Cazinska buna 6. maj 1950. godine

Avatar
ABen
Moderator
Postovi: 9872
Pridružen/a: 18 okt 2012 16:45

Cazinska buna 6. maj 1950. godine

PostPostirao/la ABen » 06 maj 2016 09:01

CAZINSKA BUNA 1950: Danas se navršava 66 godina od ustanka u Krajini
http://www.krajina.ba/206266/cazinska-b ... u-krajini/

slika

O Cazinskoj buni se i nakon 66 godina premalo zna. Čak ni najveći broj bliskih članova porodica glavnih aktera ovog historijskog događaja danas ne znaju jasno reći šta su učinili njihovi djedovi, pradjedovi, zbog čega su ubijeni, jesu li bili na strani dobra, lošeg ili su žrtve neznanja.

Privođenja, ubistva i mučenja obilježila su zauvijek 6. maj 1950. godine. Bila je to najkrvavija pobuna bosanskih seljaka, Cazinska buna, koju ne smijemo nikada zaboraviti. Na današnji dan, prije 66 godina, došlo je do oružane pobune seljaka u tadašnjim srezovima Cazin, Velika Kladuša i Slunj. Seljaci su se bunili protiv nepravednih i agresivnih metoda “narodne vlasti” prilikom “otkupa” poljoprivrednih proizvoda i raznoraznih fizičkih i psihičkih maltretiranja odbornika “narodnih odbora” i predstavnika organa vlasti..

Ustanici su napali nekoliko zemljoradničkih zadruga i razoružali nekoliko policajaca, a na današnji dan, 6. maja 1950. godine, oružano su napali Veliku Kladušu i Cazin. U ustanku, koji je ugušen, učestvovalo je oko 720 osoba, petnaestak je osuđeno na smrt strijeljanjem, na desetine ih je osuđeno na kazne zatvora i društveno-korisnog rada. 115 porodica sa oko 700 članova bilo je osuđeno na “kolektivnu kaznu iseljenja”. Radilo se o preseljenju na područje općine Srbac, što je nezapamćen slučaj drugdje takve sankcije za cijeli period komunističke vladavine u cijeloj Jugoslaviji. Naime, iako za to nije postojao nikakav zakonski i pravni osnov, niti je u postojećem zakonodavstvu Federativne Republike Jugoslavije uopće nekim propisom bila predviđena krivična kazna “kolektivnog preseljenja” cijelih porodica, jer se takva norma nije mogla iščitati ni u Zakonu o zaštiti države iz 1946. godine, ni u Krivičnom zakonu iz 1947. godine, ni u Zakonu o vrsti sankcija i kazni, nakon suđenja ovih 115 porodica, većinom muslimana s ukupno 777 članova (uključujući i žene, djecu i starce) je kolektivno iseljeno s područja cazinske i kladuške općine (gdje je živjelo preko 90% muslimanskog stanovništva) na područje općine znakovitog imena – Srbac (gdje je živjelo preko 90% pravoslavnog srpskog stanovništva).

Ova mjera kolektivnog iseljenja, gdje su i maloljetna djeca bila kažnjena za “grijehe” svojih očeva, bila je jedino uporediva sa sličnim “kaznenim akcijama” Staljina u SSSR-u uperenim protiv cijelih “nepočudnih naroda” (Čečena, krimskih Tatara, Kalmika, itd), koji su kolektivno iseljavani iz svojih domova i preseljavani na druge lokacije, kojom prilikom su neki narodi potpuno nestali, što sve ima elemente genocida. Postoje i dosta jaki argumenti da je sama pobuna inicirana i podsticana baš iz Beograda i da su neke vođe pobune (pravoslavci i muslimani) prije samog otpočinjanja bune bile u stalnom kontaktu s nekim članovima UDBA-e, oficirima JNA u kasarni u Bihaću, a postoje jake indicije da je podršku otpočinjanju bune dao jedan od prvih ljudi tadašnje KPJ-e, Milovan Đilas. Bio je to period nakon rezolucije Infomibora i sukoba Jugoslavije sa SSSR-m i Staljinom, a sam Đilas je par godina poslije napustio KPJ i postao jedan od poznatijih komunističkih disidenata. Izgleda da su u problematiku oko pobune bili upetljani i neki bošnjački muslimanski partijski rukovodioci, poput Hakije Pozderca, koji se nakon obračuna države s „pobunjenicima“ seli u Beograd i rijetko nakon toga posjećuje Krajinu.

Prema nekim dokumentima, organi UDBA-e bili su nekoliko dana prije počinjanja bune preko svojih doušnika upoznati da je narod nezadovoljan i da se sprema pobuna, ali izgleda da nekome u vrhu Partije i države nije bilo u interesu da se išta spriječi, već naprotiv, da imaju razlog da poduzmu represije prema muslimanskom stanovništvu tog dijela Krajine.

Ovaj dio Krajine je jedan od rijetkih krajeva BiH u kome su Bošnjaci muslimani iz II svjetskog rata izašli skoro nimalo oštećeni od četnika i njihovih klanja. U toku čitavog rata ovaj kraj je predvođen bošnjačkim junakom Huskom Miljkovićem (rođen 1905. godine), koji je 1943. godine napustio partizane i osnovao vlastitu vojsku tzv. “Huskina vojska”, a koja je radila na principu „Muslimanske milicije“ i u različitim vidovima sarađivala s okupatorom i ustašama, ali je sačuvala bošnjački narod toga kraja od četničkih pokolja.

Činjenica da su općine Cazin i Velika Kladuša bile jedine dvije općine u BiH prije rata u kojima su Bošnjaci muslimani činili preko 90% stanovništva, i to ratobornog i prkosnog stanovništva vijekovima sklonog “posezanju za oružjem” u zaštiti svojih prava, sigurno nije bila irelavantna u insceniranju i poticanju ovih dviju “pobuna” u samo 40-ak godina.

O Cazinskoj buni se skoro 50 godina uglavnom šutjelo. Tek 1991. godine izašla je iz štampe knjiga Vere Kržišnik – Bukić “Cazinska buna 1950”, koja je detaljnije obradila ovo pitanje. Djelomično su se poslije ovog zadnjeg rata ove teme dotakli i Mustafa Imamović u svojoj “Historiji Bošnjaka” i Mirsad D. Abazović u knjizi “Kadrovski rat za BiH”. U Cazinu i Kladuši veći dio dokumentacije vezane za Cazinsku bunu je uništen, a prema izjavi arhivskog radnika Čede Zorića, navedenoj u knjizi Vere Kržišnik – Bukić “Cazinska buna 1950”, dio dokumentacije je predat tvornici «Ljepenka» u Cazinu kao sirovinska prerada i tako uništen. Jedan dio dokumentacije o ovoj buni je završio u Beogradu (gdje je bila centrala UDBA-e i komanda JNA), a sudbina te dokumentacije je nepoznata.

Bilo bi interesantno, ali i važno saznati šta se desilo s onih 777 prognanika (uglavnom muslimana) koji su davne 1950. godine preseljeni u Srbac, odnosno s njihovim potomcima, da li se neko od tih ljudi uspio vratiti poslije u Krajinu, kako su oni preostali Bošnjaci muslimani prošli u Srpcu u ovome posljednjem ratu, da li ima muslimana u Srpcu.

Godine 2007. općina Cazin organizirala je događaj pod nazivom “Cazinska buna – neispričana priča”. Pogledajte dokumentarni film koji je 2010. godine napravila i emitovala redakcija RTV USK.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni
Avatar
ABen
Moderator
Postovi: 9872
Pridružen/a: 18 okt 2012 16:45

Re: Cazinska buna 6. maj 1950. godine

PostPostirao/la ABen » 06 maj 2016 09:02



Cazinska buna - Neispricana prica

Dokumentarni film "Cazinska buna-Neispričana priča" samo je kratak presjek svjedočenja o onom što se dešavalo maja 1950.godine u Cazinskoj Krajini. Urađen u povodu obilježavanja 62.godišnjice "Cazinske bune" skreće pažnju na mučna ubistva ljudi i posljedice s kojima su se ljudi ovog kraja još dugo nosili nakon 1950. Nosi naslov "Neipričana priča", jer je još bezbroj priča o kojima se decenijama šuti, a čiji zajednički naslov je "Cazinska buna".
Mi Bosnjaci vjerni Bosni
Avatar
ABen
Moderator
Postovi: 9872
Pridružen/a: 18 okt 2012 16:45

Re: Cazinska buna 6. maj 1950. godine

PostPostirao/la ABen » 06 maj 2016 09:04



Cazinska Krajina je 1950. godine bila mjesto na kojem se desila velika nepravda i izvor nesreće i tuge čiji teret nose brojne generacije Krajišnika. Događaj nazvan „Cazinska buna" obilježio je tako živote brojnih ovdašnjih porodica, odredio tegoban razvoj ovog kraja, oblikovao svijest ovdašnjih ljudi o samima sebi i prouzročio čitav niz problema s kojima su se ponekad, potpuno nesvjesni razloga, nosili kroz život
Mi Bosnjaci vjerni Bosni
           

Natrag na “Bosna u Socijalističkoj Jugoslaviji (1945-1992)”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.