07.12.2012
Sredinom novembra predsjednik Skupštine RS-a Igor Radojičić boravio je u Izraelu. Razgovarajući s Liebermanom, iza njih su stajale zastave Izraela i Republike Srpske. Kad je izbio novi raketni sukob između Izraela i Gaze, u Banjoj Luci su pozivani dobrovoljni davaoci krvi za ranjene izraelske vojnike i građane. Pitanje je zašto RS, oličena u Miloradu Dodiku, toliko voli Izrael. Prijatelji koji su služili u tom svijetu Srednjeg istoka, kažu da su tu interesi u stilu izreke "Pare, pare, gospodaru!" To nije ni loše, ako pare stižu u RS, onda se brže razvija i cijela zemlja. Izraelska kompanija "Mekorot" radi na navodnjavanju terena na području Semberije i Posavine. Priča se da i neki Banjalučani imaju udjela u izraelskim firmama.
Ja bih, ipak, rekao da ima nečega važnijeg od para, što me vuče dalje u prošlost i tezu kojoj se često vraćam: da stanje de facto, ako dugo traje, lako može i po međunarodnom pravu postati de iure, dakle činjenica. Na to me navodi scenarij osamostaljenja RS-a, izdvajanja iz BiH, a eventualno i novih pokušaja ujedinjenja "svih srpskih zemalja" – zar ovih dana povodom američke inicijative o preustroju Federacije ne kolaju priče kako bi Dodik rado poklonio pusta prostranstva oko Drvara i Grahova da bi dobio Brčko? I zar se već nekoliko godina ne priča po kuloarima Evropske unije – "Pa ako ta Bosna ne može da se dogovori, neka se podijeli". Takvo stanje sadašnje može prerasti u trajno stanje, a komparaciju nalazim u odnosima Izraela i teritorija koje je osvajao u ratovima s Arapima i Palestincima. Svi se danas zalažu, od arapskih i palestinskih vođa do predsjednika Baracka Obame da se Izrael povuče na granice iz 1967, a niko izuzev "radikalnih" hamasovaca, ne pominje teritorije koje je Izrael okupirao u prvom ratu, 1948, a koje su po rezoluciji UN-a trebalo da pripadnu neostvarenoj palestinskoj državi.
Možda ne bih ni ponavljao tu tezu da je nisam prepoznao u dijelu intervjua koji je u septembru Dodik dao za beogradski Danas: "Smatram", kaže on, "da na političkom planu postoji povećano razumijevanje između Izraela i Srpske, jer je riječ o sličnim kontekstima i sličnoj mikropolitičkoj ili mikroregionalnoj situaciji. Izrael ima vrlo slično okruženje onom koje ima RS i razumije šta se dešava kod nas. A i mi razumijemo šta se dešava kod njih". Upitan da li pritom okruženju misli na Arape, odgovorio je: "I Bošnjake, muslimane koji su okrenuti sve više upravo ka arapskom delu sveta".
A zašto je Izraelu u interesu da prihvata takvu politiku i, namjerno ili spontano, jača odnose samo s jednim dijelom BiH, zapostavljajući njenu cjelinu? Nisu, naravno, naivni ni konzervativna koalicija Benyamina Natanyahua, ni Mosad kojem odgovaraju priče iz Banje Luke o opasnosti od "islamskog terorizma" koji se iz BiH širi po Balkanu.. Moguće je, na što me upozorava prijatelj Jevrejin, da se iz Sarajeva ne čini dovoljno na unapređenju ostalih vidova saradnje, ako već ne postoji političko razumijevanje. Kad su biznismeni iz BiH pozvani da idu u Izrael, grupa iz Federacije odustala je u posljednji čas, tako da su otišli samo privrednici iz RS-a. Pa i delikatan odnos prema Palestini, ili takozvani islamski faktor, ne bi trebalo da sprečava ekonomsku i trgovinsku saradnju..
http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/zast ... banju-luku