''Bitka pod Banjalukom 4.VIII. 1737. uz dvjestagodišnjicu'' nakon detaljnog opisa bitke rahmetli H. Kreševljaković piše:
„Njegovu Veličanstvu sultanu.
Ovo je istiniti vapijući mahzar podanika, prisutnih u glavnom gradu Bosne Sarajevu:miri mirana, kadija, šejhova, uleme, sandžačkih alajbega, ehli divana, gradskih kapetana, aga serden.gečdija i ostalih redova vojske u bosanskom ajaletu, koji je čvrsti bedem islamskih krajina.
Ove sretne godino minulog ljeta potajno lukavi i prevejani austrijski nevjernici s namjerom da prekrše ugovor i zaposjednunašu pokrjinu, iznenada su navalili s nebrojenim ratnim oružjem i nebrojenom prokletom vojskom na našu pokrajnu te opsjeli gradove. Na to smo mi, držeći se uzvišenih Božjih riječi:
„Ubijajte mušrike kako ih nađete" i „borite se s mušricima svima izreda", pošli protiv njih, pa smo, postupajući po uzvišenom ajetu „lzdržali su kao da su čvrsti bedemi", osaburili i čvrsto izdržali, te nam je Svemogući Bog , prema Svojim nagovještavajućim ajetima „Nema pomoći osim od Boga" i „Bog če te pomoći dragocjenom pomoći," pomogao pa smo s pravednom milošću i pravom srećom Nj.V. našega padišaha, a po uputi našeg sadašnjeg valije, junačkog vezira Ali paše, lično s njegovom junačkom sabljom pobijedili i pokorili nevjernike.To je sve po radosnom značenju one „Naša je vojska ostala pobjednikom nad njima,"čulo Vaše Veličanstvo i čitav Svijet.
Sada smo, kao sigurno, doznali iz istinitih izvještaja naših uhoda i zarobljenika, koji su muslimani i pouzdani, da je spomenuti prokletnik uložio svu svoju silu pa u svojoj zemlji popisuje i oprema silnu vojsku i pribavlja nebrojeni ratni materijal, da navali na našu zemlju, kako bi se osvetio, da lukavi-ružni Franci postavljaju na granici peksimet i ratni materijal,te da su u namjeri, da prekrše ugovor.
Od pet hiljada i dvije stotine ratnika i junaka, koji su tu prije popisani i poslani na vojnu u Perziju i od deset hiljada spahija i nefera što su poslani pod Oziju nije se vratilo no svega petstotina nefera, a osim toga je Božjom odredbom otišlo pod zemlju pred pet godina, od kuge, oko 20.000 junaka pa je ovai
put i od redova vojske i od drugih naš kader (mevdžud) suviše malen. Naša je zemlja krševita i planinska pa je neplodna, a ovo nas što je ostalo gola je fukara (fukarai sabirin). Ne obzirući se na to što nam je Božjom odredbom, ima četiri pet godina, ljetina donosila samo sjeme, ove je godine upravo u vrijeme žetve( avgust, 1737.) navalio din-dušmanin, pa je ljetinu na Krajini posve uništio, a kako smo bili u ratu sve do zime nije nam ni na um padalo da sredimo ljetinu ni na mjestima izvan Krajine, pa je i ona još na zemlji propala. Tako se hrana ne može ni po kakvu cijenu naći, te je našom zemljom zavladala glad i oskudica. Ako V. V. ne podari iz rumeliskog ejaleta toliko zahire koliko je kroz šest mjeseci potrebno za deset hiljada vojnika, koji se popisuju u našoj pokrajini i još za deset hiljada vojnika iz vana i za trideset hiljada vojnika, mi nismo ni na kakav način u stanju da se odupremo din-dušmaninu,i da čuvamo carske gradove.
Ne daj Bože, ako nas pobijedi neprijatelj, pripojit će se neprijateljskim zemljama devedeset i pet gradova i palanaka,
koje su četiri stotine godina tvrđava i granični bedem ehli islama, a u zarobljeništvo neprijatelja zapašće i propasti toliko nedužna sibjana i pod perdom nevinosti čuvanih žena.
Prije na neko smo vrijeme ovaj vapaj Krajišnika napisali i uputili V. V., pa premda se vrijeme približilo i premda se još otsada zapaža sakupljanje nevjernika na granici, još nam nije duhnuo radosni vjetar milosti V. V., niti je podanička molba svijetlog šeriata dobila carsko odobrenje. Zato je ovdašnje stanovništvo izgubilo nadu u carsku pomoč i zapalo u teško očajanje, te ogrezla u strahu naša se Krajina uzbudila.
Stoga ponovo ovim istinitim mahzarom izvještavamo (ilam) V. V. o našem stanju, punom nevolje, pa kad to vaša carska Milost vidi i za to vaša carska Pravednost sazna, molimo da učinite po Božijoj knjizi carsku naklonost prema prošnjama nevoljnika, koje su sadržane u mahzaru, te da ukažete brigu prema pejgamberovoj prijetnji: „Svaki ste pastir i svaki ste odgovoran za svoje stado", pa da poklonite svoju carsku milost prema užasnom stanju ove nevoljne raje, koja je opkoljena sa sve četiri strane od neprijajelja, a koja je od Bogadana u amanet Vašem halifskom Veličanstvu.
S tom molbom podnosimo V. V. ovaj istiniti mahzar i ilam.
Dne 7. šabana 1150.''
http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=61016
Bitka pod Banjalukom 4.VIII. 1737. uz dvjestagodišnjicu - Hamdija Kreševljaković
http://www.bgs.ba/eknjige/images/stories/pdf/hkbpbl.pdf