BANU

[Abidaga]

Na redovnom zasjedanju održanom 20. maja 2017. godine u Sarajevu, Skupština Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti je nakon glasanja donijela Odluku o prijemu novih članova Akademije.

U status redovnih članova primljeni su:
prof. dr. Aida Salihagić-Kadić,
Seid Hasanefendić,
prof. dr. Refik Šećibović
i prof. dr. Galib Šljivo,

dok su u status dopisnih članova primljeni:
prof. dr. Aziz Hasanović,
prof. dr. Ilber Ortayli,
prof. dr. Hazbo Skoko,
Đelo Jusić,
prof. dr. Suad Kurtćehajić,
prof. dr. Emir Ramić,
prof. dr. Džemal Najetović,
prof. dr. Mujo Demirović,
prof. dr. Šefkija Čekić
i Haris Hromić.

Izboru je prethodila predviđena procedura od prijedloga preko komisija i referata do utvrđivanja liste kandidata od strane Predsjedništva Akademije. Novoizabrani članovi će biti inaugurisani na posebnoj svečanoj sjednici Skupštine Akademije. Članovi Akademije jednoglasno su izabrali akademika Hasniju Muratagić-Tunu za predsjednika Senata Akademije nakon što se sa te pozicije povukao akademik Ejup Ganić. Skupština je također razmatrala prijedlog „Deklaracije o Bosni“ te zadužila članove Akademije da na ponuđeni tekst dostave svoje primjedbe i sugestije kako bi ovaj dokument bio usvojen na narednom zasjedanju Skupštine.

http://sbk.eu.com/izdvojeno/izabrani-no ... mjetnosti/

uC0CQpyck9s

[Abidaga]

Srbi protiv genetike:
Hi_wDJFV3RE

[Abidaga]

Potpisan Memorandum o saradnji Vlade TK i BANU-a
http://bosnapress.net/potpisan-memorand ... nu-a-foto/

Imajući razumijevanje za značaj i ulogu Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, premijer Gutić (SDA) i akademik Filipović danas su potpisali Memorandum kojim se formalizira saradnja kantonalne vlade i BANU-a. Cilj je unaprijediti saradnju, te afirmirati i dati podršku aktivnostima BANU-a na području nauke, kulture i umjetnosti odnosno duhovnih, kulturnih i tradicijskih vrijednosti ključnih za opstanak i očuvanje nacionalnog identiteta Bošnjaka, te očuvanja i afirmacije države Bosne. Potpisnici ovog memoranduma su se obavezali na stvaranje uslova za međusobnu podršku i zalaganje za osiguranje uslova za kvalitetniji i efikasniji rad BANU, te saradnju Akademije i institucija kulture Tuzlanskog kantona, a sve s ciljem promocije i razvoja kulture, umjetnosti, historije, jezika i književnosti.

Memorandum je prva aktivnost ovog tipa, kojom je data institucionalna podrška aktivnostima i djelovanju Bošnjačke akademije.
– To je znak da naša vlast pokazuje izuzetno razumijevanje za potrebe da se duhovni život i stvaranje duhovnih vrijednosti, da se nauka i obrazovanje programski stavljaju u prvi plan. Mi nećemo ostvariti nikakav napredak u historijskom, društvenom i političkom smislu ukoliko ne budemo ostvarivali napredak u oblasti nauke, kulture i obrazovanja – rekao je akademik Filipović. Zahvalio je premijeru Gutiću i Vladi Tuzlanskog kantona što su prepoznali značaj i odlučili podržati rad Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.

w0zbcTFruu0

[Abidaga]

rmuIoHcb-K0

[amkos]

rmuIoHcb-K0

Odlično priča Kurtčehajić, smireno, staloženo, pametno, pun informacija, znanja.

Na 11:48 priča o gluposti tzv. "konstitutivnih naroda".

[Abidaga]

mZk7YHTmusw

[Abidaga]

Svečana inauguracija novih članova BANU:
O8B18G4jrPo

[Abidaga]

03.11.2017
Ferid Muhić o osuđenim ratnim zločincima na vojnoj akademiji u Beogradu i srpskohrvatskoj podršci krstaškom terorizmu:
http://feridmuhic.com/terorizam-u-uniformi/

..Angažovani su upravo zbog zločina koje su počinili, čime su potvrdili da znaju kako se to radi. Pojaviće se sa ogromnim autoritetom, sa oreolom heroja koji su pobili impozantan broj neprijatelja, a polaznici će od njih naučiti kako i sami najlakše da pobiju što više Bošnjaka civila (uključujući i genocid), a da najefikasnije prikriju tragove zločina. Njihov autoritet biće autoritet vojnih eksperata za istrebljenje konkretnih neprijatelja (Bošnjaka), na konkretno određenoj teritoriji – Bosni i Hercegovini. Kao takvo, njihovo  iskustvo će biti presudno za obuku budućih oficira. Da im posluži kada se ukaže nova prilika za ubijanje civila Bošnjaka na teritoriji Bosne i Hercegovine. Teorija jeste važna u vojnoj nauci, ali iskustvo iz prve ruke je ono što vojnog teoretičara jedino može pretvoriti u efikasnog i ubojitog eksperta posebno za vršenje ratnih zločina koji treba da se otkriju što teže i u što manjem obimu, ako već ne mogu ostati sasvim neotkriveni.  A upravo to iskustvo posjeduju i upravo to  znaju oni bolje nego iko drugi. Zbog toga su  angažovani ovi generali-zločinci, gospodine sudija Vrhovnog suda u Hagu. Da bi tradiciju uniformisanih terorista, kojoj su i sami pripadali, prenijeli na novu generaciju i tako produžili legalni terorizam u uniformi, specijalnost o kojoj upravo gospodin Aleksandar Vučić i gospođa Kolinda Grabar-Kitanović mogu najviše reći iz novije istorije sopstvenih država.

..U jeku kakofonije koju duva bleh muzika sa solo trubačima Vućić – Grabar–Kitanović, i novopečeni nosilac titule prva truba Austrije Sebastian Kurc (pri tom sva tri trubača pušu u svoje trube uz obilje pljuvačke kakvu ne stvara ni duvanje u trombon), o navodoj opasnosti od navodnog terorizam, koji bi mogao doći od navodnih 10.000 terorista pritajenih na teritoriji Bosne i Hercegovine, neophodno je da publici koja sluša ovaj raštimani koncert, osvježimo sjećanje na istoriju otvorenog terorizma u uniformi iz njihovih sopstvenih redova i učvrstimo znanje o zlodjelima koja su objektivno i otvoreno, a ne potencijalno, ovi uniformisani teroristi počinili nad civilnim stanovništvom. Iako su se, u međusobnom takmičenju u igri nazvanoj “Ko će pobiti više civila“, istakli i u ubijanju pripadnika svojih naroda (Srba i Hrvata), ovdje ćemo ukazati samo na njihove terorističke podvige počinjene na Bošnjacima. Ovo zbog toga što oni trube samo o potencijalnoj terorističkoj prijetnji koju danas (?) predstavljaju Bošnjaci (??? – da stavimo po jedan upitnik za svakog od ova tri trubača ), ne spominjući ni riječi o tome da su istoriju terorizma na Balkanu ispisivali upravo njihovi sugrađani (Srbi, Hrvati i Nijemci), a da su Bošnjaci bili najveće žrtve i glavni cilj njihovog terorizma. Kao prvo treba znati sljedeće: Istorija terorizma na Balkanu u XX-om stoljeću, posebno pak na tlu Bosne u cjelini, intenzivno i organizovano počinje sa djelovanjem hrvatskih ustaša i srpskih četnika, podržanih od njemački SS jedinica, tokom Drugog svjetskog rata. Ne smije se zaboraviti da su svih sedam ofanziva njemačke fašističke armije počele i završile na teritoriji Bosne. Koliko god se busali u prsa pričama o velikim borbama, ni jedna od velikih brobi sa okupatorima tokom Drugog svjetskog rata, nije se odigrala ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori, ni u Hrvatskoj, a o Sloveniji i Makedoniji i da ne govorimo. Tokom te četiri godine (1941-45), u Bosni i Hercegovini su, jedni u uniformi crnokošuljaša, sa slovom “U“, drugi sa kokardama na šubarama i šajkačama (i jedni i drugi naoružani kamama), u terorističkim akcijama pobili i poklali desetine hiljada Bošnjaka civila, najviše žena, djece i staraca. Pod istim oznakama obnavlja se njihov terorizam u uniformi, osobito svirepo u razdoblju 1992-95, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Njihove terorističke akcije uključuju širok dijapazon dijabolički imaginativnih i moralno beskrpuloznih dejstava, od pljačke razaranja, paljevina,  genocida, masovna ubistva, sistematkog progona i zastrašiuvanja, izvršenih u uniformi – pod plaštom vojnih i navodno paravojnih, jedinica – da podjsetimo na najmarkantnije oblike ovog terorizma! A za one koji, suočeni sa neporecivom istinom da su ovi teroristički akti nad Bošnjacima zaista počinjeni upravo od ovih terorističkih formacija u uniformi, nespretno i bijedno pokušavaju odreći da su to navodno, bile vojne akcije a ne terorizam jer su izvršitelji nosili uniforme, evo nagradnog pitanja. Zar terorizam prestaje biti terorizam ako su oni koji ga počine uniformisani!? Zar Dario Kordić nije terorista, kada je naredio da se pobije 120 civila, stanovnika sela Ahmići, a cijelo selo da se spali i razori do temelja, samo zato što je tada dok je spaljivao ovo selo i nadzirao efikasnost naređenja da se svi Bošnjaci u njemu pobiju, nosio uniformu!?

Šta god ko rekao, organizujući prijem za Darija Kordića po izlasku iz zatvora osuđenog zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima, civilnim stanovništvom, sela Ahmići, Čović je dočekao teroristu na crvenom tepihu; biskup Vinko Puljić je blagoslovio teroristu; oficijalni Zagreb ga je dočekao sa cvijećem i zagrljajima. Pri tom, niti se Čović, član Predsjedništva BiH, dakle države čije građane on zastupa i u kojoj je njegov sunarodnik počinio ovaj nečuveni teroristički zločin, zasramio pred kolegama iz Parlamenta, niti se u javnim nastupima snebivao kada ga je, pred očima miliona svojih sugrađana Bošnjaka srdačno zagrlio i poželio mu dobrodošlicu, te ga na taj način ne samo oslobodio krivnje, nego mu još i čestitao na počinjenom zločinu; niti se od teroriste Darija Kordića i njegovg zločina nad nevinim Bošnjacima ogradio biskup sa sjedištem u BiH, po obavezi svoje funkcije propovjednik mira i života svih ljudi svijeta, konkretno pak, svih građana BiH uključujući Bošnjake, nego ga je još od grijeha odriješio (Ego te absolvo de pecatis tuis…) i zagrlio ga očinski, ne stideći se ni od vjernika ni od ateista, ni od ljudi, ni od Boga.

U eksploziji četničkog i ustaškog terorizma tokom agresije na BiH 1992-95, pobijeno je preko 100.000 ljudi – civila, Bošnjaka, uklučujući i žene i djecu, a desetine hiljada tih počinitelja, terorista u uniformama, nikada nisu pozvani na odgovornost, niti su do danas oficijalno ili neoficijalno tretirani kao teroristi!? Na očigled cijelog svijeta, posebno Bošnjaka, svojih prvih susjeda, čak sugrađana s kojima žive u istoj državi, inače matičnoj državi u kojoj su Bošnjaci kao autohtoni žitelji, njihovi domaćini, zvanični pretstavnici Srba i Hrvata svoje teroriste javno dočekuju kao heroje i ulicama gradova na tlu Bosne (u RS), daju imena svojih najistaknutijih terorista. Tako glavna ulica u Palama nosi ime Draže Mihajlovića, četničkog teroriste i zločinca direktno odgovornog za masovna ubistva i genocid nad Bošnjacima (samo tokom januara i februara 1942. u regionu Polimlja na njegovu zapovijest pobijeno je oko 9.000 Bošnjaka civila, a njihova sela spaljena su do temelja); studentski dom na Palama oficijalno je promovisan u Studentski Dom “Radovan Karadžić“, upravo na dan kad je ovaj notorni zlikovac i inspirator terorista osuđen na 40 godina zatvora?! Iako svi oni i njihovi sljedbenici jesu teroristi, i to od onih najgore vrste, koji se kriju iza uniformi. I takvi se danas, pred očima Evropske Unije, međunarodne javnosti, pred očima sugrađana Bošnjaka koji su preživjeli njihove terorističke zločine, danas bez zazora, javno i čak razmetljivo, slave kao nacionalni heroji, uključujući i one koji su odslužili ili još služe zatvorske kazne za zločine počinjene protiv čovječnosti.

Zato ni Aleksandar Vučić, ni Kolinda Grabar Kitarević, ni Sebastijan Kurc nemaju pravo ni usta da otvore na temu terorizma i terorista u Bosni i Hercegovini ako je riječ o navodnom latentnom i potencijalnom bošnjačkom (islamskom) terorizmu. I nemaju pravo da zatvore usta nikome kada je riječ o stvarnom  terorizmu u Bosni i Hercegovini, realno počinjenom nad Bošnjacima od strane njihovih sunarodnika klerofašista, četnika i ustaša! Optuživati Bošnjake, žrtve terorizma, za terorizam, upirati prstom u mirne, tolerantne Bošnjake kao u potencijalno najveću prijetnju Balkanu i EU, dok u Srbiji i Hrvatskoj i danas žive desetine huiljada penzionisanih, umirovljenih terorista, počinitelja teških zločina upravo u Bosni, nad Bošnjacima, i dok u Austriji i Mađarskoj  svakodnevno izbijaju incidenti ksenofobičnih ekstremista nad ljudima protjeranim vojnim razaranjima iz svojih zemalja, više je nego podlo i perfidno. Umjesto da to činite, suočite se sa sopstvenim teroristima, onima koji su počinili najbrutalnije terorističke zločine skriveni iza svojih uniformi! Skinite im uniforme i pred vama će se pojaviti teroristi – sa tapijom, što se kaže! Terorizam ne određuje uniforma ili status počinitelja, nego sam čin! A ustaše i četnici su, kako u drugom svjetskom ratu tako i u agresiji na Bosnu i Hercgovini, bili has teroristi, počinitelji najstrašnijih terorističkih nedjela. Izjave Grabar-Kitarovićeve o “tisućama islamskih ratnika (džihadista) u BiH”, (kao i tvrdnja Ministra Unutrašnjih poslova Austrije data na TV), nemaju nikakvu podlogu u realnosti. Iza takvih izjava krije se prozirna, loše koncipirana i dijabolički osmišljena političko-diplomatska akcija koja bi ključnim državama svijeta poslala poruku i pokazala da se Tuđman devedesetih godina navodno borio protiv stvaranja islamske države u BiH i „islamskih terorista“, e da bi se sakrila istina da je Tuđman bio autor i izvršitelj zločinačkog plana i poduhvata, kojim su uspostavljeni logori i počinjeni brojni teški zločini u BiH sa ciljem anektiranja dijelova teritorija suverene države BiH i njihovog pripajanja Republici Hrvatskoj. Da bi prikrila ove činjenice, Grabar-Kitarović je “brifirala” svoju obavještajnu agenciju SOA sa navedenim lagarijama o navodnoj prijetnji od islamskog terorizma u BiH i izmišljanjem lunatičkog broja od “…10.000 selefija”, potez toliko nespretno izveden kao da je izvučen iz rukava provincijskog pokeraša, a ne iz sofisticiranih krojačnica za vođenje specijalnog psihološkog rata. Jednim  dijelom, ta priča je smišljena da podrži „islamofobičnu” retoriku i aktivnosti kojom Kolinda Grabar – Kitarević pokušala izvršiti pritisak na ICTY, SAD i uticajne EU države koje imaju svoje linkove i personal na ICTY. Ovo je posebno jasno kada se ima u vidu da (ovog mjeseca 2017. godine), treba biti donijeti žalbena presuda Hrvatske. Jasno je zbog čega u toj žalbenoj presudi nije navedena činjenica da je u odbrani Hrvatske, tokom rata 1992-95. godine, aktivno učestvovalo više od 25.000 Bošnjaka (Bošnjaka muslimama, za koje se sada izmišljaju bajke kao o potencijalnim teroristima, ne računajući Bošnjake pravoslavce i Bošnjake katolike). U toj borbi poginulo je 1.180 Bošnjaka (opet govorim samo o Bošnjacima muslimanima), koji su se u prvim redovima borili za današnju Hrvatsku, protiv terorista u uniformi, kako u ustaškoj tako i onih u četničkoj uniformi,. U ovom kontekstu, sasvim je u pravu Zijad Bećirović kada ocjenjuje da je “Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović ušla i zaigrala veoma opasnu geopolitičku igru sa produciranjem navodnih džihadista koji se nalaze u BiH, a koja u konačnici može najviše koštati i štetiti Hrvatskoj, hrvatskom turizmu i bosanskim Hrvatima. Želeći spasiti mrtvog Tuđmana od drugostupanjske presude ICTY u Haagu Grabar-Kitarović ugrožava regionalni, europski ali i hrvatski mir i relativnu stabilnost.” Činjenica da se i Aleksandar Vučić aktivno priključuje priči o navodnoj opasnosti od nekakvog izmišljenog terorizma, navodno latentno prisutnog u Bosni i Hercegovini, potvrđuje činjenicu da i on, bajkama o “prijetnji islamskoog terorizma koji se krije u BiH”, nastoji prikriti istinu o terorizmu u uniformi i agresiji 1992-95, kojim je vlada Srbije pokušala vojnom okupacijom uništiti nezavisnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu i pripojiti cijelu njenu teritoriju Srbiji, prikazujući je kao borbu protiv “islamske opasnosti“. U svjetlu ovih činjenica, Vlada Bosne i Hercegovine dužna je najoštrije osuditi apologiju terorizma izvršenog nad njenim građanima, bez obzira na nacionalni i vjerski identitet kako počinitelja terorističkih napada tako i žrtava tih napada; isto tako Vlada BiH ima obavezu najaktivnije ukazivati na istoriju najopasnijeg terorizma u regionu – terorizma u uniformi! – kao na objektivno najveću prijetnju koja je i do sada nanijela najviše zla njegovim građanima i upozoriti na potrebu organizovane borbe protiv njega, sinhronizovane na cijeloj teritoriji Evrope i EU; paralelno, Vlada  BiH (politički), kao i svi nepristrasni mediji (moralno), dužni su maksimalno da se angažiraju na destigmatizaciji Bošnjaka kao naroda u cjelini, bez obzira na vjersku pripadnost svakog pojedinca. Balkanska, evropska i svjetska javnost mora biti upoznata sa činjenicom da su Bošnjaci narod koji je do sada bio izložen najbrutalnijim progonima i koji je bio najveća žrtva  terorizma na Balkanu – posebno terorizma u uniformi! – da su Bošnjaci narod koji je, s druge strane, i u relativnim i u apsolutnim brojkama, istovremeno imao najmanji broj učesnika od svih naroda u regionu, u svim oblicima terorizma, bilo u uniformi ili bez uniforme.

Bošnjaci nisu najopasniji teroristi, nego su najveće žrtve terora! Oni koji ih danas optužuju za potencijalni terorizam, jesu pretstavnici onih istih vlasti koje su u razdoblju od Balkanskih ratova pa sve do 1995 godine, nad Bošnjacima izvršile najteže terorističke zločine, uključujući i zločin genocida, koristeći pri tom u najvećoj mjeri, terorizam u uniformi, kao najefikasniji i najopasniji oblik terorizma. Nikada više i na ni jednom nivou političke realnosti savremenog svijeta, posebno u državama EU i SAD, ne smije biti ponovljena (namjerna ili nenamjerna) greška da se povjeruje pričama onih koji danas najglasnije govore o navodnoj opasnosti od terorizma na tlu Bosne i Hercegovine, ni kolosalnoj ideološkoj podvali o “zaštiti Zapadne civilizacije od  Islamske opasnosti“ kao izgovoru za novu novu agresiju na ovu državu i još jednu demonstraciju najperfidnije upotrebe terorizma protiv njenih građana – terorizma u uniformi!

[Abidaga]

OCrHoGhZzdM

[Abidaga]

Generalni sekretar Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti o s**** obrazovanju, LGBT-kulturi, pitanjima zašto ISIL izbjegava napade na cioniste i zašto Palestinci trebaju priznati Izrael:
n01v-0YifBg

[Abidaga]

Član ANUBiH Abdulah Sidran: Ivo Andrić je rođen kao Bošnjak
https://www.youtube.com/watch?v=rmi1ZpS6EQI

ZAVNOBiH je izgubio svoj potencijal, Bosna mora biti građanska država:
https://www.youtube.com/watch?v=1S56gaa-bFE

[Abidaga]

Fatmir Alispahić: BANU je srpski trojanski konj
https://www.youtube.com/watch?v=r7PAApVbA1I

[atif]

Da li je i akademik Dževad Jahić napustio Zukorlića?

Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) je putem Bošnjačkog nacionalnog vijeća iz Srbije i Bošnjačkog vijeća iz Crne Gore osiguralo sredstva za nastavak realizacije projekta višetomnog Rječnika bosanskog jezika profesora Dževada Jahića.

Sandžačke novine iz dobro obavještenih izvora saznaju da je akademik Jahić napustio saradnju sa Zukorlićem koji mu je bio izdavač prvih izdanja ovog riječnika preko NVO Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti.

Kako tvrde naši izvori, Jahić je razočaran i revoltiran ponašanjem Zukorlića i neispunjenim obećanjima koje je dao u vezi BANU ali i štampanja njegovog dijela. Napominjemo da je Jahić samo jedan u nizu intelektualaca koji napuštaju tzv. BANU nezadovoljni netransparentnim trošenjem stedstava ali i potpunoj neaktivnosti.

Prije Jahića to su učinili prof. Džemaludin Latić, rah. Prof. Ibrahim Pašić, prof. Ferid Muhić i drugi. U Sarajevu već odavno smatraju da Zukorlića više ne interesuje BANU i da je potpuno posvećen novoj ulozi u Beogradu i saradnji sa Vučićem.

Da stvar bude gora, Svjetski bišnjački kongres (SBK) je osnovan prije 5 godina a do dan danas nije imao skupstinu, niti se organi sastaju. Svi ti pompezno najavljeni projekti su zamrli i na njima se ništa ne radi iako su za njih uzete velika finasijska sredstva od strane bošnjačke dijaspore.

Predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) Nedžad Mulabegović i autor Rječnika bosanskog jezika profesor Dževad Jahić potpisali su u Sarajevu Ugovor o nastavku izrade IX i X toma Rječnika bosanskog jezika, javila je Fena.

Prepoznajući značaj ovog projekta bošnjačka vijeća iz Srbije/Sandžaka i Crne Gore obavezala su se da osiguraju neophodna sredstva za izradu IX i X toma Rječnika, koja će se sukcesivno doznačavati u 2018. i 2019. godini, saopćeno je iz VKBI-ja.

Prva tranša sredstava već je doznačena Vijeću od Bošnjačkog nacionalnog vijeća iz Srbije/Sandžaka i nakon današnjeg potpisivanja ugovora s profesorom Jahićem bit će doznačena autoru.

Profesor dr. Dževad Jahić zahvalio je VKBI-u kao i finansijerima izražavajući uvjerenje da će se IX i X tom realizirati, kako je planirano, do januara 2020. godine.

Predsjednik VKBI-a profesor Mulabegović pozvao je Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo nauke, kao i kantonalna ministarstva nauke i obrazovanja, te općine i gradove iz Federacije BiH, da se uključe u finansiranje preostalih pet tomova u narednom periodu.

Budući da će višetomni Rječnik bosanskog jezika biti sačinjen od ukupno 15 tomova, Mulabegović je istaknuo da je ovo kapitalni projekt od općeg interesa za Bošnjake, kao i sve Bosance i Hercegovce kojima je maternji jezik bosanski.

Vijeće će u narednom periodu nastaviti sa osiguravanjem sredstava za završetak i realizaciju Rječnika bosanskog jezika, najavljeno je danas iz Ureda za odnose s javnošću Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

[Abidaga]

Prije Jahića to su učinili prof. Džemaludin Latić, rah. Prof. Ibrahim Pašić, prof. Ferid Muhić i drugi.

Latic nikad nije bio clan a Muhic i Jahic nikad nisu napustili BANU.

[Abidaga]

28.09.2015
Ferid Muhić: Odavno je već došlo vrijeme gnjeva, Bošnjaci! Došlo i prošlo! Nečuveno je da vam neko nameće ime kojim ćete zvati svoj sopstveni jezik, o Bošnjaci! Takav bezobrazluk dostojan je vašeg pravednog gnjeva. Takva drskost mora probuditi u vama spremnost da ne žalite ni krv, ni znoj, ni suze! Jer takvo nasilje je gore od bacanja raketnih projektila! Projektili ubijaju tijelo, ovi bi da ubiju duh cijelog naroda! Vrijeme je da pokažete da ni bosanskom kurjaku niko ne može nekažnjeno stati na rep! Pogotovo ako se zna da u Britaniji i tako nikada nije bilo lavova, a u Bosni, Bogu hvala, još se nađe po koji kurjak!

Iz čarapa, a ne samo iz cipela me izbacuje to što ste u sebi ugasili gnjev, Bošnjaci! Jer gnjev je glas povrijeđenog u nama, opomena onome kome je nanijeta nepravda! Gnjev mu nalaže da nepravdu ne otrpi, ne prešuti, da preko nepravde ne pređe. Da nepravdu ispravi i vrati sebi dostojanstvo! Da učvrsti samopoštovanje i uspostavi integritet sopstvenog moralnog bića!

Na toj osnovi, i upravo iz tih razloga, uvriježila se i svakome postala razumljiva sintagma “pravedni gnjev“. I na osnovu tih istih razloga, svako razumije da bijes treba suzbiti, kontrolisati, a da gnjev treba razbuditi i rasplamsati. Jer, gnjev nije isto što i bijes! Gnjev otvara oči; bijes je slijep. Gnjev se usmjerava na onoga ko je počinio nepravdu; bijes se okreće protiv onoga kome je nepravda nanijeta; gnjev vraća svijesti i uspostavlja samosvijest; bijes oduzima svijest i uništava samosvijest; gnjev donosi poštovanje; bijes izaziva prezir!

Klasičan i više nego poučan primjer snage pravednog gnjeva predstavlja ponašanje Engleske, odnosno Ujedinjenog Kraljevstva u svim situacijama u kojima je ovoj državi nanijeta nepravda. Kada je, početkom Drugog svjetskog rata, Njemačka armija zasula London svojim raketnim projektilima “vau 1“ i “vau 2“, Winston Churchill je razbudio i rasplamsao gnjev svih Britanaca protiv Njemačke. Nije podlegao slabosti da pruži plašljivo ruku pomirenja, moleći da se bombardovanje zaustavi; nije se prepustio ni slijepom bijesu da bezglavo jurne na neprijatelja, koji je samo to i čekao. Obuzet pravednim gnjevom, razbuktao je to isto plemenito osjećanje pravednog gnjeva u svim britanskim građanima i pozvao ih da vatru svog gnjeva ne gase dok ne prinude Njemačku, na bezuslovnu kapitulaciju. “Prolivaćemo krv, lićemo znoj, ronićemo suze, ali nećemo prestati da se borimo protiv Njemačke dok ne uđemo u Berlin“ – ove riječi njegove čuvene izjave održale su oganj tog pravednog gnjeva sve do bezuslovne kapitulacije njemačkog Trećeg Reicha, i do ulaska britanskih trupa u razoreni Berlin, zajedno sa saveznicima! U Berlinu su britanske trupe i ostale, dok god je to britanska vlada smatrala potrebnim. I pri tom, Churchill i Britanija nisu ostali upamćeni kao agresori. Jer njihov gnjev se punom snagom usmjerio protiv onoga ko im je nanio nepravdu, vratio je svijesti one britanske građane koji su se kolebali tražeći neki pomirljiv izlaz, osnažio je samosvijest cijele nacije i donio veliko međunarodno poštovanje Ujedinjenom Kraljevstvu.

Još drastičniji primjer nulte tolerancije nepravde i buđenja gnjeva cijele nacije na najmanju povredu nacionalnog ponosa, predstavlja ponašanje Ujedinjenog Kraljevstva nakon okupacije Foklandskih Ostrva od strane Argentine 1982. godine. Iako je svega 300 km udaljen od Argentine a više nego 12.000 km od Britanije, činjenica da je ovaj arhipelag formalno bio dio britanskih prekomorskih teritorija (Overseas Territories), za vladu Ujedinjenog Kraljevstva, koju je tada predvodila Margaret Tatcher, bila je dovoljan razlog da na okupaciju odgovori objavom rata Argentini. Kao i Churchill, i Tacher je razbudila ponos i raspalila gnjev nacije izjavom da “britanskom lavu niko ne smije nekažnjeno stati na rep“. Britanija je taj rat dobila za manje od dva mjeseca; Margaret Tacher je nezapamćenom većinom glasova dobila izbore koje je, po svim procjenama neposredno prije ovog rata, morala katastrofalno izgubiti. Zemlja je ponovo potvrdila status velike sile a Britanci učvrstili reputaciju nacije koja najžešćim gnjevom kažnjava svaku nepravdu koja joj se nanese. Falklandska Ostrva (na kojima živi manje od 3.000 ljudi), i danas su dio Overseas Territories, a Britanija i danas čvrsto odbija sva nastojanja Argentine da o njihovom statusu počne bilo kakve pregovore.

Uvjerenje da je “svako dijete rođeno kao Englez, samim tim dobilo najveći bingo ovoga svijeta“, koje Englezi smatraju očiglednom istiniom, nije bez osnove. Ono je izgrađeno upravo na složnom reagiranju cijele nacije da pravednim gnjevom odgovori na svaku nepravdu ili uvredu, kao na svom nerazorivom temelju. Zbog toga se njima, rjeđe nego bilo kom narodu, nanose nepravde i dešavaju stradanja.

Bošnjacima se, kontinuirano, i poslije stvaranja suverene države Republike Bosne i Hercegovine, neprestano nanosi nepravda i dešavaju im se stradanja svih vrsta. Odmah nakon okončanja vojne agresije, 1995., nametnut im je Daytonski dogovor kojim je ova država uništena kao jedinstvena teritorijalna i pravna cjelina. Atribut države “Republika“, oduzet je samo zato da bi se nepravedno darovao njenom manjem dijelu, stvorenom upravo istom tom vojnom agresijom. Taj manji dio, uz nepravedno oduzeti atribut “Republika“, koji mu je još nepravednije poklonjen, krstio je sebe pridjevom a ne imenom, koji direktno i suprotno svim međunarodnim normama ne odgovara na pitanje kako se zove, nego čija je to teritorija! Iako je otkinuo 49% Bosne, taj dio ne samo što se više ni nominalno ne zove “Bosna“, nego svojim najlon nazivom isključuje i svaku pomisao na takvo nešto, deklarišući je kao “Srpsku“ državu (dakle, kao državu koja je u vlasništvu Srba, koja kao “srpska“, pripada Srbima) i to još u statusu republike!

Uz brda nepravdi koje su vam nanijete, sada bi još i da vam preimenuju vaš nacionalni jezik! Da vas pogaze i do kraja ponize, presuđujući kako ćete vi zvati svoj sopstveni maternji jezik! I to upravo oni isti koji su izvršili vojnu agresiju na međunarodno priznatu suverenu državu, punopravnu članicu OUN – Republiku Bosnu i Hercegovinu! I pri tom, oni koji su svoj prvi Rječnik (da, tako se zove prvi rječnik srpskog jezika koji je dvije stotine godina poslijeprvog rječnika bosanskog jezika, sastavio Vuk Karadžić – Rječnik srpskog jezika, a ne Rečnik srpskog jezika!) dobili na temeljima leksike, fonetike i gramatike bosanskog jezika! Na temeljima vašeg maternjeg i nacionalnog jezika, razumijete li, Bošnjaci!?

Na sve to, od vas Bošnjaka nema odgovora. Ne samo da nema pravog odgovora; nema nikakvog odgovora s vaše strane! Znam, mnogi se pitaju u sebi šta smo Bogu skrivili da nas takva sudbina zadesi?! Većina se pita između se, ponajviše njih se pita u sebi; tek poneko postavi to pitanje i javno i glasno: Šta nas je to snašlo, kakva će nas još stradanja zadesiti?

Dublji su korijeni ovoga što se vama događa, Bošnjaci! Nisu vas zadesila sva stradanja (a i njih je bilo i previše); mnoga su vam se dogodila! Mnoge nevolje i nepravde, mnoga stradanja od ovih sa kojima danas kuburite, uključujući tu i ovaj skandal sa nametanjem imena vašem jeziku i to od istih onih koji su preuzeli vaš jezik kao svoj samo proglasivši ga svojim, nisu vas zadesila nego vam se događaju. Kao što gnjev i bijes nisu isto, tako ni nevolje koje nas zadese, nisu isto što i nevolje koje nam se događaju! Zadesi nas neki belaj koji nismo mogli spriječiti, zlo u kom nema naše krivice. A događanam se nevolja koju trpimo svojom krivicom. Ono što nas zadesi, dolazi, takoreći iznebuha i niotkuda! Kao što u onome što nas zadesi nema naše krivice, tako iza toga ne stoji nikakav konkretni krivac, nego ono što se kaže – zla sreća! Splet okolnosti koje od nas zahtijevaju svo znanje, svu odvažnost i dovitljivost, spremnost na žrtve i istrajnost u podnošenju onoga što nas je zadesilo! Sa onim što nam se događa, stvari stoje sasvim drugačije. Tu smo na terenu socijalne interakcije, sa konkretnim akterima i njihovim konkretnim postupcima prema kojima možemo zauzeti stav i preduzeti korake. Posebno kada je riječ o nepravdi ili zlu koje nam se nanosi!

Zloj sudbini ne možeš razbiti nos, ali zlom čovjeku možeš! Znati onoga ko stoji iza takvih postupaka, predstavlja pravi blagoslov. Koliko mudrosti i istine ima u molitvi Sačuvaj me Bože od nevidljivog zla ! Sa vidljivim zlikovcem će se odlučan čovjek uvijek spremno uhvatiti u koštac! Potrebno je samo dovoljno samopoštovanja da shvatiš da niko nije više čovjek nego što si to ti. Kao što veliki krug nije više krug, nije okrugliji od malog kruga, tako ni veliki čovjek nije više čovjek od malog čovjeka, ni veliki narod nije više narod od malog naroda! Niko nije više čovjek od tebe, Bošnjače, da bi imao pravo da ti nanosi nepravdu; i ti, Bošnjače, nisi od nikoga manje čovjek da bilo čiju nepravdu trpiš, ni da odustaneš od svog prava da na svaku nepravdu odgovoriš pravednim gnjevom! Upamti to i za sebe i za svoj narod.

Samo ako se držiš ove svete obaveze da ne gušiš svoj gnjev pred nepravdom nego da ga hrabro i bez ustezanja raspiriš, pomoći ćeš i sebi i svom narodu! Ne znam ni jednog čovjeka koji se pokajao zbog svoje hrabrosti da se odupre nepravdi! I ne znam ni jednog koji je pred nanijetom nepravdom pognuo glavu a da se nije pokajao!

Jedini način da spriječimo nepravdu koju nam nanose poznati počinitelji, i da nam se to zlo više ne događa jeste da tim počiniteljima uzvratimo punom mjerom! Jer zlo nam se događa (a nezadesi nas), samo kada trpimo nepravdu na koju smo mogli odgovoriti – i reći ću – na koju smo bili dužni odgovoriti! – upravo pravednim gnjevom! Odavno je već došlo vrijeme gnjeva, Bošnjaci! Došlo i prošlo! Nečuveno je da vam neko nameće ime kojim ćete zvati svoj sopstveni jezik, o Bošnjaci! Takav bezobrazluk dostojan je vašeg pravednog gnjeva. Takva drskost mora probuditi u vama spremnost da ne žalite ni krv, ni znoj, ni suze! Jer takvo nasilje je gore od bacanja raketnih projektila! Projektili ubijaju tijelo, ovi bi da ubiju duh cijelog naroda! Vrijeme je da pokažete da ni bosanskom kurjaku niko ne može nekažnjeno stati na rep! Pogotov ako se zna da u Bitaniji i tako nikada nije bilo lavova, a u Bosni, Bogu hvala, još se nađe po koji kurjak!

Ako politički vrh, odgovoran za promociju i zaštitu interesa Bošnjaka, ne može spriječiti ovaj pokušaj ponižavanja njihovog nacionalnog identiteta, može mu parirati tako što će arogantne primitivce izložiti istom poniženju! Ako ne može spriječiti da Srbi, tamo gdje im to njihov nepravedni zakon dopušta, oficijalno uvedu nakaradno ime za bosanski jezik, oni mogu uskladiti svoje zakone i uvesti nakaradno ime za srpski jezik. Smjesta treba prekinuti svaki razgovor oko imena bosanskog jezika. Uzurpiranje prava da o jeziku jednog naroda arbitrira drugi narod, predstavlja dno nekulture i bezdan primitivizma! Ne postoji drugi narod na ovoj planeti koji bi dozvolio takvo brutalno nepoštovanje svog nacionalnog identiteta, kakvo predstavlja pokušaj da se Bošnjacima nametne ime njihovog nacionalnog jezika! Bez bilo kakve najave, neka se svugdje gdje vi vodite glavnu riječ, naziv ‘srpski jezik’ ukine i neka se oficijalno uči kao srbijanski (ili šumadijski) jezik. I neka tako ostane sve dok god se oni ne upristoje i u sve škole ne vrate naziv bosanski jezik; tek tada, i nikako prije, ne vraćajte ime njihovom jeziku. Jer nije na vama red da preduzmete gest dobre volje, nego na njima! Niste vi ponizili njih, nego su oni pokušali poniziti vas. Pa ih je snašlo samo ono što su mislili da mogu nekažnjeno i bez posljedica učiniti vama!

Pitanje naziva nacionalnog jezika nije tema za nikakve političke polemike, kao što nije pitanje za sterilne akademske, niti pak za naučne i kvazinaučne rasprave! Pitanje naziva nacionalnog jezika nije pitanje nikakve nauke, svejedno da li je jalova ili plodna. Ime nacionalnog jezika, pogotovo izmjena njegovog tradicionalnog imena, jednostavno nije legitimna tema za nikoga osim za narod koji tim jezikom govori! “It is not open for negotiation!“ Ta tema je zatvorena.

Nikome ne smijete dopustiti ne samo da o tome odlučuje, nego ni usta da otvori na tu temu! Vaš se jezik od davnina zove bosanski, a ne bošnjački, i tako će ostati! Tako to mora ostati! Podignite glave, ispravite se! Ne dopustite da vam se više ni jedna nepravda dogodi a da na nju ne reagujete pravednim gnjevom. Sada je pravo vrijeme za pravedni gnjev. Uvijek će biti pravo vrijeme za pravedni gnjev svakog naroda, dok god se nekom narodu događaju nepravde! Kad god vam se nanese neopravda, vrijeme je za gnjev, vrijeme je vašeg pravednog gnjeva, upamtite to dobro i više to nikada ne zaboravljajte, o Bošnjaci!

Ako je još nedogledno daleko vrijeme u kome će dijete koje se rodi kao Bošnjak, samim tim dobiti najveći bingo ovoga svijeta, ovo je svakako put prema budućnosti u kojoj će mu to donijeti dostojanstven život i poštovanje!

http://bosnapress.net/vrijeme-pravednog-gnjeva/

2mvWnJi7N6o
Seselj javno tvrdi da jedino Goranci danas govore nekakvim srpskim jezikom: https://www.youtube.com/watch?v=l9ZHDFH0eOw (1.43 min)

[kliker]

Zna li ko sta se desava na relaciji SDA Sarajevo - Zukorlic?? Cini mi se da ovi iz Faktora i Stava porilicno kude Zukorlica i za Bajram citam tekst o Bajramu u Beogradu a nista o mesihatu Sandzaka... Sta se uopste ovdje desava?

Naravno tu je i BANU zrtva...

[Abidaga]

Matica Bošnjaka izdaje novu knjigu Muamera Zukorlića
http://sandzakpress.net/uskoro-iz-stamp ... -zukorlica

Knjiga Academia, autora dr. Muamera Zukorlića, koja uskoro izlazi iz štampe, daje odgovore na pitanja o suštini fenomena znanja, nastojeći da kroz kompariranje dvaju pristupa zapadno-helenskog i islamskog, ukaže na rezultate dosadašnjih istraživača i ponudi vlastito viđenje predmetne problematike na primjeru Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Autor posebno obrađuje značaj epistemiologija kao naučna disciplina o spoznaji i znanju i njegovom shvatanju kao potrazi za istinom kroz cjelokupnu historiju čovječanstva – od antičkog perioda preko evropske renesanse, i islamskih mislilaca do savremenog trenutka – nudeći sopstvena promišljanja i komparativno sagledavanja znanja i spoznaje kroz zasebne sisteme mišljenja, da bi na koncu došli do spoznaje o univerzalnosti znanja kao jedine moguće trajne vrijednosti nasuprot partikularnim naučnim disciplinama. Da bi došao do takvog zaključka, autor daje hronološki slijed nastanka i razvitka akademije i akademske misli, njenog institucionalnog ustrojstva i modalitete korporativnog organiziranja u različitim društvima i kulturno-civilizacijskim okvirima, počevši od Platonove academie i Epikurovog vrta, preko akademija muslimanskog svijeta, s posebnim osvrtom na bagdadsku Bejtu-hikeme/Kuću mudrosti, te kairske i kordobske škole mišljenja do razvoja savremenih koncepata evropskih nacionalnih akademija nauka i umjetnosti poput francuske, britanske, austrijske, ruske i švedske akademije. Knjiga Academia obrađuje i utjecaj muslimanske naučne misli na razvoj evropske nauke, kao i doprinos vjerskih autoriteta u judaizmu, kršćanstvu i islamu utemeljenju i razvoju naučne misli, sa osvrtom na Aurelija Augustina, Tomu Akvinskog, Martina Lutera i Makarija III, El-Gazalija, Ibn Tejmiju, šah Veliullaha Dahlavija, Syeda Ahmeda Khan, Jamaluddina al-Afganiija, Muhammeda Abduhua, Muhammed Rashida Ridaa i drugi.

Autor se bavi i fenomenom krize akademske elite u odnosu na izazove savremene civilizacije, smatrajući da u usljed njene kohabitaciji sa državnim sistemima i političkim moćnicima, dolazi do dominacije političke elite nad akademskom, predlažući i smjernice prevazilaženja ovog neprirodnog i stanja. Posebno poglavlje knjige posvećeno je akademijama nauka i umjetnosti u regionu i njihovome odnosu spram Bošnjaka, kroz objektivno sagledavanje njihove ulogu u društvenim procesima koji su ozbiljno i dugoročno određivali položaj Bošnjaka kao naroda od XIX vijeka do danas. Kako bi dosljedno prikazao dosadašnja dostignuća i doprinos Bošnjaka razvoju nauke u cjelini, autor daje faktografski prikaz obrazovnih institucija Bošnjaka, njihov nastanak, razvitak, posebno se osvrćući na pregled uglednih bošnjačkih intelektualca, mislilaca, naučnika, pisaca i umjetnika u posljednjih pet stoljeća koji su samostalno, uglavnom bez institucionalne ili bar svoje nacionalne podrške ili organiziranosti postizali vrhunske naučne i umjetničke dosege. U nastavku knjige, Zukorlić se bavi razlozima za osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, dajući vlastiti sud o događajima i izazovima koji su prethodili i dogodili se nakon osnivanja BANU, dajući i detaljne podatke o osnivačima i izabranim članovima BANU s ciljem prikazaivanja najznačajnijih ljudskih resursa, intelektualnih kapaciteta i dostignuća ljudi koji su cjeloživotni rad kroz Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti zavještali svom narodu kao naučno, kulturno i duhovno naslijeđe. Također se bavi i prikazivanjem prvog naučnog glasila ove insitucije Glasniku BANU-a, kao i unutrašnjem ustrojstvu BANU kao akademske naučne i umjetničke institucije, s akacentom na naučna i umjetrnička odjeljenja. Autor se bavi i značajem Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti za bošnjački narod, dajući vlastito viđenje BANU i njenih akademika kao stjecišta kvalitativne misli koja bi trebala imati zadatak da razvija strategije očuvanja i unapređenja ključnih vrijednosti ovog naroda, u prvom redu države Bosne i Hercegovine, vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta, kao i sagledavanju odlika akademske misli kao izazova za bošnjačke akademike, naročito u periodu opće globalizacije, gdje se sve manje vrjednuje, pa čak i opstruira slobodna i autentična misao, a naučnici i umjetnici pretvaraju u sitne dijelove globalnog mehanizma kroz nacionalnu, etičku, kritičku i slobodnu misao.

I ovu drugu Zukorlićevu knjigu likovno-grafički i dizajnerski opremio je akademik Mehmed A. Akšamija sa nekoliko stotina slika, fotografija i crteža koji su saživljeni sa tekstom. Academia je opremljena i indeksima ličnih imena, akadmeskih ustanova, društava i zajednica, stručnih termina i geografskih naziva i toponima, više stotina biblograskih jedinica i napomena. Popratne tekstove knjizi potpisuju akadmici Muhamed Filipović, Enver Halilović i Refik Šećibović, dok se među saradnicma nalaze akademik Fatmir Bači, dr. Jahja Fehratović i mr. Osman Softić. Zukorlićeva knjiga “Academia” sadrži 605 strana.. Academia je urađena po najzahtjevnijim dizajnerskim i grafičkim standardima što je, uz sve druge pobrojane karakteristike, svrstava u red najluksuznijih izdanja na našem jezičkom području.

2Gpmu3nin2M

[Abidaga]

Matica Bošnjačka organizovala promociju nove knjige akademika Fatmira Bačija:
https://www.youtube.com/watch?v=XT6d1FTrbWU
(promotori knjige Zukorlic, Muhic, Hajdarevic..)

[Abidaga]

5QMXjpaIhmc

[Abidaga]

18.10.2018
Ferid Muhic: "Pax Ottomanica je jedini sretni period u historiji Bosnjaka"
https://www.youtube.com/watch?v=h-XLJvl5sPY