http://balkans.aljazeera.net/vijesti/gr ... cu-dao-sve
Granate po gradu koji je Karadžiću dao sve
zLbATR0o9vQ
U četvrtak će biti izrečena prvostepena presuda Radovanu Karadžiću, ratnom lideru Srba u Bosni i Hercegovini. Haško tužiteljstvo optužnicu protiv njega načinilo je u 11 tačaka.
Prvom tačkom se Karadžić tereti za genocid počinjen u sedam općina/opština u Bosni i Hercegovini - Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Druga tačka optužnice je genocid počinjen u Srebrenici. Tačkama 3, 4, 5, 7 i 8 optužnice Karadžiću se stavljaju na teret zločini protiv čovječnosti - progoni, istrebljivanja, ubistva, deportacije i nehumana djela.
Tačke 6, 9, 10 i 11 terete ga za kršenje zakona ili običaja ratovanja - ubistva, teroriziranje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.
Karadžića se tereti da je ove zločine počinio u četiri udružena zločinačka pothvata - genocid u Srebrenici, širenje terora među civilnim stanovništvom opkoljenog Sarajeva, provođenjem kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja, uzimanje osoblja Unprofora za taoce s ciljem vršenja pritiska na međunarodnu zajednicu - i u općenitom, udruženom zločinačkom pothvatu da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone sa područja na koje su Srbi polagali pravo.
'Moj otac je bio četnik'
U Sarajevu je Karadžić proveo gotovo 30 godina. O poznanstvu s njim za Al Jazeeru govore njegove komšije, kolege koje su mu pomogle u pronalasku posla, kao i politički suparnici.
U Sarajevo je došao 1960. godine, kao petnaestogodišnjak iz Nikšića. Nakon školovanja, zaposlio se na Psihijatrijskoj klinici bolnice Koševo. Živio je u ulici u centru grada i ponekad dolazio u obližnju slastičarnicu. Vlasnica Izeta Bajramović kaže da je bio dobar komšija, a da o bilo čijem nacionalizmu u to vrijeme nije ni razmišljala.
"On je čak govorio da je njegov otac bio četnik, zezao se s time: 'Moj otac je bio četnik, znaš, mi smo iz onog kraja sve četnici'", prepričava Izeta.
Uslijedile su godine ekonomskog procvata Sarajeva, pa o prošlosti pojedinaca nije razmišljao ni tadašnji direktor gradskog Zavoda za javno zdravstvo Fahrudin Kulenović.
Kaže da ga je Karadžić zamolio da mu pronađe posao odmah po izlasku iz zatvora, u kojem je 11 mjeseci proveo zbog optužbi za finansijski kriminal.
"Sutradan, ja sam već bio u SIZ-u [samoupravna interesna zajednica] zdravstva], tamo je bio direktor moj pokojni dobar prijatelj i jako dobar čovjek Miloš Toroman. Miloš, koji je bio jako dobar sa mnom, kaže: 'Boga mi, braco, ja sam mislio da si ti pametniji, kakve ti budalaštine radiš, pa to ti je jedan četnički elemenat, strašno opasan, a ti se za njega zalažeš.' Kažem ja Milošu: 'Ja govorim o čovjeku koji hoće posla, da hrani djecu i ženu, a s druge strane, jedan doktor i psihijatar nije naodmet ovom narodu'", sjeća se Kulenović.
Tako je, kaže, Karadžić, ipak, dobio posao, a Kulenović mnogo godina kasnije, tokom opsade Sarajeva, zamjerke pojedinih kolega jer mu je pomogao.
"Čudio sam se postupcima čovjeka kome je Sarajevo sve, ama baš sve, dalo. On nije mogao u Beogradu zbog ovih riječi što je Miloš kazao. Sarajevo ga je širokih ruku prihvatilo i to je teško objašnjivo da postoji takav mentalni sklop, da čovjek milionima granata vrati gradu koji ga je primio, koji ga je odškolovao i, eto, zaposlio ga na kraju", kaže Kulenović.
"Nemojte da mislite da nećete Bosnu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako dođe do rata na ovim prostorima" - Karadžićev govor u Skupštini Bosne i Hercegovine u oktobru 1991. godine mnogi su ocijenili kao direktnu prijetnju jednom narodu. Tadašnji šef Kluba Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u Skupštini Bosne i Hercegovine od 1990. do 1992. godine Miro Lazović kaže da ga takav nastup nije iznenadio.
'Daljinski u rukama Miloševića'
"Radovan Karadžić, kao lider SDS-a [Srpska demokratska stranka] i eksponent velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini, u suštini je bio daljinski upravljač u rukama [bivšeg predsjednika Srbije i Savezne Republike i optuženog za ratne zločine] Slobodana Miloševića", rekao je Lazović.
"Nakon što je blizu 30 godina proveo u Sarajevu, Radovan Karadžić je od početka rata grad posmatrao uglavnom sa obližnjih planina, sa položaja Vojske Republike Genocidne, između ostalog i na Trebeviću. Tu je često davao intervjue stranim medijima, govoreći im o navodno stoljetnom neprijateljstvu između Srba i muslimana i uglavnom ne spominjući svoj život u Sarajevu", izvještava reporter Al Jazeere Emir Skenderagić.
Za to vrijeme njegovi dojučerašnji sugrađani svakodnevno su stradali od granata i snajpera s tih položaja. Neki od onih koji su lično poznavali Karadžića ne žele se prisjećati tog poznanstva upravo zbog stradanja Sarajlija. Na to ih još podsjećaju spomen-obilježja i "ruže u asfaltu".
