☑ Pravila foruma i savjeti

Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Moderator/ica: Drina

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 15:05

Oluja i mraz
Grmljavinske nepogode, bučno praćene jakim olujnim vjetrom, odnosno jakim padavinama, s tučom
(grȁdom) i bez nje, mogu prouzrokovati probleme u saobraćaju, štete na zgradama i u poljoprivredi. U
planinskim područjima mogu izazvati jake bujice, poplave na manjim rijekama i klizišta na mekanom
dijelu.
Olujom se smatra vjetar brzine 17,2 m/sec, odnosno 82 km/sat (jačine 8° po Boforovoj skali ili više),
koji lomi grane i stabla, valja i lomi usjeve, otresa plodove voća i nanosi štetu dobro održavanim
građevinskim objektima koje se najčešće javljaju u periodu od aprila do oktobra, a rjeđe u zimskom
dijelu godine.
Dana 23.07.2003. godine, općine Maglaj, Zavidoviće i Tešanj, u Zeničko-dobojskom kantonu, zahvatilo
je olujno nevrijeme praćeno jakim vjetrom i tučom (grȁdom) koje je prouzrokovalo velike materijalne
štete (na krovovima i prozorima zgrada, na poljoprivrednim usjevima, nasadima šumskog drveća,
automobilima, i dr.). Procijenjene štete za općine Zavidovići i Maglaj, pogođene ovim nevremenom,
iznosile su oko 2.000.000,00 KM.
U 2003. godini i općinu Gračanica (Tuzlanski kanton) zahvatilo je olujno nevrijeme praćeno jakim
vjetrom i grȁdom koje je prouzrokovalo velike materijalne štete koje su procijenjene na 900.000,00 KM.
Mraz, slana i inje nastaju pri temperaturi zraka nižoj od 0°C. Tada se stvaraju ledeni kristali koji se u
različitim vidovima hvataju i slažu na vodoravnim i uspravnim površinama. Na stranama okrenutim
sjeveru led može stvoriti vrlo debele naslage. Mraz, slana i inje mogu prouzrokovati znatne štete na
poljoprivrednim kulturama i građevinskim objektima.
Na području Hercegovačko-neretvanskog i Zapadnohercegovačkog kantona (općine: Čapljina, Neum,
Ravno, Mostar, Stolac i Ljubuški), između 6. i 8. aprila 2003. godine, uslijed inverzije zraka, došlo je
do ekstremno niskih temperatura i do -7°C, koje su pričinile štetu na voćnjacima, vinogradima,
ratarskim kulturama i djelimično u plastenicima. Procijenjene štete od niskih temperatura u navedenim
kantonima iznosile su preko 20.000.000,00 KM, a tokom 2012. godine područje općine Gradačac
zahvaćeno je ekstremno niskim temperaturama, koje su prouzrokovale štete koje su procijenjene na
više od 8.000.000,00 KM.
Isto tako, zbog klimatskih promjena na području Federacije Bosne i Hercegovine, pa i šire u Bosne
i Hercegovine dolazi do olujnih vjetrova koji izazivaju znatne štete na objektima i poljoprivrednom
zemljištu. Pored toga, iznenadno dolazi i do pojave mraza koji nanosi štetu poljoprivrednim
proizvođačima i kulturama.

Zaključci
• Unaprijediti hidrometeorološki informacijski sistem i razviti sistem rane najave i prognoze
atmosferskih nepogoda i pojave klimatskih ekstrema u cilju zaštite od prirodnih i drugih
tehnoloških katastrofa i industrijskih nesreća.
• Istraživati osjetljivost pojedinih privrednih aktivnosti na klimatske promjene.
• Poljoprivrednim proizvođačima i drugim organima predložiti da u okviru zakonskih mogućnosti
preispitaju važeće propise osiguravajućih kuća u cilju izmjena i dopuna tih propisa, kako bi se
omogućilo bolje provođenje osiguranja imovine i lica od prirodnih i drugih nesreća i opasnosti,
a samim tim i omogućila naknada štete uzrokovane prirodnim i drugim nesrećama.
U Prilogu 10. Procjene ugroženosti dat je pregled šteta nastalih poplavama i klizištima, snježnim
padavinama uslijed suše, grȁda, olujnog vjetra i mraza u Federaciji Bosne i Hercegovine, za period 2010.
– 2012. i 2014. godina.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 15:31

Masovne pojave zaraznih bolesti ljudi, životinja i biljaka
U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini, pa i Federaciji Bosne i Hercegovine, po pitanju epidemija i
epizootija nije bilo katastrofalnih posljedica. Pojedine bolesti sporadično se pojavljuju svake godine, ali
to nije značajno ugrozilo brojniju populaciju ljudi i životinja. Međutim, postoji stalna opasnost od unosa
pojedinih uzročnika koji mogu dovesti do ugrožavanja zdravlja i života ljudi i životinja i/ili dovesti do
velike materijalne štete za državu.
Prateći situaciju možemo konstatovati da se iz godine u godinu pojavljuju nove i sve opasnije zarazne
bolesti životinja koje značajno mogu ugroziti zdravlje ljudi i životinja i/ili poljuljati ekonomiju Federacije
Bosne i Hercegovine. Suština problema je da moramo biti svjesni kako opasnost od ovakve pojave
postoji i da se moramo spremati za sprečavanje takvih nesreća i saniranje eventualne pojave istih.

Epidemije - zarazne bolesti ljudi
Epidemija zarazne bolesti je pojava zarazne bolesti koja po vremenu i mjestu nastanka i broju pogođenih
osoba premašuje uobičajeno stanje te zahtijeva hitnu akciju. Za nastanak neke epidemije postoji uvijek
više uslova kao na primjer: loše opće higijenske prilike (stanovanje, neprimjerena ishrana, neprimjereno
snabdijevanje vodom, dispozicija otpadnih materijala), zatim neplanirane migracije stanovništva, a
posebno prirodne i druge nesreće (poplave, zemljotresi, vanredna i ratna stanja). U svim nabrojanim
situacijama dolazi do poremećaja stanja i izgleda ekološke sredine, a naročito zagađenja vode za piće,
poremećaja distribucije otpadnih materija, deficitarne ishrane i nehigijenskih uslova stanovanja.
Prema epidemiološkim procjenama, za vrijeme trajanja prirodnih i drugih nesreća, epidemije zaraznih
bolesti mogu se javiti i deset puta češće nego za vrijeme normalnih prilika.
Zarazne bolesti uključuju veliki broj bolesti s vrlo različitim simptomima, često specifičnim u ovisnosti
od uzročnika. Simptomi bolesti mogu se javiti vrlo brzo nakon infekcije, za nekoliko dana, nekoliko
mjeseci ili godina, (npr. hepatitis i AIDS-a). Zarazne bolesti se javljaju sporadično, u manjem ili većem
broju (epidemijski), zahvatajući više zemalja i kontinenata (pandemijski) ili se javljaju samo u određenom
geografskom području (endemični).
Isto tako, zarazne bolesti se javljaju kod ljudi svih dobi i oba spola, neke su češće kod djece, neke kod
odraslih ili starijih.
Rutinski nadzor nad zaraznim bolestima u Federaciji Bosne i Hercegovine temelji se na zakonskoj obavezi.
Na listi za prijavljivanje u Federaciji Bosne i Hercegovine se nalazi 84 zaraznih bolesti. Na osnovu prijava
zaraznih bolesti, Služba za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federaciji Bosne i Hercegovine
kontinuirano prati, analizira i procjenjuje epidemiološku situaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine, zatim
izvještaje dostavlja Federalnom ministarstvu zdravstva i relevantnim međunarodnim institucijama.
Zarazne bolesti, za čije se sprečavanje i suzbijanje preduzimaju posebne mjere zaštite su: tuberkuloza,
bjesnilo, Bril Cincerova bolest, bruceloza, crni prišt, crvenka, dječja paraliza, difterija, dizenterija,
ehinokokoza, gonoreja, gripa, guba, infektivna mononukleoza, kolera, kuga, legionarska bolest,
leptospiroza, malarija, male boginje, menigokokni meningitis, ovčije boginje, pjegavac, povratna
groznica, Q groznica, salmoneloza, sifilis, streptokokna upala ždrijela, šarlah, šuga, tetanus, trbušni tifus,
trihinoza, tularemija, veliki kašalj, hepatitis, virusne hemoragične groznice, virusni meningitis, zarazna
trovanja hranom izazvana bakterijom, zarazna zapaljenja mozga, zaušnjaci, žuta groznica, borelioza,
klamidijaza, lajšmanijaza, sindrom stečenog nedostatka imuniteta (AIDS) i virus zapadnog Nila.

Epidemiološka situacija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Epidemiološka situacija u Federaciji Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko godina je relativno
dobra. Najčešće zarazne bolesti su gripa, varičele, enterokolitis, TB, streptokokna angina, zarazno
trovanje hranom, sa porastom oboljenja iz grupe (antropozoonoza-bruceloza, Q groznica, registruju se
slučajevi hemoragične groznice sa bubrežnim sindromom i leptospiroza). Od epidemija zaraznih bolesti
su: epidemija gripe, enterokolitisa, zaraznog trovanja hranom, a registruju se i epidemija zarazne žutice
A, trihineloze, Q groznice, bruceloze.
U Federaciji Bosne i Hercegovine se svake godine registruju epidemije zaraznih bolesti, što se vidi iz
zbirnog pregleda za period 2000. – 2004. godine (Prilog broj 3), a u periodu 2005. – 2010. godine na
području Federacije registrovane su 63 epidemije zaraznih bolesti sa ukupno 11.119 oboljelih (Prilog
broj 4).
Na osnovu prijava zaraznih bolesti u 2011. godini Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i
Hercegovine, na području Federacije registrovano je ukupno 89.731 oboljelih, vodeće zarazne bolesti
su gripa ili bolesti slične gripi (67.107 oboljelih), varicellae (6.733 oboljela), enterocolitis (4.341 oboljelih)
i tuberkuloza (862 oboljela). Prijavljene su 2 epidemije zaraznih bolesti sa ukupno 6.084 oboljelom
osobom.
U 2012. godini, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, prijavljeno
je 53.878 oboljelih od zaraznih bolesti, od čega 33.107 od gripe ili bolesti sličnih gripi i 20.771 od ostalih
zaraznih bolesti (parotitis epidemica, varicellae, salmonellosis i dr.). Među vodećim zaraznim bolestima
je, na visokom četvrtom mjestu, parotitis epidemica, bolest koja se mogla spriječiti vakcinacijom,
zatim TBC respiratornog sistema na šestom mjestu, sa manjom stopom obolijevanja ljudi. Tokom 2012.
godine registrovana je 51 osoba umrla od zaraznih i parazitarnih bolesti, a najveći morbiditet registruje
se u Kantonu Sarajevo, te najmanji u Kantonu 10. Takođe, prijavljene su 4 epidemije zaraznih bolesti sa
ukupno 101 oboljelom osobom. Registrovane su 2 epidemije trovanja hranom, jedna epidemija šarlaha
i jedna epidemija parotitis epidemica.
Prema podacima baziranim na izvještajima o kretanju zaraznih bolesti Zavoda za javno zdravstvo
Federacije Bosne i Hercegovine, na području Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu zabilježeno
je ukupno 47.650 oboljelih od zaraznih i parazitarnih bolesti.
Vodeće zarazne bolesti su simptomi slični gripi (30.401 prijavljen slučaj), varicella (8.535 oboljelih),
enterocollitis acuta (3.187 oboljelih), slijede scabies (963 oboljela) i streptokokna angina sa 787 oboljelih.
Potvrda prisustva Virusa zapadnog Nila, prema informacijama, zabilježena je u ljetnom periodu 2013.
godine na području Bosne i Hercegovine, u Tuzlanskom kantonu, kod dva slučaja obolijevanja kod ljudi.

Obzirom na epidemiološku situaciju, Federacija Bosne i Hercegovine je uvijek u fazi maksimalnog napora
na ograničavanju ili odlaganju širenja virusa zaraznih bolesti kako bi se izbjegla epidemija. Od mjera
koje su stalno na snazi: rano otkrivanje, prijavljivanje, nadzor i kontrola zaraznih bolesti i epidemija,
provode se aktivnosti edukacije i vaspitanja, koje obuhvataju informisanje i edukaciju zdravstvenih
radnika, profesionalaca drugih sektora, javnosti.

Faktori koji pogoduju pojavi epidemija zaraznih bolesti
Pojavi epidemija zaraznih bolesti pogoduje niz faktora od kojih su najvažniji sljedeći:
• u Federaciji Bosne i Hercegovine postoje ozbiljni problemi u oblasti snabdijevanja vodom za
piće, nizak je vodostaj rijeka zbog povećane koncentracije krutog otpada, fekalija i sl., rijeke
i vodotoci su mikrobiološki zagađeni, zbog čega u vodu mogu prodrijeti uzročnici crijevnih
zaraznih bolesti koji mogu uzrokovati epidemije zarazne žutice, enterokolitisa, trbušnog tifusa
i sl.;
• odlagališta smeća;
• u oblasti životnih namirnica prisutan je intenzivan uvoz hrane, stanovništvo se sve više
kolektivno hrani, a u porastu je i potrošnja gotovih i polugotovih oblika hrane, što povećava
rizik od ugrožavanja zdravstvene ispravnosti hrane u procesu proizvodnje, prerade i distribucije,
postoji opasnost od pojave masovnih trovanja hranom;
• intenzivan razvoj saobraćaja, trgovine i turizma, povećava rizike od unošenja novih sojeva
uzročnika gripe i širenja ove bolesti u epidemijskom obliku, Bosne i Hercegovineje označena
kao zemlja povećanog rizika od unosa uzročnika poliomijelitisa;
• prirodna žarišta zaraznih bolesti životinja takođe predstavljaju potencijalnu opasnost od
pojave i širenja epidemija zaraznih bolesti kod ljudi, a rijetko može doći i do smrtnog ishoda, na
primjer hemoragična groznica s bubrežnim sindromom (mišja groznica);
• većina prirodnih i drugih nesreća (zemljotresi, poplave, suše i sl.), u pravilu dovode do
narušavanja higijenskih uslova života stanovništva, što povećava mogućnost pojava i širenja
velikog broja bolesti u epidemijskom obliku.

Pripremljenost na vanredne situacije

Vanredne situacije mogu nastati u slučaju prirodnih katastrofa (zemljotresa, poplava, odrona, klizišta,
ekstremnih vrućina i hladnoća, suša, požara, udara groma, munja, snježnih mećava) što je uslovljeno
klimatskim promjenama, tj. globalnim zagrijavanjem planete ili kao posljedica ljudskih aktivnosti koje
mogu biti namjerne, nenamjerne, uključujući i bioterorizam.
Uloga javnog zdravstva u situaciji ugrožavanja javnog zdravlja:
• Uspostavljanje komunikacija sa mrežom i mobilnim ekipama nadležnih zdravstvenih ustanova,
sa zavodima za javno zdravstvo, nezdravstvenim službama (snabdijevanje, vatrogasna, policija,
komunalni poslovi, lokalna uprava, organizacije, sredstva javnog informisanja).
• Brza procjena stanja na osnovu koje se aktiviraju službe, aktiviraju mjere, predlaže uvodjenje
vanrednih mjera u zajednici, općini, kantonu i šire.
• Utvrđivanje raspoloživih resursa koji se odnose na zdravlje.
• Priprema i aktiviranje plana za sprečavanje širenja zaraznih bolesti.
• Razvijanje osnovnih sistema za kontrolu obolijevanja i umiranja.

Opće mjere zaštite ljudi
1. Osiguravanje higijenski ispravne vode za piće, kao i sanitarna zaštita izvorišta i objekata za
javno snabdijevanje vodom za piće;
2. Uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih materija na način i pod uslovima kojima se
osigurava zaštita od zagađenja voda iz zemljišta;
3. Održavanje sanitarno-tehničkih uslova u javnim zgradama, sredstvima javnog saobraćaja i na
javnim mjestima;
4. Osiguravanje zdravstvene ispravnosti životinjskih namirnica i predmeta opće upotrebe.
5. Vršenje preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.

Posebne mjere zaštite ljudi
1. rano otkrivanje izvora zaraze i puteva izvora i prenošenja zaraze,
2. laboratorijsko ispitivanje uzoraka,
3. prijavljivanje zaraznih bolesti,
4. izolacija, prijevoz i liječenje oboljelih lica,
5. zdravstveni odgoj,
6. dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija,
7. imunizacija, seroprofilaksa, hemioprofilaksa,
8. karantena, zdravstvena kontrola i druge mjere određene zakonom.

Zaključak
U slučaju većih epidemija kao i u slučaju prirodnih i drugih nesreća (poplave, zemljotres, požar)
koje mogu dovesti do epidemije, ovlašteni organi moraju mobilisati zdravstvene radnike, ali i druge
građane, osigurati odgovarajuće količine potrebnih lijekova, vakcina i antiviralnih lijekova, sanitetskog
materijala, sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, kao i krvnih pripravaka plazme. Pored
toga potrebno je:
• jačanje i održavanje kapaciteta za rano otkrivanje, procjenu, prijavljivanje i izvještavanje
događaja, brz javno-zdravstveni odgovor i koordinacija svih relevantnih zdravstvenih ustanova
i poduzimanje preventivnih mjera kako bi se spriječilo širenje i smanjio teret bolesti (higijenskosanitarne
mjere, vakcinacija, terapija);
• edukacija zdravstvenih radnika za krizne situacije (planiranje, alokacija resursa) i edukacija
stanovništva o prevenciji zaraznih bolesti;
• unaprijediti i ubrzati procedure nabavke vakcina i antiviralnih lijekova;
• unaprijediti komunikaciju sa medijima i stanovništvom;
• jačati i održavati osnovne kapacitete za odgovor na javno-zdravstvene rizike (jačanje bolničkih
kapaciteta, edukacija zdravstvenih radnika, jačanje laboratorijske dijagnostike);
• neophodan je detaljan Plan za zaštitu od zaraznih bolesti (planiranje resursa), zatim organizacija
medicinske službe (osoblje, oprema, prostorije) transport oboljelih, obučeno i odgovorno
osoblje;
• s obzirom na način prenošenja i puteve širenja bolesti, planovi za suzbijanje zaraznih bolesti bi
trebali biti prilagođeni i grupama zaraznih bolesti;
• komunikacija i koordinacija javno-zdravstvenog sektora, civilne zaštite, policije i vojske
(uključujući medije);
• plan za krizne situacije u slučaju pojave javno-zdravstvenog problema procjena i zbrinjavanje
oboljelih, (npr. izolacija, liječenje, ostale vrste podrške) dezinfekcija, dekontaminacija,
deratizacija, dezinsekcija.
Nevladine strukture, koje se u ovim slučajevima uključuju, su: Crveni križ/krst Federacije Bosne i
Hercegovine i druge humanitarne organizacije u saradnji sa štabovima civilne zaštite.

Zarazne bolesti ostaju i dalje značajan zdravstveni i socioekonomski problem, naročito u okolnostima
socijalne tranzicije i niza determinanti koje doprinose njihovoj pojavi i širenju. Pripremljenost zemlje za
pojavu masovnog oboljenja i novih bolesti zahtijeva prilagođavanje. Kapaciteti za odgovor i oporavak
su ograničeni.
Bitno je uspostavljanje saradnje sa veterinarskim institucijama u cilju blagovremene razmjene
relevantnih informacija vezano za zoonoze, bolesti koje se sa životinja prenose na ljude. Cilj ove saradnje
je da se multisektorijalno i multidisciplinarno na najbrži i najefikasniji način preveniraju krizne situacije,
smanji mogućnost širenja epidemija ili umanje njene posljedice.

Epizootije - zarazne bolesti životinja
Epizootija, je pojava zarazne bolesti koja s obzirom na učestalost, vrijeme, mjesto i ugrožene vrste
životinja, odnosno ljudi, nadilazi očekivani broj slučajeva.
Pojava zaraznih bolesti kod životinja osim ekonomskih šteta, može uzrokovati opasnost po zdravlje
ljudi u slučaju pojave zoonoza kao što su bruceloza, tuberkuloza, antraks itd.

Osnovni tipovi opasnosti
a) pojava zaraznih bolesti s liste A prema kodeksu O.I.E. (Ured za zarazne bolesti u Parizu),
b) pojava zaraznih bolesti s liste B i C prema kodeksu O.I.E. (Ured za zarazne bolesti u Parizu),
c) unos štetnih agenasa s namirnicama životinjskog porijekla koji mogu dovesti do masovnog
obolijevanja ljudi:
• živi agensi: mikroorganizmi, paraziti, plijesni,
• teški metali (živa, olovo, kadmij i dr.),
• ugljeno-hlorni pesticidi i druge hemikalije,
• rezidue antibiotika, hormona, anabolika i sl.,
• rezidue radionuklida,
d) ishrana životinja hranjivima koja sadrže štetne agense.

Zarazne bolesti koje su zabilježene u Federaciji Bosne i Hercegovine
Na osnovu laboratorijskih ispitivanja dijagnostičkog materijala u Federaciji Bosne i Hercegovine,
proteklih godina je utvrđeno 17 zaraznih oboljenja, i to:
1) američka kuga pčelinjeg legla,
2) bedrenica,
3) bjesnilo,
4) bolest plavog jezika,
5) bruceloza goveda,
6) bruceloza ovaca,
7) enzootski pobačaj ovaca,
8) klasična kuga svinja,
9) infektivna anemija konja,
10) influenca konja
11) IBR/IPV (Infektivni bovini rinotraheitis / Infektivni pustularni vulvovaginitis),
12) leptospiroza,
13) nozemoza pčela,
14) Q groznica,
15) trihineloza,
16) tuberkuloza,
17) varooza.
Kroz prikupljanje redovnih mjesečnih izvještaja u proteklih pet godina uočeno je da se redovno javljaju
sljedeće zarazne bolesti: bjesnilo, bruceloza ovaca i koza, bruceloza goveda, Q-groznica, infektivna
anemija konja, enzotska leukoza goveda, leptospiroza, nozemoza, američka gnjiloća pčelinjeg legla,
trihineloza i varooza. Pored navedenih bolesti, uočeno je povremeno prijavljivanje tuberkuloze goveda
i respiratornog i reproduktivnog sindroma svinja, kao i arteritisa i encefalitisa koza, s tim da u 2009.
godini nije bilo prijavljenih slučajeva istih.

Najčešći uzroci i pojave zaraznih bolesti
a) Oslabljena kontrola prilikom uvoza životinja, njihovih proizvoda kao i stočne hrane,
b) Slabo materijalno stanje i nepoštovanje osnovnih zoosanitarnih mjera prilikom uzgoja životinja,
transporta životinja, proizvoda životinjskog porijekla i stočne hrane,
c) Nedovoljan broj zaposlenih u inspekcijskim službama, što uzrokuje slabiju kontrolu u
unutrašnjem saobraćaju, posljedica čega može biti širenje zaraznih oboljenja,
d) Nepostojanje Veterinarskog instituta u Bosni i Hercegovini, a samim tim i u Federaciji Bosne i
Hercegovine i rad veterinarskih laboratorija koje još uvijek nisu akreditirane,
e) Pojava zaraznih oboljenja može biti posljedica namjernog unošenja uzročnika oboljenja,
f ) Svijest ljudi, posebno u ruralnim područjima ljudi nemaju znanje o posljedicama zaraznih
bolesti.

Povratni period i štetni efekti zaraznih bolesti
U postojećoj epizootiološkoj situaciji, koja je više godina prilično nestabilna, kao najznačajniji
zdravstveni problem isticali su se: dalje širenje bjesnila životinja, prisustvo bruceloze i trihineloze,
redovno utvrđivanje zaraznih bolesti pčela i lokalne pojave tuberkuloze i kolere peradi.
Cjelokupan stočni fond Federacije Bosne i Hercegovine (podaci iz 2012. godine: goveda 215.000 grla;
svinja 92.000 grla; ovaca 517.000 grla; koza 41.000 grla; konja 6.000 grla; peradi 9.447.000 komada i
košnica 209.000 komada) ugrožen je, ovisno o vrsti zarazne bolesti, kao i zdravlje ljudi kod zoonoza, bilo
kontaktom sa životinjama, bilo upotrebom mesa i drugih proizvoda animalnog porijekla.
U periodu od maja 2009. godine do danas provodi se preventiva pojave bruceloze kod ovaca i koza u
vidu cijepljenja tih životinja te dijagnostička provjera uspješnosti vakcinacije, čime se rapidno smanjio
broj oboljelih životinja a tim i ljudi na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine. U toku ljeta 2011. godine
u području Kantona 10 došlo je do aktiviranja antraksa (crnog prišta) koji nije bio aktivan posljednjih
30 godina, ali su obrađivanjem zemljišta u dugom periodu spore antraksa isplovile sa korijenom
biljaka na površinu i dovele do zaražavanja životinja prilikom paše. Preventiva cijepljenjem ostalih
životinja i proglašenje antraksnog distrikta je učinjeno promptno od strane veterinarske inspekcije tog
kantona. Takođe, stalno prisustvo silvatičnog (šumskog) bjesnila na ovim prostorima predstavlja, zbog
geološkog položaja Bosne i Hercegovine, stalnu opasnost od pojave ove bolesti u širim razmjerama. U
toku 2011. godine osigurana su sredstva te je uspješno završena akcija oralne vakcinacije šumskih lisica,
koja je obavljena sa veterinarskim službama zemalja okruženja, što je doprinijelo zdravstvenoj zaštiti
kako životinja tako i ljudi. Potrebno je naglasiti da zaštita koja se stiče vakcinacijom traje samo godinu
dana, te da ju je potrebno svake godine obnavljati. Problem preventive usko je vezan sa osiguravanjem
raspoloživih budžetskih sredstava, ali i od materijalno-socijalnog statusa i educiranosti građanstva o
posljedicama obolijevanja od zoonoza.
Što se tiče zoonoza u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2006. godini registrovana su 4 lica oboljela
od hemoragične groznice sa bubrežnim sindromom, a u 2011. godini 8 oboljelih lica, a od antraksa
registrovano je jedno lice u 2011. godini. Na području Federacije Bosne i Hercegovine u 2000. godini
registrovano je 10 oboljelih od bruceloze, u 2004. godini 11, a u 2005. godini 32 oboljela lica. Najteža
situacija je bila u 2007. godini kada su od bruceloze oboljela 352 lica. U 2008. godini registrovano je 85
oboljelih, u 2011. godini 70, dok je u 2012. godini od bruceloze oboljelo 59 lica.
U 2010. godini vršena su dijagnostička ispitivanja za 10 zaraznih bolesti i parazitarnih bolesti domaćih
i divljih životinja od kojih su 6 bile zoonoze i to: BSE, bruceloza, bjesnilo, tuberkuloza, Q groznica i
trihineloza.
U 2011. godini na području Federacije Bosne i Hercegovine dijagnosticirana su 38 slučaja oboljenja od
bruceloze, infektivne anemije konja (20 slučajeva), bjesnila (7 slučajeva), enzotske leukoze goveda (4
slučaja) i Q – groznice (2 slučaja kod krava).
Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u 2012. godini na
području Federacije Bosne i Hercegovine vodeće zarazno oboljenje predstavlja bruceloza (127 oboljelih
životinja), infektivna anemija konja (24 konja), bjesnilo (5) i tuberkoloza (4 oboljele životinje).

Mjere zaštite
Mjere zaštite su preventivne i neposredne mjere s ciljem sprečavanja ili umanjenja posljedica na
životinje i namirnice životinjskog porijekla. Veterinarske službe implementiraju mjere primarne
zdravstvene zaštite životinja, uključujući mjere vakcinacije i kurative. Zajedno sa veterinarskom
inspekcijom veterinarske organizacije čine sistem odbrane od zaraznih bolesti životinja. Veterinarska
služba je organizovana na cijelom području Federacije Bosne i Hercegovine i njena svrha je zdravstvena
zaštita životinja, zaštita zdravlja ljudi, provođenje profilakse i dijagnostike, asanacija terena i uklanjanje
leševa, provođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije i drugo.

Opće mjere zaštite životinja
1. preko nadležnih graničnih organa i inspekcija, prilikom uvoza hrane, životinja, njihovih
proizvoda kao i stočne hrane, osigurati kvalitetnu kontrolu;
2. osigurati higijenski ispravnu vodu za napajanje životinja, kao i sanitarnu zaštitu izvorišta;
3. ojačati inspekcijske službe radi sprečavanja prometa roba životinjskog porijekla u unutarašnjem
prometu koje ne zadovoljavaju higijensko-epidemiološke mjere;
4. uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih materija na način i pod uslovima kojima se
osigurava zaštita od zagađenja (vode i zemljišta (okoliš));
5. osiguravanje zoohigijenskih i drugih veterinarsko-zdravstvenih uslova uzgoja i korištenja
životinja i očuvanja zdravlja i pravilne ishrane, njege i držanja životinja i kroz edukativne
procese koji trebaju da provode nadležni organi u kantonima i općinama;
6. u saradnji sa veterinarskim i drugim institucijama objezbijediti vršenje preventivne dezinfekcije,
dezinsekcije i deratizacije;
7. osiguravanje dovoljne količine imunoloških sredstava;
8. omogućiti institucijama koje se bave edukacijom (visokoškolske ustanove) i druge institucije
koje se bave ispitivanjem hrane da u skladu sa važećim propisima i direktivama EU dobiju
odgovarajuće akreditacije, odnosno da budu akreditovani za vršenje ispitivanja hrane od
strane EU.

Posebne mjere zaštite životinja
1. provođenje mjera na ranom otkrivanju i sprečavanju pojave zaraznih, parazitskih i drugih
oboljenja;
2. liječenje oboljelih životinja;
3. laboratorijsko ispitivanje uzročnika zaraznih bolesti odnosno epidemija zaraznih bolesti,
laboratorijska pretraga vode, namirnica životinjskog porijekla, laboratorijska pretraga sirovih
koža na bedrenicu;
4. dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija, te radijacijska dekontaminacija životinja, proizvoda
životinjskog porijekla, zemljišta, objekata, opreme;
5. zaštitna cijepljenja;
6. kontrolu kretanja životinja te ograničavanje ili zabrana uvoza i prijevoza životinja i proizvoda
životinjskog porijekla.

Zaključci i razmatranja
Na osnovu izvršene procjene uzročnika iz oblasti veterinarstva definisani su sljedeći zaključci:
1. organizacija veterinarske službe u Bosni i Hercegovini reflektira kompleksnu strukturu njenog
institucionalnog okvira. Ipak, preuzeti su značajni koraci u cilju njenog kvalitetnog funkcionisanja
kroz donošenje i implementaciju niza pravnih akata i programa, koji su usaglašeni s aktima EU.
2. pojava zaraznih bolesti ima ozbiljne i dalekosežne posljedice po javno i veterinarsko zdravstvo,
kao i socio-ekonomske posljedice budući da iste utiču na proizvodnju i trgovinu živih životinja i
proizvoda životinjskog porijekla. U vezi sa navedenim, za ostvarivanje kontrole zaraznih bolesti
neophodno je osiguravanje pravnog osnova i programa za kontrolu bolesti, te postojanje
resursa za kontinuiranu implementaciju mjera, kao i osiguravanje finansijskih sredstava.
3. u vezi sa prethodno navedenim, a u cilju poboljšanja mjera za rano otkrivanje i prevenciju,
takođe je neophodno osigurati:
• kontinuirano podizanje svijesti građana o mogućim rizicima i mjerama prevencije, kao i
postupcima za brzo reagovanje i izvještavanje, kao i vršenje stalnih obuka i edukacija,
• izraditi planove za rješavanje hitnih i kriznih situacija i uspostavljanje fondova za njihovo
provođenje, a u skladu sa odredbama legislative na snazi,
• jačanje kapaciteta ovlaštenih veterinarskih laboratorija,
• uspostavljanje bolje međusektorske komunikacije i saradnje,
• osigurati izvore finansiranja za oporavak od kriznih situacija.
4. Neophodno je osigurati nastavak aktivnosti praćenja rezidua u živim životinjama i proizvodima
životinjskog porijekla u skladu sa legislativom na snazi, te u skladu sa prethodno navedenim
zaključcima koji se odnose na ovu oblast.

Sigurnost hrane
Procjenu rizika iz oblasti sigurnosti hrane, kao naučno utemeljenom procesu, obavlja Agencija za
sigurnost hrane Bosne i Hercegovine u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine i laboratorijama za kontrolu hrane u Bosni i Hercegovini.
U periodu od 1.1. – 30.06.2010. godine, na osnovu obrađenih podataka o laboratorijskim analizama
hrane dostavljenih od laboratorija za kontrolu hrane, u Bosni i Hercegovini ukupno je uzorkovano 74
853 uzoraka hrane, pri čemu je urađeno 8.2390 laboratorijskih analiza.
Od tog broja neodgovarajućih je bilo 3.096 ili 4,14 % uzoraka, odnosno 3,76 % laboratorijskih analiza.
Hrana štetna po zdravlje ljudi je ona koja:
a) sadrži mikroorganizme ili tkivne parazite opasne po zdravlje ljudi, bakterijske toksine,
mikotoksine, histamin i njemu slične tvari ili i druge mikroorganizme ili tkivne parazite iznad
dopuštenih količina,
b) sadrži prirodne toksine ili druge prirodne toksične tvari iznad dopuštenih količina,
c) sadrži ostatke pesticida, veterinarskih lijekova, metale i metaloide, te druge tvari štetne po
zdravlje ljudi,
d) sadrži prehrambene aditive koji se ne smiju koristiti u određenoj vrsti hrane ili ako je sadržaj
prehrambenih aditiva prisutnih u hrani iznad dopuštenih količina,
e) sadrži radionuklide iznad propisane granice ili ako je označena iznad dopuštene granice,
f ) ambalaža sadrži mikroorganizme ili druge tvari koje mogu utjecati na povećanje sadržaja tvari
štetnih za zdravlje ljudi u hrani,
g) ako potiče od uginulih životinja ili od životinja kod kojih klaonička obrada nije dopuštena.
Oboljenja čiji je uzrok / put prijenosa hrane su Salmonellosis, Trichinellosis, Toxiinfectio alimentaris i
Enterokolitis acuta.

Biljne bolesti i štetočine

Zdravstveno stanje, štetočine, mjere zaštite poljoprivrednih biljaka
Zdravstveno stanje poljoprivrednih biljaka ugroženo je od uzročnika biljnih bolesti, štetočina i korova,
kao i fizičkih i hemijskih abiogenih faktora. Fiziopatski agensi (visoke temperature, enorman nedostatak
vode – suše, suvišak vode ili pojava ranih proljetnih mrazeva) dodatno ih ugrožavaju. Štete koje
pričinjavaju ovi agensi su velike i ogledaju se u smanjenju prinosa poljoprivrednog bilja po jedinici
površine i u lošem kvalitetu proizvoda.
Sagledavajući problematiku zaštite bilja i biljnih proizvoda, procjenjuje se da je ona vrlo složena,
posebno s aspekta broja biljnih bolesti i štetočina koliko ih po podacima postoji u svijetu (oko 10.000
vrsta insekata, oko 1.500 vrsta parazitskih (patogenih) gljiva, oko 1.500 vrsta nematoda, grinje, oko
200 vrsta parazitskih (fitopatogenih) bakterija, virusi i viroidi, mikoplazme, parazitske biljke cvjetnice,
korovske biljke kao i više desetina vrsta štetnih glodara).
Tako je biljna proizvodnja i u Federaciji Bosne i Hercegovineugrožena od velikog broja štetnih
organizama, pa je problem zaštite usjeva složen.
Na teritoriji Bosne i Hercegovine utvrđeno je stalno prisustvo jednog broja biljnih bolesti i štetočina,
koje se po značaju dijele na karantinske i ekonomski štetne.
Budući da je hrana kao strateški proizvod bitan uslov za održanje i reprodukciju ljudi, bez obzira da li se
radi o uslovima mira ili rata, to se njenoj proizvodnji i čuvanju mora posvetiti posebna pažnja. Iskustva
iz nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu su to potpuno potvrdila.
Zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda od radijacijske, hemijske i biološke kontaminacije i svih drugih
oblika zagađenja, kao i zaraznih bolesti i štetočina ima veliki značaj u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Poljoprivredne kulture i uopće sve biljke, kao i svi proizvodi od bilja, koji se čuvaju do trenutka upotrebe
u različitim skladištima, neprestano su podložni napadu uzročnika bolesti i štetočina. Štete od navedenih
faktora vrlo često dostižu do 30 %, a česte su godine kada bolesti i štetočine naprave i veće štete.
Pojedine biljne bolesti i štetočine (šarka šljive, kalifornijska štitasta uš i gar crnog luka i dr.) pričinjavaju
velike ekonomske štete i predstavljaju stalnu opasnost za uzgoj pojedinih kultura, naročito šljive
požegače i sjemenskog luka na području Federacije Bosne i Hercegovine.
Takođe, treba istaći da je nepreduzimanje odgovarajućih i blagovremenih fitosanitarnih mjera dovelo
do proširenosti zlatice kukuruza, Diabrotica virgifera virgifera Le Conte, na svim kantonima (nešto
manje u Kantonu Sarajevo i Unsko-sanskom kantonu) čije prisustvo ugrožava proizvodnju kukuruza.
Odgovornost za takvo stanje u dobroj mjeri snose i Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni, ali i država
Bosna i Hercegovina, te sami proizvođači koji ignorišu preduzimanje preporučenih mjera. Bitno je istaći
da je u Federaciji Bosne i Hercegovine (na području Unsko-sanskog kantona) utvrđena prisutnost
Erwinia amylovora, uzročnika opasne biljne bolesti – bakterijalne plamenjače jabuke i kruške (istina,
kao pojedinačni slučajevi).
Potrebno je preduzimanje hitnih interventnih mjera za sprečavanje njenog daljnjeg širenja (najbolje je
krčenje i spaljivanje stabala, ako treba i čitavih nasada).
Na području Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno je stalno prisustvo određenog broja biljnih
bolesti i štetočina. Prikazani su u pregledu štetnih organizama prisutnih i raširenih na poljoprivrednom
bilju u Federaciji Bosne i Hercegovine (na otvorenom i u zaštićenim prostorima).

Štetni organizmi koji su prisutni i rašireni na poljoprivrednom bilju
Meteorološki faktori su jako bitni za rast, razvoj i disimanaciju uzročnika bolesti biljaka i štetočina. To
se odnosi na visine temperatura i količine padavina u najkritičnijim mjesecima vegetacijskog perioda.
Tako npr., visoke vrijednosti temperature zraka u vrijeme vegetacije mogu biti nepovoljne za normalan
rast i razvoj biljaka, posebno u ljetnim mjesecima, a da istovremeno jako pogoduju razvoju štetočina,
dok su s druge strane nepovoljne za razvoj biljnih bolesti. To praktično znači da, osim biljnih bolesti
i štetočina, poljoprivredne usjeve ugrožavaju i nepovoljni uslovi sredine, pa i prinosi mnogih kultura
i kvalitet krajnjeg proizvoda mogu podbaciti. Doda li se tomu i prisustvo bolesti i štetnika, zdravlje
poljoprivrednog bilja može biti ozbiljno ugroženo ako se blagovremeno ne preduzimaju odgovarajuće
mjere agrotehnike (kao preventivne) i mjere suzbijanja zaštitnim sredstvima kao direktne mjere zaštite
bilja, Prilog broj 5.

Mjere na suzbijanju opasnosti i posljedica biljnih bolesti i štetočina
S obzirom na opasnosti i posljedice koje nastaju djelovanjem biljnih bolesti i štetočina, stalno se
preduzimaju mjere na njihovom suzbijanju. Suzbijanje biljnih bolesti i štetočina provodi se organizovano
u pravnim licima koja se bave proizvodnjom i preradom bilja i biljnih proizvoda, a u privatnom sektoru
(individualni poljoprivredni proizvođači) ove aktivnosti su povremene i nisu dovoljno organizovane.
Poseban problem predstavlja nedovoljno organizovana kontrola nad korištenjem sredstava za zaštitu
bilja i drugih hemijskih i bioloških sredstava koja se koriste u poljoprivredi (posebno kod individualnih
proizvođača).
Sredstva za zaštitu bilja se ne proizvode u Federaciji Bosne i Hercegovine, pa se sve količine uglavnom
uvoze iz Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Uvoz insekticida, fungicida, herbicida, te sredstava
protiv klijanja i za regulaciju rasta biljaka obavlja se na osnovu saglasnosti koje izdaje Federalno
ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, registrovanim predstavništvima ili zastupnicima
stranih proizvođača i dozvole za uvoz koju izdaje Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
Bosne i Hercegovine. Svaki uvoz ovih preparata prati i odobrenje za njihovo stavljanje u unutanji promet.
Kako ovi preparati mogu štetno djelovati po zdravlje ljudi, a isto tako mogu izazvati zagađenje voda ili
zemljišta, zabrinjavajuća je nestručnost individualnih proizvođača prilikom izbora i upotrebe sredstva,
nepoštivanja toksikološke karence, korištenja sredstava s proteklim rokom upotrebe kao i vjerovanja
kod ljudi da je usjev bolje zaštićen ako se tretira više puta, a ne onda kada zaštitno sredstvo može biti
efikasno.
Zbog navedenih razloga, potrebna je stalna edukacija individualnih poljoprivrednih proizvođača, što
bi trebao biti zadatak kantonalnih stručnih službi koje su svakodnevno u kontaktu s proizvođačima.
Specijalistička edukacija je potrebna i za zaposlenike u poljoprivrednim apotekama koji su zaduženi za
izdavanje sredstava za zaštitu bilja.
Prema propisima, sredstva za zaštitu bilja mogu se prodavati samo u specijalizovanim prodavnicama –
poljoprivrednim apotekama, izuzev preparata iz I grupe otrova. Međutim, česte su pojave da se pesticidi
prodaju na pijacama ili u prodavnicama mješovite robe, zajedno s prehrambenim artiklima. Prema
nepotpunim podacima iz kantona, broj poljoprivrednih apoteka u Federaciji Bosne i Hercegovine je 163,
a u svim apotekama prema saznanjima nisu ispunjeni svi propisani uslovi (uslovi smještaja, skladištenja,
manipulacije, odgovarajući stručni kadar i dr.).

Nosioci poslova za zaštitu bilja i biljnih proizvoda
Nosioci poslova za zaštitu bilja i biljnih proizvoda su Federalno poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
i nadležna kantonalna ministarstva, odnosno službe za privredu u općinama, pravna lica u oblasti
poljoprivrede i šumarstva, specijalizirane naučne ustanove (Poljoprivredni institut, Poljoprivredni
fakultet u Sarajevu u čijem je sastavu Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi, Šumarski fakultet i dr.),
poljoprivredne zadruge i individualni poljoprivredni proizvođači.
Kao snage za zaštitu bilja i biljnih proizvoda mogu se formirati i posebne jedinice civilne zaštite, koje
se formiraju zavisno od potreba koje bi trebale proisteći iz odgovarajućih procjena ugroženosti na
određenom području.

Mjere i aktivnosti na unapređenju stanja
U cilju sagledavanja stanja u oblasti zaštite poljoprivrednog bilja na području Federacije Bosne i
Hercegovine, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva finansijski podržava
projekt zaštite bilja od štetnih bioloških agenasa. Osnovni cilj projekta je utvrđivanje prisustva uzročnika
biljnih bolesti i štetočina, njihove rasprostranjenosti, te pričinjenih šteta na poljoprivrednim usjevima.
To praktično predstavlja pokušaj da se angažmanom svih relevantnih institucija u Federaciji Bosne i
Hercegovine koje sudjeluju u njegovoj realizaciji uspostavi izvještajno-prognozna služba.
Na implementaciji projekta angažovani su stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, stručnjaci
dva poljoprivredna instituta (Mostar, Sarajevo) i dva poljoprivredna zavoda (Bihać, Tuzla), pa je njime
obuhvaćeno područje cijele Federacije Bosne i Hercegovine.
Sadašnje stanje zaštite bilja i biljnih proizvoda na području Federacije Bosne i Hercegovine odlikuje
se i po tome što je prisutna neujednačenost na pojedinim područjima, a što u najvećoj mjeri zavisi
od prirode poljoprivredne proizvodnje. U područjima u kojima prevladava intenzivna poljoprivredna
proizvodnja, zaštiti bilja pristupa se znatno organizovanije, postižu se određeni rezultati (Posavski,
Tuzlanski i Hercegovačko-neretvanski kanton). Međutim, u krajevima u kojima dominira ekstenzivna
poljoprivredna proizvodnja prisutne su mnoge poteškoće i problemi, od nedostatka organizovane
aktivnosti do kadrovskih i materijalnih problema.
Obučavanje i osposobljavanje individualnih poljoprivrednih proizvođača za izvršavanje zadataka na
zaštiti bilja i biljnih proizvoda samo je manjim dijelom organizovano i ne zadovoljava stvarne potrebe.
Osim toga, posebno je važno provoditi kontinuirane mjere nadzora i kontrole unošenja štetnih
organizama u Bosnu i Hercegovinu. Država i njeni entiteti moraju izgraditi i uspostaviti sve potrebne
instrumente u fito-sanitarnoj oblasti kako bi odgovorili na obaveze preuzete ratificiranjem međunarodnih
konvencija iz oblasti zaštite zdravlja bilja, a time i zaštitili zdravlje ljudi i osigurali zdravstvenu ispravnost
hrane. Bosna i Hercegovina je, a ne samo Federacija Bosne i Hercegovine, ugrožena je u cijelosti,
potiskujući u drugi plan značaj inspekcija u unutrašnjosti i na granici. Bez jakog inspekcijskog nadzora i
jakih stručnih službi na terenu, odgovarajućih laboratorija, te stalne edukacije proizvođača i stručnjaka,
neće biti učinjen značajan napredak u zaštiti zdravlja bilja, a time ni zaštiti zdravlja ljudi.

Stanje ugroženosti šuma
Bosna i Hercegovina je zemlja koja spada među prve države u Evropi po prirodnom bogatstvu u
šumama (bogatije su samo Finska i Švedska). Stvarno stanje naših šuma je znatno lošije po strukturi,
prirasnoj snazi i kvalitetu, po obrastu i u prostornom izgledu šume čine zaštitni pokrov, koji apsorbira
kišu, reguliše vodene tokove, sprečava bujice i poplave.
Šume i šumska zemljišta u Federaciji Bosne i Hercegovine prostiru se na površini od 1.473.481 ha, od
čega su u Bosni i Hercegovini u državnom vlasništvu 1.195.793 ili 81,15 %, a u privatnom vlasništvu
277.304 ha ili 18,15 %.
Ipak su šume na nekim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine u period „planskih sječa” (1970. – 1992.) i
u ratnom periodu znatno devastirane, ipak su zadržale prirodnu strukturu, koja pravilnim gospodarenjem
osigurava prirodno podmlađivanje, potrajnost gospodarenja, te značajne općekorisne funkcije.

Zbog značenja devastacije, dugog produkcijskog perioda, gospodarskog značenja šumarstva,
povećanje zahtjeva za korištenje općekorisnih funkcija šuma kroz izdvajanje zaštićenih šuma (zaštita
izvorišta i vodotoka, zaštita od erozije, klizišta i drugo) i šuma s posebnom namjenom (prirodni
rezervati, nacionalni parkovi, spomenici prirode, zaštićeni pejsaž i dr.), u narednom periodu šumama
treba posvetiti posebnu pažnju svih segmenata društva, radi preduzimanja potrebnih aktivnosti i mjera
na unaprijeđenju organizacije gospodarenja šumama, očuvanju strukture, općekorisnih funkcija šuma,
zaštite okoliša i dr.
Zakon o šumama („Službene novine Federacije BiH“, br. 20/02, 29/03 i 37/04), (u daljnjem tekstu Zakon o
šumama) Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je proglasio neustavnim i isti je samim tim bio na
snazi do 27.11.2009. godine. Prestankom važenja Zakona o šumama, prestali su da važe i podzakonski
propisi koji su doneseni na osnovu tog zakona.
Prema presudi Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U - 28/10 od 23.11.2011. godine
(„Službene novine Federacije BiH“, broj 34/11), sa danom 06.12.2011. godine prestala je primjena i
Uredbe o šumama („Službene novine Federacije BiH“, br. 83/09, 26/10, 38/10 i 60/11), koja se koristila
kao zamjena za navedeni materijalni propis.
Obzirom da je došlo do vakuuma zbog nepostojanja odgovarajućih propisa koji regulišu oblasti
šumarstva, određeni kantoni su pristupili i donijeli kantonalni zakon o šumama.15
Sektor za šumarstvo i Federalna uprava za šumarstvo koji su u sastavu Federalnog ministarstva
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva trenutno nemaju važeći materijalni propis, podzakonski akt,
uredbu ili uputstvo, te nemaju nikakvu nadležnost prema kantonima i općinama u smislu prikupljanja
određenih podataka vezano za ažuriranje Procjene ugroženosti.

Ugroženost šuma štetnim aktivnostima
Ugroženost šuma u stalnom je porastu. Razne štete odnesu godišnje velike količine drvne mase. Ove
štete nastaju kao rezultat različitih štetnih aktivnosti, a posebno od:
• požara;
• biljnih bolesti i štetočina;
• drugih prirodnih nesreća;
• neplanska i nezakonita sječa šuma;
• pojava sušenja šuma uslijed „kiselih kiša“.

Povratni period i fizički obim šteta u drvnoj masi
U posljednjih nekoliko godina, prema izvještajima ovlaštenih organa za zaštitu šuma u Federaciji Bosne
i Hercegovine, šume su, posebno autohtone (domaće vrste jele, smrče, bora, hrasta, bukve i brijesta)
ugrožene od potkornjaka, gubara i u manjoj mjeri i drvenara na cijelom području Federacije Bosne i
Hercegovine.

U 2004. godini zapažena je ugroženost jele i smrče od potkornjaka na području Kantona 10 i Unskosanskog
kantona, a prijeti opasnost širenja gubara iz Republike Srpske na područje Federacije Bosne i
Hercegovine, zbog čega je potrebno preduzeti preventivne mjere zaštite.
Ips typographus L. (potkornjak) najčešće se masovno javlja u šumama smrče koje rastu izvan optimalne
visinske zone njene prirodne rasprostranjenosti i u pravilu onda kada nastanu jači poremećaji
djelovanjem vanjskih uticaja (loša higijena šuma, suša, mehaničko oštećivanje stabala itd.). Tada je ovaj
potkornjak prvorazredni štetnik.
Zbog odsustva sistemskog praćenja razvoja ovog potkornjaka, njegova gustoća populacije u našim
uslovima uvijek je blizu granice štetnosti, tako da se štete javljaju i tamo gdje je smrča u optimumu, što
potvrđuju istraživanja o pojavi ranijih masovnih pojava ovog potkornjaka u Bosni i Hercegovini.
Prva takva masovna pojava ovog štetnika kod nas zabilježena je 1925. – 1935. Tom prilikom je stradalo
oko 5,5 miliona m3 četinarskog drveta, od čega je 79 % (oko 4,4 miliona m3) bila smrča.
U velikoj masovnoj pojavi potkornjaka u četinarskim šumama Bosne i Hercegovine koji se desio nakon
II Svjetskog rata (1945. – 1950.) stradalo je oko 3 miliona m3 četinarskog drveta, od čega je 50 % bila
smrča. Tokom pomenute dvije masovne pojave, stradalo je preko 8 miliona m3 drvne mase četinara, što
je tada bilo više od 4 godišnja plana sječa četinarskog drveta u Bosni i Hercegovini.
Danas je u našim četinarskim šumama u toku masovna pojava potkornjaka, jer su za to opet stvoreni
preduslovi. Tokom istraživanja na terenu, obavljenih u maju i junu 1998. godine, konstatovano je da u
šumama smrče (Picea abies) najznačajnije štete uzrokuje Ips typographus, koji je inače prateći potkornjak
na ovoj šumskoj vrsti drveća i koji je u Evropi često u prenamnoženju ukoliko se njegova dinamika
populacije ne drži pod kontrolom. Na bijelom boru (Pinus. sylvestris L.) najčešći je Ips acuminatus, a
na crnom boru (P. nigra Arn.) Blastophagus piniperda. Na jeli (Abies alba) je najčešći krivozubi jelin
potkornjak I. curvidens, obično u sukcesiji sa imelom (Viscum album). Međutim, na tanjim granama jele,
smrče, kao i na borovima, utvrđen je i napad Pityogenes spp., koje su danas, takođe, u prenamnoženju
i često su konstatovani kao primarni štetnici.

Gazdovanje šumama
Pored administrativno-političke podjele bivše Republike na općine (prije rata u SR Bosni i Hercegovini
bilo je 109 općina), postojala je i druga podjela - ona koja se tiče šuma i gospodarenja sa njima. Za ovu
namjenu teritorij Republike Bosne i Hercegovine bio je podijeljen na 44 šumsko-privredna područja
(u daljnjem tekstu: ŠPD, uključivo i dva nacionalna parka, unutar kojih je zatvaran ciklus proizvodnje u
šumarstvu i preradi drveta. Ove dvije podjele nisu bile u međusobnoj vezi. Za razliku od administrativnopolitičke
podjele na općine, podjela na šumsko-privredna područja je mnogo složenija, jer je uslovljavaju
mnogi faktori (prirodni, ekonomski, socio-politički, itd.). Osim toga, niže jedinice unutrašnje podjele
svakog šumsko-privrednog područja (privredne jedinice, odjeljenja, odsjeci) osnovane su u prirodnim
granicama, tj. na osnovu orografskih karakteristika terena i sastava šuma, što je ovu podjelu činilo
relativno stabilnom.
Novom administrativno-političkom podjelom Bosne i Hercegovine, ignorisani su neki stručni principi
gospodarenja šumama, što će uzrokovati nove teškoće i moguće nove štete u gospodarenju ovim
prirodnim resursom. Podjelom na entitete i kantone naglo je prekinut stari koncept gospodarenja
šumama, a nije utvrđen novi. Snažno je porastao uticaj lokalne vlasti u ovoj oblasti, a istovremeno je
oslabila državna vlast, što u prelaznom periodu, prije nego što se uspostavi koordinacija između entiteta
i kantona, može dovesti do greški u gospodarenju šumama, čije se štetne posljedice neće moći ispraviti.
Ovakvo stanje neorganizovanosti u šumarstvu Bosne i Hercegovine pogoduje onim građanima koji
krađom drveta u šumi stiču nezakonit profit, ali više od toga uzrokuju opći nered u šumama sa brojnim
pratećim negativnim posljedicama.
U smislu zajedničkog djelovanja u provođenju mjera, radnji i aktivnosti na zaštiti šuma od požara
potrebno je uspostaviti saradnja između kantonalnih ŠPD – preduzeća šumarstva, nadležnih kantonalnih
ministarstava za šumarstvo, odnosno kantonalnih uprava za šumarstvo i kantonalnih uprava civilne
zaštite, a u cilju izrade jedinstvenog plana zaštite šuma od požara za područja kantona.
Po osnovu navedenog, u zajedničkim aktivnostima izrađuju se i provode Jedinstveni operativno-tehnički
planovi zaštite šuma od požara za svaku općinu na području kantona. U pripremi i provođenju mjera
zaštite šuma od požara utvrđeni su zadaci, organizacija djelovanja i aktivnosti kojima se osigurava učešće
svih nadležnih institucija, organa i službi u zaštiti šuma od požara sa posebnim akcentom na učešću:

• kantonalnih šumsko-privrednih društava u utvrđivanju formacijskog sastava i načina upotrebe
raspoloživog ljudstva i opreme za organizovano gašenje šumskog požara,
• kantonalnih uprava za šumarstvo u razradi efikasnog sistema osmatranja, otkrivanja i
dojavljivanja šumskog požara,
• kantonalnih uprava za civilnu zaštitu u utvrđivanju postojanja i načina angažovanja
profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih jedinica i utvrđivanju formacijskog sastava i načina
angažovanja i upotrebe snaga i materijalno-tehničkih sredstava civilne zaštite u akcijama
spašavanja od požara.
Šume i zemljišta su klasificirane kao područja velike opasnosti od šumskih požara. Kantonalne uprave
za šumarstvo treba da naročitu pažnju poklanjaju provođenju svih mjera za prevenciju požara, koji
trebaju da budu sastavni dio planova za zaštitu od šumskih požara. Ovdje treba da bude posvećena
naročita pažnja organizovanju službi za gašenje požara, specijalno opremljenih i obučenih za borbu
protiv šumskih požara i situiranih u šumskim gazdinstvima, odnosno privrednim društvima koja
gazduju šumama.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu (u daljnjem tekstu: -HNK) formirano je ŠPD „Hercegovačko
Neretvanske šume“ d.o.o. koje nije integrisalo postojeća preduzeća šumarstva i koje faktički ne
funkcionišu na zakonom predviđen način. Kantonalna uprava za šume je formirana i funkcioniše duži
niz godina u okviru nadležnog ministarstva za šumarstvo HNK. U ovom kantonu nije izrađen integralni
plan zaštite šuma od požara.
U Posavskom kantonu nije formirano ŠGD, dok Kantonalna uprava za šumarstvo funkcioniše u okviru
Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ovog kantona koji upravlja sa 458,10 ha, relativno
malom površinom državnih šuma. U ovom kantonu nije izrađen plan zaštite šuma od požara.
Iz gore navedenog možemo zaključiti da ova dva kantona nisu ispoštovali važeće zakonske i podzakonske
propise u Federaciji Bosne i Hercegovine koji tretiraju oblast zaštite šuma od požara.

Osnove strategije razvoja šumarstva značajne za zaštitu šuma
Za unapređenje šumarstva, popravljanje produkcije drveta u šumama i rast njihovih ekoloških
vrijednosti, što podrazumijeva i bolje zdravstveno stanje šuma, značajni su sljedeći strateški pravci
razvoja:
1. donošenje opće zakonske regulative o šumama (krovnog zakona) koja će podrazumijevati
prihvatanje međunarodnih konvencija koje se tiču šuma i uvođenje Fonda za zaštitu šuma;
2. izgradnja jedinstvene organizacije integralnog šumarstva;
3. utvrđivanje stvarne zalihe drveta u šumama (inventura šuma);
4. uvođenje jedinstvenog informacijskog sistema u šumarstvu;
5. povećanje obima pošumljavanja goleti i rekonstrukcije degradiranih šuma;
6. obnova sjemenske i rasadničke proizvodnje u šumarstvu;
7. poboljšanje metoda gospodarenja šumama i poticaj prirodne obnove šuma;
8. zaustavljanje procesa daljnjeg ulančavanja šteta, kontrola bolesti i štetnih insekata;
9. uvođenje nadgledanja u zaštiti šuma u Bosni i Hercegovini;
10. obnova naučno-istraživačkog rada u šumarstvu, posebno u zaštiti šuma;
11. deminiranje šuma.
Svako od ovih strateških opredjeljenja razvoja šumarstva, u direktnoj je vezi i sa zaštitom šuma.

Zaključci
• Aktuelno zdravstveno stanje šuma u Bosni i Hercegovini, koje se ocjenjuje kao loše, rezultat je
mnogih negativnih uticaja, objektivne i subjektivne prirode. Objektivni uzroci su direktno ili
indirektno u vezi s ratom (oštećivanje stabala projektilima i minsko-eksplozivnim sredstvima,
požari, sječa drveta za potrebe vojski i preživljavanje građana), što je u procesu ulančavanja
štetnih faktora dovelo do prenamnoženja nekih insekata i masovne pojave bolesti. Subjektivni
uzroci su posljedica neorganizovanosti države, odsustva jedinstvenog koncepta gospodarenja
šumama, jačanja uticaja lokalne vlasti pri korištenju ovog prirodnog resursa, nekontrolisana
sječa (krađa) drveta itd. Radi očuvanja šuma, najvažnijeg prirodnog resursa u Bosni i
Hercegovini, potrebno je utvrditi strategijske osnove razvoja šumarstva, donijeti krovni (opći)
zakon o šumama koji će uvažavati međunarodne konvencije koje se tiču šuma, ali više od toga,
nužno je mijenjati shvatanje o šumama i jače afirmisati njihove općekorisne funkcije.
• U šumskim požarima svake godine izgori velika površina pod šumama različitih kategorija,
a što je posebno izraženo u ljetnim mjesecima i sušnim periodima. Najveći broj šumskih
požara u proteklom periodu desio se u južnim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine
(Hercegovačko-neretvanski, Zapadnohercegovački kanton i dr.). Pojava šumskih požara izaziva
velike ekonomske štete kao i smanjenje drvnog fonda.
• Štete koje šumama neposredno nanosi čovjek rezultat su neprovođenja zakonskih i
podzakonskih propisa iz ove oblasti, što ima za posljedicu neuspostavljanje odgovarajućeg
šumskog reda, mehaničkih oštećenja stabala uslijed nepažljive upotrebe mehanizacije,
nekontrolisanog deponiranja otpadnih materija i dr.
• Kao posljedica nezakonite sječe šuma evidentirani su erozivni procesi (klizišta, odroni), a
posebno su izraženi na svim terenima sa jako strmim nagibima na cijelom području Federacije
Bosne i Hercegovine.
• Pojava sušenja šuma uzrokovana je i velikom onečišćenošću zraka i tzv. „kiselim kišama“. Na
bazi analiza došlo se do zaključka, da je najveći broj kiselih padavina funkcionalno vezan s
pojavom padavina koje dolaze zračnim masama sa sjeverozapada, tj. evropski kiseli oblaci, koji
sakupljaju zagađenje nad Evropom, a istresaju svoj sadržaj i nad našom teritorijom.
Nosioci poslova za zaštitu šuma su Federalno i kantonalna ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva, odnosno Federalna/kantonalna uprava za šumarstvo i kantonalno šumsko privredno
društvo/gazdinstvo, kao i specijalizirane naučne ustanove i naučno obrazovane institucije iz oblasti
šumarstva.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 15:37

Rizik od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS-a)
U okviru revizije Strategije protivminskog djelovanja Bosne i Hercegovine 2009. – 2019. godine, BHMAC
je izradio Opću procjenu minske situacije u Bosni i Hercegovini koja je identifikovala slijedeće:
• u Bosni i Hercegovini postoji 1.417 ugrožena zajednica pod uticajem mina/NUS-a, lokacije koje
su kontaminirane minama i NUS-om direktno utiču na sigurnost oko 540.000 građana Bosne i
Hercegovine,
• od ukupnog broja ugroženih zajednica njih 136 ili 10 % su kategorizirane kao visoko ugrožene
(sa oko 152.000 direktno ugroženih građana), 268 ili 19 % kao srednje ugrožene (sa oko 180.000
direktno ugroženih građana) i 1.013 ili 71 % kao nisko ugrožene.
Opća procjena minske situacije u Bosni i Hercegovini će se ažurirati nakon službene objave rezultata
popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Trenutna veličina minski sumnjive površine u Bosni i Hercegovini iznosi 1.253 km2 ili 2,5 % u odnosu na
ukupnu površinu Bosne i Hercegovine16. Kroz sistematsko izviđanje definisano je 9.713 minski sumnjivih
lokacija na kojima se, procjenjuje se, nalazi oko 120.000 mina/NUS-a. Trenutno je registrovano 19.182
zapisnika minskih polja, što predstavlja 60 % od njihovog ukupnog broja.
Prema podacima BHMAC-a u periodu od 1996. do kraja 2012. godine od mina i neeksplodiranih ubojnih
sredstava stradalo je 1.691 osoba, od čega je veliki broj djece. Od 1996. godine stradalo je 114 deminera,
od čega 46 smrtno. Najugroženija kategorija stanovništva prema podacima Međunarodnog Crvenog
križa jesu muškarci starosne dobi od 19 do 39 godina života (40 %).
Dana 02. aprila 1998. godine, između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Evropske komisije na
drugoj strani, potpisan je Memorandum o razumijevanju (MOR) o „Stvaranju održivih TUN timova (u
daljnjem tekstu: timovi za razminiranje) čiji su implementatori u ime vlada entiteta Federalna uprava
civilne zaštite i Republička uprava civilne zaštite Republike Srpske.
Do sada je (zaključno sa 31.12.2012. godine) realizovano ukupno 14 programa deminiranja.

Tokom proteklih 14 programa deminiranja (od 1. novembra 1998. sve do 31. decembra 2012. godine),
deminerski timovi Federalne uprave civilne zaštite su ostvarili slijedeće rezultate:
• realizovana 524 deminerska zadatka u kojima je svim deminerskim metodama (manuelno,
mašinski i POEK-om) tretirano 8.246.337 m2 sumnjive površine koja je predata na korištenje
lokalnim zajednicama,
• kroz operacije deminiranja uklonjeno je 2.837 komada PT i PP mina, 3.732 komada različitog
NUS-a i očiščeno 380 kuća i drugih objekata,
• timovi za uklanjanje i uništavanje NUS-a izvršili su 38.656 zadataka i kroz njihovu realizaciju
uklonili 277.628 komada raznog NUS-a, te uklonili i uništili 25.503 komada PT i PP mina,
• mašinski tim za uklanjanje ruševina je uklonio ruševine 1.466 kuća, od čega preko 90 % van
minskih polja kao preduslov rekonstrukcije kuća izbjeglih i prognanih.

Opći pokazatelji
Bosna i Hercegovina se i nakon osamnaest godina od završetka rata suočava sa problemom visoke
zagađenosti minama. Pored mnogo uloženog napora i značajnog napretka u rješavanju minskog
problema u prethodnom periodu, činjenica je da zaostala minska polja, koja su rasprostranjena po
cijeloj zemlji, predstavljaju jednu od glavnih prepreka za sigurnost građana i socio-ekonomski razvoj
zemlje.
Prema podacima BHMAC-a, trenutna veličina minski sumnjivih površina u Bosni i Hercegovini iznosi
1.243 km², od čega se na Federaciju Bosnu i Hercegovinu odnosi površina od 930,15 km² ili 2,5 % u
odnosu na ukupnu površinu u Bosni i Hercegovini. Kroz operacije sistematskog izviđanja definisano
je 9.606 minski sumnjivih mikrolokacija na kojima prema procjenama nalazi oko 120.000 mina/NUS-a.
Trenutna veličina minski rizične površine, koja je definisana kroz 4.162 projekta, operacijama generalnog
izviđanja za daljnje operacije humanitarnog deminiranja, iznosi 317,74 km². Takođe, u bazi podataka
BHMAC-a, trenutno su registrovana 19.183 zapisnika minskih polja što predstavlja oko 60 % od njihovog
ukupnog broja.

U periodu od 1992. do 30.6.2013. godine, od minsko-eksplozivnih sredstava i neeksplodiranih ubojnih
sredstava, stradalo je ukupno 8.016 lica, u periodu 1992. – 1995. godina, stradalo je 6.311 lica, a u
periodu 1996. do 30.6.2013. godine, stradalo je 1705 lica, od čega 597 lica smrtno, povrijeđeno je 765
lica, dok za 352 lica stradalih od NUS-a nije poznata godina stradanja.
Od 1996. do 30.6.2013. godine, prilikom obavljanja poslova humanitarnog deminiranja stradalo je 115
deminera, od čega 46 smrtno.
U 2013. godini registrovano je 5 minskih i 1 deminerska nesreća, pri čemu je stradalo 12 lica.

Najveća sumnjiva površina, neočišćena od mina/NUS-a, nalazi se u: Hercegovačko-neretvanskom
kantonu – 170,73 km²; Srednjobosanskom kantonu – 157,42 km²; Zeničko-dobojskom kantonu – 132,10
km² i Unsko-sanskom kantonu – 121,07 km².

Na osnovu podataka BHMAC-a, na području Fedracije Bosne i Hercegovine, do 30.6.2013. godine,
prema nivou opasnosti ugrožena je 871 zajednica, od neeksplodiranih mina/NUS-a, od čega niskog
nivoa 587, srednjeg 182 i visokog nivoa ugroženosti 102 zajednice.

Prema podacima BHMAC-a, na području Federacije Bosne i Hercegovine, prema nivoima opasnosti,
direktno je ugroženo od neeksplodiranih mina/NUS-a, 381.549 građana.
Kapaciteti civilne zaštite za deminiranje imaju veliku ulogu u čišćenju domova povratnika i smanjivanju
rizika povratka, posebno ukoliko se namjeravaju baviti poljoprivredom ili stočarstvom.
Iz tih razloga potrebno je educirati stanovništvo o opasnosti od mina na čemu se i do sada radilo, ali
ne dovoljno, te provođenjem obuke za stanovništvo i djecu u školama, putem medija, kao i pomoći
razvijanju svijesti o opasnostima od mina.
Podaci BHMAC-a pokazuju da su kapaciteti civilne zaštite za deminiranje uglavnom radili na deminiranju
područja koja su bitna za ostvarivanje povratka, a koja nisu bila u interesu komercijalnim firmama.

U periodu 1996. – 2010. godina u Bosni i Hercegovini je od mina/NUS-a stradala ukupno 1.671 osoba,
od čega 588 smrtno.

Plan redukcije minski sumnjive površine u Bosni i Hercegovini definisan je Strategijom protivminskog
djelovanja Bosne i Hercegovine 2009. – 2019. godine.
Minski sumnjiva površina će se redovati kroz operacije sistematskog i generalnog izviđanja,
humanitarnog deminiranja i izviđanja (generalno i tehničko izviđanje) u III kategoriji prioriteta. Minski
sumnjiva/rizična površina će se obilježiti sa 30.000 znakova kroz operacije trajnog obilježavanja i
108.000 znakova kroz operacije hitnog obilježavanja.

slika

Zaključci
• Kako bi se dostigao kvalitet i jednoobraznost svih deminiranih površina tokom deminerskih
aktivnosti, potrebno je sagledati sve mogućnosti da se kroz izmjene i dopune Zakona o
deminiranju Bosne i Hercegovinestvore uslove da se svi resursi za deminiranje u Bosni i
Hercegovini objedine i osigurati im kapacitetete, sa osloncem na vlastita finansijska sredstva,
kao i mogućnosti upravljanja tim kapacitetima.
• I dalje provoditi sve aktivnosti iz Strategije za protivminske akcije, u funkciji smanjenja rizične
površine radi omogućavanja ekonomske osnove održivog povratka i stabilnog sigurnosnog
okruženja.
• Kroz razne vidove edukacije (putem Crvenog križa/krsta, medija, u školama i sl.) razviti sve
oblike prevencije o minskim opasnostima u organima vlasti i svjesnosti kod građana.
• Ako se ne postigne sporazum o objedinjavanju deminerskih kapaciteta, potrebno je sagledati
potrebe i mogućnosti Federacije Bosne i Hercegovine da i dalje finansira postojeće timove za
deminiranje koji se nalaze u sastavu Federalne uprave civilne zaštite.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 15:55

Veliki požari
Požari i podjela prema mjestu nastanka i obimu (veličini)
Požar je nekontrolisano, samoodrživo sagorijevanje koje se nekontrolisano širi u prostoru i vremenu, a
prema mjestu nastanka, požari se mogu podijeliti na:
a) unutrašnje ili požare u zatvorenom prostoru,
b) vanjske ili požare na otvorenom prostoru.
Požarom u zatvorenom prostoru ili unutrašnjim požarom smatra se požar koji se razvija u zatvorenom
prostoru – najčešće u jednoj ili više prostorija, proizvodnoj hali, unutrašnjim dijelovima konstrukcija,
odnosno unutar građevinskih objekata različite namjene (objektima individualnog i kolektivnog
stanovanja, industrijskim i privrednim objektima, javnim objektima, poslovnim objektima i drugim
objektima, uključujući i požare u rudnicima sa podzemnom eksploatacijom.
Požarom na otvorenom prostoru ili vanjskim požarom, smatra se požar koji se razvija na otvorenom
prostoru, izvan objekata. U požare na otvorenom prostoru spadaju požari koji se pojavljuju i razvijaju
u šumama, na šumskom i poljoprivrednom zemljištu, na skladištima, tehnološkim pogonima i
postrojenjima smještenim na otvorenom prostoru, prijevoznim sredstvima - u cestovnom, željezničkom,
plovnom i aviosaobraćaju i drugi požari, uključujući i požare u rudnicima sa površinskom eksploatacijom.
Pema veličini, odnosno obimu i količini zapaljivog materijala koji je zahvaćen požarom, požari se dijele
na:
a) male požare, kada je vatrom zahvaćena mala količina zapaljivog materijala (pojedinačni
predmeti, male površine), što se uglavnom dešava u početnoj fazi razvoja požara,
b) srednje požare, u kojima je vatrom zahvaćena jedna ili više prostorija, kao i požari na
otvorenom prostoru koji su ograničeni na manji prostorni obim, ali uvijek postoji opasnost za
njihovo neposredno širenje,
c) velike požare, u kojima je vatrom zahvaćen čitav sprat, krov objekta, veći dio podrumskog
prostora ili čitav objekat, kao i požari na otvorenom prostoru u kojima je vatrom zahvaćena
veća površina i količina zapaljivog materijala u koje spadaju: šumski požari, požari razlivenog
tečnog goriva, požari koji zahvataju čitave blokove zgrada, dijelove naselja ili velike komplekse
otvorenih skladišta, požari u rafinerijama nafte, terminalima tečnih goriva i drugim industrijskim
pogonima i postrojenjima na otvorenom prostoru.
Treba napomenuti da nijedan, pa ni mali požar ne smije biti podcijenjen, jer u zavisnosti od uslova
u kojima se razvija može prerasti u velike požare sa ljudskim žrtvama (najčešće uslijed ugušivanja ili
zadobijenih opekotina), odnosno ugroziti zdravlje ljudi (uslijed izloženosti dimu i drugim produktima
sagorijevanja, te visokim temperaturama).
Međutim, najveći broj ljudskih žrtava na mjestu požara, kao i ugrožavanje ljudi i materijalnih dobara u
neposrednoj blizini, uzrokuju veliki požari ili pojave eksplozija20.
Pored toga, pojava velikih požara zahtijeva angažovanje velikog broja pripadnika osnovnih i dopunskih
vatrogasnih snaga na gašenju tih požara (profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih jedinica, vatrogasnih
jedinica pravnih lica, službi zaštite i spašavanja i jedinica civilne zaštite, interventnih grupa i službi za
zaštitu od požara u šumsko-privrednim društvima, pripadnika OSBiH), odnosno angažovanje velikog
broja vatrogasnih vozila, vatrogasne tehnike, uključujući i upotrebu letjelica koje gase požar iz zraka.

Svako prisustvo određene količine zapaljivih, eksplozivnih ili drugih opasnih materija21, u zatvorenom
ili na otvorenom prostoru (posebno onih opasnih materija koje su samozapaljive ili imaju veoma niske
tačke paljenja), predstavlja požarnu opasnost i utiče na povećanje rizika od požara22 u tom prostoru.
Što je veća količina zapaljivih i eksplozivnih opasnih materija koja se koristi u tehničko– tehnološkom
pogonu ili postrojenju na određenoj lokaciji, povećava se specifično i ukupno požarno opterećenje23 i
uslijed toga požarna opasnost i rizik od pojave velikog požara ili razorne eksplozije, odnosno povećava
se vjerovatnoća mogućeg pojavljivanja tehničko–tennološke ili druge nesreće na toj lokaciji.
Isto tako, što je veća izgrađenost objekata, odnosno tehničko-tehnoloških pogona i postrojenja na
određenoj lokaciji, veći je broj ljudi koji je prisutan na toj lokaciji, što direktno povećava vjerovatnoću
za velike ljudske žrtve i štete po materijalna dobra, u slučaju velikih požara ili razornih eksplozija na
tehničko-tehnološkom pogonu ili postrojenju.
Za područje Federacije Bosne i Hercegovine nije utvrđen pregled svih industrijskih i drugih područja
lokacija na kojima se nalaze velike količine zapaljivih i eksplozivnih opasnih materija koje se koriste
u tehničko–tehnološkim pogonima i postrojenjima, odnosno u proizvodnim i drugim halama u
privrednim i industrijskim objektima, terminalima tečnih goriva, rafinerijama nafte, termoelektranama,
benzinskim pumpama, plinskim stanicama, kotlovnicama, skladištima eksploziva, plinskim bocama i
drugim opasnim materijama koje imaju zapaljive i eksplozivne karakteristike, instalacijama za transport
i distribuciju plina itd.), sa podacima o prosječnoj godišnjoj količini tih materija na lokacijama na kojima
se nalaze, a koje bi se koristile za potrebe utvrđivanja specifičnog i ukupnog požarnog opterećenja ovih
materija u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Za utvrđivanje ukupnog požarnog opterećenja zapaljivih i eksplozivnih opasnih materija u Federaciji
Bosne i Hercegovine, potrebno je prethodno utvrditi njihove prosječne količine, specifično i ukupno
požarno opterećenje na mikrolokacijama za područja općina/grada i kantona, prilikom izrade procjena
ugroženosti od požara za područja općina/grada, odnosno kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 15:55

Uzroci nastanka požara, učestalost pojavljivanja i veličina opožarenih površina
Općenito, uzroci i pojave koje mogu dovesti do pojava požara i eksplozija, mogu biti raznovrsni i
praktično se ne mogu u potpunosti eliminisati, a mogu, pored ostalog, biti vezani za: građevinske i
tehničko-tehnološke nedostatke ili greške i kvarove u tehničko-tehnološkom procesu u industrijskim
i privrednim objektima, na gasovodima ili na različitim vrstama tehničkih instalacija (elektro,
gromobranske, mašinske i druge), prirodne pojave (udar groma i dr. ), kao i za aktivnosti ljudi.
Na osnovu podataka koji su iskazani u poglavlju 2.1.3. Procjene ugroženosti, u tehničko – tehnološke i
druge nesreće, koje se najčešće pojavljuju u Federaciji Bosne i Hercegovine, a koje obimom i intenzitetom
djelovanja ugrožavaju ljude i materijalna dobra, spadaju veliki požari na otvorenom prostoru – šumski
požari.
Analizom raspoloživih podataka o pojavama požara i eksplozija na području Federacije Bosne i
Hercegovine u posljednih pet godina utvrđeno je:
1. da nije bilo velikih požara i eksplozija u tehničko-tehnološkim pogonima i postrojenjima, kao i
drugih tehničko–tehnoloških i drugih nesreća sa velikim ljudskim žrtvama ili teško povrijeđenim
licima, odnosno velikim materijalnim štetama.
2. da se pojavljivao veliki broj velikih šumskih požara, kao i požara niskog rastinja i trave, uglavnom
u uslovima velikih suša i visokih ljetnjih temperatura, te uslijed udara groma, a najčešće kao
posljedica ljudskog nemara i nepažnje, u uslovima nepropisnog spaljivanja otpada za vrijeme
proljetnih i jesenjih poljskih radova na čišćenju biljnog i drugog otpada, odnosno korištenja
izvora paljenja u šumama i na šumskom zemljištu ili u neposrednoj blizini šuma.

Prema raspoloživim podacima, u navedenom periodu takođe je utvrđeno da je učestalost pojavljivanja
velikih šumskih požara, što podrazumijeva i požare niskog rastinja i trave, uglavnom najveća u martu,
avgustu i septembru mjesecu.
Prema navedenom, povećana izloženost opasnostima od pojava požara i eksplozija koje mogu
ugroziti ljudske živote, materijalna dobra, šume i okoliš u Federaciji Bosne i Hercegovine, prisutna je
na lokacijama – područjima općina/grada i kantona, na kojima se nalaze: tehničko-tehnološki pogoni
i postrojenja koja u tehničko-tehnološkom procesu koriste velike količine zapaljivih i eksplozivnih
opasnih materija, odnosno velike površine šuma i šumskog zemljišta, uključujući zaštićena područja
prirode i kulturno historijskog naslijeđa.
Isto tako, izloženost opasnostima od pojava požara i eksplozija, ekspanzija i eksplozija gasova kao
i drugih opasnih materija, koje mogu ugroziti ljudske živote i materijalna dobra, prisutna je i na
saobraćajnoj infrastrukturi, kao i u rudnicima.
Akcidenti sa opasnim materijama, rudarske nesreće, opasni događaji u tunelima i druge nesreće
prilikom drumskog, željezničkog i drugog prometa ljudi i roba, posebno su obrađeni u poglavljima
2.3., 2.5. i 3.1. Procjene ugroženosti.

Šumski požari
Šumski požari su nekontrolisana stihijska kretanja vatre po šumskoj površini, a razlikuju se po vrsti,
načinu postanku i štetama.
Šumski požari predstavljaju jedan od najčešćih uzroka intenzivnih erozionih procesa koji se dešavaju
u području šuma i šumskog zemljišta, što dovodi do gubitaka plodnog dijela zemljišta kao i značajne
promjene fizičko-hemijskih osobina plodnog dijela zemljišta.
Zbog toga se požari i erozije svrstavaju u tzv. abiotičke stresne efekte koji oštećuju šumske ekosisteme25.
Geografska rasprostranjenost šumskih resursa u Bosni i Hercegovini prikazana je na sljedećoj karti –
gdje je žutom bojom označena subtropska suha šuma, maslinasto zelenom umjerena planinska šuma
i smeđom umjereno kontinentalna šuma.

slika
Prema tome, izrazito sušno vrijeme pogoduje nastanku šumskih požara koji se uz pomoć vjetra i ukoliko
se pojave na nepristupačnom terenu ili terenu koji je zagađen NUS-om, veoma brzo šire, prerastaju u
velike požare koje zahvataju velike površine, traju i po više dana i veoma otežano se gase.
Nakon djelovanja šumskih požara ostaju velike opožarene površine i velike materijalne i druge štete u
zavisnosti od vrste šume koja je bila zahvaćena požarom.
U Tabeli broj 3 koja se nalazi u Prilogu 6. Procjene ugroženosti, iskazan je pregled šumskih požara i
opožarenih površina, kao i procijenjenih šteta26 u periodu od 2007. do 2013. godine.
Direktne štete obuhvataju gubitak drvne zalihe, prizemne vegetacije i ostalih proizvoda šume, te
troškove gašenja i sanacije požarišta.
Indirektne štete obuhvataju negativni uticaj na općekorisne funkcije šuma i određuju se relativno.
Iako požari negativno utiču na sve ekološke vrijednosti šumskih ekosistema, za ovu namjenu u obzir se
uzimaju samo one vrijednosti koje dugoročno ili trajno nestaju, ali se lako prepoznaju.
Tako se valoriziraju: tip šumskog obrasta, vrsta zaštite šuma i karakteristike terena.
Prema tome, indirektne štete predstavljaju štete svih vidova promjena staništa i gubitka svih
polivalentnih funkcija šuma, mnogostruko su veće od direktnih šteta, ali se još uvijek ne obračunavaju
u našoj zemlji.27
Indirektne štete po šumske ekosisteme izazvane požarima su znatno veće i po svjetskim parametrima
dostižu od 10 do 17 puta veću vrijednost u odnosu na direktne štete.

Evidentirane posljedice po ljude i štete u materijalnim dobrima

Prema podacima Federalne uprave civilne zaštite
U Tabeli broj 1 koja se nalazi u Prilogu broj 6 ove procjene, iskazani su podaci o požarima u Federaciji
Bosne i Hercegovine, u požarnoj sezoni (od prvog marta do prvog novembra tekuće godine), za period
od 2008. do 2013. godine, prema podacima koje su iskazivale kantonalne uprave civilne zaštite u svojim
redovnim izvještajima primljenim putem Operativnog centra Federalne uprave civilne zaštite.
Iz podataka iskazanih u navedenoj Tabeli 1, vidljivo je, da je u periodu od 2008. do 2013. godine, na
području Federacije Bosne i Hercegovine evidentirano 12.656 požara, od čega 2.556 na objektima i 500
požara na vozilima, dok je 12.656 požara, bilo evidentirano na otvorenom prostoru gdje je opožarena
površina od 49.084,34 ha.
Ovdje treba napomenuti da su iskazani podaci o opožarenim površinama šuma i šumskog zemljišta
preliminarni, te da stvarne opožarene površine kao i nastale štete na šumama i šumskom zemljištu,
prema egzaktnim parametrima i proračunima, utvrđuje Federalno ministarstvo poljoprivrede
vodoprivrede i šumarstva u skladu sa svojim nadležnostima (ti podaci iskazani su u Tabeli broj 3. koja se
nalazi u Prilogu broj 6 ove procjene). Najveći broj požara na otvorenom prostoru evidentiran je: 2012.
godine (5.324), 2011. godine (2.806), 2013. godine (1.939), 2010. godine (1.038), 2008. godine (830) i
2009. godine (719).
Od navedenih 49.084,34 ha ukupno opožarene površine, 41.717,81 ha šume, trava i niskog rastinja
evidentirano je 2012. godine, zatim slijedi 2013. godina kada je opožareno 3.468,01 ha, 2011. godina
kada je opožareno 1.796.29 ha, 2008. godine kada je opožareno 1.288,64 ha, 2009. godine kada je
opožareno 405,24 ha i 2010. godine kada je opožareno 390,35 ha šume, trava i niskog rastinja.
Otežavajući faktori u lokaliziranju i gašenju velikih šumskih požara u navedenom periodu bili su,
prije svega, zagađenost minama i NUS-om područja koja su zahvaćena požarom, nepristupačnost
požarištima, neizgrađenost protivpožarnih prosjeka i puteva u šumama i na šumskom zemljištu (što
je preventivna mjera utvrđena u planu za zaštitu šuma od požara, koja je u nadležnosti kantonalnih
šumsko-gospodarskih društava (u daljnjem tekstu: KŠGD) za područje kojim gospodare, mali broj
organizovanih i opremljenih interventnih grupa radnika i pripadnika službi za zaštitu od požara u
KŠGD-ima, te nedovoljan broj nedovoljno opremljenih profesionalnih vatrogasnih jedinica (u daljnjem
tekstu: PVJ) i dobrovoljnih vatrogasnih jedinica (u daljnjem tekstu: DVJ) (između ostalog, ne raspolažu
odgovarajućim vozilima za gašenje šumskih požara i drugim materijalno-tehničkim sredstvima
potrebnim za efikasno gašenje šumskih požara).
Ako se za period od 2008. do 2013. godine, analiziraju podaci o pojavama požara i opožarenim
površinama na područijima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, tada je stanje sljedeće:
• Najveći broj požara (na otvorenom prostoru, u objektima i na vozilima), pojavio se na području:
Hercegovačko-neretvanskog kantona (3180), Tuzlanskog kantona (3041), Zeničko-dobojskog (2726)
i Unsko-sanskog (2402), Kantona Sarajevo (2269), Zapadnohercegovačkog (784), Srednjobosanskog
(633), Kantona 10 (562), Bosansko-podrinjskog (93), te Posavskog kantona (11);
• Najveće opožarene površine šuma, trave i niskog rastinja na područijima kantona u Federaciji Bosne
i Hercegovine, evidentirene su na području: Hercegovačko-neretvanskog kantona (40.158,00 ha),
Zeničko-dobojskom kantonu (3.584,90 ha), Unsko-sanskom kantonu (1.897,90 ha), Tuzlanskom
kantonu (1.499,40 ha), Srednjobosanskom kantonu (1.476,40 ha), Kantonu 10 (212 ha), Bosankopodrinjskom
kantonu (97,50 ha), Zapadnohercegovačkom kantonu (136,90 ha), Kantonu Sarajevo
(20 ha) i Posavskom kantonu28 (0 ha).
Ako se za period od 2008. do 2013. godine, analiziraju podaci o smrtno stradalim i povrijeđenim licima u
požarima i eksplozijama na području Federacije Bosne i Hercegovine, onda proizilazi sljedeće stanje: od
posljedica požara i eksplozija smrtno je stradalo ukupno 36 lica (od čega jedno dijete i jedna maloljetna
osoba), povrijeđeno 86 lica (od čega su teže povrijeđene dvije maloljetne osobe i lakše povrijeđeno
jedno dijete).

Iako su u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 2008. do 2013. godine, na gašenju velikih
šumskih požara na ugroženim područjima kantona i općina/grada bile angažovane sve raspoložive
PVJ i DVJ, radnici šumarija i stanovništvo, te upotrijebljena znatna materijalno tehnička sredstva,
bez pomoći Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i međunarodne pomoći upotrebom zračnih snaga,
nije bilo moguće ugasiti velike šumske požare kojima su bila ugrožena četiri kantona (Kanton 10,
Hercegovačko-neretvanski, Zeničko-dobojski i Zapadnohercegovački), odnosno 13 općina u tim
kantonima (Tomislavgrad, Bosansko Grahovo, Glamoč, Livno, Konjic, Grad Mostar, Čapljina, Jablanica,
Ravno, Neum, Zavidovići, Olovo, Ljubuški). Ovdje treba napomenuti da se još uvijek u gašenju velikih
šumskih požara nedovoljno uključuju strukture zaštite i spašavanja organizovane u kantonalnim
upravama i službama civilne zaštite općine/grada i mjesno stanovništvo, iako je navedeno utvrđeno u
odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju i Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu(„Službene novine
Federacije BiH, broj 64/09) (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti od požara).
Navedeni kantoni, odnosno općine/grad, zahtjeve za pomoć na gašenju velikih šumskih požara na
svom području upotrebom zračnih snaga upućivali su Federalnoj upravi civilne zaštite, koja je putem
Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine tu pomoć tražila od OSBiH i međunarodnu pomoć u skladu
sa važećim propisima koji uređuju ovo pitanje.
U Tabeli broj 2 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene, iskazan je pregled podataka o angažovanju
zračnih i drugih snaga i sredstava OSBiH i drugih zemalja (Republike Hrvatske, Republike Turske, Ruske
Federacije, EUFOR-a i drugih) u gašenju velikih šumskih požara (upotrebom helikoptera i kanadera), na
području Federacije Bosne i Hercegovine u periodu od 2008. do 2013. godine.
Prema tome, može se konstatovati da su kantoni: Hercegovačko-neretvanski, Kanton 10,
Zapadnohercegovački i Zeničko-dobojski kanton, najugroženiji kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine,
sa aspekta izloženosti opasnostima od pojave velikih šumskih požara.

Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Iz prikazanih podataka može se vidjeti da je:
1. U periodu od 2007. do 2012. godine, evidentirano 3.357 šumskih požara, pri čemu je opožarena
površina od 70.535,11 ha, izgorjelo 913.938,94 m3 drvene mase i 1.115.328,00 komada sadnica,
te pričinjena materijalna šteta od cca 67.724.385,00 KM.
Od navedenog ukupnog broja šumskih požara, najveći broj evidentiran je 2007. godine (932), pri
čemu je opožarena površina od 13.742,00 ha i pričinjena materijalna šteta od 9.574.263,00KM.
2. U periodu od 2008. do 2012. godine, ukupno je evidentirano 2.425 šumskih požara, pri čemu
je opožarena površina od 56.793,11 ha, izgorjelo 873.921,94 m3 drvene mase i 1.082.684,00
komada sadnica, te pričinjena materijalna šteta od 58.150.122,00 KM.
Od navedenog ukupnog broja šumskih požara, najveći broj je evidentiran 2012. godine (1082), pri
čemu je opožarena površina od 43.317,20 ha i pričinjena materijalna šteta od 47.753.101,00 KM.

Prema podacima Federanog zavoda za statistiku, u navedenom periodu ukupno je evidentirano 6.458
požara, pri čemu je opožarena površina od 96.939 ha.
Od evidentiranog broja požara, najveći broj je bio 2003. godine – 1283; 2007. – 1104 i 2012. godine –
1.521 požar, pri čemu je opožarena površina od 77.353 ha.

Prema statističkim podacima u periodu 2003. do 2013. godine, na prostoru Federacije Bosne i
Hercegovine pričinjena je materijalna šteta u šumama uzrokovana ljudskim faktorom, prirodnim i
drugim nesrećama, te raznim štetočinama, u iznosu od 141.891.000,00 KM.
Od navedenih podataka, štetu na šumskim gazdinstvima prouzrokovao je čovjek, raznim uništavanjem
šumskog fonda (sječom, probijanjem raznih saobraćajnica) u iznosu od 38.293.000,00 KM (uništeno
preko 600.000 m³ drvne mase).
Prirodne i druge nesreće koje su se dogodile na šumskom prostoru Federacije Bosne i Hercegovine
(požari, bolesti šuma, insekti i dr.) u periodu 2003. – 2013. godina, uništile su 1.618.963 m³ drvne mase,
čija ukupna vrijednost iznosi 103.598.000,00 KM.

Normativno-pravna uređenost, organizacija i funkcionisanje preventivne zaštite od požara
Normativna uređenost nakon Dejtonskog sporazuma
Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma (novembar 1995. godine) do 2009. godine, funkcionisanje i
razvoj zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine, bio je otežan, prije svega zbog
pravne neuređenosti i funkcionalne neizgrađenosti jedinstvenog sistema zaštite od požara i vatrogastva
u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Federalna uprava civilne zaštite, kao predlagač Zakona o zaštiti od požara , prije donošenja ovog
zakona preduzela je niz aktivnosti i provela javnu raspravu sa vatrogasnim savezima, dobrovoljnim
vatrogasnim društvima(u daljnjem tekstu: DVD), PVJ-a, , sindikalnim organizacijama u vatrogasnim
jedinicama, te nadležnim organima civilne zaštite kantona, općine/grada, kao i drugim institucijama iz
oblasti zaštite od požara i vatrogastva, kako bi se donio kvalitetan zakon koji reguliše oblast zaštite od
požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje se na posebnom mjestu utvrđuje značaj i
uloga dobrovoljnog vatrogastva u sistemu zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite, donio je Zakon
o zaštiti od požara.
Donošenjem Zakona o zaštiti od požara, ostvareni su između ostalog sljedeći ciljevi:
1) da oblast zaštite od požara i vatrogastva, bude regulisana u okviru jedinstvenog sistema zaštite
i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u skladu sa Zakonom o
zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, kao sastavni dio
tog sistema, na način predviđen Zakonom o zaštiti od požara;
2) da se zaštita od požara i vatrogasna djelatnost na području Federacije Bosne i Hercegovine
provodi na jedinstven način;
3) da Federalna uprava civilne zaštite, te kantonalne uprave i općinske/gradske službe civilne
zaštite, postanu osnovni stručni organi za oblast zaštite od požara i vatrogastvo sa zadatkom
da osiguraju primjenu Zakona o zaštiti od požara;
4) da osnovni nosilac vatrogasne djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine postanu
profesionalne vatrogasne jedinice koje formiraju kantoni, općine/gradovi i u okviru organa
uprave civilne zaštite, a da dopunske snage za tu djelatnost postanu: dobrovoljne vatrogasne
jedinice30 koje se mogu formirati u dobrovoljnim vatrogasnim društvima (u daljnjem tekstu:
DVD/J); vatrogasne jedinice u pravnim licima koje formiraju pravna lica; snage zaštite i
spašavanja na svim nivoima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Pored navedenog, donošenjem Zakona o zaštiti od požara, ostvarene su pravne predpostavke da se
oblast zaštite od požara i vatrogastva na cijelom području Federacije Bosne i Hercegovine, kvalitetno i
na jedinstven način urede i da se u svim općinama/gradu i kantonima, prije svega:
1) organizuje, planira, provodi preventivna zaštita od požara i eksplozija, kao i vatrogasna
djelatnost, od strane nosioca zaštite od požara, u svim sredinama življenja i rada, u skladu sa
planskim dokumentima (procjenom ugroženosti od požara, planom zaštite od požara),
2) da zaštita od požara postane razvijena i prepoznata kao oblik sigurnosno-tehničke kulture
svakog pojedinca kroz ličnu i uzajamnu zaštitu koju svaki pojedinac provodi u okruženju gdje
boravi i radi,
3) formiraju profesionalne vatrogasne jedinice, koje će biti kvalitetno opremljene i obučene,
4) formiraju zračne snage Federacije Bosne i Hercegovine za gašenje požara upotrebom letjelica
za gašenje
velikih šumskih požara i drugih požara na otvorenim prostorima,
5) unaprijedi i razvija oblast zaštite od požara i vatrogastva u općinama/gradu, kantonima i
Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu sa donesenim programima razvoja zaštite od požara
i vatrogastva u okviru programa razvoja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih i drugih nesreća općine/grada, kantona i Federacije.
Prema tome, Zakonom o zaštiti od požara, jedinstveno se za Federaciju Bosne i Hercegovine, uređuje
oblast zaštite od požara i vatrogastva, odnosno uspostavlja jedinstvena struktura za organizovanje
i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva na području cijele Federacije Bosne i Hercegovine -
horizontalno i vertikalno od općine, grada i kantona do Federacije Bosne i Hercegovine.
Na način utvrđen Zakonom o zaštiti od požara, u cijelosti se zaštita od požara i vatrogastvo uključuju
u jedinstvenu organizaciju sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesreća. Ta pitanja do donošenja navedenog zakona, nisu bila uređena na nivou Federacije Bosne i
Hercegovine.

U Tabeli broj 9 koja se nalazi u Prilogu broj 6 ove procjene, iskazan je pregled kantona koji su donijeli
kantonalne zakone o zaštiti od požara i vatrogastvu, kao i kantoni, općine/grad koji su izradili planska
dokumenta - procjenu ugroženosti od požara i plan zaštite od požara za svoje područje, nakon
donošenja Zakona o zaštiti od požara i podzakonskih propisa koji uređuju ovo pitanje.
Što se tiče utvrđivanja pitanja od značaja za programiranje razvoja zaštite od požara i vatrogastva, u
okviru programa razvoja zaštite i spašavanja ljudi materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća
kantona, općina/grada, utvrđeno je, da ovaj dokument nije donio nijedan kanton, dok je u 10 općina
(Bihać, Bosanska Krupa, Doboj Istok, Gračanica, Kalesija, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Tuzla, Maglaj) taj
dokument donešen od strane nadležnog organa.
Prema podacima prikazanim u navedenoj Tabeli broj 9, može se zaključiti sljedeće:
• kantonalni zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu donesen u pet od 10 kantona u Federaciji
Bosne i Hercegovine (Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, Unsko-sanskom, Srednjobosanskom i
Kantonu Sarajevo);
• procjenu ugroženosti od požara za svoje područje, u okviru procjene ugroženosti kantona od
prirodnih i drugih nereća, donijela su tri kantona (Unsko-sanski, Tuzlanski i Kanton Sarajevo),
dok je plan zaštite od požara za svoje područje donio je jedan kanton (Tuzlanski kanton);
• procjenu ugroženosti od požara za svoje područje u okviru procjene ugroženosti općine/grada
od prirodnih i drugih nereća, od ukupno 79 općina/grada u Federaciji Bosne i Hercegovine,
donijelo je 25 općina (Bosanska Krupa, Domaljevac – Šamac, Gračanica, Tuzla, Banovići, Doboj
Istok, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Vareš, Zavidovići, Zenica, Maglaj,
Tešanj, Kakanj, Goražde, Novi Travnik, Travnik, Jablanica, Konjic, Hadžići, Stari Grad), dok je 12
općina (Bosanska Krupa, Gračanica, Tuzla, Gradačac, Kalesija, Vareš, Zenica, Tešanj, Goražde,
Jablanica, Stari Grad i Hadžići) donijelo plan zaštite od požara za svoje područje.

U oblasti šumarstva
Oblast šumarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine33, bila je regulisana Zakonom o šumama („Službene
novine Federacije BiH“, broj 20/02) i podzakonskim propisima donesenim na osnovu ovog zakona, od
kojih je, u pogledu zaštite šuma od požara, najznačajniji Pravilnik o sadržaju planova za zaštitu šuma
od požara („Službene novine Federacije BiH“, broj 21/04), kao i Pravilnik o obimu mjera o uspostavljanju
i održavanju šumskog reda i način njihovog provođenja (Službene novine Federacije BiH broj 20/02).
Međutim, od 27. novembra 2009. godine, kada je donesena Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine, navedeni Zakon o šumama se ne primjenjuje. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je
nakon toga kao prelazno rješenje donijela Uredbu o šumama („Službene novine Federacije BiH“ br.
83/09, 26/10 i 38/10), koja se Presudom Ustavnog suda prestala primjenjivati od 6. decembra 2011.
godine.
U Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine u toku je procedura usvajanju novog zakona - Zakon o
šumama, kojim će se regulisati oblast šumarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Navedenim zakonom o šumarstvu uređuje se očuvanje i zaštita šuma i šumskog zemljišta, jačanje
njihovih ekoloških funkcija, planiranje u šumarstvu i upravljanje šumama i šumskim zemljištem,
ekonomske funkcije, finansiranje biološke obnove i unaprijeđivanje šuma na teritoriji Federacije Bosne
i Hercegovine.
Pored navedenog, šumarski program Federacije Bosne i Hercegovine je planski dokument iz oblasti
šumarstva koji se donosio na osnovu zakona. Ovim planskim dokumentom definiše se opća politika
šumarstva, gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, kao i politika gospodarenja sa divljači na
teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a sastoji se iz općeg dijela koji se donosi na dugoročni period i
izvedbenog dijela koji se donosi na period od pet godina. Pored toga, šumama na određenom području
Federacije Bosne i Hercegovine, gospodarilo se po odredbama: šumsko-privredne osnove, godišnjeg
plana gospodarenja i projekta za izvođenje.

Pored organizovanja i provođenja zaštite šuma, u skladu sa navedenim propisima koji se odnose
na šume, šumsko i poljoprivredne zemljište, Zakon o zaštiti od požara, između ostalog, regulisao je
obavezu provođenja općih preventivnih mjera zaštite od požara u šumama, šumskom i poljoprivrednom
zemljištu (koje su utvrđene u članu 27. pomenutog zakona), od strane pravnih i fizičkih lica koja su
vlasnici i korisnici šuma, šumskog i poljoprivrednog zemljišta, kao i organa uprave Federacije Bosne
i Hercegovine, kantona, grada i općine koji su nadležni za šume, šumsko i poljoprivredno zemljište u
državnom i privatnom vlasništvu.
Do donošenja presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, kojim su propisi iz oblasti
šumarstva navedeni u poglavlju 2.1.4.3. ove procjene, stavljeni van snage, na teritoriji Federacije Bosne i
Hercegovine, skoro u potpunosti su bile implementirane odredbe tih propisa koje su se odnosile, pored
ostalog, i na integralnu zaštitu šuma od požara u okviru koje se organizuje i provodi preventivna zaštita
šuma od požara, na način kako slijedi.
Integralna zaštita šuma podrazumijeva planiranje i provođenje preventivnih i represivnih mjera zaštite
šuma od biotičkih i abiotičkih faktora i bazira se na dobroj organizaciji i hijerarhiji odgovornosti.
Integralna zaštita šuma, odnosno čuvanje šuma, uključujući i provođenje preventivne zaštite šuma od
požara, zakonska je obaveza kantonalnih uprava za šumarstvo, odnosno kantonalnih šumsko-privrednih
društava, na koje navedene uprave potpisivanjem ugovora prenose nadležnost za gospodarenje šumama.
Preventivna zaštita šuma od požara, u okviru navedene integralne zaštite, organizuje se, planira i
provodi na način regulisan Pravilnikom o sadržaju planova za zaštitu šuma od požara („Službene novine
Federacije BiH, broj 21/04).
Osnovni instrument u provođenju preventivne zaštite šuma od požara jeste plan za zaštitu šuma od
požara, koji izrađuju i donose KŠPD, kantonalne uprave za privatne šume i pravna lica koja gospodare
šumama i šumskim zemljištem za područje kojim gospodare.
Osnova za izradu plana za zaštitu šuma od požara jeste procjena ugroženosti šuma od požara, koja se
izrađuje na osnovu metodologije i parametara utvrđenih u unaprijed navedenom pravilniku.

Pored procjene ugroženosti šuma od požara, plan za zaštitu šuma od požara treba sadržavati:
preventivne mjere zaštite šuma od požara, sredstva i opremu za gašenje požara, puteve unutar zone za
koju se radi plan, izvorišta vode i kaptaže, otkrivanje i dojavu požara, operativno-taktički plan gašenja
požara, način angažovanja vlastite vatrogasne jedinice i interventnih grupa šumskih radnika, odnosno
profesionalne ili dobrovoljne vatrogasne jedinice i drugih snaga u slučaju velikih šumskih požara,
sadejstvo na terenu.
U planu za zaštitu od požara, između ostalog, utvrđuju se preventivne mjere zaštite od požara (tehničke,
preventivno-uzgojne i druge mjere utvrđene pravilnikom) koje za konkretno šumsko područje kojim
gospodare, moraju provoditi KŠPD, odnosno, nosioci prava gospodarenja šumama, kao i unutrašnji
nadzor nad provođenjem tih mjera.
Tehničke, preventivno–uzgojne i druge mjere zaštite šuma od požara obuhvataju:
1. određivanje stepena ugroženosti od šumskog požara (I, II, III i IV stepen) i izradu preglednih
karti na kojima se označavaju šumska područja razvrstana u I, II, III ili IV stepen ugroženosti,
2. formiranje osmatračko–dojavne službe, njihovo osposobljavanje i opremanje,
3. formiranje, osposobljavanje i opremanje vlastite službe zaštite od požara ili povjeravanje te
zaštite specijaliziranom pravnom licu,
4. formiranje, osposobljavanje i opremanje interventnih grupa šumskih radnika, njihovo
osposobljavanje i opremanje za sječu stabala i izradu protivpožarnih prosjeka ili povjeravanje
tih poslova specijaliziranom pravnom licu,
5. preventivno–uzgojne radove (kresanje i uklanjanje suhog granja, izrada i održavanje
protivpožarnih prosjeka s elementima šumske ceste, čišćenje i održavanje rubnih pojaseva uz
javne puteve i željezničke pruge, čišćenje rubnih dijelova privatnih parcela uz šumu, čišćenje
biljnog i drugog gorivog materijala sa pružnog pojasa, pojasa uz javne puteve, te na trasama
ispod elektroenergetskih vodova i druge),
6. funkcionalno odražavanje vanjske hidrantske mreže,
7. obrazovne mjere za stanovništvo, turiste, školsku djecu, kojim se postiže upoznavanje sa
mogućim uzrocima izazivanja šumskog požara, opasnostima, prekršajnim kaznama za
počinioce izazivanja šumskih požara i slično,
8. druge mjere.
Određivanje stepena ugroženosti od šumskog požara, između ostalog, veoma je značajno kod
utvrđivanja procjene ugroženosti od požara šumskog područja za koje se izrađuje plan zaštite od
požara.
Prema opasnosti od šumskog požara, sve šume u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu se razvrstati
u četiri stepena ugroženosti od požara, prema broju bodova koji se utvrđuje na osnovu propisane
metodologije i odgovarajućih parametara za određivanje stepena ugroženosti šuma od požara, u
skladu sa Tabelom broj 5 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene34:
U većini zemalja EU i zemljama u okruženju prihvaćena je ova klasifikacija stepena ugroženosti šuma
od požara.
Kantonalna ministarstva nadležna za oblast šumarstva, putem kantonalnih uprava i KŠPD-a koja su
navedeni u Tabeli broj 5 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene, bila su dužna za svoja područja, u
skladu sa propisanom metodologijom u pravilniku, utvrditi stepen ugroženosti šuma od požara i nakon
toga izraditi pregledne karte u razmjeri 1:25.000 ili većoj, na kojima će se označati odgovarajućom
bojom, prema koloni 4. navedene Tabele broj 5, šumske površine po stepenima ugroženosti od požara
za područje kojim gospodare.
Predviđeno je da nakon izvršene procjene ugroženosti šuma od požara po kantonima, odnosno
utvrđivanja stepena ugroženosti šuma od požara za područja kantona, Federalna uprava za šumarstvo,
na osnovu preglednih karti izrađenih za područja kantona, pripremi, objedini i objavi preglednu kartu
ugroženosti šuma od požara za cijelo područje Federacije Bosne i Hercegovine.

U Tabeli broj 6 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva, iskazalo je da su samo četiri od deset KŠPD-a utvrdili stepene ugroženosti šuma od požara
za područje kojim gospodare.
Federalnoj upravi civilne zaštite nisu od strane Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva dostavljeni podaci koji kantoni su izradili pregledne karte sa označenim područjima
razvrstanim na stepene ugroženosti šuma od požara za svoje područje.
Pored naprijed navedene kategorizacije ugroženosti šuma od požara na stepene I, II, III i IV, može se
izvršiti i kategorizacija opasnosti od nastanka šumskih požara na kategorije I, II, III i IV, u zavisnosti od
prirodnih uslova na način prikazan u Tabeli broj 7 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene.
U Tabeli broj 8 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva, iskazalo je koji kantoni, odnosno KŠPD-a, imaju izrađene i donešene planove za zaštitu
šuma od požara.
Iz Tabele broj 8 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene, može se zaključiti da je osam KŠPD-a u osam od deset
kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine izradilo planove za zaštitu šuma od požara za područja kojim
gospodare, dok u dva kantona nisu formirana KŠPD35, niti su za područja šuma u tim kantonima izrađeni
planovi za zaštitu šuma od požara. Prema tome, dva kantona (HNK i PK) nisu ispoštovala važeće zakonske i
podzakonske propise u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji su regulisali oblast zaštite šuma od požara.
Izraženo u procentima, stanje se može iskazati ovako: 80 % kantona, odnosno KŠPD-a u Federaciji Bosne
i Hercegovine donijelo je planove za zaštitu šuma od požara za područja kojim gospodare, dok 20 %
kantona nije donijelo navedene planove.
Zaključak Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, jeste da iako je većina
KŠPD izradila planove za zaštitu šuma od požara za područja kojim gospodare, njihov sadržaj nije u
potpunosti usklađen sa Zakonom o šumama i navedenim pravilnikom.
Prema tome, generalno se može zaključiti da izrada i provođenje planova za zaštitu šuma od požara na
nivou Federacije Bosne i Hercegovine nije na zadovoljavajućem nivou.
Predviđeno je da Federalna uprava za šumarstvo nakon izvršene procjene ugroženosti šuma od požara
po kantonima, pripremi i objedini sve procjene i objavi pregledne karte ugroženosti šuma od požara za
Federaciju Bosne i Hercegovine.
Izrada pregledne karte za cijelo područje Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu preglednih
karti koje će izraditi KŠPD-a za sve kantone, veoma je značajna sa aspekta planiranja, organizovanja
i provođenja preventivnih mjera zaštite šuma od požara, posebno onih šumskih područja koja su
razvrstana u I i II stepen ugroženosti šuma od požara.

U oblasti okoliša i turizma
Upravljanje okolišem u Federaciji Bosne i Hercegovine u nadležnosti je Federalnog ministarstva okoliša
i turizma, te kantonalnih ministarstava nadležnim za okoliš.
Briga o zaštićenim područjima prirode u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana je Zakonom o
zaštiti prirode36, kojim se uređuje zaštita, očuvanje, obnova i održivi razvoj prirode u Federaciji Bosne
i Hercegovine. Navedenim zakonom obuhvaćene su opće i posebne mjere zaštite uspostavljanjem
zaštićenih područja. Tako su u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine zaštićena područja prirode i
nacionalni parkovi, a u nadležnosti kantona zaštićeni pejzaži i spomenici prirode.
U Tabeli broj 4 koja se nalazi u Prilogu 6 ove procjene, iskazane su 4 prostorne kategorije zaštićenih
područja koje se utvrđuju u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.
Sva zaštićena područja, u kontekstu zaštite prirode, imaju posebno izraženu biološku raznolikost, a jedna
od osnovnih ideja u donošenju zaštitnih okvira bila je ukupno održanje zatečenih ekoloških odnosa i
ublažavanje negativnih antropogenih uticaja, kako bi se zaštitili prirodni resursi, u čijim okvirima su
površinske i podzemne vode.

Na području Federacije Bosne i Hercegovine do sada su ustanovljena sljedeća zaštićena područja:
1. Veći dio podsliva rijeke Une proglašen je „područjem od značaja za Federaciju Bosne i
Hercegovine’’ i stavljen pod zaštitu Zakonom o nacionalnom parku Una.
2. U obimu „područja od značaja za Federaciju’’, izdvojen je prostor od 19.800 ha koji ima kategoriju
„nacionalni park’’, a prostor od 13.500 ha bit će u kategoriji „strogo zaštićeni prostor’’, dok će
6.300 ha biti kategorizirano kao „područje kontrolisanog razvoja’’.
3. Područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine proglašeni su
Igman-Bjelašnica-Treskavica i Visočica. Prostor obuhvata Hercegovačko-neretvanski i Kanton
Sarajevo.
4. Spomenik prirode „Skakavac“, na području Kantona Sarajevo, površine 1.430 ha- značajan je i sa
hidrološkog aspekta, a odlikuje se visokim stepenom biološke raznolikosti.
5. Spomenik prirode „Vrelo Bosne“, na području Kantona Sarajevo, površine 603 ha.
6. Spomenik prirode „Tajan“, na području Zeničko-dobojskog kantona. Površina ovog zaštićenog
područja prirode iznosi 3.510 ha a prostire se na općinama Zavidovići i Kakanj.
7. Spomenik prirode „Prokoško jezero“, na području Srednjobosanskog kantona na površini od
2.225 ha.
8. Zaštićeni pejzaž „Bijambare“ obuhvata površinu od 367,36 ha i karakteriziraju ga geomorfološke
i vegetacijske specifičnosti. Zaštićeno područje „Bijambare“ proglašeno je IV kategorijom ili
„zaštićenim pejzažom’’, namijenjenim za očuvanje, naučna istraživanja, ekološka obrazovanja,
kao i rekreaciju i turizam.
9. Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ obuhvata površinu od 8.000 ha dijela područja planine Konjuh,
sa dijelom slivnog područja gornjeg toka rijeke Oskove i proglašeno je IV kategorijom ili
„zaštićenim pejzažom’’, namijenjenim za očuvanje, naučna istraživanja, ekološka obrazovanja,
kao i rekreaciju i turizam.
10. Rekreacioni centar „Duga Luka“ kod Bihaća, proglašen je zaštićenim prostorom „šume sa
posebnom namjenom“, čija površina obuhvata 118,2 ha.
Poseban značaj za Federaciju Bosne i Hercegovine imaju dva parka prirode, uspostavljena 1995. godine,
„Hutovo blato“ i „Blidinje“.
1. „Hutovo blato“ je, za sada, jedini prostor u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je uvršten (2002.
godine) u popis močvarnih staništa od međunarodne važnosti (Ramsarska konvencija iz 1971.
godine).
2. Park prirode „Blidinje“ se nalazi na prostoru Čvrsnice, na oko 2.000 m n.v. Florni elementi ovog
parka i susjednih oblasti Prenja, Čabulje i Vrana, koji ovaj sklop planina u fitogeografskom
smislu uvrštavaju u tzv.„Hercegovački endemični razvojni centar“, obiluju endemičnim vrstama
koje su zastupljene samo na ovim planinama ili u zoni Dinarida.
Pored organizovanja i provođenja zaštite u zaštićenim područjima prirode na način utvrđen navedenim
Zakonom o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti od požara isto tako regulisao je obavezu organizovanja i
provođenja preventivne zaštite od požara prirodnog i kulturno historijskog naslijeđa, u skladu sa
planom zaštite od požara, koji izrađuje nadležni organ, pravno lice ili druga institucija kojima su data na
korištenje i upravljanje zaštićena područja prirode i kulturno-historijskog naslijeđa i koji su odgovorni
za provođenje te zaštite.

Zaključci sa prijedlogom mjera i aktivnostima za prevazilaženje stanja u oblasti zaštita od požara
1) Stanje organizovanosti i funkcionisanja preventivne zaštite od požara, kao i osiguravanje uslova
za razvijanje preventivne zaštite od požara i vatrogastva na područjima općina/grada i kantona
u Federaciji Bosne i Hercegovine, može se ocijeniti kao nezadovoljavajuće, prije svega iz razloga
što je veoma mali broj kantona, općina/grada u Federaciji Bosne i Hercegovine, za svoje područje
izradio i donio planska dokumenta:
• procjenu ugroženosti od požara u okviru procjene ugroženosti od prirodnih i drugih
nesreća kantona, općine/grada (tri kantona37 i 25 općina38),
• plan zaštite od požara (jedan kanton39 i 12 općina40),
• programiranje razvoja zaštite od požara i vatrogastva u okviru programa razvoja zaštite i
spašavanja ljudi materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća kantona, općine/grada
(nijedan kanton i 10 općina41).
2) Primjena Zakona o zaštiti od požara, generalno se može ocijeniti kao nezadovoljavajuća, a
posebno u dijelu koji se odnosi na:
• obavezu donošenja podzakonskih propisa utvrđenih ovim zakonom (od ukupno 52
podzakonska propisa, nadležni organi do sada su donijeli 28 podzakonskih propisa, što
znači, da je još 24 podzakonska propisa potrebno donijeti);
• obavezu donošenja propisa iz ove oblasti iz nadležnosti kantona, općina/grada (5 kantona
donijelo je zakone, dok je odluke o organizovanju i funkcionisanju zaštite od požara i
vatrogastvu donijela 41 općina u Federaciji Bosne i Hercegovine);
• provođenje inspekcijskog nadzora u oblasti zaštite od požara i vatrogastva (u Federaciji
Bosne i Hercegovine, kao i kantonima u nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova i
upravama civilne zaštite, većinom nisu popunjene inspekcije (inspektorima za zaštitu od
požara i inspektorima za vatrogastvo).
3) Odgovorni nosioci zaštite od požara općina/grada i kantona, a posebno nosioci prava gospodarenja
šumama i šumskim zemljištem, u cilju smanjenja broja smrtno stradalih i povrijeđenih ljudi od
posljedica požara i eksplozija, broja požara, opožarenih površina i pričinjenih šteta na materijalnim
dobrima, potrebno je uložiti maksimalne napore za što efikasnije i organizovanje provođenja
preventivnih mjera zaštite od požara u zatvorenim, a posebno na otvorenim prostorima na
području Federacije Bosne I Hercegovine, u skladu sa važećim propisima iz oblasti zaštite od
požara i iz oblasti šumarstva.
Sljedeći pokazatelji, iskazani u tabelarnim pregledima Priloga broj 6 ove procjene, najbolje pokazuju
koliko je važno u Federaciji Bosne i Hercegovine, efikasnim organizovanjem i provođenjem preventivnih
mjera zaštite od požara smanjiti izloženost opasnostima od pojava požara i eksplozija u objektima i na
otvorenom prostoru:
a) od posljedica požara i eksplozija, u periodu od 2008. do 2013. godine, smrtno je stradalo
ukupno 36 lica (od čega jedno dijete i jedna maloljetna osoba), povrijeđeno 86 lica (od čega teže
povrijeđene dva maloljetna lica i lakše povrijeđeno jedno dijete);
b) od posljedica pojave 2.425 šumska požara, u periodu od 2008. do 2013. godine, prema podacima
Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ukupno je na području
Federacije Bosne i Hercegovine, opožarena površina od 56.793,11 ha, izgorjelo 873.921,94 m3
drvene mase i 1.082.684,00 komada sadnica, te pričinjena materijalna šteta od 58.150.122,00 KM;
c) područje Federacije Bosne Hercegovine svake godine, posebno u periodu od 1.3. do 1.11.,
izloženo je povećanim opasnostima od pojave velikih šumskih požara na otvorenom prostoru
(najugroženija su područja kantona 7, 10, 8 i 4 - Hercegovačko-neretvanski, Kanton 10,
Zapadnohercegovački i Zeničko-dobojski kanton, za čije gašenje je, posredstvom Ministarstva
sigurnosti Bosne Hercegovine, tražena pomoć OSBiH ili međunarodna pomoć, odnosno upotreba
letjelica za gašenje požara iz zraka);
d) područja kantona 7, 3, 4, 1 i 9 (Hercegovačko-neretvanski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Unskosanski
i Kanton Sarajevo), najugroženiji su učestalim izloženostima opasnostima od pojava požara
na otvorenom prostoru (najveći broj požara na otvorenom prostoru evidentiran je u navedenim
kantonima);
e) na područjima kantona 7, 4, 1, 3 i 6 (Hercegovačko-neretvanski, Zeničko-dobojski, Unsko-sanski,
Tuzlanski I Srednjobosanski kanton), evidentirane su najveće opožarene površine.
4) Zakon koji reguliše prijevoz opasnih materija, nije donesen niti na državnom nivou, niti za područje
Federacije Bosne i Hercegovine42, što može negativno uticati na organizaciju i provođenje svih
potrebnih preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija prilikom prometa opasnih materija
(što podrazumijeva nabavku, distribuciju, smještaj, prodaju i upotrebu u skladištima, priručnim
skladištima i prodavnicama) i dovesti do povećane izloženosti ljudi i materijalnih dobara,
opasnostima i rizicima od nastanka požara i eksplozija, te drugih akcidenata prilikom prijevoza
opasnih materija na području Federacije Bosne i Hercegovine (zagađenje okoliša i slično).
5) Kako bi se osiguralo da Federalna uprava civilne zaštite, Federalno ministarstvo poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva, Federalni zavod za statistiku i drugi nadležni organi raspolažu istim ili
sličnim, a ne potpuno različitim podacima o broju evidentiranih požara na otvorenom prostoru
i opožarenim površinama u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i drugim podacima koji su od
značaja za oblast zaštite od požara, a koji se koriste za odgovarajuća statistička istraživanja,
analize i sl., potrebno je hitno donošenje podzakonskog propisa u Federaciji Bosne i Hercegovine,
kojim će se urediti ovo pitanje. Navedeni propis trebao bi osigurati izgradnju jedinstvenog
informacionog sistema iz oblasti zaštite od požara u Federaciji Bosne i Hercegovine, kojim će se
osigurati jedinstvena baza podataka iz ove oblasti, a koju će koristiti svi navedeni organi, kao i
drugi organi i institucije u skladu sa svojim nadležnostima.
6) U cilju sprečavanja pojava tehničko-tehnoloških i drugih nesreća, posebno požara i eksplozija na
tehničko-tehnološkim pogonima i postrojenjima u zatvorenom i na otvorenim prostorima, kao i
akcidenata sa opasnim materijama, koje bi mogle ugroziti ljude i materijalna dobra, kao i objekte
i prostore u neposrednoj blizini tih objekata i prostora, neophodno je da svi nosioci zaštite od
požara utvrđeni Zakonom o zaštiti od požara u općinama/gradu i kantonima u Federaciji Bosne
i Hercegovine:
a) donesu potrebna akta, planska i druga dokumenta iz oblasti zaštite od požara (pravilnik o
zaštiti od požara, procjenu ugroženosti od požara, plan zaštite od požara, programiranje
razvoja zaštite od požara i vatrogastva),
b) kod projektovanja i građenja, dosljedno primjenjuju propise kojima se osigurava odgovarajuća
zaštita od požara građevina i prostora,
c) organizuju, planiraju i kontinuirano dosljedno provode odgovarajuće izvedene preventivne
mjere zaštite od požara u građevinama i prostorima, a koje su utvrđene u navedenim aktima,
planskim dokumentima, tehničkim i drugim propisima iz oblasti zaštite od požara,
d) uspostave unutrašnju kontrolu i nadzor nad provođenjim izvedenih preventivnih mjera
zaštite od požara u građevinama i prostorima.
To znači da je potrebno da državni organi i institucije, privredna društva, pravna lica, vlasnici i korisnici,
šuma i šumskog zemljišta u privatnom i državnom vlasništvu, privrednih objekata i prostora na kojima
su prisutne zapaljive, eksplozivne i druge opasne materije, drugih građevina i prostora različite namjene,
kontinuirano organizuju, planiraju i provode odgovarajuće:
a) organizacione, tehničko-tehnološke i druge preventivne mjere zaštite od požara, a posebno stroge
zabrane unošenja ili korištenja izvora paljenja (otvorena vatra, električna iskra, mehanička iskra,
neugašeni opušak i drugi), kojim se sprečava (isključuje) svaki kontakt zapaljivih i eksplozivnih
materija sa tim izvorima paljenja,
b) unutrašnje kontrole i nadzor nad provođenjim utvrđenih preventivnih mjera zaštite od požara,
c) stručne obuke iz oblasti zaštite od požara43, putem kojih se zaposlenici u pravnom licu/privrednom
društvu, organu uprave ili drugoj instituciji, upoznaju sa fizičko-hemijskim karakteristikama
zapaljivih, eksplozivnih i drugih opasnih materija, koje se koriste u određenom tehničkotehnološkom
procesu, te sa svim potrebnim preventivnim mjerama zaštite od požara koje je
neophodno primjenjivati pri radu sa takvim materijama u građevinama i prostorima,
d) obrazovne aktivnosti na povećavanju svjesnosti o razvoju lične i uzajamne zaštite od opasnosti
od požara i eksplozija kod građana, u mjestima i prostorima gdje žive i rade,
e) druge propisane preventivne mjere zaštite od požara.
7) Nepostajanje zakonske regulative iz oblasti šumarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine kojom se
između ostalog, treba regulisati očuvanje šuma i šumskog zemljišta, što podrazumijeva i zaštitu
šuma od požara, negativno utiče na organizovanje i provođenje svih potrebnih preventivnih
mjera zaštite šuma od požara, te provođenje inspekcijskog nadzora u ovoj oblasti, odnosno
direktno ima za posljedicu povećanje izloženosti opasnostima od pojava požara u šumama i na
šumskom zemljištu u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Sljedeći pokazatelji potvrđuju koliko je važno u Federaciji Bosne i Hercegovine organizovati i provoditi
sve potrebne preventivne mjere zaštite šuma od požara, kao i provoditi inspekcijski nadzor u ovoj
oblasti:
a) najčešći uzročnik pojave šumskih požara jeste ljudska nepažnja prilikom radnji spaljivanja biljnog
otpada, te prilikom proljetnjih i jesenjih čišćenja obradivih površina;
b) pojedini šumski požari izazivani su namjerno, radi prikrivanja odgovarajućih nezakonitih radnji u
pogledu sječe i korištenja šuma;
c) prema dokumentovanim snimcima sa jednog od požarom ugroženih šumskih područja utvrđeno
je neshvatljivo ponašanje nadležnog KŠPD-a jer nije prestajala sječa i odvođenje šumskih
asortimana u vrijeme gašenja velikih požara na tom području (kada su angažovane vatrogasne
jedinice sa područja drugih općina, čak i kad je prijetila opasnost po život ljudi koji neposredno
gase požare);
d) na području Federacije Bosne i Hercegovine, evidentne su pojave šumskih požara koji se ne
otkrivaju i dojavljuju u početnoj fazi, ne lokaliziraju ili gase vlastitim snagama i sredstvima unutar
KŠPD-a;
e) počinioci izazivanja požara uglavnom se ne otkrivaju i ne procesuiraju, a zbog neizgrađenih ili
neodržavanih šumskih puteva i prosjeka, te nedovoljnog provođenja svih preventivnih mjera
zaštite od požara koji su utvrđeni u planovima za zaštitu šuma od požara, kao i odredbama Zakona
o zaštiti od požara, mali šumski požari najčešće prerastaju u velike požare koji se ne mogu staviti
pod kontrolu bez angažovanja većih snaga i sredstva kojim raspolažu PVJ i DVJ na ugroženom
području i na kraju, upotrebe zračnih snaga koju osiguravaju OSBiH ili druge zemlje koje Bosni i
Hercegovini pružaju međunarodnu pomoć u gašenju velikih šumskih požara.
8) Iako je većina KŠPD-a izradila i donijela planove za zaštitu šuma od požara za svoje područje
(u skladu sa propisima iz oblasti šumarstva koji su stavljeni van snage), stanje organizovanosti i
provođenje svih potrebnih preventivnih mjera zaštite od požara44 u skladu sa tim planovima je
nedovoljno i nije zadovoljavajuće.
9) Procjenu ugroženosti Federacije Bosne i Hercegovine od velikih šumskih požara (utvrđivanje
područja kantona koja su najugroženija, odnosno najizloženija opasnostima od pojava požara
na otvorenom prostoru), još uvijek nije moguće cjelovito utvrditi, iz razloga, što je za navedeno,
pored parametara kao što su broj požara i veličina opožarenih površina, neophodno uzeti u
obzir utvrđeni stepen ugroženosti šuma od požara i ekološke vrijednosti šumskih ekosistema,
odnosno parametre koji se koriste za procjenjivanje i utvrđivanje direktnih i indirektnih šteta na
područjima kantona pogođenim (opustošenim) posljedicama požara.

Navedeno će biti moguće nakon što nadležni organi iz oblasti šumarstva, za područja svih kantona i
Federaciju Bosne i Hercegovine, utvrde stepen ugroženosti šuma od požara koje će prikazati na preglednim
kartama, na osnovu kojih će izraditi preglednu kartu ugroženosti šuma od požara za područje Federacije
Bosne i Hercegovine.
10) Obzirom da pojava šumskih požara u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine
donosi ogromne štete, javlja se potreba za njihovo vrednovanje. Ekonomska procjena šteta
vezana za šumu predstavlja bitan element za njihovu zaštitu i održivo gospodarenje. U održivoj
viziji gospodarenja moguće je izgraditi i ispraviti ekološka stajališta kojima je cilj i na smanjenju
troškova obnove i na uvećanju prednosti koje proizlaze iz toka prirodnih usluga, kroz aktivnosti
preventivne zaštite šumskih ekosistema.
11) Stanje organizovanja i funkcionisanja preventivne zaštite od požara na zaštićenim područjima
prirode i kulturno–historijskog naslijeđa kod izrade ove procjene nije bilo moguće utvrditi, jer
od strane nadležnog Federalnog ministarstva nisu dostavljeni podaci na osnovu kojih je moguće
utvrditi da li su nadležni organi iz oblasti zaštite okoliša, izradili i donijeli planove za zaštitu od
požara zaštićenih područja prirode i kulturno–historijskog naslijeđa, kakva je organizacija i
stepen provođenja preventivnih mjera zaštite od požara na tim područjima, da li su formirali
vlastite snage za gašenje požara, te da li provode druge mjere zaštite.

Prijedlog mjera i aktivnosti za prevazilaženje stanja
Za prevazilaženje utvrđenog stanja u oblasti zaštite od požara i vatrogastva potrebno je:
1. Što hitnije provesti aktivnosti kojima će Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Federalna uprava
civilne zaštite i nadležna ministarstva osigurati izradu i donošenje onih podzakonskih propisa
utvrđenih Zakonom o zaštiti od požara koji nisu doneseni.
2. Što hitnije donijeti zakon koji će regulisati prijevoz opasnih materija na području Federacije
Bosne i Hercegovine.
3. Što hitnije provesti aktivnosti koje imaju za cilj postavljanje inspektora za zaštitu od požara i
inspektora za vatrogastvo u Federalnoj upravi civilne zaštite i kantonalnim upravama civilne
zaštite, te inspekcije zaštite od požara u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova i
kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova, u cilju provođenja inspekcijskog nadzora
koji će osigurati da svi nosioci zaštite od požara intenzivnije provode sve potrebne aktivnosti u
primjeni Zakona o zaštiti od požara.
4. U okviru Programa razvoja zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne
i Hercegovine za naredni period, koji donosi Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na
osnovu Zakona o zaštiti i spašavanju, utvrditi pitanja koja se odnose na programiranje razvoja
zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine.
5. Prilikom izrade procjena ugroženosti od požara u okviru procjene ugroženosti od prirodnih i
drugih nesreća i planova zaštite od požara za područja općina/grada i kantona, pored ostalog,
utvrditi potreban broj profesionalnih vatrogasaca u PVJ ali i DVJ-a i dobrovoljnih vatrogasca
na područjima općina/grada i kantona, kako bi se pored statusa profesionalnih vatrogasaca
rješavao i status DVJ i dobrovoljnih vatrogasaca, u skladu sa zakonom.
6. Kod popunjavanja PVJ profesionalnim vatrogascima u kantonima, općinama/gradu, voditi
računa o potrebi podmlađivanja sastava PVJ u onim jedinicama u kojima je starosna struktura
nepovoljna. Isto se odnosi i na popunu kadrovima sa završenim VII stepenom stručne spreme.
7. U saradnji sa Federalnim ministarstvom obrazovanja i nauke/znanosti i kantonalnim
ministarstvima nadležnim za obrazovanje odgovarajuće regulisati pitanje školovanja za
„zanimanje vatrogasac“ u Federaciji Bosne i Hercegovine. To znači, da je potrebno odrediti jedan
broj srednjih škola u Federaciji Bosne i Hercegovine u kojima bi se u trećoj i četvrtoj godini vršilo
obrazovanje učenika za „zanimanje vatrogasac“, odnosno omogućila prekvalifikacija lica sa
završenom srednjom stručnom spremom tehničkog smjera za „zanimanje vatrogasac“. Na ovaj
način dugoročno bi se uspostavio sistem stručnog osposobljavanja mladih ljudi za obavljanje
vatrogasne djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, osiguralo njihovo zapošljavanje i
podmlađivanje starosne strukture u PVJ-a.
8. Provesti započete aktivnosti na izmjeni i dopunama Zakona o zaštiti od požara, između ostalog
i u dijelu koji se odnosi na efikasno osiguravanje dodatnih finansijskih sredstva za potrebe
vatrogastva, kojima će se osigurati potrebni uslovi za efikasno prikupljanje tih sredstava, koja
će uz sredstva koja se osiguraju u budžetima, kantonima i općinama/gradu biti dovoljna za
kvalitetno opremanje PVJ-a i DVJ-a vozilima i drugom neophodnom opremom.
9. Provesti započete aktivnosti na izmjeni i dopunama Zakona o zaštiti od požara, između ostalog
i u dijelu koji se odnosi na obavezu da KŠPD-a formiraju vlastite vatrogasne jedinice za područja
kojim gospodare.
10. Intenzivirati aktivnosti na implementaciji podzakonskih propisa utvrđenih Zakonom o zaštiti
od požara, koji se odnose na obavezu kontinuiranog stručnog obučavanja, osposobljavanja i
kondicioniranja profesionalnih vatrogasaca u PVJ-a u Federaciji Bosne i Hercegovine.
11. Provesti nastavak aktivnosti na provođenju Zaključka45 koji je Vlada Federacije Bosne i
Hercegovine donijela na sjednici održanoj 14.06.2011. godine, nakon što je prihvatila studiju
„Gašenje požara otvorenih prostora Federacije Bosne i Hercegovine korištenjem zračnih snaga“,
u kojoj je, pored ostalog, utvrđen potreban broj i tip letjelica (Air Tractor verzija AT-820F
Fire Boss, helikopter), za područje Federacije Bosne i Hercegovine, a koji će se koristiti za
gašenje velikih šumskih i drugih požara na otvorenom prostoru, odnosno prijevoz-transport
vatrogasaca i evakuaciju ugroženih ljudi i materijalnih dobara u akcijama spašavanja.
12. Provesti odgovarajuće obuke za osposobljavanje nadležnih organa općina/grada i kantona
i štabova civilne zaštite, kojima će se postići dosljedna primjena odredbi Zakona o zaštiti
od požara i podzakonskih propisa, kojima je utvrđen mehanizam djelovanja i postupanja
nadležnih organa u uslovima povećane opasnosti od velikih šumskih i drugih požara, posebno
kod upućivanja zahtjeva za pomoć u gašenju požara, od nadležnih organa u okviru Bosne i
Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, OSBiH ili međunarodnu pomoć (traženje
međunarodne pomoći putem Federalne uprave civilne zaštite i Ministarstva sigurnosti Bosne
i Hercegovine).
13. Za prevazilaženje utvrđenog stanja u oblasti zaštite šuma od požara potrebno je da nadležni
organi iz oblasti šumarstva:
• intenziviraju aktivnosti na hitnom donošenju Zakona o šumarstvu u Federaciji Bosne i
Hercegovine i podzakonskih propisa iz oblasti šumarstva i nakon toga provedu intenzivan
inspekcijski nadzor nad primjenom tih propisa46;
• utvrde stepen ugroženosti šuma od požara za područje svakog kantona, izrade pregledne
karte ugroženosti šuma od požara za svaki kanton, na osnovu kojih će izraditi preglednu
kartu ugroženosti šuma od požara za područje Federacije Bosne i Hercegovine, za
potrebe utvrđivanja cjelovite procjene ugroženosti od požara područja Federacije Bosne
i Hercegovine;
• organizuju, planiraju i kontinuirano provode odgovarajuće preventivne mjere zaštite
šuma od požara, a posebno stroge zabrane unošenja ili korištenja izvora paljenja u
šumama ili u neposrednoj blizini šuma (što se odnosi i na zaštićena područja prirode
i kulturno historijskog naslijeđa), kao i unutrašnju kontrolu i nadzor nad provođenjim
utvrđenih mjera zaštite od požara;
• putem printanih, elektronskih i svih drugih medija, kontinuirano informisanje građana o
propisanim preventivnim mjerama zaštite šuma od požara, opasnostima prilikom pojave
šumskih požara i posljedicama po ljude i materijalna dobra, kao i kaznenim odredbama
koje se primjenjuju za nepoštivanje propisa i počinioce izazivanja požara;
• na odgovarajući način, u kontinuitetu, označavaju šumska područja odgovarajućim
oznakama zabrana paljenja otvorene vatre i drugim zabaranjenim radnjama u šumama i
na šumskom zemljištu u funkciji zaštite šuma od požara;
• u saradnji sa nadležnim organima iz oblasti obrazovanja, zajednički izvrše potrebne
optimalizacije nastavnih planova u srednjim šumarskim školama i fakultetima, odnosno
ugrade u šumarski obrazovni sistem, značaj sprečavanja i mjere borbe protiv šumskih
požara, jer su šumski požari kao jedan od najvažnijih problema u šumarstvu u Bosni i
Hercegovini, odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine, a nemaju odgovarajući tretman u
šumarskom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine;
• u saradnji sa nadležnim organima civilne zaštite (kantonalnim upravama i službama
civilne zaštite općina/grada), provedu aktivnosti na usklađivanju procjena ugroženosti
i planova zaštite od požara koji se izrađuju za područje kantona, općine/grada sa
procjenom ugroženosti i planom za zaštitu od šumskih požara koje izrađuju i donose
KŠPD za područje kojim gospodare, kako bi se osigurala potrebna koordinacija svih
nosilaca zaštite od požara u uslovima gašenja velikih šumskih požara;
• kontinuirano provode odgovarajuće stručne i druge aktivnosti koje će ukazivati na značaj
kvalitetne izrade godišnjih planova za zaštitu šuma od požara, te dosljednu realizaciju
svih potrebnih preventivnih mjera zaštite šume od požara utvrđenih u tim planovima;
• planiraju i osiguraju finansijska sredstva za nabavku potrebnih softvera i opreme za
monitoring šumskih požara u Bosne i Hercegovine, s ciljem uvođenja najnovije tehnologije
za ranu detekciju dima na otvorenom prostoru (FIRE WATCH system) koji je već ispitan
u nekim zemljama zapadne Evrope. Navedeni sistem omogućava svakodnevno praćenje
pojave šumskih požara za potrebe brzog djelovanja u smislu zaustavljanja daljnjeg
širenja;
• provode uzgojno-tehničke i druge zaštitne mjere prilikom podizanja novih šumskih
zasada – kultura, kada je neophodno uzeti u obzir otpornost pojedinih vrsta na požare,
planirati izgradnju protivpožarnih puteva i prosjeka, izgradnju kaptaža, bazena za vodu
i drugo;
• u saradnji sa nadležnim organima civilne zaštite (kantonalnim upravama i službama
civilne zaštite općina/grada), provedu aktivnosti koje imaju za cilj osigurati sredstava za
nabavku specijaliziranih vatrogasnih vozila za gašenje šumskih požara u PVJ ili DVJ na
području općine/grada ili kantona, te utvrde stvarne potrebe za odgovarajućim brojem
profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca stručno osposobljenih za gašenje šumskih
požara, posebno u kantonima, općinama/gradu u kojima su velike površine šuma i
šumskog zemljišta koje su klasificirane u I ili II stepen ugroženosti šuma od požara.
14. Iz razloga što se pokazalo da KŠPD-a nisu efikasna da sopstvenim snagama gase požare na
područjima kojim gospodare, potrebno je izmijeniti postojeće odredbe Zakona o zaštiti od
požara, odnosno utvrditi obavezu da KŠPD moraju osnovati vlastitu vatrogasnu jedinicu za
gašenje šumskih požara za područje kojim gospodare.
15. Za prevazilaženje utvrđenog stanja u oblasti zaštite zaštićenih područja prirode i kulturno–
historijskog naslijeđa od požara, potrebno je da nadležni organi iz oblasti oblasti okoliša i
turizma, pristupe hitnoj izradi i donošenju planova za zaštitu od požara zaštićenih područja
prirode i kulturno–historijskog naslijeđa, organizuju i provode preventivne mjere zaštite od
požara na tim područjima, uspostave unutrašnju kontrolu nad provođenjem tih mjera i formiraju
vlastite snage za gašenje početnih požara.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 15:59

Rušenje ili prelijevanje brana na akumulacijama
Mogućnost rušenja brana i pitanje rizika
Do rušenja brana može doći u slučaju katastrofalnih zemljotresa (u seizmički nestabilnim područjima),
zatim u drugim, procjenama neobuhvaćenim slučajevima (naknadna slijeganja, gubljenje konstruktivnonosivih
osobina zemljišta (u zoni brane i akumulacije) i u ratnim dejstvima.
Specifičnosti visokih brana kao objekata od općeg interesa i od čije sigurnosti ovise životi ljudi i privreda
cijelog nizvodnog područja, uslovljavaju da se građenje ovih objekata mora obaviti s potpunom
sigurnošću uz isključivanje svakog rizika. Pitanje sigurnosti visokih brana i akumulacija dobiva sve veći
značaj i zbog psihološkog momenta, koji se posebno iskazuje kod stanovništva nizvodnih regija velikih
vodnih akumulacija.
Plavni val koji nastaje rušenjem brane narasta postupno. Rušenje ne može biti trenutno širinom čitave
brane (bilo da je zemljana, betonska, masivna ili olakšana, monolitna ili u blokovima – segmentima)
nego postupno, dio po dio, tako da se ukupna količina i zapremina vode koja istječe kroz nastale otvore
postupno povećava. Od početka istjecanja do maksimuma prođe izvjesno vrijeme, uglavnom, dovoljno
dugo da se može alarmirati stanovništvo za evakuaciju nizvodno od brane.
Pri proračunu brana obavezno treba računati i posljedice koje nastaju pri rušenju brane. Slične ili čak
i teže posljedice mogu nastati ako se korištenje i upravljanje akumulacijama ne odvija striktno po
planu i organizovano (dolina Neretve, decembar 1999. godine). Ovakvi slučajevi nastaju ako se ne
poznaje prognozni hidrološki režimi punjenja akumulacije i njemu ne prilagođava plan pražnjenja. U
tim slučajevima nivo vode u akumulaciji trebao bi biti takav da se može blagovremeno i neometano
prihvatiti talasi velikih voda, odnosno izvršiti transformacija vodnog talasa.
Ukoliko upravljanje (pražnjenje) akumulacijom nije u skladu sa nadolaskom velikih voda iz sliva koje
akumulacija koristi ili u skladu sa nizvodnim kapacitetima korita vodotoka, može doći do forsiranog
prelijevanja suvišnih voda i stvaranja poplavnog talasa nizvodno, koji može imati i nepovoljnije uticaje
nego oni izazvani rušenjem brana.
U visokim branama koje postoje u Bosni i Hercegovini: Bočac, Višegrad, Grnčarevo, do sada nije bilo većih
incidenata koji bi ukazivali na značajnije opasnosti. U Federaciji Bosne i Hercegovine su evidentirana
dva slučaja oštećenja na HE Mostar (1995.) i HE Jajce II (1996.).

Primjena propisa, pravila i tehničkih normativa u vezi sa branama
Međutim, imajući u vidu da će se u narednom vremenu graditi više brana na slivovima rijeka: Vrbas,
Drina, Trebišnjica, to postoji potencijalna opasnost od brana. S obzirom na ozbiljnost problema u
primjeni su odgovarajući propisi:
• Tehnički propisi za projekovanje i građenje brana;
• Uputstva za tehnička osmatranja visokih brana;
• Pravilnik o tehničkim normativima za seizmičko osmatranje visokih brana.
U cilju zaštite stanovništva i materijalnih dobara, posebno nizvodno od visokih brana i akumulacija
za koje postoji potencijalna opasnost, potrebna je dosljedna primjena važećih: „Tehničkih propisa“,
„Uputstva“ i „Pravilnika“ kojima se definišu:
• fizikalna (izvidnička: vizualna i optičkim instrumentima) osmatranja;
• geodetska osmatranja;
• seizmološka osmatranja.
Za područje akumulacije i prostor neposredno oko buduće brane treba prije projektovanja i građenja
definisati stanja i pojave koje se odnose na sve tipove brana i to:
• klimatološke pojave;
• hidrološke pojave;
• seizmološke pojave.
U cilju blagovremene intervencije na eventualnu incidentnu opasnost od brane i akumulacije potrebno
je organizovati kontinuirana fizikalna, geodetska, seizmološka, klimatološka, hidrološka osmatranja
i mjerenja i obavljati permanentnu analizu i interpretaciju rezultata i upoređivati s projektnim
parametrima.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
Jack
Administrator
Postovi: 40874
Pridružen/a: 18 okt 2012 15:43

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la Jack » 01 feb 2017 16:00

Abene prestani spamati vise
I nemoj otvarati teme,ovo vazi i za sve druge
Lets go clean them up.Every single one of them.Untill nothing is left :gut:
Never had i imagined.Living without your smile Angelene :cry: :(
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti, a možda su baš takvi i najsrećniji.

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 19:34

NIje spemanje, ozbiljna tema.
Jes malo pretjerano sa tesktom ali sta ces. :mrgreen:
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Avatar
ABen
Član
Postovi: 9868
Pridružen/a: 18 okt 2012 17:45

Re: Civilna zaštita i kako se ponašati u vanrednim situacijama

Post Postao/la ABen » 01 feb 2017 20:30

Sredinom februara još ledenija zima?
http://www.rtvbn.com/3851214/sredinom-f ... enija-zima
Jedan broj meteorologa najavljuje za kraj prve dekade februara "sibirsku zimu" iznad Balkana, jednaku najhladnijim koje su zabilježene.
Mi Bosnjaci vjerni Bosni

Zaključano