „xy stranu“. Navodeći da „ potpisana deklaracija ne mijenja naše dosadašnje odnose“, Stojić dalje kaže: „Hrv.rep. H-B ne namjerava rušiti dostignutu razinu odnosa sa SR. Glede toga, prvi predlažemo dalje podizanje diplomatskih i svakih drugih odnosa naše dvije republike“. On u to ime predlaže i sastanak „na razini dviju vlada“.

U novembru Stojić šalje Rajiću nove instrukcije: „Sukladno postignutom dogovoru izvješćujem Vas da će se na zajedničkom sastanku Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Vlade Republike Srpske usaglasiti cijene MTS (materijalno-tehničkih sredstava, op.a.)“.

Ministri zdravstva dvije paravlade, Ivan Šarac i Dragan Kalinić su na marginama susreta u Čelebiću održali poseban sastanak o cijenama bolničkog liječenja za ranjenike HVO-a u bolnicama u RS-u jer „zdravstvene aranžmane ne treba miješati sa komercijalnim“. Da je riječ o trajnom aranžmanu, odnosno da je HVO ekstenzivno koristio bolničke usluge u RS-u vidi se i iz zvaničnog dokumenta koji je načelnik bolnice Žica u Blažuju, dr. Milan Pejić uputio brigadi „Ban Josip Jelačić“ u Kiseljaku: u njemu se navodi da su troškovi liječenja vojnika HVO-a u njegovoj bolnici do 31. 12. 1993 iznosili 1.615.955,76 njemačkih maraka.

Drugi dokument koji potvrđuje da je zajednički front protiv Bosne i Hercegovine bio strateško opredjeljenje je izvještaj Sigurnosno-informativne službe sačinjen nekoliko dana nakon sastanka u Čelebiću. Naime, srpske snage su nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma prekinule sve vrste „saradnje između HVO i VRS, tako da su Srbi povukli svoje teško naoružanje i zabranili prelazak naših konvoja preko njihove teritorije“. Shodno tome, pukovnik HVO-a Vikotor Andrić „otišao je u Glavni štab VRS i napravio dogovor sa gen. Ratkom Mladićem za ponovne kontakte, da bi potome bilo vraćeno teško naoružanje i dozvolio se prelazak dva konvoja“.

Ivica Rajić, koji je u međuvremenu osuđen za zločin u Stupnom dolu, u julu 1993. obraća se načelniku Glavnog stožera i Bruni Stojiću sa „Informacijom o kontaktu sa 'xy stranom'“. Rajić navodi da je dobio poziv „da se general bojnik Milivoj Petković dana 07. 07. 1993. god. u 14,00 sati nađe sa generalom Ratkom Mladićem u hotelu Plaža u Herceg Novom“, te da su mu sagovornici saopštili da HVO duguje VRS-u 5.700.000 maraka za „izdata sredstava i topničku podršku“.

Ali, HVO i VRS nisu dijelili samo oružje, municiju i zdravstvene usluge.

VRS se naime, između ostalog, naftom i gorivom snabdijevala u Grudama, odnosno zapadnoj Hercegovini. Naime, Milivoj Petković u julu 1993. piše Rajiću da osigura šest cisterni za gorivo „može i sa njihove strane i uputite ih u Logističku bazu u Grude“: „Po pristizanju cisterni biće vam upućeno po principu 3 za njih, 3 za nas.“ Dokument iz novembra 1993. demonstrira da nije riječ o pojedinačnom ili sporadičnom događaju, nego o sistemskom aranžmanu, i da je samo u jednom navratu VRS-u isporučeno 86.470 litara dizela i 23.890 litara benzina. Možda je preslobodno pretpostaviti, ali je sasvim moguće da je gorivo za bagere koji su prekopavali masovne grobnice sa ubijenima iz Srebrenice prvobitno natočeno u Grudama.

Na taktičkom planu, stvari su, barem na početku zapinjale. Ivica Rajić obavještava Stojića i Petkovića u julu 1993. da nema informacija šta je „dogovoreno sa 'XY stranom', ali dosadašnja pomoć je potpuno zanemarljiva. Artiljerijsku podršku dobijamo samo tamo gdje su objektivno ugroženi i njihovi položaji“.

Iz dokumenata nastalih tokom jeseni 1993. vidi se pak da je razlog nesporazumima bio naprosto u razlici u pristupu: VRS je insistirala na tome da saradnja bude potpuno centralizovana i da se odvija putem glavnih štabova. Emil Harah, komandant brigade HVO-a „Bobovac“ piše Petkoviću u septembru 1993. da je njegova komanda nakon što je stupila u kontakt sa Ministarstvom odbrane RS dobila instrukcije da svi zahtjevi za pomoć idu preko generala Manojla Milovanovića i Glavnog štaba VRS: „Pomenuti gospodin na temelju zahtjeva iz GS HVO Mostar i kontaktima sa najodgovornijim časnicima HVO razmatra zahtjeve i podnosi prijedloge za odobrenje vojne pomoći postrojbama HVO“. Harah molbu završava sljedećim riječima: „Obraćamo Vam se sa zamolnicom da sačinite zahtjev GŠ VRS za pružanje vojne pomoći u MTS, vojno-stručnom nadzoru i koordinaciji u izvođenju borbenih djelovanja prema HVO Vareš i brigadi 'Bobovac'“.

Drugim riječima, HVO nije u Bosni i Hercegovini obavljao prljavi posao samo za Franju Tuđmana, nego i za Slobodana Miloševića.

Ali, nakon što je saradnja institucionalizirana, ispostavilo se da je Mladić bio široke ruke. U novembru 1993. Rajić izvještava Brunu Stojića da mu je VRS, između ostalog, isporučio: dvije „prage“, dva tenka, dvije haubice kalibra 155 milimetara, jednu haubicu kalibra 122 milimetra i dva minobacača kalibra 120 milimetara, stotine granata za svako oruđe, te pješadijske municije koja se mjeri u stotinama hiljada metaka.

Da su prvobitni problemi prevaziđeni i da je HVO na dnevnom nivou sarađivao sa VRS-om i izvodio i zajednička dejstva vidi se iz naredbi koje je tokom juna i jula 1993. komandi brigade „Herceg Stjepan“ uputio tadašnji pukovnik Željko Šiljeg, komandant Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina. Šiljeg u nekoliko navrata zaredom prvo zahtjeva od svojih potčinjenih da od „xy strane“ traže da „otvori vatru po Konjicu i Čelebićima“, potom od njih traži da ga obavijeste jesu li stupili u kontakt sa VRS i dali „im topničke ciljeve“, odnosno određuje vrijeme u koje artiljerija treba da počne sa dejstvima. Na drugom kraju Bosne i Hercegovine, u Kiseljaku, saradnja je bila ustaljena, te 24. oktobra 1993. dežurni operativni oficir u kiseljačkoj brigadi obavještava Ivicu Rajića: „Topnička podrška od strane XY odrađena“.

Saradnja HVO i VRS ima i istorijske korijene: antifašistička borba tokom Drugog svjetskog rata obiluje primjerima ustaško-četničke saradnje protiv antifašista i partizana. Kao i prije više od sedamdeset godina hrvatski i srpski nacionalistički projekt slagali su se isključivo oko Bosne i Hercegovine. Saradnja HVO i VRS pokazuje da je rat protiv Bosne i Hercegovine vođen devedesetih predstavljao povratak srpskog i hrvatskog nacionalizma na pozicije iz četrdesetih godina, odnosno između dva svjetska rata. I da su, nažalost, tamo i ostali. Ili kako je tokom rata pjevao izvjesni Neđo Mitrović: „Kad podjele Bosnu Srbi i Hrvati, rat će stati, rat će onda stati...“
http://vijesti.ba/clanak/381939/lijeva- ... iz-neretvu

Avatar
BosnjackaHercegovina
Član
Postovi: 5487
Pridružen/a: 23 nov 2014 17:39

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la BosnjackaHercegovina » 15 nov 2017 17:35

Hvala Gost1,

Sjajan clanak - svakom bi preporucio da procita.
Nevjerovatno je sta su uradili borci ARBiH na lijevoj obali grada u maju i junu 1993ce.
Zaista trebalo je imati srca pa to odraditi.
Samo BiH.

Avatar
amkos
Član
Postovi: 12075
Pridružen/a: 18 okt 2012 20:55

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la amkos » 15 nov 2017 21:49

Zaista trebalo je imati srca pa to odraditi.
Ja bih rekao trebalo je imati srca i čelična muda za ove stvari. Ja se i dan danas ibretim ovim herojima i njihovom hrabrošću. Pogotovo za oslobođenje Bijelog Polja i Sjevernog Logora. I svako ko danas popusti (u krhkom miru) u vezi izgradnje Sjevernog Logora (zgrade, stadion, ceste itd.) se može komotno proglasiti za izdajnika države BiH.
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Bošnjaci su najzapadniji muslimanski narod koji u svom posjedu ima zemlju!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Milorad Dodik je Milan Martić bosanskih Srba!!

Avatar
Zmaj
Član
Postovi: 10783
Pridružen/a: 18 okt 2012 23:58

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Zmaj » 07 jan 2018 21:05

Mesić: Milošević je Tuđmanu nudio Cazin, Kladušu i Bihać kao "tursku Hrvatsku"

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić bio je gost današnjeg izdanja emisije "Nedjeljom u 2" na HRT-u i između ostalog govorio o podjelama BiH i sastancima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.
Ispričao je kako je s Borom Jovićem dogovarao sastanak Tuđmana i Miloševića.

"Ja sam njega pitao: 'Šta vas zanima u Hrvatskoj, iz garnizona u Hrvatskoj naoružavate pobunjene Srbe, koji je vaš cilj? Je l' vi želite Srbe iz Hrvatske?' On je kratko rekao: 'Ne. Oni su vaši građani, oni nas ne interesiraju'. Upitao sam ga: 'Pa je l' vas interesira hrvatski teritorij?' Odgovorio je: 'Ne.'", priča Mesić. "Pitao sam ga: 'Pa što je onda vaš interes?', a odgovorio mi je: 'Nas interesira 63 posto BiH, to je bio srpski teritorij i to srpsko mora i ostati'".

Dodao je da je rekao, budući da je BiH priznata država i članica UN-a, neka se to onda rješava preko UN-a te da je pokušavao saznati je li moguće da oni ta pitanja koja ozbiljno postoje u Hrvatskoj za stolom identificiraju i nađu odgovore, ali bez oružja.

"U januaru 1991. Tuđman nas je obavijestio da je s Miloševićem dogovorio razgovor u Karađorđevu. Još sam mu ja rekao: 'Slušaj Franjo, ne znam da li to ima smisla s obzirom na posljedice koje smo imali poslije jedne sjednice u Karađorđevu.' On je rekao: 'Mene zanima šta Milošević misli, a ne šta je sve bilo u Karađorđevu'", rekao je.

Dodao je da su nakon Tuđmanovog povratka sa tog sastanka stavili mape na stol i da je Tuđman s oduševljenjem rekao: "Evo šta Milošević nudi. Nudi Banovinske granice iz 1938. godine, plus Cazin, Kladušu i Bihać. Da vam kažem kako je Milošević rekao. Rekao je: 'Franja, uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, meni to ne treba, to je takozvana 'turska Hrvatska'. Pitao sam ga šta Alija kaže, rekao je: 'Alija tu nema šta reći, kad se hrvatske i srpske škare spoje za trećeg tu nema problema'".

Upitan ko je još bio na tom sastanku, Mesić je rekao da se radilo o tadašnjem političkom vrhu.

Na pitanje je li i Tuđman bio izričito za takvu podjelu ili je samo iznosio Miloševićev prijedlog, rekao je da je samo iznosio Miloševićev prijedlog, ali i da ne zna šta je dogovoreno na drugom sastanku.

Upitan, s obzirom na to da je devedesetih dolazilo do raznih podjela BiH, je li bilo čudno da bi i Tuđman u tome mogao sudjelovati, rekao je kako misli da je za etničko čišćenje u BiH najviše kriv Vance-Owenov plan.

"Mislim da je za etničko čišćenje u BiH najviše kriv Vance-Owenov plan. On nikad nije bio potpisan, nikad nije mogao biti prevodiv, ali pošto su njime bili predviđeni planovi za Bošnjake, Hrvate, Srbe, onaj koji je bio jači na svom prostoru on je čistio. Smatram da je nakon tog plana došlo do najvećeg čišćenja, ali to ne ispričava one koji su čišćenje provodili", istakao je Mesić.
"Velika civilizacija nije pokorena dok se ne uništi sama iznutra." - Will Durant

Avatar
BosnjackaHercegovina
Član
Postovi: 5487
Pridružen/a: 23 nov 2014 17:39

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la BosnjackaHercegovina » 08 jan 2018 04:05

Zmaj je napisao/la:
Mesić: Milošević je Tuđmanu nudio Cazin, Kladušu i Bihać kao "tursku Hrvatsku"

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić bio je gost današnjeg izdanja emisije "Nedjeljom u 2" na HRT-u i između ostalog govorio o podjelama BiH i sastancima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.
Ispričao je kako je s Borom Jovićem dogovarao sastanak Tuđmana i Miloševića.

"Ja sam njega pitao: 'Šta vas zanima u Hrvatskoj, iz garnizona u Hrvatskoj naoružavate pobunjene Srbe, koji je vaš cilj? Je l' vi želite Srbe iz Hrvatske?' On je kratko rekao: 'Ne. Oni su vaši građani, oni nas ne interesiraju'. Upitao sam ga: 'Pa je l' vas interesira hrvatski teritorij?' Odgovorio je: 'Ne.'", priča Mesić. "Pitao sam ga: 'Pa što je onda vaš interes?', a odgovorio mi je: 'Nas interesira 63 posto BiH, to je bio srpski teritorij i to srpsko mora i ostati'".

Dodao je da je rekao, budući da je BiH priznata država i članica UN-a, neka se to onda rješava preko UN-a te da je pokušavao saznati je li moguće da oni ta pitanja koja ozbiljno postoje u Hrvatskoj za stolom identificiraju i nađu odgovore, ali bez oružja.

"U januaru 1991. Tuđman nas je obavijestio da je s Miloševićem dogovorio razgovor u Karađorđevu. Još sam mu ja rekao: 'Slušaj Franjo, ne znam da li to ima smisla s obzirom na posljedice koje smo imali poslije jedne sjednice u Karađorđevu.' On je rekao: 'Mene zanima šta Milošević misli, a ne šta je sve bilo u Karađorđevu'", rekao je.

Dodao je da su nakon Tuđmanovog povratka sa tog sastanka stavili mape na stol i da je Tuđman s oduševljenjem rekao: "Evo šta Milošević nudi. Nudi Banovinske granice iz 1938. godine, plus Cazin, Kladušu i Bihać. Da vam kažem kako je Milošević rekao. Rekao je: 'Franja, uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, meni to ne treba, to je takozvana 'turska Hrvatska'. Pitao sam ga šta Alija kaže, rekao je: 'Alija tu nema šta reći, kad se hrvatske i srpske škare spoje za trećeg tu nema problema'".

Upitan ko je još bio na tom sastanku, Mesić je rekao da se radilo o tadašnjem političkom vrhu.

Na pitanje je li i Tuđman bio izričito za takvu podjelu ili je samo iznosio Miloševićev prijedlog, rekao je da je samo iznosio Miloševićev prijedlog, ali i da ne zna šta je dogovoreno na drugom sastanku.

Upitan, s obzirom na to da je devedesetih dolazilo do raznih podjela BiH, je li bilo čudno da bi i Tuđman u tome mogao sudjelovati, rekao je kako misli da je za etničko čišćenje u BiH najviše kriv Vance-Owenov plan.

"Mislim da je za etničko čišćenje u BiH najviše kriv Vance-Owenov plan. On nikad nije bio potpisan, nikad nije mogao biti prevodiv, ali pošto su njime bili predviđeni planovi za Bošnjake, Hrvate, Srbe, onaj koji je bio jači na svom prostoru on je čistio. Smatram da je nakon tog plana došlo do najvećeg čišćenja, ali to ne ispričava one koji su čišćenje provodili", istakao je Mesić.
Gosp. Mesiću,

Uz dužno poštovanje vama jer ste jedan od rijetkih lidera u HR koji nije ustaša (a za to je trebalo imati i hrabrosti i morala), Vance-Owenov plan nije kriv za etničko čišćenje. Za etničko čišćenje su krivi ustaše i četnici. A nije ih bio mali broj.
Samo BiH.

Avatar
Zmaj
Član
Postovi: 10783
Pridružen/a: 18 okt 2012 23:58

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Zmaj » 08 jan 2018 06:32

BosnjackaHercegovina je napisao/la:Gosp. Mesiću,

Uz dužno poštovanje vama jer ste jedan od rijetkih lidera u HR koji nije ustaša (a za to je trebalo imati i hrabrosti i morala), Vance-Owenov plan nije kriv za etničko čišćenje. Za etničko čišćenje su krivi ustaše i četnici. A nije ih bio mali broj.
"Smatram da je nakon tog plana došlo do najvećeg čišćenja, ali to ne ispričava one koji su čišćenje provodili", istakao je Mesić."
"Velika civilizacija nije pokorena dok se ne uništi sama iznutra." - Will Durant

Avatar
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 4241
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Mehmed beg Catic » 23 jan 2020 10:09

Nije postavljen ovaj snimak ranije pa neka se zabiljezi



Svjedocenje i dokumenti na sudu o saradnji ustasa i cetnika u agresiji na Bosnu i Hercegovinu
Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!” Brigadni general Izet Nanić

Avatar
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 4241
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Mehmed beg Catic » 24 jan 2020 11:54

Saradnja cetnika i ustasa oko Konjica.

Tekst je na engleskom ali je interesantan dokaz saveznistva koje nije prestalo ni do danas.
The Bosnian Thunder: A Lethal Embrace

5 July 1993


Three national propaganda machineries always make three similar, yet different interpretations of the events in Konjic and around it. Therefore, Radio Sarajevo reported that "this morning Croat units opened fire from Hill Ljubina on the defense positions of the Army of Bosnia-Herzegovina, killing ...."

According to the Serb Radio, Muslim forces provoked the first defense lines with infantry and anti-aircraft fire. The Army of the Serb Republic in Bosnia (VRS) responded to the provocation, and no one was injured. The Croat Radio only briefly reported that the so-called Army of B-H attacked today, and that the forces of the HVO (Croatian Defense Council) silenced the enemy batteries in response. These three reports could provide information for one report which is closest to the truth: this morning the forces of the Army of B-H opened mortar and .50 caliber machine gun fire on the HVO units stationed in the region of the village of Turije on the left bank of the Neretva River. The artillery of the Army of the Serb Republic in Bosnia answered with fire and silenced the enemy. There were no losses in the ranks of the HVO or VRS.

This is how it happened, as the HVO units have no artillery in the area, while they gave up Hill Ljubina, which dominates over Konjic, to the Serb forces. Moreover, one could say, the "Herzeg Stjepan" brigade of the HVO which operates in the area could be called a shock troop of the Bosnian Serb Army.

Bosnian Serb Army Officer, Milos Andric, who was our guide for the day, explained that fierce clashes around Mount Boksevica could be heard, where the HVO was trying to regain a recently lost Mostar - Sarajevo communication line.

A little later on the first Serb lines on Vrabac, from where there is a grandstand view of Konjic, Andric told an anecdote from a recently finished battle when two infantries, the Serb and the Croat, struck at the mutual enemy. Calling on his fellow-soldiers, one fighter of the HVO, shouted an old Ustashi war cry, "Forward, for the home!". A "Chetnick" who was charging next to him called to his fighters, "Forward, for the King!", to which the HVO soldier responded by shouting "For the home, for the King, forward!". Another fighter of the HVO, who had a half of his right leg torn off by a shrapnel, was shouting, while lying on the ground soaked in blood, "Brothers Chetnicks, forward!".

This story which was somewhat incredible initially was verified the very same night. Captain Dragan Slijepcevic of the Command of the 2nd Light Brigade of the Bosnian Serb Army, which was located in Borci, exchanged several sentences over the radio connection with the HVO commanders who wanted to know "whether there were any news from the South." Captain Slijepcevic replied that "that" from the South was arriving, and that they should prepare some cookies in the morning, probably, alluding to our visit.

The very same night two-thirds of a mixed three-member Committee from Konjic paid a visit to Borci. The Committee's task was to put an end to the Muslim-Croat conflict.

A Muslim missionary spent the night in the Croat village of Turija, while a Croat and a Serb sneaked out and went to the Serb headquarters to provide information about the activities of the Muslims in Konjic. The main problem was their return to Turija, which is 15 kilometers away, before a Muslim member of the delegation woke up and realized that he had been deceived.

During the conversation Captain Slijepcevic left room for reservations concerning this alliance and their brotherly love with the HVO. "They should not be trusted...They did pull out several hundred Serbs from Konjic, but it had never occurred to them to form an alliance with us until they found themselves in a dead-end situation. On the other hand, it suits us, they are now our infantry and the Muslims must go through them in order to reach us. By supporting them, we are actually defending ourselves. We've been in a very difficult situation on two occasions thus far, they have threatened us two times that they will surrender to us along with all civilians. Feeding several thousand civilians and 500 solders is not a joke. It was very difficult to talk them out of it."

A fifteen kilometer long road, made during the war, runs to the Serb village of Bijela, and is several hundred meters away from the first Serb lines on Vrabac as the crow flies. Major Boro Antelj, commanding the brigade, is very proud of it. "We managed to defend ourselves and to build the road at the same time. Our soldiers in Bijela had been supplied by foot and horses until we finished it. We used to pull out the wounded by hand. It's easier now."

Having covered about a third of the road, we came across an unusual sight. We saw ten trucks and men in various uniforms around them. The men were reloading something, which was "that" arriving from the south - humanitarian aid. Garo, one of the HVO Commanders, treated us to a light beer and a cigarette. The whispers which the soldiers freely exchanged revealed to us what the commanders would not tell us. It was not humanitarian aid only, unless it had recently started to be transported in wooden boxes.

The photographer was not allowed to take pictures, which he did secretly.

Shrewdness and benefit seem to be the rock bottom of this new alliance. The Bosnian Serb Army could do without it. It could, as a matter of several hours, wipe off the face of the Earth a handful of several hundred HVO soldiers, who are in a relatively small area surrounded by the Muslims on one side and by Bosnian Serb units on the other. But, this way, the Serbs have the infantry, which is also defending the Serb front lines by defending itself and the civilian population.

On the other hand, the HVO is wedged between the Muslim formations deranged by hopelessness and the angry Serbs, who have still not forgiven them for the last year's massacre in the village of Bradina near Konjic which was perpetrated by Croats and Muslims, who were allies at the time.

Considering the situation, the HVO had no choice. Either to side with the Serbs (until it suits the latter) or jump into the Neretva River.

The "cookies" mentioned in the conversation the night before waited at the battalion's command: a team of Croat negotiators comprising the Colonel, the Chief-of-Staff of the "Herzeg Stjepan" brigade, the Secretary of the HDZ (the Croatian Democratic Community) for Konjic and the friar. The negotiations with the Serb side took a while. They were obviously negotiating new deliveries of humanitarian and other aid as well as future actions.

"The war between the Croats and the Serbs is over as far as I am concerned. I wish this were true in all parts of Bosnia-Herzegovina and Croatia, " Drago Simunovic, secretary of the HDZ, said after the several hours long negotiations.

"In the name of the Command of the "Herzeg Stjepan" Brigade I would like to thank our Serb neighbors for offering us a hand of friendship and for helping us at the moment when there was a danger that the Croats could vanished from this area. Everything, which has been done so far, and, I hope will be done in the future comes as a result of our attitude towards the Serb civilians over the last year. Like the Serbs, we also want to return to our centuries old homes and continue to live in peace. Judging by their latest offensive, it is an altogether different story with the Muslims. That is their problem. I believe that we, the Serbs and the Croats, will find a way to bring this war to an end. If the Muslims come to their senses and accept the reality which is imposed to them not only by us here, but by the whole world, it will be good for them; if they don't, then it's their problem."

Father Slavko Antunovic is happy because of the Croat-Serb alliance. He has also heard about a visit which Orthodox Bishop from Herzegovina Atanasije paid to the Croat soldiers and even played football with them. "All that is good and positive and should be continued, so that piece comes for every man and every people. If this form of cooperation and help have that as a goal, then it should be supported by every man."

Chief-of-Staff of the "Herzeg Stjepan" Brigade, Dragan Juric, was more specific and realistic, and disclosed a part of a real picture of this alliance, "The events in this area have forced us to cooperate with those whom we used to see through a front sight only, practically, until yesterday. Those times sank into oblivion within a couple of days. I am of the opinion that the politicians must take it as the only way to save a few people who have survived. The Muslims are very strong in these regions, they brought people from Eastern Bosnia, also, there are many mercenaries, i.e. mujahedeens, from Iran, Kuwait and Morocco. They have received arms mostly through UNPROFOR channels and we possess evidence of this. Money is the point everywhere. There are no disputes with the Serbs when it comes to the borders of Herzeg-Bosnia, but neither side can live with the Muslims any longer. I believe that we shall force the Muslims to leave these regions through the joint effort. Bosnian Serb Army Colonel Risto Lazarevic assessed that good paid back with good, since they "had pulled more than 700 Serbs out of Konjic," but that they would also meet the wishes of the Muslims in those areas where they have no mutual territorial claims (which made the officers of the HVO feel ill at ease, the feeling could clearly be read from their faces).

But, it is likely, that such a situation, which Lazarevic hypothetically addressed, will never take place some fifteen kilometers away from Foca, on the first Serb lines towards Gorazde.

A group of fighters played dominoes in the shade, not far from the position of a mortar battery. They arrived from Trebinje to walk into Gorazde, as they had been told. No fierce fighting had taken place in the area for the last several days. Only the Muslim snipers are at work, precisely and deadly. Two days before, one careless Serb fighter was hit in the head from a distance of around 200 meters by a Muslim sniper. "They are saving the ammunition. Whenever they fire, it's a direct hit, in the head. No one is wounded by their snipers," said Sergeant Major Dragan Mijovic, and added, "It is well known that Gorazde had one of the best Hunters' Societies in the former Yugoslavia. They would let you walk in front of their lines for two days, and then you are gone on the third."

The unit's Command is located some 200 meters ahead, on the first line of the front, so that it is reached by an armored vehicle for safety reasons.

The fire from a 3-barreled 20mm anti-aircraft cannon was heard, as some movement was noticed on a hill, two hundred meters to the right. Sergeant Major Mijovic corrected fire. "Several days ago a white vehicle without any markings tried to approach the Serb lines without a previous announcement. It was fired on from all available means, and we found out later that it belonged to UNPROFOR."

UNPROFOR issued no information on possible injuries of its members until the moment when this issue of VREME went into print.

Commenting on the obvious Serb supremacy in arms, Mijovic claims that the Muslims have mortar launchers, but lack the ammunition. They receive some ammunition by parachutes, but those are negligible quantities. We are here and we'll get into Gorazde if we are told," Mijovic concluded.
http://www.tol.org/client/article/15145 ... html?print
Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!” Brigadni general Izet Nanić

Avatar
BosnjackaHercegovina
Član
Postovi: 5487
Pridružen/a: 23 nov 2014 17:39

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la BosnjackaHercegovina » 07 feb 2020 07:14

Mehmed beg Catic je napisao/la: 24 jan 2020 11:54 Saradnja cetnika i ustasa oko Konjica.

Tekst je na engleskom ali je interesantan dokaz saveznistva koje nije prestalo ni do danas.
The Bosnian Thunder: A Lethal Embrace

5 July 1993


Three national propaganda machineries always make three similar, yet different interpretations of the events in Konjic and around it. Therefore, Radio Sarajevo reported that "this morning Croat units opened fire from Hill Ljubina on the defense positions of the Army of Bosnia-Herzegovina, killing ...."

According to the Serb Radio, Muslim forces provoked the first defense lines with infantry and anti-aircraft fire. The Army of the Serb Republic in Bosnia (VRS) responded to the provocation, and no one was injured. The Croat Radio only briefly reported that the so-called Army of B-H attacked today, and that the forces of the HVO (Croatian Defense Council) silenced the enemy batteries in response. These three reports could provide information for one report which is closest to the truth: this morning the forces of the Army of B-H opened mortar and .50 caliber machine gun fire on the HVO units stationed in the region of the village of Turije on the left bank of the Neretva River. The artillery of the Army of the Serb Republic in Bosnia answered with fire and silenced the enemy. There were no losses in the ranks of the HVO or VRS.

This is how it happened, as the HVO units have no artillery in the area, while they gave up Hill Ljubina, which dominates over Konjic, to the Serb forces. Moreover, one could say, the "Herzeg Stjepan" brigade of the HVO which operates in the area could be called a shock troop of the Bosnian Serb Army.

Bosnian Serb Army Officer, Milos Andric, who was our guide for the day, explained that fierce clashes around Mount Boksevica could be heard, where the HVO was trying to regain a recently lost Mostar - Sarajevo communication line.

A little later on the first Serb lines on Vrabac, from where there is a grandstand view of Konjic, Andric told an anecdote from a recently finished battle when two infantries, the Serb and the Croat, struck at the mutual enemy. Calling on his fellow-soldiers, one fighter of the HVO, shouted an old Ustashi war cry, "Forward, for the home!". A "Chetnick" who was charging next to him called to his fighters, "Forward, for the King!", to which the HVO soldier responded by shouting "For the home, for the King, forward!". Another fighter of the HVO, who had a half of his right leg torn off by a shrapnel, was shouting, while lying on the ground soaked in blood, "Brothers Chetnicks, forward!".

This story which was somewhat incredible initially was verified the very same night. Captain Dragan Slijepcevic of the Command of the 2nd Light Brigade of the Bosnian Serb Army, which was located in Borci, exchanged several sentences over the radio connection with the HVO commanders who wanted to know "whether there were any news from the South." Captain Slijepcevic replied that "that" from the South was arriving, and that they should prepare some cookies in the morning, probably, alluding to our visit.

The very same night two-thirds of a mixed three-member Committee from Konjic paid a visit to Borci. The Committee's task was to put an end to the Muslim-Croat conflict.

A Muslim missionary spent the night in the Croat village of Turija, while a Croat and a Serb sneaked out and went to the Serb headquarters to provide information about the activities of the Muslims in Konjic. The main problem was their return to Turija, which is 15 kilometers away, before a Muslim member of the delegation woke up and realized that he had been deceived.

During the conversation Captain Slijepcevic left room for reservations concerning this alliance and their brotherly love with the HVO. "They should not be trusted...They did pull out several hundred Serbs from Konjic, but it had never occurred to them to form an alliance with us until they found themselves in a dead-end situation. On the other hand, it suits us, they are now our infantry and the Muslims must go through them in order to reach us. By supporting them, we are actually defending ourselves. We've been in a very difficult situation on two occasions thus far, they have threatened us two times that they will surrender to us along with all civilians. Feeding several thousand civilians and 500 solders is not a joke. It was very difficult to talk them out of it."

A fifteen kilometer long road, made during the war, runs to the Serb village of Bijela, and is several hundred meters away from the first Serb lines on Vrabac as the crow flies. Major Boro Antelj, commanding the brigade, is very proud of it. "We managed to defend ourselves and to build the road at the same time. Our soldiers in Bijela had been supplied by foot and horses until we finished it. We used to pull out the wounded by hand. It's easier now."

Having covered about a third of the road, we came across an unusual sight. We saw ten trucks and men in various uniforms around them. The men were reloading something, which was "that" arriving from the south - humanitarian aid. Garo, one of the HVO Commanders, treated us to a light beer and a cigarette. The whispers which the soldiers freely exchanged revealed to us what the commanders would not tell us. It was not humanitarian aid only, unless it had recently started to be transported in wooden boxes.

The photographer was not allowed to take pictures, which he did secretly.

Shrewdness and benefit seem to be the rock bottom of this new alliance. The Bosnian Serb Army could do without it. It could, as a matter of several hours, wipe off the face of the Earth a handful of several hundred HVO soldiers, who are in a relatively small area surrounded by the Muslims on one side and by Bosnian Serb units on the other. But, this way, the Serbs have the infantry, which is also defending the Serb front lines by defending itself and the civilian population.

On the other hand, the HVO is wedged between the Muslim formations deranged by hopelessness and the angry Serbs, who have still not forgiven them for the last year's massacre in the village of Bradina near Konjic which was perpetrated by Croats and Muslims, who were allies at the time.

Considering the situation, the HVO had no choice. Either to side with the Serbs (until it suits the latter) or jump into the Neretva River.

The "cookies" mentioned in the conversation the night before waited at the battalion's command: a team of Croat negotiators comprising the Colonel, the Chief-of-Staff of the "Herzeg Stjepan" brigade, the Secretary of the HDZ (the Croatian Democratic Community) for Konjic and the friar. The negotiations with the Serb side took a while. They were obviously negotiating new deliveries of humanitarian and other aid as well as future actions.

"The war between the Croats and the Serbs is over as far as I am concerned. I wish this were true in all parts of Bosnia-Herzegovina and Croatia, " Drago Simunovic, secretary of the HDZ, said after the several hours long negotiations.

"In the name of the Command of the "Herzeg Stjepan" Brigade I would like to thank our Serb neighbors for offering us a hand of friendship and for helping us at the moment when there was a danger that the Croats could vanished from this area. Everything, which has been done so far, and, I hope will be done in the future comes as a result of our attitude towards the Serb civilians over the last year. Like the Serbs, we also want to return to our centuries old homes and continue to live in peace. Judging by their latest offensive, it is an altogether different story with the Muslims. That is their problem. I believe that we, the Serbs and the Croats, will find a way to bring this war to an end. If the Muslims come to their senses and accept the reality which is imposed to them not only by us here, but by the whole world, it will be good for them; if they don't, then it's their problem."

Father Slavko Antunovic is happy because of the Croat-Serb alliance. He has also heard about a visit which Orthodox Bishop from Herzegovina Atanasije paid to the Croat soldiers and even played football with them. "All that is good and positive and should be continued, so that piece comes for every man and every people. If this form of cooperation and help have that as a goal, then it should be supported by every man."

Chief-of-Staff of the "Herzeg Stjepan" Brigade, Dragan Juric, was more specific and realistic, and disclosed a part of a real picture of this alliance, "The events in this area have forced us to cooperate with those whom we used to see through a front sight only, practically, until yesterday. Those times sank into oblivion within a couple of days. I am of the opinion that the politicians must take it as the only way to save a few people who have survived. The Muslims are very strong in these regions, they brought people from Eastern Bosnia, also, there are many mercenaries, i.e. mujahedeens, from Iran, Kuwait and Morocco. They have received arms mostly through UNPROFOR channels and we possess evidence of this. Money is the point everywhere. There are no disputes with the Serbs when it comes to the borders of Herzeg-Bosnia, but neither side can live with the Muslims any longer. I believe that we shall force the Muslims to leave these regions through the joint effort. Bosnian Serb Army Colonel Risto Lazarevic assessed that good paid back with good, since they "had pulled more than 700 Serbs out of Konjic," but that they would also meet the wishes of the Muslims in those areas where they have no mutual territorial claims (which made the officers of the HVO feel ill at ease, the feeling could clearly be read from their faces).

But, it is likely, that such a situation, which Lazarevic hypothetically addressed, will never take place some fifteen kilometers away from Foca, on the first Serb lines towards Gorazde.

A group of fighters played dominoes in the shade, not far from the position of a mortar battery. They arrived from Trebinje to walk into Gorazde, as they had been told. No fierce fighting had taken place in the area for the last several days. Only the Muslim snipers are at work, precisely and deadly. Two days before, one careless Serb fighter was hit in the head from a distance of around 200 meters by a Muslim sniper. "They are saving the ammunition. Whenever they fire, it's a direct hit, in the head. No one is wounded by their snipers," said Sergeant Major Dragan Mijovic, and added, "It is well known that Gorazde had one of the best Hunters' Societies in the former Yugoslavia. They would let you walk in front of their lines for two days, and then you are gone on the third."

The unit's Command is located some 200 meters ahead, on the first line of the front, so that it is reached by an armored vehicle for safety reasons.

The fire from a 3-barreled 20mm anti-aircraft cannon was heard, as some movement was noticed on a hill, two hundred meters to the right. Sergeant Major Mijovic corrected fire. "Several days ago a white vehicle without any markings tried to approach the Serb lines without a previous announcement. It was fired on from all available means, and we found out later that it belonged to UNPROFOR."

UNPROFOR issued no information on possible injuries of its members until the moment when this issue of VREME went into print.

Commenting on the obvious Serb supremacy in arms, Mijovic claims that the Muslims have mortar launchers, but lack the ammunition. They receive some ammunition by parachutes, but those are negligible quantities. We are here and we'll get into Gorazde if we are told," Mijovic concluded.
http://www.tol.org/client/article/15145 ... html?print
Nakaram im se ustaško-četničke mamice.
Ista govna i jedni i drugi. I uvijek su bili.
Samo BiH.

Avatar
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 4241
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Mehmed beg Catic » 21 jun 2020 14:12

Kiseljačke ljudske lomače

Tih dana gorjeli su ljudi u kućama, garažama, na smetljištima i stratištima po srednjoj Bosni. Tih vrelih junskih dana izvršen je najjasniji udruženi zločinački poduhvat HVO-a uz asistenciju VRS-a nad nezaštićenim bošnjačkim stanovništvom.

Zna Omer da je 13. juna, tri dana ranije, HVO, uz združenu artiljerijsku pripremu Vojske Republike Srpske, sa više od 500 svojih bojovnika ušao u Han Ploču i ostala bošnjačka sela oko Kiseljaka. Zna da je nakon toga uslijedila agonija. Ustaše su ubijale po slobodnoj volji. Koga su stigle. Ranjene, starce, pa i žene i djecu. Preživjele su nakon toga bacale u ovakve trijažne garaže. Na jednu stranu žene i djeca, na drugu vojno sposobni.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ki ... ske-lomace
Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!” Brigadni general Izet Nanić

Dzumrukcija
Član
Postovi: 408
Pridružen/a: 31 aug 2020 17:01

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Dzumrukcija » 08 sep 2020 21:44

Gost1 je napisao/la: 18 jun 2017 22:40 slika
Neopisivo sam ponosan na ovu deblokadu. Koliko je ovo nevjerovatno.
Opkoljeni Mostarci bi zavrsili po Heliodromu i Dretelju kao Bosnjaci Stoca, Capljine, Pocitelja... uhh

suze krenule

Avatar
Zmaj
Član
Postovi: 10783
Pridružen/a: 18 okt 2012 23:58

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Zmaj » 16 maj 2021 18:19

Suljagić objavio transkript razgovora između Miloševića i Karadžića o Tuđmanovoj ideji podjele

slika

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari objavio je dijelove transkripta razgovora između Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića iz '91. godine. Milošević prepričava da je Franjo Tuđman opet pokrenuo pitanje podjele BiH.

"Pisaću, naravno, nešto ozbiljnije na ovu temu, ali ovo je zanimljivo, stoga da podijelim. Dakle, datum je 26. 9. 1991. S. Milošević prepričava R. Karadžiću sadržaj sastanka održanog dva dana ranije između njega, V. Kadijevića i F. Tuđmana. Tuđman je taj koji im je prodao ideju podjele Bosne bez sumnje. To, naravno, ne amnestira srpsku politiku od zločina počinjenih protiv Bošnjaka i Hrvata u BiH i Hrvatskoj, ali pokazuje i Tuđmanovu spremnost da prihvati čak i okupaciju dijela Hrvatske, ako će zauzvrat dobiti dio Bosne", naveo je Suljagić na Twitteru.
Objavio je i fotografiju dijela transkripta u kome se navodi:

Radovan Karadžić: Možete li mi reći kako je jučer bilo?

Slobodan Milošević: Pa, dosta dobro, ovako, išli smo na to da se zaista prvo stvori mir, da bi moglo da se traži solucija, a on je opet pokrenuo pitanje podjele Bosne.

Radovan Karadžić: Opet!

Slobodan Milošević: Da, da opet je pokrenuo. Ja sam mu rekao da on može da otvara sva ta pitanja, da možemo mi o svemu da razgovaramo, ali da mi ne možemo da razgovaramo o tome da se Srbi podijele.

Radovan Karadžić: Ne, ne, ali na pravo, na osnovu prava naroda, može njegov narod ovde da kaže gdje će da živi.

Slobodan Milošević: Apsolutno, apsolutno…
"Velika civilizacija nije pokorena dok se ne uništi sama iznutra." - Will Durant

Avatar
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 4241
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Mehmed beg Catic » 10 jul 2021 17:03

O napadu usraša i serva na Maglaj
Maglaj u okruzenju, Izdaja i blokada 1993, 1994
Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!” Brigadni general Izet Nanić

Avatar
Zmaj
Član
Postovi: 10783
Pridružen/a: 18 okt 2012 23:58

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Zmaj » 05 aug 2021 20:26

Kiro Gligorov o podjeli Bosne i Hercegovine
"Velika civilizacija nije pokorena dok se ne uništi sama iznutra." - Will Durant

Avatar
Zmaj
Član
Postovi: 10783
Pridružen/a: 18 okt 2012 23:58

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Post Postao/la Zmaj » 03 feb 2022 12:47

Saradnja HVO i VRS - Zajednički napad na Zavidoviće 1993. godine
Sadejstvo i zajednički napad 111 XP HVO brigade i VRS na Zavidoviće 1993. godine u skladu sa sporazumom između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o zajedničkoj saradnji i podjeli BiH.
"Velika civilizacija nije pokorena dok se ne uništi sama iznutra." - Will Durant

Odgovorite