Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

Bosona
Član
Postovi: 28
Pridružen/a: 10 maj 2014 20:23

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la Bosona » 09 feb 2017 10:46

Nećemo anonimne forum postove smatrati za relevantne, zar ne?

I ako sam shvatio, tebi to što su bili kao i cijeli HVO bili podređeni Grudama automatski znači da su sarađivali sa četnicima, pa onda lijepo odmah reci da je cijeli HVO bio četnički za tebe.

Imaš lijepu knjigu generala Seada Delića, ne možeš je promašiti jer mislim da je napisao samo tu jednu, 20 godina poslije rata on nije imao razloga da uljepšava ulogu HVO -a a vidi šta je pisao o 115. brigadi.

E drugo je to što postoja pametnjakovići koji su uvjereni da znaju više od jednog komadanta korpusa, njima nema pomoći.
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 38
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la Mehmed beg Catic » 09 feb 2017 11:37

Bosona je napisao/la:Nećemo anonimne forum postove smatrati za relevantne, zar ne?

I ako sam shvatio, tebi to što su bili kao i cijeli HVO bili podređeni Grudama automatski znači da su sarađivali sa četnicima, pa onda lijepo odmah reci da je cijeli HVO bio četnički za tebe.

Imaš lijepu knjigu generala Seada Delića, ne možeš je promašiti jer mislim da je napisao samo tu jednu, 20 godina poslije rata on nije imao razloga da uljepšava ulogu HVO -a a vidi šta je pisao o 115. brigadi.

E drugo je to što postoja pametnjakovići koji su uvjereni da znaju više od jednog komadanta korpusa, njima nema pomoći.


Cijeli tzv hvo koji je bio pod komandom Franje i ostalih zlocinaca iz UZP ciji je cilj bila agresija na Bosnu i Hercegovinu je bio cetnicki , ne samo za mene vec za same sebe. Ne znam da li si promasio citavu temu ali postavio sam ne znam koliko dokumenata koji dokazuju da je citav tzv hvo pod kontrolom Franje imao saradnju sa cetnicima, na svim nivoima a upravo ta tvoja draga komanda iz 115 Brigada je zeljela i planirala da bude dio tog komadnog lanca i dio te stvorevine koje je bila izvrsilac UZP nad Bosnom i Hercegovinom .
E drugo je sto postoje pametnjakovici koji zelje da vise vjerujemo njima i njihovom misljenju a ne sto smo sami dozivjeli i sto je dokazano kroz dokumenta i svjedocenja,njima nema pomoci .

Anonimne postove same po sebi ne moze se smatrati relevantnim ali anonimne postove kao dio mozaika i koji mogu da potvrde kroz izjave sudionika ono sto se moze da vidi iz ostalih cinjenica su i te kako interesantni i validni.

Imas i ti lijepe cinjenice da je sam taj Sead Delic svojim postupcima pokazao sta je mislio o 115 brigadi jer je 2 Korpus , a gdje je i Sead Delic bio u vrhu komandnog lanca, trazio da se ta ista 115 brigada stavi pod komandu Armije RBiH i izbaci iz lanca komandovanja tzv hvo jer je kroz taj lanac komande : Zagreb -Grude -Tuzla i tekla saradnja sa cetnicima. Tako da meni ne treba neka knjiga gdje Sead govori iz bilo kakvih razloga vec je ono sto je uradio , ne samo on vec citav vrh 2 Korpusa, je mnogo bolji dokaz.

Kada smo kod knjiga i misljenja , vojni vrh iz 5 Korpusa i danas kroz intervjue istice kako je i tzv hvo branio Bihac iako on danas , kao i sto su 1992-1995 , znali da taj isti hvo radi na strani cetnika, da im je davao informacije i prepustao polozaje zbog kojih su ginuli najbolji sinovi Bihaca i Bosne i Hercegovine iz redova Armije RBiH. Tako da to sto neko prica po paroli " psa niz dlaku " i davanja ustupaka kvislinzima iz tzv hvo nije neki dokaz o patritozimu i ljubavi tzv hvo prema Bosni i Hercegovini vec koliko je ta politika popustanja i sakrivanja nedjela nastavljena i danas kao i sto je bila i 1992-93 a koja nam se obila o glavu. I cilj ove teme je da se skrene paznja na to i da se nikada ne zaboravi i ne dozvoli da se zajednicka agresija cetnika i ustasa sakrije ili umanji a vidim da je nekim pametnjakovicima to i zelja ali nece proci.
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 38
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la Mehmed beg Catic » 09 feb 2017 11:49

Vidim da neki pokusavaju da trolaju temu jer im smeta iznosenje dokaza o zajednickoj agresiji ustasa i cetnika na Bosnu i Hercegovinu ali nema veze, kaze se da ne pada snijeg da pokrije brijeg vec da svaka zvijer ostavi trag. Zato nastavljam sa iznosenjem podataka o ljubavi ustasa i cetnika preko Bosnjackih zrtava.

Izvod iz svjedocenje civila koje je su ustase zarobile u Zepcu i uz pomoc cetnicke logostike i preko teritorije koje su cetnici kontrolisali prebacili skroz dole u Hercegovinu :


To je učinio i Admir Topčić koji je za Anadolu Agency (AA) ispričao svoj logoraški put patnje i stradanja.

"Zarobljen sam 26. juna 1993. godine zajedno sa ocem i majkom. Sa ocem Ramom sam bio jedno vrijeme zajedno, a majka Maida je bila odvojena u ženski logor u Žepču (Ljubatovići). Mi smo bili u Perkovićima koji je bio prihvatni - sabirni centar za one civile koji su zarobljeni. Tu smo bili dvije sedmice i radili smo. Morao sam ići raditi da nešto jedem, da se prehranim jer je hrana bila skoro nikakva. Pa smo zato išli i blizu linije. Pucalo se na nas, dobijali batine i tako je to prolazilo", prisjeća se Admir.

Rad u uniformama bivše JNA

Onda je, navodi, došao dan kada su došli autobusi "Republike Srpske", jer je tu bila i vojska bosanskih srpska.

"Pokupili su nas u sedam-osam autobusa i prešli smo gotovo cijelu Republiku Srpsku: od Teslića, Banja Luke, Jajce, Drvara do Bosanskog Grahova gdje smo jedino dobili vode. Jedino je bilo vode i dobili smo po četvrt kruha u Bosanskom Grahovu gdje smo prenoćili. Tu smo dosta vode popili zato što smo bili žedni, a bilo je vruće", naglašava Topčić.

Odatle su ih, veli, ukrcali u autobus i otišli su za Livno gdje su ih dalje Hrvati preuzeli i odatle su otišli u Vitinu kod Ljubuškog.

"Tu smo svi bili smješteni u jednom kao vinogradu. Okolo je bila bodljikava žica i jedna pomoćna zgrada i još jedna manja pomoćna zgrada gdje sam bio s ocem. U prostoriji šest sa četiri je bilo 100 ljudi. Prizor užasan: Zatvoreni prozori, zatvorena vrata. Bolesni, stari ljudi. Bilo je nas par mlađih, ali većinom su bili ljudi srednjih godina. Nisi imao nikakvih uvjeta, kupanje nikakvo, hrana nikakva. Morao si ići prisilno raditi", prisjeća se Admir.

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... lim-otokom

P.S Ovo je samo jedan od primjera kakvi su zlocinci bili tzv hvo i na kakve je sve nivoe isla saradnja sa cetnicima , a to je isto onaj hvo koji je komanda iz 115 Brigade iz Tuzle zeljela da ostane dio, prave patriote ovi iz 115 Brigade ;)
momak
Član
Postovi: 176
Pridružen/a: 09 dec 2013 20:26

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la momak » 10 feb 2017 20:10

Catic beg,

samo ti pisi brate.Nek se cuje i zna.Kad oni mogu ponavljati 100 puta laz,mozemo mi brate ponavljati 100 puta istinu!!!
I moramo.I ti jih jos ubijes u pojam sa iznosenjem dokaza!!!Zao,mi je,da je toliko hiljada nasih dalo zivote u odbrani Hrvatske,uvjereni da nam je prijateljska zemlja!!!E sad.Jeli polo toliko katolika dalo zivote za odbranu Bosne???

Koji bosnjo jos uvijek misli,da su se katolici samo pola toliko casno i srcno borili za Bosnu,koliko su se nasi braneci Hrvatsku,gadno se vara!Jeste.Nasi vojnici koji su bili u HV su sa tim branili djelomicno i Bosnu.
Ali,da je Oluja spasila Bihacki dzep,to je mit!!! Bihacki dzep je spasio pad Karlovca,presjecanje kifle na pola i ulazak Smrda pred Zagreb itd......

SVE ostalo je za mene laz.
Borba nasih boraca je vise vrijedna od njihove Oluje!!!!
Da bi mi imali Slovence i Madzare za komsije,da ne gledas preko ledza kad ce ti zabiti noz.Danas bi mi pricali iz Bosanske Sutorine!!!
Ali ima vremena.Ipak smo mladi :rocky: ,za razliku od drugih :huhu: :beret:
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 38
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la Mehmed beg Catic » 14 feb 2017 08:13

@ momak, hvala na komentaru :) Dobro je da si spomenuo i Bihac , ima i tu dokaza koji pokazuju kako su ustase tu pomagali , ali ne Armiji Bosne i Hercegovine vec cetnicima a licemjeri citavo vrijeme tvrde suprotno. Ne samo da su bili izdajice vec su i ljigavi licemjeri, fuj.

Kada smo kod ljigavih licemjera, saradnja ustasa i cetnika u vezi zarobljenika nije bila jedino kod Zepca, ovo je slika gdje kod Konjica , u junu 1993 u po dana pred stranim novinarima ustase predaju zarobljene pripadnike Armije RBiH u ruke cetnicima :

slika

Obratite paznju kako se opis na engleskom u donjem dijelu fotografije poklapa sa svim detaljima na njoj: zlikovac okrenut od fotografije ima na sebi cetnicku uniformu dok onaj sto drzi zarobljenike ima na sebi maskirnu uniformu kakvu su nosili ustase u to vrijeme a bijeli opasac i futrola znaci da je najvjerovatnije bio u vojnoj policiji koja ja obicno zaduzena za zarobljenike. Znaci u po bijela dana, bez imalo sakrivanja ustase dokazuju ne samo da imaju saradnju sa cetnicima vec to rade na ovakav nacin.
Avatar
amkos
Moderator
Postovi: 6367
Pridružen/a: 18 okt 2012 19:55

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la amkos » 14 feb 2017 11:05

@Mehmed Beg Catic, samo pisi i postavljaj. Nek' ostane zapisano za buduce generacije. Nek' znaju ko su nam "komsije". Nisam znao za ovu posljednju sliku sto si postavio. Ali me i ne iznenađuje toliko.
Onaj ko ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke!!
Mostar je mjesto našeg konačnog pada ili ponovnog uzdizanja!!
Pederizam i egoizam su fašizmi 21. stoljeća!!
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 38
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la Mehmed beg Catic » 15 feb 2017 10:41

@amkos , hvala a to mi je i zelja sa ovom temom , da na jednom mjestu skupim dokaze, jer dok se cetnici i ustase u svojim kontaktima ovog ne stide i ne kriju , prema Bosnjacima u medijima, drustvenim mrezama a vidim cak i na ovom forumu to se negira ili se umanjuje pa neka stoji i neka svako vidi sta su dusmani radili a mozemo da vidimo sta i danas rade , jer ovo sto rade danas je samo nastavak te politike koja nikada nije ni prestala.

Mozda jedan od najbolje poznatih zarobljenika koji su ustase predale cetnicima, a koliko ima takvih kojima se sudbina ni danas ne zna:

Irfan Ajanović, političar i zatvorenik u devet logora: U ratu zločin nad civilima, sada zločin nad pravdom i istinom

Kada je nakon 907 dana provedenih u čak devet logora na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i dijelovima Republike Hrvatske pred Novu 1996. godinu izašao na slobodu Irfan Ajanović je imao svega 56 kilograma.




Posljednji potpredsjednik Vijeća republika i pokrajina Skupštine SFRJ, zastupnik u Skupštini BiH nakon prvih demokratskih izbora, u periodu 1990.-1996. godine, te nakon toga zastupnik u šest uzastopnih mandata (1996.-2014.) u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Irfan Ajanović u razgovoru za Anadolu Agency (AA) govorio je o preživjelim strahotama za vrijeme dana provedenih u logoru.

Upravo ovih dana naime, širom Bosne i Hercegovine obilježavaju se sjećanja na otvaranja logora, ali i njihova zatvaranja nakon godina djelovanja.

U žepačkom logoru sam bio samo jedan dan. Zarobljen sam 30. juna 1993. godine zajedno sa pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine u Žepču i smješteni smo u hangare tvornice koja je proizvodila, odnosno prerađivala i pakovala cement, a bila je u okviru Nove trgovine u Žepču. Samo sam noćio u logoru na betonu, zajedno sa još gotovo 2.000 ili pripadnika Armije BiH ili civila. I moja majka je sa 76 godina tada bila zarobljena i bila u logoru na betonu. Sutradan su me prozvali i Ivo Lozančić koji je bio komandant HVO brigade u Žepču me je predao četničkom komandantu Milanu Stankoviću koji je sadejstvovao zajedno sa HVO sa 17 tenkova koji su došli ispod Ozrena. Jednostavno pripadnici Armije BiH bili su prinuđeni da se predaju jer bi Žepče bilo tenkovskom paljbom potpuno sravnjeno. Noćio sam jednu noć, 30. juna 1993. i već sutra 1. jula prljav, umoran, iznemogao sam predat četničkim postrojbama, zvanično Vojsci Republike Srpske – priča Ajanović.

Prebačen je tog dana u Teslić koji je tada bio pod kontrolom srpskih snaga gdje je proveo 51 dan.

– Tu su me istraživali istražitelji Jugoslavenske narodne armije (JNA) koji su sadejstvovali sa srpskim pobunjenicima. Odatle sam prebačen u Bosanski Novi, potom u Banju Luku, pa onda opet u Bosanski Novi. Poslije sam bio ranjen, pa sam bio u logorima na prostoru Republike Hrvatske, pa ponovo u Tunjicama u Banjoj Luci, potom u Doboju, Kotorskom… Dakle, u devet logora sam ukupno proveo 907 dana. Uvijek, svaki dan u samici, potpuno sam u pet-šest do sedam kvadrata. Oslobođen sam 30. decembra 1995. godine za Novu godinu 1996. godinu – naveo je Ajanović.

Ističe da je zamijenjen zahvaljujući generalnu Mehmedu Alagiću koji je putem svoje Komisije za razmjenu zarobljenika učinio napore da bude razmijenjen zajedno sa pripadnicima Muslimanskog dobrotvornog društva Merhamet u Banjoj Luci.

– Tako sam otprilike nakon mjesec i po dana poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma bio oslobođen. Zajedno sa drugim brojnim logorašima na prostoru BiH smo osnovali Savez logoraša u BiH čiji sam bio predsjednik u periodu od 1997. do 2001. godine – istakao je Ajanović.

Fašizam nije pobijeđen

On ukazuje na 9. maj koji se proslavlja kao Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom, koji, kako smatra Ajanović, nije pobijeđen.

– U svim prilikama kažem da fašizam nije pobijeđen i da je fašizam fenomen koji u ljudskom rodu živi od iskona do sudnjega dana. Mi 9. maj kao bivši logoraši obilježavamo i kao Dan logoraša u BiH. U martu i aprilu su i dani kada su otvoreni logori širom Bosne i Hercegovine, pa između ostalog, i zatvoreni širom BiH. Jedan od njih je bio je i žepački logor koji je organizirao HVO zajedno sa pripadncima srpskih paravojnih postrojbi – istakao je Ajanović.

Naveo je da se ne zna tačno koliko je ljudi bilo u logoru u Žepču, jer se nije moglo zapisati, jer za to nije bilo prilike, ali da se zna da ih je bilo preko 1.000.

– Jako puno ih je prebačeno u Mostar, odatle na otoke, između ostalog i Pag. Jako puno ih je ubijeno. Vodi se evidencija u Udruženju logoraša u Žepču da su ubijena 74 logoraša u žepačkom logoru – naveo je Ajanović.

U razgovoru za AA istakao je da je i kao pravnik, a i kao zastupnik u ukupno sedam mandata od parlamenta bivše Jugoslavije, nakon završetka ratnih sukoba u BiH uvijek tražio u poslaničkim pitanjima da mu se daju odgovori zašto se ne procesuiraju optuženici za ratni zločin u logoru u Žepču.

– Optuženo ih je 16. Ja sam u Zenici dao svoju izjavu na 74 sitno kucane strane bez proreda. I ne samo ja, nego brojni drugi logoraši pred Haškim tribunalom, upravo prije svega stavljajući u prvi plan žepački logor. Nikada nisam dobio odgovore izuzev u samom početku gdje su mi odgovarajući iz Tužilaštva BiH rekli da je to u toku i da će se provesti. Niz drugih procedura, sa drugih prostora u BiH je provedeno i pravosnažno presuđeno, a Žepče kao Žepče stoji. I to što se ne procesuiraju optuženici za zločin u logoru u Žepču ja nazivam zločinom pravosuđa i zločinom pravnih i pravosudnih institucija nad istinom i nad pravdom – zaključio je Ajanović.

Pravda nije zadovoljena

Ono što se dešavalo u logorima, stav je Ajanovića, konkretno u logoru u Žepču, je zločin nad logorašima, nevinim civilima prije svega.

– Ovo što se sada dešava je zločin nad pravdom i nad istinom. Mi nećemo moći doći do solucije, mi nećemo moći doći do modus vivendija, do života, suživota, do kohabitacije dok se ne utvrdi istina, na temelju istine pravda, a na pravdi konvencija da moramo zajedno živjeti kao što žive Francuzi i Nijemci jedni pored drugih, koji su kroz stoljeća ratovali na ovaj ili onaj način. Ovo što se sada dešava kada su logori u pitanju, ne samo žepački, ali Žepče je unikum, je paradigma bezobrazluka i nepravde, nesposobnosti pravosuđa ili smišljenog dogovora sa nekim faktorima između pravosuđa i nekih faktora da se nikada ne procesuiraju oni koji su optuženi za zločine u Žepču. Njih je 16, Ivo Lozančić je poginuo, međutim postoji niz drugih koji su optuženi, koji evo 20 i više godina nakon toga ne procesuiraju. To je nešto što zovem zločin nad pravdom, nad istinom – zaključio je Ajanović.

Ajanović smatra da pravda nije zadovoljena. Naglašava da u borbi za pravdu “imamo niz udruženja, udruga u okviru nevladinog sektora koji rade veoma, veoma značajne poslove”.

Ocjenjuje da se u posljednjih godinu – dvije u Srbiji dešavaju neki pomaci u smislu procesuiranja, u smislu ustanovljavanja istine i pravde prije svega zbog logora koji su bili na prostoru Srbije – Mitrovo Polje i Šljivovica.

– To su logori koje je organizirala država Srbija. Ona nije mogla biti po strani toga. Ne samo Srbija, nego i na prostoru Republike Hrvatske bilo je jako puno logora u kojima su bili zatočenici, uznici kako su ih nazivali, iz BiH, prije svega Bošnjaci. U logorima su bili pripadnici svih naroda u BiH, građana i ostalih, to govorim saglasno ustavnoj utemeljenosti svega toga. Najbrojniji logori su bili za Bošnjake. Procjene su otprilike da je 92 posto u logorima bilo Bošnjaka, šest posto Hrvata i oko dva posto Srba – naveo je Ajanović.

Država bez zakona o bivšim logorašima

Istakao je da se zalaže, i moli sve one druge faktore koji su bitni, koji to mogu, da se istraže svi logori, za sve građane, za sve pripadnike svih naroda i građana. Samo tako, ocjenjuje Ajanović, možemo doći do istine.

– Sjećam se, tada sam bio i poslanik u Saveznoj skupštini u Beogradu, Saveznoj Skupštini Jugoslavije, a bio sam i poslanik u Skupštini BiH da je predsjednik Komisije za ljudska prava u UN-u dr. Šerif Basjuni došao na prostor BiH. Na prostoru BiH proveo je više od 20 dana i ustanovio 683 logora u kojima su bili u najvećem broju Bošnjaci, preko 90 posto. Ja sam poslije toga, to je bio mart 1993. godine, u junu zarobljen i bio do 1996. u logorima – naveo je Ajanović.

Naglasio je da vjeruje da će Savez logoraša u BiH koji i sada djeluje i druge nevladine udruge i udruženja saglasno svojim programima, ciljevima i projektima uraditi ono što se od njih očekuje iako nemaju podršku vlasti. Ajanović navodi da upravo zbog toga što su nevladin sektor, nada se da će uz podršku nekih bitnih faktora iz međunarodne zajednice, kojima je stalo do istine, doći do relevantnih podataka o svemu i da će utjecati da se nađe još i onih 8.000 nestalih koji se vode i koje traži posebna državna komisija za nestale koja je ustanovljena i djeluje u Sarajevu.
Mehmed beg Catic
Član
Postovi: 38
Pridružen/a: 31 jan 2017 10:49

Re: Saradnja agresora u Bosni i Hercegovini

PostPostirao/la Mehmed beg Catic » 17 feb 2017 08:59

Ranije sam naveo primjer kako ustase na forumima gdje se oni i cetnici zajednicki okupljaju otvoreno pricaju o svojoj saradnji i sta su radili , i ovdje je neko iznio tvrdnju da se takve izjave ne mogu da koriste kao objasnjenje sta se desavalo ali pogledajte ovdje , stavicu opet post od onog ustase a ispod je opis vojnika Armije RBIH iz Travnika, sa drugog foruma i teme, pogledajte kako se poklapaju, ali obicno ustase negiraju ovo sto vojnika Armije opisuje ali u internim komunikacijama ili sa cetnicima to ne kriju:

Primjer iz Travnika gdje jedan ustasa sam opisuje sta je i kako bilo :

ustasa:

Šta se deševa... sa sukobima se krenulo kad nam je najmanje odgovaralo i to možda slučajno možda i ne prva je zapucala jedna naša PPN postrojba iz VI nakon nekih čarki na Slimenima



3.6.1993 god kad je počeo sukob sa muslimanima veza sa Srbima bila odlična... Dobar dio naših ministara HVO Vlade Travnik u tom trenutku sjedio, pio, jeo i dogovaro evakuaciju sa Srbima na Vlašiću... Koliko se sječam predvodio ih Davor Kolenda koji je sad negdje u MO, kako sam čuo i o tom može reć više.. J Leutar, je isto imo dobre odnose sa Srbima... Ali opet je došla zapovijed za povlačenje... kako piše u zapovijedi zbog nepovoljnog razvoja situacije..




A travničani koji su u vrijeme sukoba ostali u TR su isto do kraja ne ispričana prića...
Ranije sam govorio da su postojali planovi obrane pa i izvlačenja vojnika i civila iz grada. Sukob u TR je počeo poslijepodne 3.6.1993 god., na punktu u Polju na skretanju prema selu Slimena,taj dan se moglo nesmetano kretati u grad i iz grada, još najmanje dan ili dva se moglo telefonirati u TR. Znam da su u gradu prije sukoba zapovijednici pojedini dijelova grada npr. Bojne, Pirote, Tvorničke ulice i dr., imali zapovijedi šta raditi kada počne sukob (dio njih je zadužio motorole da bi imali vezu sa zapovijedništvom koje se iz grada povuklo u Jankoviće i Kraljevice u travnju mjesecu) ipak u gradu je ostalo oko 3500 Hrvata a tu je bilo minimum 500 vojno sposobni. U samom gradu, naši i nisu imali neke inicijative, jednostavno nije bilo otpora i borbi, po mom mišljenju kalkuliralo se i čekalo neke osloboditelje. Borbe jesu vođene ali s vanjske strane prema gradu s kalbunara prema grozdovima iz pirote i Inine benzinske prema vojarni... ali te postrojbe koje su tu pokušale šta uradit ali ograničeno nisu bile gradske nego iz okolnih sela i neke interventne i PPN postrojbe...

Rezime svega je previše naših u gradu ostalo i nakon svega po potpisivanju primirja 1994 kako je koji od onih koji su za vrijeme sukoba ostao u TR prelazio naš punkt na Putičevu tako je i pričao neku svoju priću o svom herojskom držanju u okupiranom TR a izdajničkom držanju nekog svog prvog susjeda ili kolege.. jedno od stvari koja mi se stvarno tad zgadila.. a jednostavno previše ih je ostalo u TR a radilo se o važnim ljudima ne nekim umirovljenicima, babama i didovima civilima, nego o članovima Vlade HVO, članovima zapovijedništva brigade i sl. minimalno trećina a mislim i više (među njima i prof Rajković) A ponavljam sukob je počeo 3.6. 1993.


vojnik Armije RBiH :

jel,i ja to isto kažem,..te jebene sukobe sam imao u travniku,ono sto mogu reci, i tada sam govorio,.je da jednostavno ne mogu vjerovat kakva je karina od vojske bio hvo tamo,.sve ama bas sve strateske kote i polozaje je hvo imao u i oko travnika,2 brigade,travnicka i frankopan-guca gora,..cak je i njihov snajper sa bukovice gadjao travnik,..da je kojim slucajem bio vrs tamo,.jebeno bi se proveli,..ali svejedno smo smatrali hvo slodnim i dostojnim protivnikom koji je imao respekt ako išta ono zbog svog nevjerovatno dobrog strateškog položaja,..2mj prije sukoba naši su izviđači,..isključivo noću dolazili do njihovih položaja na mešćemi i vilenici,--te smo vidjeli šta sve imaju i brojno stanje te uizeli to zaozbiljno,..oni izgleda da nisu,..osim na gostunju i repetitoru vilenica gdje su pružili nekakav otpor ali slabo je i to bilo,..uglavnom kad smo već o klanju,.tada je kružila priča da je hvo imao spisak koga treba na odstrel,koga u tvorza u koga u progonstvo,..nikad potpuno dokazano,...svejedno smo u kralejvicama gdje je bio i štab ili ti stožer travničke hvo našli oko 400 stotine plastičnih vezica za zarobljenike,..eh da,..većina sela hrvatskih okolo travnika je napustila domove jer im je bilo sugerisano da idu "legije mudžahedina i koju sve redom",..jedan je travnički hrvat,.dečko iz grada pričao kako je mu je danima pred sukobe zvrčao telefon od njegovih i govoreno mu da se ispali,.imao mater bolesnu i nije htio,.ogromna većina njih u gradu koja je ostala,je i dočekala kraj sukoba,..lično sam ja pazio jednu babu i dida,da im šta ne zafali i da ih ko ne dira,mada im je sin bio u biloj u hvo,..uglavnom sam se na spisku vodio kod njih da im ne bi koja budala šta uradila,..isto tako smo momci iz naše čete,obilazili te starije hrvate u travniku jer ih je svak napustio i pobjegao,.da ih neko ne istjera iz stanova i kuća,.to je bilo naređenje rahmetli alagića i ćuskića,.u 3 slučaja je bilo intervencije i VP je imala i gadan okršaj sa krimosima iz redova armije bih zbog tih ljudi.
inače sam sukob je počeo na kurban-bajram,kada je hvo napo slimena,s sljedeći dan spalio sela veliku bukovicu (ubivsi 14 civila i nekliko ih zapalivsi u kucama) te do temelja sravnivsi selo bandol i dzamiju,.naravno armija bih je bila itekako spremna ali u losem strateskom polzaju,.istina je da je travnicki hvo imao veoma malo boraca sa ratnim iskustvom,..truba zesca dok su jedna reciomo 17.krajiska koja je prosla ratni put od jajca do gorazda ili 7.muslimanska imale zavidan i krvav put iz sebe,.kao i 312.na ratistu turbeta,vlasica i okoline sarajeva,..uglavnom se to itekako vidjelo na licu mjesta u borbi,.hvo je imao i artiljerijsku podrsku vrs-a sa vlasica (pored inako , tada jake svoje ),.dzaba sve,..bili su bez morala i puni straha,kao borci,..meni je bilo za nepovjerovati da jedan vod armije bih slisti kompletnu četu hvo-a na mescemi iznad turbeta,fantastično utvrđenu sa pam i patom te minobacacima jos je hvo bio u visinskoj premoci nad armijo,..još kad se uzme u obzir da ja tada i vrs pokrenuo jak napad na polozaje armije u turbetu,..bilo smo razvuceni na 2 fronta..vrs nam probio liniju na secevu,..uvecer je vratismo,sa hvo ratujemo za puticevo,gostunj i vilenicu-zausesmo,i to,..sedmicu kasnije, sa hvo na đakovićima i sebešiću i istovremeno sa vrs na bijemo bucju gdje su probili nam linije a za dan ih vratimo,..pobijemo 36 plus im majora iz mrkonjića,.za 2 dana im uzmemo i kamenješ i mravinjac(hvo im prepustio) i još pride im maznemo T-55,..naravno i sebešić je zauzet,..pa jebo te ,.jel treba išta više?!

Natrag na “Period agresije na Bosnu 1992-1995”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.