☑ Pravila foruma i savjeti

BANU

abeveg
Član
Postovi: 498
Pridružen/a: 04 okt 2013 03:01

Re: BANU

Post Postao/la abeveg » 01 mar 2016 11:16

hamza je napisao/la:
abeveg je napisao/la:
hamza je napisao/la:
Interesantno kako te vehabije stizu da optuze daiju koji je uspjesniji od njih a i odmah udaraju u akaid kako bi nekoga skroz diskvalifikovali. Ako cemo o akaidu onda se zna samo su 4 priznate u ehlu sunnetskom ucenju i imaju vezu sa 4 pravne skole. Dok vehabijska ili poznata kao selefijska uopste se ne nalazi u ove 4 jer ih sve negira. Sto se tice izjave to se odnosi na Dževada Gološa koji je isključen iz IZ i zabranjen rad njegove organizacije u mostaru upravo radi svojih devijantskih misljenja i napada na IZ. Skoro se prikazao na face-tv i na sve dosadasnje sto je govorio i radio upotrebio je takiju koja je upravo sijsko shvatanje. Hafiz Bugari je cist od blacenja i ne slijedi nikakvo sijsko ucenje. U bosni je je tesavvuf uvjek bio cist od sijskog shvatanja ali muslimanska ulema nikada nije bila u svadji sa sijskim podnevljem i normalno da oni koji propagiraju vehabijska shvatanja nasjedaju na politicki konflikt i mrznju arapskog podkontinenta saudija-iran.
Izvini brate, ali tebi je shvatanje mezheba i pojmova "selefizam" itd na nivou federalne ili bht-a , jer bez njih ne bi mnogi nikada ni culi za njih. Uci svoju vjeru prvo pa onda pricaj, jer ovo sto pises je ravno kontradiktornosti poput izjave da su 1+1=2 i 1+1+1=2 istovremeno ispravne. A jos savjet , da ces za izjave poput pripisivanje nekom tukju biti pitan. A ovoliko o tvom Bugariju : http://youtu.be/DCguxt5uxKI
Hvala brate na savjetu. Svako ce biti pitan za svoja djela a to u vezi izjave postoje javni nastupi tako da je svak mogao da vidi. Ja reko ti meni nesto vjerodostojno prenosis kad ono opet neka nadri ulema :) Mislis na ova shvatanja? https://www.youtube.com/watch?v=WsAksALsE3s
Priličilo bi prije da si postavio podatke o uništenju muslimana sa strane mongola, ili npr. Andalusa, jer su to daleko upečatljiviji primjeri i komentare uleme na ta događanja. Još bolje bi ti bilo da si direktno iz Kur'ana naveo šta Allah kaže po tom pitanju, a imaš i u hadisu. Malo raširi vidike i oslobodi se kompleksa o "vehabizmu", jer taj izraz služi kao varka onima koji se kriju pod ćebetom hanefijskog mezheba dok istovremeno nikakve veze sa njim nemaju.
Poslušaj pa iskreno sam prema sebi postavi u ovaj naš kontekst: http://youtu.be/LmSTIaQFOuQ
https://www.youtube.com/watch?v=LmSTIaQ ... pp=desktop

atif
Član
Postovi: 6224
Pridružen/a: 19 okt 2012 11:28

Re: BANU

Post Postao/la atif » 01 mar 2016 11:53

abeveg je napisao/la:
hamza je napisao/la:
abeveg je napisao/la: Izvini brate, ali tebi je shvatanje mezheba i pojmova "selefizam" itd na nivou federalne ili bht-a , jer bez njih ne bi mnogi nikada ni culi za njih. Uci svoju vjeru prvo pa onda pricaj, jer ovo sto pises je ravno kontradiktornosti poput izjave da su 1+1=2 i 1+1+1=2 istovremeno ispravne. A jos savjet , da ces za izjave poput pripisivanje nekom tukju biti pitan. A ovoliko o tvom Bugariju : http://youtu.be/DCguxt5uxKI
Hvala brate na savjetu. Svako ce biti pitan za svoja djela a to u vezi izjave postoje javni nastupi tako da je svak mogao da vidi. Ja reko ti meni nesto vjerodostojno prenosis kad ono opet neka nadri ulema :) Mislis na ova shvatanja? https://www.youtube.com/watch?v=WsAksALsE3s
Priličilo bi prije da si postavio podatke o uništenju muslimana sa strane mongola, ili npr. Andalusa, jer su to daleko upečatljiviji primjeri i komentare uleme na ta događanja. Još bolje bi ti bilo da si direktno iz Kur'ana naveo šta Allah kaže po tom pitanju, a imaš i u hadisu. Malo raširi vidike i oslobodi se kompleksa o "vehabizmu", jer taj izraz služi kao varka onima koji se kriju pod ćebetom hanefijskog mezheba dok istovremeno nikakve veze sa njim nemaju.
Poslušaj pa iskreno sam prema sebi postavi u ovaj naš kontekst: http://youtu.be/LmSTIaQFOuQ
https://www.youtube.com/watch?v=LmSTIaQ ... pp=desktop
Hvala Allahu nisam ogranicen i dosada sam dovoljno naucio. A ako ti meni kazes da prosirim vidike onda i ti moras prosiriti vidike. Sam naziv po sebi nije uopste sporan jer da je sporan davno bi se ulema oglasila oko nazivanja malekija neispravnim ili manjkavim. To preko 1000 godina nije slucaj sa njima pa zasto bi bas vehabije imale povlasteniji status od drugih muslimana. Sam znas zasto se anadlus raspao. Upravo radi podjela i ne prihvatanja jednog imama ili reisa za vodju. To je upravo sto se nama pokusava podmetnuti sa nekim paradzematima. Kojem paradzematu pripada pezic? Smijesno je da vehabije, inace nemezheblije po ucenju, pridikuju drugima da ne slijede hanefijsku pravnu skolu a vrse potvoru na ebu hanifu da poznaje samo 17 hadisa i da nije nikakav muhadis. On je alim koji je na mjestu gdje ce umrijeti proucio 7000 puta samo kur'an. Zalosno! Na ovome obracanju ovog arapa oko unistenja muslimana u bih nije uopste sporno na upute koje je Azze ve Dzell naveo u kur'anu i poslanikovim hadisima ako jedan narod pocini grijehe da ce ih zadesiti kataklizma, problem je njegova osornost kojom jos prizeljkuje cisti genocid nad nasim narodom. Poslanik u najtezim momentima kad je kamenovan nije htjeo da ucine BED DOVU protiv onih koji su ga kamenovali, upravo jer ih je htjeo uputiti na pravi put. A ova osoba priziva njihovo istrebljenje sto je suprotno sunnetu. Kaze poslanik onaj koji NIJE MILOSTIV NECE SE NI PREMA NJEMU BITI MILOSTIVO.

abeveg
Član
Postovi: 498
Pridružen/a: 04 okt 2013 03:01

Re: BANU

Post Postao/la abeveg » 01 mar 2016 14:59

hamza je napisao/la:
abeveg je napisao/la:
hamza je napisao/la:
Hvala brate na savjetu. Svako ce biti pitan za svoja djela a to u vezi izjave postoje javni nastupi tako da je svak mogao da vidi. Ja reko ti meni nesto vjerodostojno prenosis kad ono opet neka nadri ulema :) Mislis na ova shvatanja? https://www.youtube.com/watch?v=WsAksALsE3s
Priličilo bi prije da si postavio podatke o uništenju muslimana sa strane mongola, ili npr. Andalusa, jer su to daleko upečatljiviji primjeri i komentare uleme na ta događanja. Još bolje bi ti bilo da si direktno iz Kur'ana naveo šta Allah kaže po tom pitanju, a imaš i u hadisu. Malo raširi vidike i oslobodi se kompleksa o "vehabizmu", jer taj izraz služi kao varka onima koji se kriju pod ćebetom hanefijskog mezheba dok istovremeno nikakve veze sa njim nemaju.
Poslušaj pa iskreno sam prema sebi postavi u ovaj naš kontekst: http://youtu.be/LmSTIaQFOuQ
https://www.youtube.com/watch?v=LmSTIaQ ... pp=desktop
Hvala Allahu nisam ogranicen i dosada sam dovoljno naucio. A ako ti meni kazes da prosirim vidike onda i ti moras prosiriti vidike. Sam naziv po sebi nije uopste sporan jer da je sporan davno bi se ulema oglasila oko nazivanja malekija neispravnim ili manjkavim. To preko 1000 godina nije slucaj sa njima pa zasto bi bas vehabije imale povlasteniji status od drugih muslimana. Sam znas zasto se anadlus raspao. Upravo radi podjela i ne prihvatanja jednog imama ili reisa za vodju. To je upravo sto se nama pokusava podmetnuti sa nekim paradzematima. Kojem paradzematu pripada pezic? Smijesno je da vehabije, inace nemezheblije po ucenju, pridikuju drugima da ne slijede hanefijsku pravnu skolu a vrse potvoru na ebu hanifu da poznaje samo 17 hadisa i da nije nikakav muhadis. On je alim koji je na mjestu gdje ce umrijeti proucio 7000 puta samo kur'an. Zalosno! Na ovome obracanju ovog arapa oko unistenja muslimana u bih nije uopste sporno na upute koje je Azze ve Dzell naveo u kur'anu i poslanikovim hadisima ako jedan narod pocini grijehe da ce ih zadesiti kataklizma, problem je njegova osornost kojom jos prizeljkuje cisti genocid nad nasim narodom. Poslanik u najtezim momentima kad je kamenovan nije htjeo da ucine BED DOVU protiv onih koji su ga kamenovali, upravo jer ih je htjeo uputiti na pravi put. A ova osoba priziva njihovo istrebljenje sto je suprotno sunnetu. Kaze poslanik onaj koji NIJE MILOSTIV NECE SE NI PREMA NJEMU BITI MILOSTIVO.
Da ti iskreno kazem - nekada sam na jednom forumu i ja poput tebe napadao ljude po pitanju "vehabizma" itd. Sve sto ti mogu reci jeste da si nadjes izvore i procitas, drugog puta nema. Meni je covjek jednom u "lijepom savjetu" napomenuo da ne bih trebao da slusam tamo nekog "Bilal Philips", koji siri vehabizam i bori se proziv cistih mezheba itd itd. Rezultat toga je bio da sam ja cak i kada sam saznao i naucio neke principe po pitanju ispravnog menhedza itd. prema ovoj osobi imao neku odredjenu rezervisanost, ono "nesto u stomaku" - stalno ocekivajuci i razmisljajuci da covjek kada prica nesto "radi iza ledja" , "navodi vodu polahko na svoj mlin" itd.
Ljudima je skovana slika o kojekakvim "vehabijama" , smisljeno i ciljano, i znamo koji su glavni propagatori toga. I treba dugo vremena, te prvenstveno znanja i shvatanja da bi se neke neispravne stvari sagledale. Kada vec pricamo o hanefijskom mezhebu - nikakve veze mi vise sa hanefijskim mezhebom nemamo, naprotiv. Dovoljna je recimo i za onoga koji nema nesto mnogo znanja da mi tvrdimo da smo "hanefije" - a uopste nismo na temelju njegovog vjerovanja niti na temelju bilo kojeg od priznatih 4 imama ummeta. Mi smo hanefije u fikhskom pogledu - sto apsolutno ne predstavlja kriticnu tacku kao sto je to pitanje akaidskog ucenja - jer ovde ne smi biti greska ili razilazenje.
I zaista onda nadjemo da su po ovom pitanju 4 imama na jednoj - a mi na drugoj strani. Akaid je temelj na kojem se sve ostalo gradi - pa sto se onda kod nas ne oglasava po tome, vec se koristi imam ebu Hanifa rhm.? Ovo naravno vredi za ucenije ljude - jer obican narod nije upucen u ova pitanja - sto opet ne znaci da ima pogresno vjerovanje. Jer kad upitas neuka covjeka da li je maturidija po svom nacinju vjerovanja - reci ce ti mozda da nikad cuo za to nije. Ali kada ga upitas, da li vjeruje da je Allah u svemu i svacemu - znace ti iz svoje fitre odgovoriti i pitati " Kako - zar i u ruznom mjestu ?" . A kada ga upitas da li vjeruje da je Allah iznad nebesa, kao sto kaze u prevodu znacenja "Jeste li sigurni da vas Onaj koji je iznad nebesa neće u zemlju utjerati, kad se ona iznenada trese." - onda ce ti bez velike filozofije potvrditi svoje vjerovanje u to.
Neka takvi znaci budu iskreni i otvoreni pa neka za sebe isticu kao prvu stvar da su maturidije - a po fikhskom pitanju nije sporno biti u jednom od 4 mezheba. Sporno je ne biti u akaidskom pitanju niti na jednom od 4 mezheba (jer se oni ovde ne razlikuju) - a gromoglasno vikati "vehabije, vehabije..." .
Ali i u fikhskom pitanju - evo samo jedan primjer : Hanefijski mezheb je poznat kao veoma ostar po pitanju muzike i muzickih instrumenata - kako cemo uklopiti ovde "ilahije i kaside" i ostale uvode u derviske obicaje i prakse ? Brada, zar i feredza itd . sve kojekakav "vehabizam" a vidjaj nasu Bosnu prije svega 80 godina!!!: https://www.youtube.com/watch?v=pBx8LthxhtM

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 04 apr 2016 22:14

01.04.2016
Rastoder: "Kada je u pitanju sama presuda i reakcije na tu presudu, koje su veoma različite, mislim da je suštinško pitanje sljedeće - da li se može suditi ideologiji? Dakle, to nije novo pravno pitanje. To je pitanje koje se još na Nirnberškom procesu aktuelizovalo i Haški sud je, očigledno, stao na stanovište da se suditi ne može ideologiji. Jer, očigledno, prema onome što bar za sada znamo, da optužnica nije bila ubjedljiva u smislu dokazivanja konkretnih djela, sem ono što bi mogli nazvati verbalni delikt. Dakle, nedvosmisleno je, bar sa našeg stanovišta, kao neko ko je savremenik i posmatrač svega toga, da je Šešelj bio jedan od glavnih ideologa, podstrekivača i neko ko je verbalno provocirao ratne sukobe. Ali se takođe, moramo pomiriti sa jednom činjenicom - da se ideologiji ne može suditi odnosno, ne može se suditi onome što je riječ već samo onome što je djelo...

Ovdje treba posmatrati problem sa sljedećeg stanovišta: da je presuda Šešelju bila osuđujuća onda bi implicite ta presuda značila i zabranu Srpske radikalne stranke kao političkog subjekta na političkoj sceni Srbije. Ovako se desilo da je presuda došla uoči izbora u Srbiji i da će ona, u svakom slučaju, biti vjetar u leđima samom Šešelju. Što opet, sa stanovišta regiona, može da znači reaktuelizovanje nekih priča i ideja za koje smo mislili da su iza nas. Tako da je teško sad pretpostaviti koje će konkretne posljedice biti. Ali je jedno sigurno - da će Šešelj ovakvom presudom pokušati politički da poentira na činjenici i na sljedećim izborima u Srbiji, tvrdeći da je on žrtva međunarodne zavjere koja je bila uperena protiv srpskog naroda i srpske ideje kao takve. I činjenica je da je Haški sud, vjerovatno krajnje nenamjerno, na neki način, reaktuelizovao i oživio ideju velike Srbije."

http://www.slobodnaevropa.org/content/r ... 48944.html

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 15 apr 2016 20:03

13.04.2016
Akademik dr. Ferid Muhić: "Poslije presude Radovanu Karadžiću, idejnom tvorcu projekta usmjerenom ka okupaciji cijele Bosne i njenom nasilnom pripajanju Srbiji, RS ostaje kao svjedočanstvo da je pola tog mračnog posla ne samo obavljeno, nego i verificirano nametnutim međunarodnim dogovorom, potpisanim u Daytonu 1995 godine. Potpisan kao neka vrsta iznuđenog, palijativnog rješenja (da bi se prekinuo agresorski rat protiv suverene države Bosne i Hercegovine), ovim Dogovorom RS je danas promovisana u zlatno tele, idolatrijski simbol, u politički tabu u koji niko ne smije dirnuti! Sa svih strana čitamo, slušamo, gledamo ljude koji kao vračevi u plemenskom transu ponavljaju kako “presuda Radovanu Karadžiću ne smije niti može značiti ukidanje RS.“ Oko tog istog idola u koji se izmetnula RS, igraju i vodeći Bošnjaci i na svoj način podržavaju bratiju idolopoklonce. Po njima, mi Bošnjaci smijemo podsjetiti da su, u projektu osnivanja RS, koji je nasilno otkinuo pola teritorije i rastrgnuo pola nacionalnog tkiva Bošnjaka, “užasni zločini počinjeni nad komšijama Bošnjacima“, ali u RS ne smijemo ni po koju cijenu dirati, niti njeno postojanje dovoditi u pitanje!

Pazite ovo: “užasni zločini su počinjeni“! Indirektni govor u kom se priznaje da su užasni zločini počinjeni, i kojim se počinitelji ne identifikuju ni jednom rječju, ne imenuju, ne spominju se čak ni u aluziji, svakako nije omaška. Obratite pažnju i na naizgled benigno identifikovanje žrtava užasnih zločina: to su “komšije Bošnjaci“! Pogledajmo koju ulogu ima ovaj dodatak “komšije“? Da cijelu agresiju na suverenu državu reducira na komšijsku tuču. Da prihvati laž o navodnom unutrašnjem sukobu i da flagrantno evidentnu agresiju koja se zbila pred očima cijelog svijeta i o kojoj postoje hiljade dokaza, svede na priču o nekakvom “građanskom ratu“ u kom su, dabome, “svi podjednako krivi“ i u kom niko nije agresor! Da prikrije činjenicu da su vojne jedinice bivše JNA mahom regrutirane u Srbiji (dijelom i u Crnoj Gori) sačinjavale daleko najveći broj učesnika u agresiji na Bosnu i Hercegovinu! Pripadnici tih agresorskih invazionih trupa nisu imali ništa sa “komšijama Bošnjacima“, niti su im Bošnjaci bili komšije. Naprotiv, znatan broj Srba, sugrađana i komšija Bošnjaka, dijelili su zlu sudbinu sa njima. I u Sarajevu i u mnogim drugim gradovima Bosne i Hercegovine bili su izloženi bombardovanjima i progonima svojih sunarodnika Srba okupatora!

Da su istaknuti politički predstavnici Bošnjaka izloženi određenom pritisku konkretnih političkih zahtjeva, ultimatuma, interesa, transparetnih prijedloga i sasvim mutnih dogovora, lako je dokučiti. Od njih se očekuje da tako govore, ali kako to mogu javno izgovoriti pred cijelim Bošnjačkim narodom, kao njihovi oficijalni predstavnici – e tu mi pamet staje! Neke stvari čovjek jednostavno ne može reći, koliko god ga pritiskivali! Jer zna da će, ako ih rekne – poreći sebe! Činjenica je da su oni to ipak rekli. Kao što je činjenica i da su time sebe, kao Bošnjake, porekli!

O navodnoj nepovezanosti suđenja Radovanu Karadžiću, kao pojedincu, i o tome da izrečena presuda od 40 godina zatvora ne može imati pravnih implikacija za status RS, osim glasnog podsmjeha na račun svih koji to ozbiljno misle i opravdane sumnje u njihove mentalne kapacitete, dovoljno je, za neupućene, podsjetiti na dva momenta:

1. Osim što je jasno da je logički apsolutno nemoguće a pravno neodrživo bilo kakvo razdvajanje procesa protiv Radovana Karadžića od njegove uloge prvog predsjednika RS i zločina (uključujući i genocid) koje su počinili njeni pripadnici pod vođstvom samog RK; osim što mu je upravo na ovom procesu stavljena na teret krivica za genocid počinjen u Srebrenici (uzgred, suprotno nekim reakcijama, i zlodjela koje je RS počinila u Prijedoru, Kozarcu, Sanskom Mostu…, sud jeste kvalifikovao kao genocid, ali je ocijenio da se Radovanu Karadžiću ne može pripisati genocidna namjera, čime je u pravnu praksu i istoriju jurisprudencije uvedena nova kategorija: genocid počinjen iz nehata); treba znati da je RS kao stranka u sudskom procesu već suđena i osuđena na Svjetskom sudu (International Court of Justice, odnosno “World Court“) , što znači i da je povezivanje ova dva procesa ne samo pravna mogućnost nego i pravna obaveza.
2. Presuda Radovanu Karadžiću realno, suštinski, kao i formalno pravno jestepresuda sa direktnom pravnom implikacijom za ukidanje RS. Po istoj pravnoj proceduralnoj logici, presuda u Nurnbergu vođama Trećeg Reicha bila je presuda i Trećem Reichu, koji je samom ovom presudom automatski i ukinut. Na osnovu iste logike međunarodnog prava ukinuta je i fašistička država Italija Benita Musolinija, bez obzira što su njemu lično presudili italijanski partizani. Presuda srpskom četničkom generalu Dragoljubu Mihailoviću bila je važan momenat ukidanja monarhije Kraljevine Jugoslavije, čiji je general bio ovaj ratni zločinac. Kada bi se poštovala imanentna pravna logika koja slijedi iz presude Radovanu Karadžiću, Dodig bi jedva stigao da još nekoj ulici da ime onog zločinca i da otvori studentski dom sa imenom ovog zločinca, (ili obratno!), a RS bi se već našla na đubrištu istorije.

Prema tome, da se ovom presudom Radovanu Karadžiću, u skladu sa postojećom pravnom praksom, automatski ukida RS a Bosna i Hercegovina vraća svoj teritorijalni integritet u granicama koje je imala u trenutku početka agresije od strane RS i SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) – u to ne može biti nikakve sumnje! Utoliko prije što je potpisnik odluke o osnivanju RS bio Slobodan Milošević -“Balkanski kasapin“ Slobodan Milošević, vrhovni komandant u agresiji SR Jugoslavije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, uz to i predsjednik SR Jugoslavije, koja je bila inicijator i glavni agresor na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 godine – koji je umro u zatvoru prije presude, optužen za zločine protiv čovječanstva i genocid upravo u kontekstu iste agresije – i to kao kao zastupnik interesa u ime predsjednika RS Radovana Karadžića. Ako konstatujemo da je pravni legitimitet RS utemeljen na „zaslugama“ još jednog optuženika za zločine protiv čovječanstva, njenog prvog predsjednika Radovana Karadžića, osuđenog na 40 godina robije zbog dokazanog zločina genocida izvršenog od vojske RS, a u kontekstu realizacije projekta njenog osnivanja na tlu suverene države Bosne i Hercegovine; da je glavnokomandujući vojske RS general Ratko Mladić, poslije višegodišnjeg bježanja i skrivanja uhvaćen i da mu se sudi za iste najteže zločine protiv čovječanstva počinjene upravo od vojske RS u interesu njenog osnivanja; da je praktično cjelokupni politički i vojni vrh RS već odgovarao pred Međunarodnim sudom i da su mnogi od njih osuđeni na višedecenijske kazne zatvora – ostaje samo nevjerica: kako je uopšte moguće da RS još nije automatski ukinuta? I posebno, kako toa da najviši predstavnici Bošnjaka čak i danas insistiraju da “postojanje RS treba prihvatiti kao realnost“!?

Već ovaj period od preko 25 godina koliko traje RS potvrđena Dejtonskim mirovnim dogovorm, apsolutno je bez presedana u međunarodnoj pravnoj praksi. Da je taj isti međunarodni pravni sistem sposoban da bude više nego brz i da reaguje munjevito, potvrđuju mnogi primjeri. Režim Sadama Huseina bio je ukinut i prije njegove egzekucije, kao i režim Muamera Gadafija, koji je i de facto i de iure ukinut prije njegove likvidacije i likvidacije njegove cijele familije, uključujući troje maloljetne unučadi.

Proglašenjem RS su Miloševic i Karadžić, na osnovu ofanzive agresorske armije koju je vodio njihov general Mladić, učinili isto što su učinili Hitler i Gebels i njihovi generali kada su teritorije u regionu rijeke Volge osvojene u početku Drugog svjetskog rata, proglasili za “Njemačku Rusiju”, a rijeku Volgu (slično onome što su učinili Srbi preimenovanjem mnogih gradova, rijeka i drugih toponima poslije okupacije dijelova Bosne koji danas čine RS), preimenovali u “Njemačku Rajnu”! Možda bi svi oni koji prihvataju “realnost postojanja RS”, na osnovu ovog podatka, sada mogli pokrenuti pitanje obnove ove “Republike Njemačke Rusije” i ponovo je uspostaviti, a sve u ime istinskog pružanja ruke EU i Rusije!?

Kako god se tumačil dosadašnje oklijevanje da se ukine RS i kolike god bilo neporavdano dosadašnje odlaganje međunarodnih pravnih institucija da po pitanju RS postupe u skladu sa normama mežunardonog prava, jasno je da će RS, makar i kasnije kada već nije prije, nužno biti poništena kao nelegitimna, pravno nevažeća tvorevina.

Ovdje ima mjesta za još jedan komentar u vezi čestog ukazivanja brzo pomirenj nekih država koje su bile u ratu, posebno Njemačke i Francuske, kao primjer za pomirenje Bosne i Srbije. Iako je tačno da su Njemačka i Francuska često ratovale, i da je čak istorija njihovih ratova neuporedivo duža i krvavija od svih sukoba Bošnjaka i Srba (uključujući i srednjovjekovne države Bosnu i Srbiju), njihov primjer jednostavno nije validna komparativna instanca za odnose savremene Bosne i Srbije. U dugom nizu ratova koje su vodile Njemačka i Francuska, njihov najnoviji (nadati se je i poslednji) rat desio se tokom Drugog svjetskog rata. Ipak, ističu oni koji smatraju da bi to mogao biti dobar primjer za Bosnu i Srbiju, svega par godina poslije kapitulacije Njemačke, dvije države su inicirale industrijsku saradnju u evropskim razmjerama i već decenijama imaju odlične političke, ekonomske i kulturne odnose! Kada se neko pita: kako su Njemačka i Francuska mogle da se pomire tako brzo i temeljito, a Bosna i Srbija i poslije 25 godina od završetka srpske agresije na Bosnu, još uvijek imaju otvorene probleme u bilateralnim odnosima, mora imati u vidu nekoliko bitnih razlika:

I Njemačka i Francuska su danas suverene države sa kontrolom na svojoj cjelokupnoj integralnoj teritoriji. Bosna i Hercegovina je još uvijek protektorat, manje više pravno komplikovana ako ne i fantomska država kojoj je oteto pola teritorije;
I Nijemci i Francuzi danas imaju svoju država u kojoj suvereno odlulčuju o sopstvenoj unutrašnjoj i spoljnoj politici. Srbi imaju svoju državu u Srbiji i svoju RS u Bosni, stvorenu genocidom; Bošnjaci nemaju svoju državu. I kad bi htjeli, ne mogu se pomiriti sa Srbima i Srbijom kao narod sa narodom i kao država sa državom;

U proces pomirenja Njemačka i Francuska su ušle kao dvije države i dva suverena naroda. U relaciji Bosna i Hercegovina – Srbija, samo Srbija je suverena država sa jednim suverenim narodom. Bosna i Hercegovina je protektorat-država, sa tri konstitutivna naroda, od kojih ni jedan nije suveren u sopstvenoj državi. Bošnjaci su narod bez državnog suvereniteta, pri čemu i danas 49% teritorije Bosne i Hercegovine drže Srbi, isti onaj narod koji je izvršio agresiju na Bosnu i agresijom tu polovinu teritorije oteo.

Konačno, intenzitet nečovječnosti, proporcije masovnih zločina, uključujući i dva međunarodno priznata genocida (jedan, kao što smo vidjeli, sudski kvalifikovan kao genocid iz nehata!?), uz nezapamćen obim organizovanih masovnih silovanja počinjenih od strane Srba protiv Bošnjaka civila, isključuje svaku iole opravdanu paralelu sa karakterom rata Njemačke i Francuske. Konkretno, u ratu Njemačke i Francuske (tokom Drugog svjetskog rata) preko 83% od ukupnog broja poginulih činuku su vojnici, dok su u Bosni od ukupnog broja poginulih preko 83% bili civili (od toga više od 90% Bošnjaci), mahom pobijeni u masovnim zločinima i genocidima.

Mnogi se pitaju zašto Srbi uporno javno slave zločince Karadžića, Mladića i druge, zašto brane zločinačku instituciju RS, osnovanu na agresiji i genocidu? Odgovor je sasvim jasan: da bi svojim solidariziranjem sa njima i podrškom RS, potvrdili svoje uvjerenje da su imali pravo na to što su uradili; da progoniti i ubijati Bošnjake i otimati njihovu zemlju (na osnovu besramnih laži o Bosni kao navodnom dijelu “srpskih zemalja”), zapravo i nije nikakav zločin! I u njihovom upornom odbijanju da prihvate realnost postojanja države “Kosova”, postoji ista riješenost da po svaku cijenu demonstriraju privrženost sopstvenim uvjerenjima, ne obazirući se na njihovu (ne)opravdanost. Srbi brane i svoje zločince, Bošnjaci ne brane ni svoje žrtve! Srbi uporno smatraju za svoje i ono što su definitivno izgubili; Bošnjaci bez otpora prepuštaju i ono što im pripada!

Iako su predstavljali oko 10% stanovništva Kosova kada su ga 2000 godine izgubili, dok su Bošnjaci oduvijek, pa i u vrijeme agresije, predstavljali većinsko stanovništvo na otetim teritorijama današnje RS; iako je Kosovo stvoreno kao kazna Srbiji zbog počinjenih masovnih zločina nad lokalnim stanovništvom, dok je RS nastala kao nagrada za počinjene masovne zločine i genocid; iako je Kosovo više od 50 godina uživalo status Autonomne pokrajine, dok teritorija na kojoj je uspostavljena RS, nikada nije bila administrativno organizovana niti je imala status koji bi sugerisao bilo koji stepen samostalnosti u odnosu na državu Bosnu i Hercegovinu; iako je Kosovo oficijalno priznato od preko 120 država, dok RS nema ni status suverene države, i ni jedna država na svijetu je ne priznaje kao državu; iako su pritisci međunarodne zajednice na političke predstavnike Srbije da prihvate realnost postojanja Kosova, svakako veći nego na predstavnike Bošnjaka da prihvate “realnost” RS – ipak je vlada Srbije izglasala preambulu Ustava kojom se eksplicite naglašava da je Kosovo (Kosmet) integralni dio Srbije i da Srbija nikada neće odustati od svog zahtjeva na Kosovo kao na sopstvenu teritoriju, dok predstavnicima Bošnjaka u vladi, uz sve naborjane komparativne prednosti i argumente, ni na pamet ne pada da makar formalnim aktima izrazi pravo Bošnjaka na reafirmaciju teritorijalnog integriteta svoje države! I dok ni jedan politički predstavnik Srbije ne smije ni pomisliti da javno pozove srpski narod da prihvati samostalno Kosovo kao realnost sa kojom se mora pomiriti, naši predstavnici pozivaju Bošnjake da RS stvorenu na genocidu prihvatimo kao “realnost” sa kojom se moramo pomiriti!

Ne znam kakav je privatni stav političkih lidera Srbije u odnosu na Kosovo. To i nije bitno jer je jasno da oni podstiču patriotizam Srba. Zato se i desilo da i dalje nepokolebljivo odbijaju priznati realnost jer bi takvo priznanje bilo porazno za patriotizam: iako nemaju ni jedan argument, imaju patriotizam.

Ne znam ni kakav je privatni stav političkih lidera Bošnjaka u odnosu na RS. To isto tako nije bitno jer oni očito ne podstiču patriotizam Bošnjaka. Zato se i moglo desiti da sa toliko poltronske uslužnosti i dalje uvjeravaju međunarodnu zajednicu u svoju kooperativnost prihvatajući očiglednu nepravdu kao “realnost”, koliko god to bilo poražavajuće za patriotski osjećanja Bošnjaka; iako naši imaju sve argumente, nemaju patriotizam.

Jedno ipak znam i to mi je dovoljno: znam da ja nikada neću priznati RS ni u jednoj varijanti, koliko god bila velika ili mala njena teritorija dok god je ta teritorija oteta od Bosne. Ne mogu prestati da volim cijelu Bosnu. Iako je Bosna već 20 godina prepolovljena!

Ima jedno mjesto u meni u kom će i podijeljena na dva dijela Bosna zauvijek ostati cijela! Znam to zato što kad god se nađem u Bosni; kad god čujem da neko izgovori “Bosna“; kad god vidim napisanu riječ “Bosna“; kad pomislim na Bosnu; kad sanjam Bosnu: ja se uvijek, ali baš uvijek, sjetim iste pjesme i jasno čujem glas koji pjeva:
“I can't stop loving you!“

http://bosnapress.net/i-cant-stop-loving-you/

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 26 maj 2016 22:14

26.05.2016
Ferid Muhić o upotrebi tradicionalnih etnonima ‘Vlah/Vlasi’ za posrbice u Bosni
http://www.novihorizonti.ba/ekskluzivno ... mina-vlah/
Bošnjaci – etničko, nacionalno ime autohtonog naroda koji od pamtivijeka živi na prostorima centralnog Balkana, sa središtem u Bosni, bilo je uobičajeni i jedini naziv kojim se ovaj narod identifikovao duže od 1500 godina. U tom periodu imali su svoju državu koja se punih pet vijekova održala i koja je, kroz cijeli taj period zadržala isto ime: Bosna. Jezik Bošnjaka, u svim dokumentima tokom cijelog ovog perioda, označavan je isključivo kao bosanski jezik. Poslije okupacije Bosne od strane Austro-Ugarske, 1878 godine, počinje realizacija dugoročnog strateškog političkog projekta brisanja etnonima ‘Bošnjaci’, falsifikovanja istorije Bosne kao države i negiranja viševjekovne tradicije državotvornosti bošnjačkog naroda, bošnjačke kulture i bosanskog jezika, uz direktnu oficijalnu zabranu upotrebe naziva nacionalnog jezika, donijetu 1907. godine. Tek 1993. godine Bošnjaci su zvanično vratili svoje etničko i nacionalno ime, koje je promovisano i Ustavom Bosne i Hercegovine kao njihovo jedino ime.

Ipak, tokom proteklih godine, sve do danas, medijumi, predstavnici crkve, kulturnog i akademskog života, pa čak i političari na svim nivoima, kako na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine tako i u svim državama nekadašnje zajedničke države Jugoslavije, posebno u Srbiji i Hrvatskoj, ignorišu nacionalno ime Bošnjaka i bez ikakvog zazora u svakoj prilici i svim javnim nastupima, nazivaju ih muslimani, sa malim ili velikim ‘M’. Ova praksa ignorisanja nacionalnih osjećanja Bošnjaka toliko se uvriježila da na nju više ne reagiraju ni sami Bošnjaci, čak ni u zajedničkim TV emisijama, bilo da je riječ o voditeljima ili učesnicima u TV debati. Čovjek bi rekao da im je nelagodno ispravljati sagovornika, kao da bi to bilo čak nedolično ili nepristojno s njihove strane, te da je uputnije preći preko toga uz obavezno mudro klimanje glavom. Par puta sam na sugestiju kolega pogledao neke TV emisije sa Dodikom, jednom i sa Krajišnikom, i tokom cijele diskusije, koja je trajala i po 70 minuta, oni, očito namjerno i zlurado, ni jedan jedini put nisu upotrijebili nacionalno ime Bošnjaka, nego su ih uporno nazivali ‘muslimani’, dok njihovi sugovornici, istaknuti Bošnjaci intelektualci i političari, ni jedan jedini put ih nisu opomenuli da se korigiraju! Koliko daleko je otišla ova praksa neka ilustruje podatak da do danas, ni jedan jedini komentator na TV ni jednog sportistu Bošnjaka nije nazvao ‘Bošnjak’, dok su, na istim takmičenjima i od tih istih komentatora, svi ostali jasno identifikovani kao ‘Čeh’, ‘Srbin’, ‘Hrvat’, ‘Francuz’, ‘Rus’, ‘Nijemac'... U jednom tekstu prije dvije godine obećao sam 100 eura sportskom komentatoru koji prvi upotrijebi nacionalnu odrednicu ‘Bošnjak’ za sportistu Bošnjaka ali sva je prilika da će ta nagrada ostati nedodijeljena još mnogo godina! Eto, ova arogantna praksa ingorisanja nacionaonog imena ‘Bošnjak’, i otvorenog negiranja samog nacionalnog bošnjačkog identiteta, njihove kulture i jezika, došla mi je preko glave! A ono snebivanje Bošnjaka koji preko toga prelaze sa snishodljivim osmjehom pred očima TV auditorijuma, ne samo da iritira nego alarmira na uzbunu! Krajnji je čas da se ozbiljno pitamo, dokle ćemo se ponašati kao da je “…od Boga rosica, dok nas oni pljuju“!?

Kada sam u sličnim situacijama reagovao, ukazujući da je klasična politička zloupotreba da se 23 godine nakon vraćenog istorijskog imena, potvrđenog i Ustavom zajedničke države, i dalje odbija njegova javna upotreba, najčešće je slijedilo miroljubivo objašnjenje opomenutog sagovornika da time nije mislio ništa loše i da je to prosto navika ostala iz vremena kada su Bošnjake zvanično proglasili za ‘Muslimane’, pa sada ne mogu da se odviknu. Biva, lakše im je ovako, konvencionalno. Očekuju da ih shvatim, valjda zato što je njima teže da tu naviku mijenjaju, nego meni da trpim takvo nipodaštavanje. Mi Bošnjaci smo saburli narod, pa smo i tako navikli da trpimo. Oni su prijeki, plahi, nagli, mogli bi i planuti ako ih suviše često opominjemo. Poslije, eto belaja, a njima će biti više krivo što su nas morali naučiti pameti, ali kad smo ih već natjerali na to, šta su drugo mogli!? Pokušao sam da im ukažem da je to zbilja drsko, bezobrazno, i da je osloboditi se od loših navika obaveza pristojnog čovjeka. Onda okrenu na šalu, kao dobro de, nemoj se ljuti, nisam mislio ništa loše, ti znaš da te ja poštujem. Mogao si me zvati i ‘Neopredjeljeni’, ako je do navike jer su Bošnjake vodili i pod tom rubrikom u zvaničnim statističkim izvještajima i ličnim dokumentima, podsjećam one starije, a oni se onda tobože uozbilje i kažu da je to bilo zaista pretjerano nepravedno prema nama (kao da ima neka standardna mjera nepravde prema nama Bošnjacima, koja nam obavezno sleduje!?), pa još i suosjećaju sa nama – ali opet samo kao sa ‘M/muslimanima’, a ne kao sa Bošnjacima.

I tako, suočen sa njihovim odbijanjem da se koriguju, našao sam rješenje. Kada neko ko za sebe kaže da je Srbin, Bošnjake nazove ‘M/muslimanima’, ja njega nazovem ‘Vlah’, a Srbe notiram kao ‘Vlahe’. Ako je riječ o nekome ko sebe smatra Hrvatom, onda ga oslovljavam terminom ‘Šokac’, a Hrvate tretiram kao ‘Šokce’. Pri tom imam sve argumente da to ne smiju primiti kao političku zloupotrebu, čak ni kao nekakvu uvredu, nego upravo kao naviku ostalu iz prijašnjih vremena kada su u Bosni sve pravoslavce notirali odrednicom ‘Vlasi’, pojedinačno ‘Vlah’, dok je isto tako uobičajeni zajednički naziv za sve katolike u Bosni bio ‘Šokci’. I meni je nekako lakše da se prepustim svojoj navici, a svakako bi mi bilo teže mijenjati je, nego njemu prihvatiti takvo oslovljavanje s moje strane. Utoliko prije što nije ni zlonamjerno ni pežorativno. A da nije – nije! Termini “Vlah“ i “Šokac“ jesu tradicionalni izrazi među Bošnjacima muslimanima i zadržali su se do danas upravo kao dio kulturne konvencije koja je u ovom konktekstu bila opšteprihvaćena i koja nije uključivala nikakve primjese pežorativnosti! Kao dijete, sve do zrelih godina, nikada nisam čuo ljude Bošnjake muslimane, muškarce jednako kao i žene, iz starije generacije da termine ‘Vlah’ i ‘Šokac’ upotrijebe u pogrdnom kontekstu, nego uvijek samo striktno kao sinonime za pravoslavno, odnosno, katoličko stanovništvo Bosne. Iako u primorju centralne Dalmacije izraz ‘Vlaji’ sadrži notu podsmjeha i podcjenjivanja, riječ je o izuzetku, jer su termini ‘Vlah/Vlasi’ ( u Makedoniji ‘Vlav/Vlasi)), potpuno lišeni bilo kakve negativne konotacije, i označavaju predstavnike priznatog naroda odnosno narod. Čuveni komediograf Branislav Nušić bio je Vlah (Vlav), porijeklom iz sela Bella Supra (Gorna Belica) kod Struge, dok stanovništvo grada Kruševa u centralnoj Makedoniji, u najvećem procentu, čine upravo etnički Vlasi.

U svakom slučaju, termini ‘Vlah’ i ‘Šokac’ jesu semantičke rezidue kulturne tradicije bez bilo kakvih negativnih primjesa i mogu se koristiti za označavanje pravoslavnih, odnosno katoličkih stanovnika Bosne (Srba, odnosno Hrvata) paralelno i ravnopravno sa korišćenjem odrednice ‘M/musliman’ za Bošnjake. Razumije se, davanje prednosti ovakvoj arhaičnoj, tradicionalnoj i konvencionalnoj terminologiji nema svoje neposredno opravdanje. U praksi, razlog za obnovu ovih semantičkih relikata leži u opravdanoj i čak prijekoj potrebi da se principijelno poštuje i vrati u opštu i obaveznu upotrebu istorijsko ime Bošnjaka u javnoj i privatnoj komunikaciji. Svako dalje uporno odbijanje da se Bošnjaci nazivaju svojim nacionalnim imenom, u svim prilikama, na svim nivoima i u svim medijumima, pozivanjem na tradicionalnu vjersku oznaku “M/muslimani“ kao njihovim tradicionalnim i konvencionalnim nazivom bez negativne konotacije, apsolutno opravdava i čak ultimativno nameće recipročnu upotrebu tradicionalnih etnonima ‘Vlah/Vlasi’, za pripadnike pravoslavne vjere u Bosni (Srbe), odnosno ‘Šokac/Šokci’, takođe bez negativne konotacije, za pripadnike katoličke vjeroispovijesti u Bosni (Hrvate). I to isto tako, u svim prilikama, na svim nivoima i u svim medijima. Jer, ako nam se već tako obraćaju iz poštovanja sopstvene tradicije i konvencije, osnovni red je da uzvratimo jednakim poštovanjem svoje tradicije i konvencije. Kao što je poznato, poštovanje podrazumijeva potpuni reciprocitet!

Ko god tako čini, objektivno doprinosi uzjamanom poštovanju Bošnjaka, Srba i Hrvata i njihovoj saradnji za dobro Bosne i Hercegovine.

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 03 jun 2016 10:59

03.06.2016
Ibrahim Pašić: "Milorad Dodik, Aleksandar Vučić, Vojislav Šešelj i Mate Boban porijeklom su bosanski Vlasi"
http://faktor.ba/stav-historija-i-porij ... ski-vlasi/
Za vrijeme osmanske vlasti u Bosni, od Sumarnog popisa sandžaka Bosna iz 1468/69. godine do 17. stoljeća u desetini osmanskih deftera popisane su stotine bosanskih naselja zajedno s njihovim poreskim obveznicima Vlasima. Defteri sadržavaju brojne poimenične popise bosanskih Vlaha, čija imena nikad niko nije uspio u cijelosti pobrojati jer je njihov broj – ogroman. Važno je napomenuti da ni u jednom defteru, ili bilo kojem drugom osmanskom izvoru, riječ “Vlah” nije pogrdan naziv za bosanske Srbe, kako se to u novije vrijeme u srpskom nacionalnom korpusu smatra.

Ako u južnoslavenskoj historiji i leksici postoji najsloženija i najnerazumljivija riječ, ne samo u historijskom već i u etnološkom, antropogeografskom, lingvističkom, onomastičkom, kulturološkom ili politološkom smislu, nema nikakve sumnje da je to riječ Vlah. To je riječ za čiju cjelovitu spoznaju nije dovoljan jedan ljudski život. To je riječ koja je sa svojim nosiocima Vlasima stoljećima putovala kroz sve zemlje Jugoistočne i Srednje Evrope, od Grčke do Poljske, i koja je u jezicima mnogih zemalja, u historiji, stočarstvu, kulturi, onomastici, antroponimiji, toponimiji, zoonimiji, običajima, folkloru, muzici itd., ostavljala brojne tragove. U naučnom smislu, riječ se zasigurno ne može savladati na osnovu jedne pročitane knjige, stoga što se njena težina mjeri s više desetina knjiga i pojedinačnih radova napisanih ne samo na južnoslavenskim jezicima već i na svim važnijim jezicima svijeta! Za valjano razumijevanje riječi nužno je i elementarno poznavanje znatnog broja mrtvih i živih jezika: klasičnog latinskog, vulgarnolatinskog (raguzejskog, srednjodalmatskog, krčkog, istroromanskog), ilirskog, gotskog, tračkog, albanskog, makedonskog, bugarskog, njemačkog, francuskog, rumunskog itd.

Čija je riječ i otkud potječe riječ Vlah? Kako piše Petar Skok (1881–1956), “Vlah je praslavenska (?) posuđenica iz gotskog *walhs, starovisokonjemački walah, walh, novonjemački velsch. U germanske jezike ušla je ta riječ od imena keltskog naroda Volcae (Caesar), Volkai (Strabo, Prolomej). Ta riječ u keltskom dijalektu (gäli upor. engl. Wales, Cornwall), pridjev folc u značenju celer, alacer, brz’, a dovodi se u etimologijsku vezu s našom vlas jer su nosili veliku kosu (upor. Arecomici). U slavenske jezike došla je po svoj prilici iz balkansko-gotskog (Ulfila) na donjem Dunavu, gdje se Slaveni prvi put između 4. i 5. vijeka upoznavaju s Romanima na donjodunavskom limesu”. Ne samo prosječno obrazovan čovjek već se i znanstvenik treba dobro zamisliti pa da u potpunosti razumije sadržaj samo četiri naprijed navedene rečenice Petra Skoka – da o brojnim knjigama i pojedinačnih radovima o Vlasima i ne govorimo!

Rumunija (prema lat. Romanus) je zemlja nastala na prostoru nekadašnje rimske provincije Dacije. Jedna od pokrajina Rumunije zove se Vlaška, a dobila je ime po Vlasima. Historičari i lingvisti, na čelu s Gustavom Weigandom (1860–1930) smatraju da su Vlasi u periodu seobe naroda, pod pritiskom Slavena koji su u 5. i 6. vijeku nadolazili s istoka, s prostora današnje Rumunije (Oltenija) potisnuti ka jugozapadu, te da su prešli Dunav i došli na Balkan naselivši prostor geografskog trokuta između gradova Sofija – Skoplje – Niš (Linguisticher Atlas der dacorumänischen Sprachgebiets, Leipzig 1908). Na tom prostoru mirovali su 4 stoljeća i u međuvremenu se miješali s Albancima, Grcima i ostacima Ilira i Tračana, kada je u aromunski jezik ušlo dosta albanskih, grčkih, ilirskih i tračkih riječi. Navedeni Vlasi poznati su kao meglenski ili aromunski Vlasi. U 10. stoljeću sa svojim lahko pokretljivim stadima krenuli su u nove seobe kojima su preplavili Balkan. Jedan krak vlaških seoba vodio je iz četverostoljetne postojbine u pravcu Istočnog Balkana, a drugi ka Zapadnom Balkanu – preko Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske sve do Ćićarije u Istri, čiji je naziv aromunsko-vlaškog porijekla. U srednjovjekovnoj Bosni Vlasi su se pomiješali s ostacima iliro-romanskog, gotskog i tračkog stanovništva, koje se za vrijeme slavenskih naseljavanja povuklo u planine. Uglavnom su se bavili stočarstvom i trgovinom. U periodu razvijenog feudalizma integrirali su se u potpunosti u bosansko društvo, i na ovom i na onom svijetu, prihvatajući od Dobrih Bošnjana bosanski jezik i memorijalnu kulturu podizanja stećaka iznad svojih grobova.

U srednjovjekovnoj Srbiji bio je zabranjen brak između Vlaha i Srba. U povelji srpskog kralja Milutina, izdanoj oko 1315. godine Manastiru svetog Stefana u Banjskoj, stoji: “Srbin da se ne ženi među Vlasima. Ako se pak oženi bez znanja igumana, da se uhvati i sveže i on i Vlah od koga bude uzeo ženu, te da se vrati silom opet na očevo mesto.” Na drugoj strani, Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni bili su zaštićeni i ravnopravni s bosanskom vlastelom. Druga žena bosanskog kralja Ostoje (1398–1404) zvala se Kujava i njeno je ime femininum od imena kraljevih Vlaha Kujavića. Kralj Tvrtko (oko 1338–1391) također je imao svoje “kraljeve Vlahe”, a u nastojanju da se Vlasima predstavi kao njihov istinski gospodar u svoj vladarski titular uvrstio je vlaško ime Mirče.

Novu i posljednju epizodu vlaških seoba pokrenule su u 14. stoljeću Osmanlije. Brojni ratovi i epidemije kuge desetkovali su bosanskohercegovačko stanovništvo, a na puste i upražnjene zemlje Turci su sistemski naseljavali Vlahe. Kao i u srednjovjekovnoj Bosni, i u Osmanskom carstvu bili su povlašteni i zaštićeni. Organizirani u vlaške stočarske katune, Turcima su plaćali porez filuriju, čiji je novčani iznos bio manji od poreza koji su plaćali zemljoradnici. Uzimali su učešća u turskim poluvojnim formacijama akindžijama i martolozima, a jedan broj vlaških knezova postajali su “kršćani spahije”. Znatan broj bosanskih Vlaha prešao je s vremenom na islam. Za vrijeme osmanske vlasti u Bosni, od Sumarnog popisa sandžaka Bosna iz 1468/69. godine do 17. vijeka, u desetini osmanskih deftera popisane su stotine bosanskih naselja s njihovim poreskim obveznicima Vlasima. Defteri sadržavaju brojne poimenične popise bosanskih Vlaha, čija imena nikad niko nije uspio u cijelosti pobrojati iz razloga što je njihov broj – ogroman. Pritom, važno je napomenuti da ni u jednom defteru, ili bilo kojem drugom osmanskom izvoru, riječ Vlah nije pogrdan naziv za bosanske Srbe, kako se to u novije vrijeme u srpskom nacionalnom korpusu smatra. Sredinom 19. vijeka i pod utjecajem velikosrpske propagande, u interesu stvaranja Velike Srbije, riječ se počela tumačiti kao “pogrdan naziv za bosanske Srbe”.

Kako su od bosanskih Vlaha postali bosanski Srbi
Jedan od najpoznatijih bosanskih osmanista i dugogodišnji direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu Ahmed S. Aličić (1934–2014) o Vlasima piše: “Vlah – pripadnik stočarske socijalne strukture bosanskog društva osmanlijske epohe i označavaju se kao raja – Vlasi. Izvorno etničko porijeklo Vlaha je romano-vlaško i arbanaško. Bili su ravnopravan dio proizvodne klase u doba Bosanske kraljevine. U nekim srednjovjekovnim državama, kao što je Srbija, bili su potpuno diskriminirani u svom statusu i pravima. Bili su građani drugog reda. U Ugarskoj su imali isti status kao i u Bosni. (…) Današnji tzv. bosanski pravoslavci su 100% ovoga vlaškog porijekla. Neki su mobilizirani u devširmi, ali se mali broj njih vratio u Bosnu. Jedan mali dio današnjih bosanskih muslimana je također ovog porijekla.”

Razmatrajući etničku strukturu bosanskog stanovništva na osnovu osmanskih izvora, osmanisti su saglasni u tome da etnike "Srbin" i "Hrvat" osmanski izvori Bosne uopće ne poznaju. S tim u vezi, Aličić piše: “Kako pravoslavlja nije bilo u Bosni do dolaska Osmanlija, današnji pravoslavci, alias, današnji Srbi, isključivo su vlaškog porijekla. Prema tome, očito je da pravoslavlje nije historijska religija srednjovjekovne bosanske države, a kako su Srbi u Bosni postali tek poslije austrougarske okupacije Bosne, jasno je da ni današnji Srbi, jer njih kao narod određuje isključivo pripadništvo pravoslavlju, nisu historijski narod ove zemlje. Kao narod nemaju nijednu drugu socijalnu ili društvenu odrednicu. Njih su sa sobom vodili Osmanlije i naseljavali tamo gdje je falilo stanovništva, a i oni sami su se kretali od mjesta do mjesta, tražeći bolju pašu. Osmanlijske vlasti im u tome nisu smetale. Naprotiv, poticale su ih na to zbog svoga interesa, ekonomskog i vojničkog. Osmanlijska država im je osigurala slobodu vjere i podizanja pravoslavnih crkava, kojih u Bosni nije nikada ranije bilo, što je često dovodilo i do brže sedentarizacije ovog socijalnog sloja i njegovog prelaženje na zemljoradnju. Uglavnom su, tek kao zemljoradnici, prelazili na islam. Oni su se uklapali u bosansko društvo, potpuno ravnopravno sa svim drugim stanovništvom Bosne, i postajali su Bošnjaci. Taj proces nije bio spor, naročito u nekim područjima Hercegovine.”

Historijski narodi ne nastaju naprasno već evolutivno, što se u novije vrijeme događa i s bosanskim Srbima i što valja poštovati. A kako su od bosanskih Vlaha postali bosanski Srbi, o tome piše srpski historičar Vladislav Skarić (1869 –1943). Da bi bosanski Vlasi postali Srbi, u Sarajevu je 1863. godine osnovano tajno društvo za iskorjenjivanje naziva Vlah, a uvođenje naziva Srbin. Osnovali su ga i vodili srpski popovi, trgovci i učitelji, na čelu sa svećenikom Teofilom Petranovićem. Društvo je nužno djelovalo tajno, iz razloga što bi javno promoviranje i uvođenje u etničku nomenklaturu naziva Srbin nedvosmisleno ukazivalo na politički motiviranu srbizaciju bosanskih pravoslavaca i na teritorijalne pretenzije Kneževine Srbije prema Bosni, koje počinju s 1844. godinom i Načertanijama Ilije Garašanina, koje se prikrivalo od šire javnosti. Kako navodi Skarić, članovi Društva, “ne smejući u varoši javno agitovati, izlazili bi pazarnim danom izvan varoši u susret seljacima, pa bi ih dočekivali i učili ih da se ne zovu drugačije nego Srbi”. Razumije se, politički motivirana propaganda imala je izgleda na uspjeh jedino uz uvjet da se nepismeni srpski seljaci uvjere da je Vlah “pogrdan naziv za Srbe” te da su njegovi autori “zlonamjerni Bošnjaci” (“Turci”). I od tada pa do danas, “Vlah” je postao i ostao “pogrdan naziv za Srbe”. Uspostavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine (od 1929. Kraljevine Jugoslavije) pa do 1992. godine, Srbi su došli u poziciju da etničku oznaku Vlah upućenu Srbinu i kazneno sankcioniraju. Mnogi su Bošnjaci zbog riječi Vlah prekršajno kažnjavani i završavali su u zatvoru.


Srpskoj asimilaciji Vlaha prethodio je neuspio pokušaj da se i Bošnjaci preimenuju u Vlahe zbog toga što su do 1863. godine svi bosanski pravoslavci bili Vlasi. S tim u vezi, Vuk Karadžić (1787–1864) u svom Srpskom rječniku istumačenom njemačkijem i latinskijem riječima iz 1852. godine pojam Vlah objašnjava na sljedeći način: “Vlah, 2) Srbi zakona turskog u Bosni i Hercegovini, a tako i oni zakona rimskog, kako u Bosni i Hercegovini tako i u carstvu Austrijskome.” Međutim, preimenovanje Bošnjaka “Vlaha” u “Srbe zakona turskog”, odnosno u “Srbe vjere turske”, nije uspjelo zahvaljujući islamu. Muslimanska vjera Bošnjaka bitno razlikuje od kršćanske vjere Srba i Vlaha.

Potomci bosanskih Vlaha
Jedan od najpoznatijih hrvatskih onomastičara Petar Šimunović (1933–2014) pokazao je u svojim naučnim radovima da u onomastičkim procesima bilo koji etnik, kao što je etnik Srbin, ne nastaje tako što narodi sami sebe imenuju. U pravilu, etnike imenuju ili nadijevaju drugi koji na taj način pokazuju da se razlikuju od nekih drugih i drugačijih. Stoga, preimenovanje bosanskih Vlaha u Srbe poteklo je od “drugih”, odnosno, od politički motiviranih Srbijanaca (Srba) iz Srbije, u kontekstu srbizacije Bosne, čija je posljednja politička posljedica stvaranje savremene Republike Srpske. Međutim, nauka je nauka, a politika je politika. Mnogi potomci bosanskih pravoslavnih Vlaha, koji se počesto deklariraju kao najveći Srbi, od historije i onomastike ne mogu sakriti svoje vlaške korijene. Evo nekoliko primjera.

Aleksandar Vučić, aktualni predsjednik Srbije, starinom potječe iz sela Čipuljići kod Bugojna. To je vlaško selo nekadašnjih kalajdžija, koje je krajem 19. i početkom 20. vijeka istraživao Rumun Teodor Filipesku, visoki činovnik u tzv. Puncovnom uredu za zlato i srebro osnovanom u Sarajevu 13. aprila 1896. godine. U Glasniku zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1902. godine objavio je znanstveni rad pod naslovom Kalajdžije u Čipulićima. U tom radu Filipesku informira da su od ukupno 450 stanovnika Čipuljića (kod Filipeskua “Čipulići” s karakterističnim vlaškim sufiksom -ul) ”2/3 same kalajdžije”. Između sebe su kalajdžije govorile jednim posebnim jezikom za koji je saznao “da je to karavlaški (rumunski) jezik i da su oni taj jezik od svojih roditelja naučili, koji su ga u kući dobro govorili, ali da sadašnji naraštaj samo u zanatu kalajdžijski govori”. Filipesku je od kalajdžija čuo i popisao desetinu aromunskih riječi, na osnovu kojih je zaključio da je “kalajdžijski jezik identičan s rumunskim jezikom u macedonskom dijalektu” te “da su kalajdžije u Čipulićima potomci onih macedonskih Rumuna, koji su se svršetkom XVI i početkom XVII stoljeća u Bosnu naselili”.

(Kompletan tekst pročitajte u novom broju magazina STAV)

Avatar
BosnjackaHercegovina
Član
Postovi: 5487
Pridružen/a: 23 nov 2014 17:39

Re: BANU

Post Postao/la BosnjackaHercegovina » 03 jun 2016 16:41

Abidaga je napisao/la:03.06.2016
Ibrahim Pašić: "Milorad Dodik, Aleksandar Vučić, Vojislav Šešelj i Mate Boban porijeklom su bosanski Vlasi"
http://faktor.ba/stav-historija-i-porij ... ski-vlasi/
Za vrijeme osmanske vlasti u Bosni, od Sumarnog popisa sandžaka Bosna iz 1468/69. godine do 17. stoljeća u desetini osmanskih deftera popisane su stotine bosanskih naselja zajedno s njihovim poreskim obveznicima Vlasima. Defteri sadržavaju brojne poimenične popise bosanskih Vlaha, čija imena nikad niko nije uspio u cijelosti pobrojati jer je njihov broj – ogroman. Važno je napomenuti da ni u jednom defteru, ili bilo kojem drugom osmanskom izvoru, riječ “Vlah” nije pogrdan naziv za bosanske Srbe, kako se to u novije vrijeme u srpskom nacionalnom korpusu smatra.

Ako u južnoslavenskoj historiji i leksici postoji najsloženija i najnerazumljivija riječ, ne samo u historijskom već i u etnološkom, antropogeografskom, lingvističkom, onomastičkom, kulturološkom ili politološkom smislu, nema nikakve sumnje da je to riječ Vlah. To je riječ za čiju cjelovitu spoznaju nije dovoljan jedan ljudski život. To je riječ koja je sa svojim nosiocima Vlasima stoljećima putovala kroz sve zemlje Jugoistočne i Srednje Evrope, od Grčke do Poljske, i koja je u jezicima mnogih zemalja, u historiji, stočarstvu, kulturi, onomastici, antroponimiji, toponimiji, zoonimiji, običajima, folkloru, muzici itd., ostavljala brojne tragove. U naučnom smislu, riječ se zasigurno ne može savladati na osnovu jedne pročitane knjige, stoga što se njena težina mjeri s više desetina knjiga i pojedinačnih radova napisanih ne samo na južnoslavenskim jezicima već i na svim važnijim jezicima svijeta! Za valjano razumijevanje riječi nužno je i elementarno poznavanje znatnog broja mrtvih i živih jezika: klasičnog latinskog, vulgarnolatinskog (raguzejskog, srednjodalmatskog, krčkog, istroromanskog), ilirskog, gotskog, tračkog, albanskog, makedonskog, bugarskog, njemačkog, francuskog, rumunskog itd.

Čija je riječ i otkud potječe riječ Vlah? Kako piše Petar Skok (1881–1956), “Vlah je praslavenska (?) posuđenica iz gotskog *walhs, starovisokonjemački walah, walh, novonjemački velsch. U germanske jezike ušla je ta riječ od imena keltskog naroda Volcae (Caesar), Volkai (Strabo, Prolomej). Ta riječ u keltskom dijalektu (gäli upor. engl. Wales, Cornwall), pridjev folc u značenju celer, alacer, brz’, a dovodi se u etimologijsku vezu s našom vlas jer su nosili veliku kosu (upor. Arecomici). U slavenske jezike došla je po svoj prilici iz balkansko-gotskog (Ulfila) na donjem Dunavu, gdje se Slaveni prvi put između 4. i 5. vijeka upoznavaju s Romanima na donjodunavskom limesu”. Ne samo prosječno obrazovan čovjek već se i znanstvenik treba dobro zamisliti pa da u potpunosti razumije sadržaj samo četiri naprijed navedene rečenice Petra Skoka – da o brojnim knjigama i pojedinačnih radovima o Vlasima i ne govorimo!

Rumunija (prema lat. Romanus) je zemlja nastala na prostoru nekadašnje rimske provincije Dacije. Jedna od pokrajina Rumunije zove se Vlaška, a dobila je ime po Vlasima. Historičari i lingvisti, na čelu s Gustavom Weigandom (1860–1930) smatraju da su Vlasi u periodu seobe naroda, pod pritiskom Slavena koji su u 5. i 6. vijeku nadolazili s istoka, s prostora današnje Rumunije (Oltenija) potisnuti ka jugozapadu, te da su prešli Dunav i došli na Balkan naselivši prostor geografskog trokuta između gradova Sofija – Skoplje – Niš (Linguisticher Atlas der dacorumänischen Sprachgebiets, Leipzig 1908). Na tom prostoru mirovali su 4 stoljeća i u međuvremenu se miješali s Albancima, Grcima i ostacima Ilira i Tračana, kada je u aromunski jezik ušlo dosta albanskih, grčkih, ilirskih i tračkih riječi. Navedeni Vlasi poznati su kao meglenski ili aromunski Vlasi. U 10. stoljeću sa svojim lahko pokretljivim stadima krenuli su u nove seobe kojima su preplavili Balkan. Jedan krak vlaških seoba vodio je iz četverostoljetne postojbine u pravcu Istočnog Balkana, a drugi ka Zapadnom Balkanu – preko Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske sve do Ćićarije u Istri, čiji je naziv aromunsko-vlaškog porijekla. U srednjovjekovnoj Bosni Vlasi su se pomiješali s ostacima iliro-romanskog, gotskog i tračkog stanovništva, koje se za vrijeme slavenskih naseljavanja povuklo u planine. Uglavnom su se bavili stočarstvom i trgovinom. U periodu razvijenog feudalizma integrirali su se u potpunosti u bosansko društvo, i na ovom i na onom svijetu, prihvatajući od Dobrih Bošnjana bosanski jezik i memorijalnu kulturu podizanja stećaka iznad svojih grobova.

U srednjovjekovnoj Srbiji bio je zabranjen brak između Vlaha i Srba. U povelji srpskog kralja Milutina, izdanoj oko 1315. godine Manastiru svetog Stefana u Banjskoj, stoji: “Srbin da se ne ženi među Vlasima. Ako se pak oženi bez znanja igumana, da se uhvati i sveže i on i Vlah od koga bude uzeo ženu, te da se vrati silom opet na očevo mesto.” Na drugoj strani, Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni bili su zaštićeni i ravnopravni s bosanskom vlastelom. Druga žena bosanskog kralja Ostoje (1398–1404) zvala se Kujava i njeno je ime femininum od imena kraljevih Vlaha Kujavića. Kralj Tvrtko (oko 1338–1391) također je imao svoje “kraljeve Vlahe”, a u nastojanju da se Vlasima predstavi kao njihov istinski gospodar u svoj vladarski titular uvrstio je vlaško ime Mirče.

Novu i posljednju epizodu vlaških seoba pokrenule su u 14. stoljeću Osmanlije. Brojni ratovi i epidemije kuge desetkovali su bosanskohercegovačko stanovništvo, a na puste i upražnjene zemlje Turci su sistemski naseljavali Vlahe. Kao i u srednjovjekovnoj Bosni, i u Osmanskom carstvu bili su povlašteni i zaštićeni. Organizirani u vlaške stočarske katune, Turcima su plaćali porez filuriju, čiji je novčani iznos bio manji od poreza koji su plaćali zemljoradnici. Uzimali su učešća u turskim poluvojnim formacijama akindžijama i martolozima, a jedan broj vlaških knezova postajali su “kršćani spahije”. Znatan broj bosanskih Vlaha prešao je s vremenom na islam. Za vrijeme osmanske vlasti u Bosni, od Sumarnog popisa sandžaka Bosna iz 1468/69. godine do 17. vijeka, u desetini osmanskih deftera popisane su stotine bosanskih naselja s njihovim poreskim obveznicima Vlasima. Defteri sadržavaju brojne poimenične popise bosanskih Vlaha, čija imena nikad niko nije uspio u cijelosti pobrojati iz razloga što je njihov broj – ogroman. Pritom, važno je napomenuti da ni u jednom defteru, ili bilo kojem drugom osmanskom izvoru, riječ Vlah nije pogrdan naziv za bosanske Srbe, kako se to u novije vrijeme u srpskom nacionalnom korpusu smatra. Sredinom 19. vijeka i pod utjecajem velikosrpske propagande, u interesu stvaranja Velike Srbije, riječ se počela tumačiti kao “pogrdan naziv za bosanske Srbe”.

Kako su od bosanskih Vlaha postali bosanski Srbi
Jedan od najpoznatijih bosanskih osmanista i dugogodišnji direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu Ahmed S. Aličić (1934–2014) o Vlasima piše: “Vlah – pripadnik stočarske socijalne strukture bosanskog društva osmanlijske epohe i označavaju se kao raja – Vlasi. Izvorno etničko porijeklo Vlaha je romano-vlaško i arbanaško. Bili su ravnopravan dio proizvodne klase u doba Bosanske kraljevine. U nekim srednjovjekovnim državama, kao što je Srbija, bili su potpuno diskriminirani u svom statusu i pravima. Bili su građani drugog reda. U Ugarskoj su imali isti status kao i u Bosni. (…) Današnji tzv. bosanski pravoslavci su 100% ovoga vlaškog porijekla. Neki su mobilizirani u devširmi, ali se mali broj njih vratio u Bosnu. Jedan mali dio današnjih bosanskih muslimana je također ovog porijekla.”

Razmatrajući etničku strukturu bosanskog stanovništva na osnovu osmanskih izvora, osmanisti su saglasni u tome da etnike "Srbin" i "Hrvat" osmanski izvori Bosne uopće ne poznaju. S tim u vezi, Aličić piše: “Kako pravoslavlja nije bilo u Bosni do dolaska Osmanlija, današnji pravoslavci, alias, današnji Srbi, isključivo su vlaškog porijekla. Prema tome, očito je da pravoslavlje nije historijska religija srednjovjekovne bosanske države, a kako su Srbi u Bosni postali tek poslije austrougarske okupacije Bosne, jasno je da ni današnji Srbi, jer njih kao narod određuje isključivo pripadništvo pravoslavlju, nisu historijski narod ove zemlje. Kao narod nemaju nijednu drugu socijalnu ili društvenu odrednicu. Njih su sa sobom vodili Osmanlije i naseljavali tamo gdje je falilo stanovništva, a i oni sami su se kretali od mjesta do mjesta, tražeći bolju pašu. Osmanlijske vlasti im u tome nisu smetale. Naprotiv, poticale su ih na to zbog svoga interesa, ekonomskog i vojničkog. Osmanlijska država im je osigurala slobodu vjere i podizanja pravoslavnih crkava, kojih u Bosni nije nikada ranije bilo, što je često dovodilo i do brže sedentarizacije ovog socijalnog sloja i njegovog prelaženje na zemljoradnju. Uglavnom su, tek kao zemljoradnici, prelazili na islam. Oni su se uklapali u bosansko društvo, potpuno ravnopravno sa svim drugim stanovništvom Bosne, i postajali su Bošnjaci. Taj proces nije bio spor, naročito u nekim područjima Hercegovine.”

Historijski narodi ne nastaju naprasno već evolutivno, što se u novije vrijeme događa i s bosanskim Srbima i što valja poštovati. A kako su od bosanskih Vlaha postali bosanski Srbi, o tome piše srpski historičar Vladislav Skarić (1869 –1943). Da bi bosanski Vlasi postali Srbi, u Sarajevu je 1863. godine osnovano tajno društvo za iskorjenjivanje naziva Vlah, a uvođenje naziva Srbin. Osnovali su ga i vodili srpski popovi, trgovci i učitelji, na čelu sa svećenikom Teofilom Petranovićem. Društvo je nužno djelovalo tajno, iz razloga što bi javno promoviranje i uvođenje u etničku nomenklaturu naziva Srbin nedvosmisleno ukazivalo na politički motiviranu srbizaciju bosanskih pravoslavaca i na teritorijalne pretenzije Kneževine Srbije prema Bosni, koje počinju s 1844. godinom i Načertanijama Ilije Garašanina, koje se prikrivalo od šire javnosti. Kako navodi Skarić, članovi Društva, “ne smejući u varoši javno agitovati, izlazili bi pazarnim danom izvan varoši u susret seljacima, pa bi ih dočekivali i učili ih da se ne zovu drugačije nego Srbi”. Razumije se, politički motivirana propaganda imala je izgleda na uspjeh jedino uz uvjet da se nepismeni srpski seljaci uvjere da je Vlah “pogrdan naziv za Srbe” te da su njegovi autori “zlonamjerni Bošnjaci” (“Turci”). I od tada pa do danas, “Vlah” je postao i ostao “pogrdan naziv za Srbe”. Uspostavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine (od 1929. Kraljevine Jugoslavije) pa do 1992. godine, Srbi su došli u poziciju da etničku oznaku Vlah upućenu Srbinu i kazneno sankcioniraju. Mnogi su Bošnjaci zbog riječi Vlah prekršajno kažnjavani i završavali su u zatvoru.


Srpskoj asimilaciji Vlaha prethodio je neuspio pokušaj da se i Bošnjaci preimenuju u Vlahe zbog toga što su do 1863. godine svi bosanski pravoslavci bili Vlasi. S tim u vezi, Vuk Karadžić (1787–1864) u svom Srpskom rječniku istumačenom njemačkijem i latinskijem riječima iz 1852. godine pojam Vlah objašnjava na sljedeći način: “Vlah, 2) Srbi zakona turskog u Bosni i Hercegovini, a tako i oni zakona rimskog, kako u Bosni i Hercegovini tako i u carstvu Austrijskome.” Međutim, preimenovanje Bošnjaka “Vlaha” u “Srbe zakona turskog”, odnosno u “Srbe vjere turske”, nije uspjelo zahvaljujući islamu. Muslimanska vjera Bošnjaka bitno razlikuje od kršćanske vjere Srba i Vlaha.

Potomci bosanskih Vlaha
Jedan od najpoznatijih hrvatskih onomastičara Petar Šimunović (1933–2014) pokazao je u svojim naučnim radovima da u onomastičkim procesima bilo koji etnik, kao što je etnik Srbin, ne nastaje tako što narodi sami sebe imenuju. U pravilu, etnike imenuju ili nadijevaju drugi koji na taj način pokazuju da se razlikuju od nekih drugih i drugačijih. Stoga, preimenovanje bosanskih Vlaha u Srbe poteklo je od “drugih”, odnosno, od politički motiviranih Srbijanaca (Srba) iz Srbije, u kontekstu srbizacije Bosne, čija je posljednja politička posljedica stvaranje savremene Republike Srpske. Međutim, nauka je nauka, a politika je politika. Mnogi potomci bosanskih pravoslavnih Vlaha, koji se počesto deklariraju kao najveći Srbi, od historije i onomastike ne mogu sakriti svoje vlaške korijene. Evo nekoliko primjera.

Aleksandar Vučić, aktualni predsjednik Srbije, starinom potječe iz sela Čipuljići kod Bugojna. To je vlaško selo nekadašnjih kalajdžija, koje je krajem 19. i početkom 20. vijeka istraživao Rumun Teodor Filipesku, visoki činovnik u tzv. Puncovnom uredu za zlato i srebro osnovanom u Sarajevu 13. aprila 1896. godine. U Glasniku zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1902. godine objavio je znanstveni rad pod naslovom Kalajdžije u Čipulićima. U tom radu Filipesku informira da su od ukupno 450 stanovnika Čipuljića (kod Filipeskua “Čipulići” s karakterističnim vlaškim sufiksom -ul) ”2/3 same kalajdžije”. Između sebe su kalajdžije govorile jednim posebnim jezikom za koji je saznao “da je to karavlaški (rumunski) jezik i da su oni taj jezik od svojih roditelja naučili, koji su ga u kući dobro govorili, ali da sadašnji naraštaj samo u zanatu kalajdžijski govori”. Filipesku je od kalajdžija čuo i popisao desetinu aromunskih riječi, na osnovu kojih je zaključio da je “kalajdžijski jezik identičan s rumunskim jezikom u macedonskom dijalektu” te “da su kalajdžije u Čipulićima potomci onih macedonskih Rumuna, koji su se svršetkom XVI i početkom XVII stoljeća u Bosnu naselili”.

(Kompletan tekst pročitajte u novom broju magazina STAV)
Ibrahimu Pasicu treba spomenik izgraditi za ovaj tekst.
Samo BiH.

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 16 jun 2016 00:14

WW01ApSwwmg

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 29 aug 2016 19:55

BANU obilježila 827. godišnjicu Povelje Kulina bana:
http://bosnapress.net/banu-obiljezila-8 ... bana-foto/
HTR64nDcvnI

Filipović: "Bosna je starija od Srbije, Dodik bi morao biti uhapšen i suđen"
http://faktor.ba/sve-ucestaliji-napadi- ... cionalnog/

Filipović: "oni to rade od početka, ne rade od danas ili jučer, nego već 200 godina, od prvog srpskog ustanka, do današnjeg dana oni neprestano provociraju nestabilnost u regiji, vrše akcije koje destabiliziraju okolne narode, a velike evropske sile su ih podržavale zato što im je odgovaralo da oni eliminiraju Osmansku imperiju s Balkana"
http://bosnapress.net/filipovic-odluka- ... e-stolice/

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 09 dec 2016 21:27

Ferid Muhic o abortusima:
FpU448INlDE

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 18 dec 2016 20:21

_cn85seHdsw
dPZgNFDC3OM
cRFthIvUfDM
0KQ90otpEuA

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 09 mar 2017 22:59

oYhB1XSYVbo
Muhic puko. Od 37:e minute do kraja emisije o stvaranju fildzan Bosne.

Bosona
Član
Postovi: 105
Pridružen/a: 10 maj 2014 21:23

Re: BANU

Post Postao/la Bosona » 10 mar 2017 00:21

Ja imam dobar osjećaj što se tiče procjene ljudi, a taj Muhić mi se nije sviđao od prvog trena kada sam ga vidio.

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 18 mar 2017 13:49

Rusmir Mahmutcehajic protiv Muhica:
9HDbZfWtq9M

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 08 apr 2017 11:12

Kurtcehajic osudio Muhicevo neodgovorno ponasanje:
0ITajr2E8I852 minuta

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 25 apr 2017 20:11

PC-sxeFc-OQ
slika

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 05 maj 2017 22:02

A8duG55mv7k

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 06 maj 2017 21:36

06.05.2017
Ferid Muhić: Mogućnost odvajanja RS-a, makar kao hipotezu, ne treba isključiti, posebno u svjetlu činjenice koliko je sve država propalo u novije vrijeme i koliko je novih država stvoreno upravo na tlu Evrope i na samom Balkanu! Šta preostaje Bošnjacima ako se RS izdvoji? To pitanje je apsolutno legitimno i od njega se ne smije bježati i slijepo vjerovati da se to nikako ne može desiti. Razuman čovjek zna i da mu je smrt bliža od košulje i ne zatvara oči ni pred tom mogućnošću, iako ga ona ne smije obeshrabiriti ni paralisati da živi normalno. Ja ne isključujem ni varijantu da se Sandžak jednom priključi Bosni - koliko god i to bila samo hipotetička mogućnost. Dakle, šta ako se RS izdvoji? Kraj svijeta za Bošnjake!? Naravno da su to gluposti - opstali bi sasvim sigurno bez njih, kad smo opstali s njima! Opstanak naroda je uslov postojanja države, a ne obratno: najvažnije je da shvatimo da će Bošnjaci opstati kao narod u svakoj varijanti koliko god bila nepovoljna.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/mu ... -iskljucen

Avatar
Abidaga
Član
Postovi: 5836
Pridružen/a: 20 okt 2012 21:29

Re: BANU

Post Postao/la Abidaga » 08 maj 2017 17:24

m9j88zJUfek

Odgovorite