19. decembra 1900.god. u Sarajevu od predstavnika i zastupnika muslimanskog naroda okupiranih zemalja : u Novome Sadu 1901
Bošnjaci su 1900. godine premijeru Benjaminu Kallayu i 1901. godine caru Franji Josifu uputili svoje prigovore na položaj u okvirima Austro-Ugarske
monarhije i sročili ih u dokument pod nazivom “Bošnjački memorandum” koji je gotovo nepoznat široj javnosti. Stoga od 87 stranica teksta u nastavku
izdvajamo najznačajnije, ujedno najbolnije stavke koje svjedoče o teškom vremenu u kojemu nastaje ovaj historijski dokument i još težem stvarnom
položaju zajednice Bošnjaka, građana Bosne i Hercegovine.
Autori ovog dokumenta su: Fehmi efendi Džabić, Hamdibeg Hasanspahić, hadži Osman efendi Prčić, hadži Sulejmanbeg Cerić, hadži Salihaga Bičakčić i Šerif efendi Arnautović, koji su bili u audijenciji na Bečkome dvoru 10. juna 1901. godine, a tu su predstavku dali 19. decembra 1900. godine ministru finansija Benjaminu Kallayu u Sarajevu. Tražili su vjersku autonomiju Bošnjaka i to da sami biraju bosanskog reisul-ulemu.
http://vakuf.ba/assets/files/zbornik-radova.pdf
Vaše Veličanstvo!
Premilostivi Care i Kralju!
(…) Uspjeh tih pregovora samo je u toliko muslimanima koristan
bio, što su otvoreno i potanko upoznali i proučili težnje i namjere
okupacione vlade, a te su ubitačne islamskom narodu i njegovoj
religioznoj egzistenciji – te će ubuduće muslimani u svakom pogledu biti
oprezniji naspram okupacionoj vladi i njenom djelovanju; neće joj slijepo
ropski služiti, kao kroz ove 23 godine, neće biti oružje kojim će ih ona
moći sasjeći i neće biti ćuprija preko koje će preći islam smrtonosna ideja
rimske propaganda, po njenoj filijali – okupacionoj vladi. (…)
Vaše Veličanstvo!
Premilostivi Care i Kralju!
(…) Da bi, pak, po prijedlogu Zemaljske vlade sastav ulema
medžlisa sasvim stajao pod uticajem neislamske vlade, to proizlazi iz
samog načina sastavljanja izborne liste u izbornoj kuriji, to proizlazi već
iz ničim neograničenog prava neislamske vlade, brisati iz izborne liste
sve nepoćudne kandidate, bez ikakvog brojnog ograničenja. (…)
Njegovoj Preuzvišenosti ministru Kallayu!
Preuzvišeni gospodine!
(…) Neislamski narod nije mogao naći drugačijom svoju omladinu
nego što ju je našao, a to tim više što su zemaljske (državne) škole skroz
kršćanskog a ne internacionalnog karaktera i što u njima i naša islamska
omladina mora učiti pogrde na sveti Islam, kao primjerice da je “Prorok
Muhamed (a.s.) bio bolesnih živaca (vidi “Opća povjesnica” od dr Ivana
Hoića, str. 131. koja se ne samo u pomenutim školama, nego i u islamskim
konfesionalnim zavodima uči) usljed čega, a prirodna posljedica svega
toga jeste, ona je morala postati divljim plijenom silovite katoličke
hrvatske propagande, dok se u pomenutim zemaljskim i muslimanskim
školama uče gornje pogrde islamske vjere i njenih svetinja, i dok se u
tim školama Halifa (Vrhovni poglavar islama) naziva “lukavi Sultan”
(vidi istu povjesnicu, str. 177.) dotle se u tim istim školama falsifikuje
povijest u korist hrvatstva i njegove političke vjerske propaganda, u borbi
sa tom propagandom ostao je islamski narod lišen duhovnog vjerskog
oružja, jedinog oružja s kojim bi mogao i smio se upustiti u borbu protiv
najstrašnije najezde vjerske propagande svih vijekova, naroda i zemalja!(…)
Kada se u noći između 2. i 3. maja 1899. dogodio poznati slučaj
sa Fatom, kćeri Osmana Osmanovića iz sela Kuti, onda su se radi toga
slučaja obratili zastupnici i predstavnici islamskog naroda grada Mostara,
juna 13. 1899., predstavkom na Zemaljsku vladu bh., pak što im je ista
meritorno odgovorila? Odgovorila im je da je u takvim neprilikama kriv
slab vjerski odgoj islamskog naroda u Herceg-Bosni. (…)
…došlo je do silovitog pokatoličavanja islamskih malodobnika,
osobito ženskog spola, i do najstrašnijih i najpogrdnijih pogrđivanja naših
vjerskih svetinja… Ličnost vrhbosanskog nadbiskupa je pokazala da će
on biti “ecclesia militans”. (…) to vidimo i kod pokrštenja malodobnog
siročeta Šarifa Baručija u franjevačkom samostanu Gučija Gora, politička
vlast ne staje na put očito protuzakonitoj akciji rimskih redovnika, kao
i u slučaju pokatoličenja Osmana Krupića, potpomaže pokatoličenje i
savjetom i novcem i riječju i djelom. (…)
Prilikom proslave 50-godišnjice pape u hrvatskoj jezuitskoj
gimnaziji u Travniku je kazao jezuita: “Mauri, kao i ostali muslimani,
nesposobni su za život. Pošto im stoji na putu pogana vjera
Muhamedova”. (…) Dr. Strassman upravitelj Varcar-Vakufa je kazao
pred Mustajbegom Kulenovićem, Alijem ef. Arnautovićem, Ibišom ef.
Šehovićem i Hasanbegom Kulenovićem “da će se muslimani HercegBosne
za 10 godina morati pokrstiti”. (…) 14. oktobra 1900. u kafani
hotela Posavina u Brčkom je pred svjedocima politički pristav Lekavski
kazao: “Kakav musliman, to nije ništa, ta je vjera lažna, vaš je svetac
Muhamed najveći magarac na svijetu.” (…)
Preuzvišeni gospodine ministre!
(…) U Travniku oboriše jezuiti novu i svu od kamen sazidanu
Tophanedžamiju, pa na njeno mjesto podigoše svoj samostan i crkvu.
(…) U Zvorniku obratiše katolici Fatijci-džamiju u crkvu i oboriše
joj munaru, a izgradiše zvonik. (…) U Sarajevu na Isa-beg džamiji
sagrađena je zgrada: na Ajaz-paša džamiji podignuto novo svratište; na
Ćemal-beg džamiji načinjeno je skladište piva; na Atmejdan-džamiji je
skladište drva… (…) U Bosanskom Novom nagovori sama Zemaljska
vlada muslimane da obore gradsku džamiju, pa da na njeno mjesto
načine bolju (da se tim uljepša varoš). (…) U Konjicu na Repovačkoj
džamiji nalazi se vojnički magazin. U Stocu, postojeća džamija u gradu,
nakon što je duže vremena služila za vojni magazin je porušena. (…)
Od velikog gradskog groblja u Sarajevu zvanog Čekrdžinica učinjen je
gradski park. U Fojnici u selu Grožđani prisvojili su katolici islamsko
groblje za svoje privatne svrhe. U Višegradu je nadomak Drine uz
Višegradsku ćupriju, islamsko groblje, koje je vlast uništila time što je
na istome otvoren kamenolom, a nadgrobni kameni nišani su smrvljeni i
njima cesta nasuta. Drugo islamsko groblje zvano Okolišta u Višegradu,
vlast je oduzela i na istome od nadgrobnog kamenja sazidana je kuća za
nadcestara, a preostalo zemljište obrađeno je za nadcestarovu bašču.
U Čajniču je dozvolila vlast da inovjerci sagrade kuće na starom
islamskom groblju. U Mostaru na Lakišića groblju, koje ima površinu od
19.400 metara, nalazi se željeznička postaja, magazin okružne oblasti i
uprava gradskih daća. U Mostaru u Zahum mahali, kod Lolića vira, na
islamskom groblju je rimokatolički biskup Buconjić načinio sopstvenu
bašču.
U Mostaru od islamskog groblja napravljen je nanovo put u dom
političkog-hrvatskog društva. U Trebinju se na islamskom Ćatović-
groblju nalazi zgrada općinskog ureda kotarske oblasti, osnovna škola,
općinska mesarnica, Rabića spomenik, dvije gostione i kuglana. U
Trebinju na islamskom groblju zvanom Stari mezari nalazi se perivoj
pod imenom “Kallay Garten”. U Trebinju na islamskom groblju
zvanom Begovski mezari nalazi se bašča i šetalište koje služi za tajna
bludilišta.
U Počitelju u medresi smještena je politička kotarska ispostava.
U Travniku je sagrađena rimokatolička crkva na groblju, koje bijaše
uz Rahimino-turbe u Halil ef. Bašči. Na islamskom groblju zvanom
Šupljika sagradila je općina bolnicu i uz nju šetalište, a na preostalom
dijelu skladište špirita i željeznička postaja. Od istog groblja je g. Migić
prodao dio sarajevskoj pivari te na tom mjestu sagradi podrum i ledaru
za držanje piva.
U Jajcu na islamskom groblju zvanom Za gradom načelnik
Jozo Filipović napravio je pod najam izdavajuće kuće. (…) U Tuzli je
vlast oduzela islamsko groblje u veličini 18 dunuma te je tu sagrađena
željeznička postaja i magazin. U Gračanici je na islamskom groblju
podignuta zgrada kotarskog ureda. U Donjoj Tuzli je u zgradu ruždije
smješten okružni sud, a za ruždiju se mora plaćati najam u drugoj
zgradi. U Gornjoj Tuzli je od medrese napravljena zemaljska osnovna
škola. (…) U Banjoj Luci je islamsko groblje pretvoreno u šetalište
kod Šehove džamije i kod Musline jaruge. U Derventi je na islamskom
groblju načinjen rezervoar za vodu. U Doboju je načinjena zgrada
općinskog ureda na islamskom groblju. U Bihaću je od islamskog groblja
načinjeno marvinsko sajmište. U Sanskom Mostu je na islamskom
groblju načinjen hotel, zgrada općinskog ureda, osnovna škola i park.
(…)